Poslovni broj P-2569/2023-21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

[adresa], E Fašizma

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Dariji Knez Grbčić, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Sabrine Tasić Mićić, u pravnoj stvari tužiteljice EO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Milanu Samardžiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika: 1. CONSENSUS NEKRETNINA d.o.o. iz Rijeke, Ignacia Henckea 1, OIB 88216523120, zastupanog po punomoćniku Lovri Perici, odvjetniku u Crikvenici i 2. FO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Smiljanić, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 16. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, prvotuženika, punomoćnika prvotuženika, drugotuženika i punomoćnika drugotuženika, 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CONSENSUS NEKRETNINE d. o. o., OIB:88216523120, iz Rijeke, Ignacia Henckea 1 i tuženiku FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] solidarno platiti tužiteljici EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 3.000 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. prosinca 2018. godine pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženima solidarno platiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.584,45 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 17. prosinca 2018. do isplate, koji iznos se odnosi na kupoprodajnu cijenu parkirnog mjesta kao izvanknjižnog vlasništva tuženika FO na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], prema Planu posebnih dijelova zgrade označeno kao parkirno mjesto broj B2, ukupne površine 11,50 m2, na terenu označeno kao b2, a koji tužbeni zahtjev tužiteljica činjenično temelji na tvrdnji da tuženik FO nije izvršio obvezu iz čl. 4. st. 2. Kupoprodajnog ugovora sklopljenog između tužiteljice i tuženika FO dana **.**.2018., odnosno da tuženik FO nije zajedno sa suvlasnicima Diletacije B ishodio potvrdu etažiranja parkirnih mjesta radi upisa prava vlasništva istih kod Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci, zbog čega je tužiteljica 17. prosinca 2018. djelomično raskinula Kupoprodajni ugovor u dijelu koji se odnosi na kupnju tog parkirnog mjesta.

2. Osnovanost svog zahtjeva tužitelj temelji na tvrdnji da je sa tuženikom FO kao prodavateljem, dana 18. svibnja 2018. zaključila kupoprodajni ugovor na temelju kojeg je kupila poslovni prostor u naravi etažno vlasništvo E-12, upisano kao poseban dio k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], drvarnicu te pripadajuće parkirno mjesto oznake B2. Nadalje, navodi da su ugovorili kupoprodajnu cijenu od 62.000,00 eura, i to 59.000,00 eura na ime kupoprodaje poslovnog prostora i drvarnice, a 3.000,00 eura na ime pripadajućeg parkirnog mjesta oznake B2. Tužitelja tvrdi da je tuženik FO dogovorio sa tužiteljicom i ostalim suvlasnicima diletacije B da će isti ishodovati potvrdu o pripadajućim parkirnim mjestima kao posebnim cjelinama koje će se upisati u zemljišne knjige, pa da je sukladno navedenom ugovoreno da će tužiteljica iznos od 3.000,00 EUR deponirati kod tuženika CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. do obilježavanja parkirnog mjesta B2 sukladno elaboratu koji će se izraditi, a da isto proizlazi i iz čl. 3 i 4. Kupoprodajnog ugovora od 18. svibnja 2018. Nadalje, navodi da joj je tuženik FO u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji rekao da parkirno mjesto oznake B2 treba biti označeno na određenom mjestu ispred zgrade, no na tom mjestu izgrađena je trafostanica, pa se tuženik FO obvezao označiti parkirno mjesto B2 na novom mjestu, a sukladno elaboratu koji će biti izrađen, a biti će podoban za uknjižbu u zemljišne knjige. Napominje i da je ugovoreno da će obilježavanje parkirnog mjesta izvršiti trgovačko društvo Zidar d.o.o. 3. Nadalje navodi da zbog činjenice da tuženik FO nije ispunio svoju obvezu, odnosno nije izradio etažni elaborat prema kojem će se parkirno mjesto B2 označiti na zakonom dopuštenom mjestu i uknjižiti u zemljišne knjige u korist tužiteljice, ista je izjavila tuženiku FO djelomični raskid predmetnog kupoprodajnog ugovora, a koju izjavu da je tuženik FO zaprimio 17. prosinca 2018. Opisuje da se potom pisanim putem obratila tuženiku Consensus nekretnine d.o.o. radi povrata deponiranih 3.000,00 EUR-a, koji zahtjev je tuženik zaprimio 14. prosinca 2018. godine, a da je 19. prosinca 2018. godine, nakon što je tuženik Consensus nekretnine d.o.o. već bio obaviješten o djelomičnom raskidu ugovora, tuženik Consensus nekretnine d.o.o. isplatio deponirani iznos tuženiku FO.

4. Tužiteljica se poziva na sadržaj čl. 4. st. 3. kupoprodajnog ugovora te tvrdi da je tuženik Consensus nekretnine d.o.o. iznos od 3.000,00 EUR-a mogao isplatiti tuženiku FO tek nakon što društvo Zidar d.o.o. službeno obilježi pripadajuće parkirno mjesto što Zidar d.o.o. nije mogao učiniti jer ne postoji elaborat prema kojem se obilježavanje ima izvršiti. Ističe da je potvrda nadležnog tijela o posebnim dijelovima zgrade izdana na temelju elaborata o etažiranju iz 2003. godine koji ne predstavlja dio kupoprodajnog ugovora što ga je sklopila s FO, dok u odnosu na tvrdnje tuženika o tome da tuženik FO nije preuzeo obvezu izrade novog etažnog elaborata, upućuje na sadržaj čl. 4. ugovora o kupoprodaji u kojem je izričito navedeno da će prodavatelj zajedno sa suvlasnicima izraditi novi etažni elaborat. Ukazuje i na činjenicu da je i dalje u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica poslovnog prostora koji se sastoji od hodnika, wc-a i kupaonice, jednog prostora, balkona i drvarnice u ukupnoj površini od 34,93 m2, dakle ne i parkirnog mjesta, odnosno ističe da je platila kupoprodajnu cijenu i za parkirno mjesto, no da pravo na ono što je platila ne može ostvariti. Iznosi i sumnje u to da bi tuženiku Consensus nekretnine d.o.o. bila predočena potvrda nadležnog tijela, pa zaključujući da je tuženik Consensus nekretnine d.o.o. neosnovano isplatio tuženiku FO 3.000,00 EUR, a tuženik FO zaprimio je novac iako ugovornu obvezu nije ispunio te je ugovor u tom dijelu djelomično raskinut, zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev na način kako je to opisano u točki I izreke, predlažući njegovo usvajanje uz obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška.

5. U odgovoru na tužbu tuženik Consensus nekretnine d.o.o. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je kao posrednik (agencija za nekretnine) preostali iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 3.000,00 eura, koje su stranke ugovorno deponirale kod njega, po pozivu odnosno opomeni pred tužbu prodavatelja od 10. prosinca 2018., a nakon obilježavanja pripadajućeg parkirnog mjesta B2 u rujnu 2018. od strane ovlaštene tvrtke Zidar d.o.o. i nakon uvida u Potvrdu nadležnog odjela gradske uprave za prostorno uređenje i gradnju od 1. listopada 2018., koja potvrđuje da stanu tužiteljice pripada obilježeno parkirno mjesto B2, predao prodavatelju, odnosno tuženiku FO. Tuženik Consensus nekretnine d.o.o. ističe između ostaloga i prigovor promašene pasivne legitimacije jer da isti nije ugovorna strana iz kupoprodajnog ugovora od 18. svibnja 2018.

6. Tuženik FO također osporava tužbu i tužbeni zahtjev te se protivi tvrdnjama tužbe o tome da bi stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu od 59.000 EUR na ime poslovnog prostora oznake B-2, i drvarnice, kao i 3.000,00 EUR-a na ime pripadajućeg parkirnog mjesta oznake B2, ističući da su stranke izričito ugovorile kupoprodajnu cijenu od 62.000,00 EUR, kao cjelokupnu cijenu za poslovni prostor i parkirno mjesto. Naglašava da je netočno da bi njegova ugovorna obveza bila s ostalim suvlasnicima dilatacije B ishodovanje potvrde o pripadajućim parkirnim mjestima kao posebnim cjelinama, već da je s tužiteljicom jedino ugovorio obvezu vezano uz obilježavanje parkirnog mjesta i za ishodovanje potvrde etažiranja parkirnog mjesta i to ne parkirnog mjesta kao posebne cjeline, već parkirnog mjesta koje pripada predmetnom stanu tj. poslovnom prostoru iz čl. 2. kupoprodajnog ugovora.

7. Nadalje, tuženik FO tvrdi da je netočno da su stranke kod posrednika u kupoprodaji ugovorile deponiranje iznosa kupoprodajne cijene od 3.000,00 EUR-a na ime kupoprodaje parkirnog mjesta do obilježavanja parkirnog mjesta B2 sukladno elaboratu koji će biti izrađen, navodeći kako su stranke ugovorile deponiranje navedenog iznosa na ime ostatka iznosa ugovorene kupoprodajne cijene, a ne na ime kupoprodaje parkirnog mjesta i to samo do ispunjenja obveze tuženika na obilježavanje parkirnog mjesta i ishođenja potvrde etažiranja. Osobito se protivi tvrdnjama tužbe da bi se predmetno parkirno mjesto B2 trebalo obilježavati prema elaboratu etažiranja koji će se tek izraditi, odnosno da bi to bila tuženikova ugovorna obveza.

8. Naglašava da je preuzeo obvezu ishodovanja potvrde etažiranja parkirnog mjesta koje pripada predmetnom stanu, te da ima pravo povrata deponiranog iznosa nakon što Zidar d.o.o. službeno obilježi parkirno mjesto. Stoga, tuženik FO zaključuje da je Zidar d.o.o. službeno obilježio parkirno mjesto pripadajuće poslovnom prostoru B2, označivši ga oznakom B2 u bijeloj boji, a da je dana 1. listopada 2018. godine ishodio Potvrdu nadležnog tijela kojom se potvrđuje da predmetnom poslovnom prostoru B2 kao pripadak, pored drvarnice pripada i parkirno mjesto oznake B2, prema označenoj građevnoj dozvoli i izmjeni građevinske dozvole, a nakon obavljenog očevida lica mjesta i prema elaboratu etažnog vlasništva broj 358-6 izrađenom u rujnu 2003. godine po ovlaštenoj arhitektici VO, koja je pravni temelj za upis prava vlasništva. Posebno naglašava da je potvrdu odmah po ishodovanju, 1. listopada 2018. godine predao tuženiku Consensus nekrentine d.o.o. na daljnje postupanje, ujedno zatraživši povrat deponiranog iznosa.

9. Višekratno se protivi tvrdnjama tužbe da bi preuzeo obvezu izrade novog etažnog elaborata, ističući da na izradu etažnog elaborata nije niti ovlašten. Zaključuje da je ugovor u cijelosti ispunjen, a ispunjeni ugovor ne može se raskinuti. Stoga drži da izjava tužiteljice o djelomičnom raskidu kupoprodajnog ugovora nema pravnog učinka. Navodi da je u cijelosti ispunio ugovorne obveze zbog čega mu je tuženik Consensus nekretnine d.o.o. osnovano isplatio preostali iznos deponiran na ime kupoprodajne cijene, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev, a tužiteljicu obvezati na naknadu parničnog troška.

10. Uvidom u ovosudni predmet P-1002019 utvrđeno je da je u istome donesena presuda P-100/2019 1. srpnja 2022. kojim je odbijen ovdje naveden tužbeni zahtjev tužiteljice, a na koju presudu je tužiteljica podnijela žalbu. U drugostupanjskom postupku je odlučivao Županijski sud u Varaždinu koji je rješenjem posl.br. Gž- 1665/2022-3 prihvatio žalbu tužiteljice te ukinuo presudu ovoga suda i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje.

11. Tijekom ponovljenog postupka, a radi razjašnjenja spornih a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je dopunski saslušao parnične strane. Sud je također pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileže spisu, pa tako i zapisnike o očevidu na licu mjesta, saslušanja parničnih stranaka i svjedoka AO i NO.

12. Na temelju izvedenih dokaza, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan. 13. Među strankama je sporno da li je tuženik FO u cijelosti ispunio obveze preuzete kupoprodajnim ugovorom sklopljenim s tužiteljicom 18. svibnja 2018., odnosno je li tuženik Consensus nekretnine d.o.o. tuženiku FO kao prodavatelju, valjano isplatio preostali iznos od 3.000,00 eura, deponiran kod tog tuženika. U tom smislu sporno je što je bila obveza tuženika FO koju je preuzeo navedenim kupoprodajnim ugovorom.

14. Među strankama su nesporne sljedeće okolnosti:

- da je tužiteljica s tuženikom FO uz posredovanje tuženika Consensus nekretnine d.o.o. Rijeka 18. svibnja 2018. sklopila Kupoprodajni ugovor predmet kojeg ugovora je suvlasnički dio: 35/884, etažno vlasništvo (E-12) i to poslovni prostor B2, a koji se nalazi u stambeno-poslovnoj zgradi sagrađenoj na čk.br. 602/1 površine 1143 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i jedno parkirno mjesto kao izvanknjižno vlasništvo prodavatelja na čk.br. 602/1 k. o. [katastarska općina], prema Planu posebnih dijelova zgrade označeno kao parkirno mjesto br. B2, ukupne površine 11,50 m2, na terenu označeno kao br. 11- sadašnje stanje, za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 62.000,00 EUR / 467.139,00 kn, dok je čl. 7. Kupoprodajnog ugovora,

- da je čl. 4. Kupoprodajnog ugovora navedeno da je ovdje tuženik FO kao prodavatelj od ovdje tužiteljice EO kao kupca primio iznos od 59.000,00 EUR / 444.535,50 kn, dok je ostatak ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od 3.000,00 EUR / 22.603,50 kn tužiteljica deponirala kod tuženika Consensus nekretnine d.o.o. Rijeka do ispunjenja obveze preuzete od strane prodavatelja, a vezano za obilježavanje parkirnog mjesta koje pripada predmetnom stanu iz čl. 2. Kupoprodajnog ugovora, odnosno dok prodavatelj (ovdje tuženik FO) zajedno sa suvlasnicima Diletacije B ne ishodi potvrdu etažiranja parkirnih mjesta radi upisa vlasništva kod Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci, time da je tuženik Consensus nekretnine d.o.o. Rijeka potvrdio primitak iznosa od 3.000,00 EUR /22.603,50 kn i isti deponirao te se obvezao da će nakon što tvrtka Zidar d.o.o. službeno obilježi pripadajuće parkirno mjesto (broj u boji na predviđenom asfaltiranom parkiralištu ispred zgrade) deponirani iznos predati ovdje tuženiku FO kao prodavatelju na ruke, uz potpis potvrde od strane istog o primitku tog iznosa,

- da je tužiteljica upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica posebnog dijela nekretnine etaže E-12, dok nije upisana u zemljišnu knjigu kao vlasnica predmetnog parkirnog mjesta,

- da je predmetno parkirno mjesto B2 koje je predmet Kupoprodajnog ugovora obilježeno u rujnu 2018. od strane Zidar d.o.o.

- da je 1. listopada 2018. Odjel gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja Grada Rijeke izdao potvrdu da poslovni prostor B2, a koji je predmet kupoprodaje, predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, time da je u toj Potvrdi navedeno da ista nema pravni učinak na vlasništvo i druga stvarna prava, već da služi isključivo za potrebe posebnog postupka uspostave vlasništva posebnog dijela za koje je nadležan Općinski sud u Rijeci i koji se provodi prema čl. 73. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68798, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146708, 38709, 153/09, 90710, 143/12, 152/14; dalje u tekstu: ZV).

- da je tužiteljica dopisom od 13. prosinca 2018., a koji dopis je tuženik Consensus nekretnine d.o.o. Rijeka primio 14. prosinca 2018., obavijestila tog tuženika da djelomično raskida Kupoprodajni ugovor u dijelu koji se odnosi na parkirno mjesto i zahtijevala od istog povrat deponiranog iznosa od 3.000,00 EUR /22.603,50 kn,

- da je tužiteljica dopisom od 13. prosinca 2018., a koji je tuženik FO primio 17. prosinca 2018., djelomično raskinula Kupoprodajni ugovor u dijelu koji se odnosi na parkirno mjesto koje je predmet tog ugovora, zahtijevajući od tuženika FO povrat dijela kupoprodajne cijene za to parkirno mjesto u iznosu od 3.000,00 EUR /22.603,50 kn,

- da je tuženik Consensus nekretnine d.o.o. Rijeka po pozivu tuženika FO, odnosno po opomeni pred tužbu istog od 10. prosinca 2018., nakon što je obilježeno predmetno parkirno mjesto i nakon uvida u potvrdu nadležnog odjela gradske uprave za prostorno uređenje i gradnju od 1. listopada 2018. kojom je potvrđeno da stanu tužiteljice koji je predmet Kupoprodajnog ugovora pripada obilježeno parkirno mjesto B2, dana 19. prosinca 2018. predao tuženiku FO deponirani iznos od 3.000,00 EUR /22.603,50 kn.

15. U dopunskome saslušanju, tužiteljica navodi da je sa tuženikom FO dogovorila kupnju poslovnog prostora te kupnju parkirnog mjesta a on je kao prodavatelj rekao da je to njegovo vlasništvo. Kako parkirnog mjesta nije bilo upisano uz etažu, prodavatelj se obvezao zajedno sa suvlasnicima dilatacije D izraditi etažni elaborat zatim izvršiti uknjižbu nakon što pribavi potvrdu o etažiranju parkirnih mjesta te izvršiti upis u zemljišnu knjigu navedenog parkirnog mjesta u toj kvadraturi kako je ugovoreno. Istakla je kako nije smatrala potrebnim da u ugovoru izričito bude navedeno da je obveza prodavatelja da etažni elaborat provede kroz zemljišne knjige jer da isto proizlazi iz čl. 2. i 4. Kupoprodajnog ugovora. Nadalje, ističe da joj je kao pravno obrazovanoj osobi poznato da se vlasništvo stječe upisom u zemljišne knjige pa je baš zato inzistirala na etažnom elaboratu odnosu uknjižbi u zemljišne knjige. Ističe da nema saznanja tko je knjižni vlasnik zemljišta na kojem se nalazi parkirno mjesto, a budući je u tijeku obnova zemljišnih knjiga.

16. Tijekom iskaza navodi da kada je vidjela da potvrda iz 2018. nije provediva, ista je tražila povrat novca i raskid ugovora za parkirno mjesto. Sa prodavateljem je dogovorila da ukoliko ne bi ispunio obvezu iz čl.4. da će se tužiteljici vratiti novac u iznosu od 3.000,00 eura, a nije ugovoren rok u kojem je Prodavatelj trebao ispuniti svoju obvezu. Zaključuje kako je za nju ispunjenje obveze Prodavatelja predstavljao uvjet za kupnju parkirnoga mjesta. Ističe da je po dobivenoj Potvrdi iz 2018. dogovorila sa agencijom Consensus nekretnine d.o.o., odnosno njihovim zastupnikom Novellom Bačinović datum kojega će tužiteljica doći preuzeti deponirani novac, a koji je GO naposljetku predala supruzi prodavatelja.

17. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao uvjerljivi i logičan. Naime, sud je iz istoga utvrdio da je sklapanjem kupoprodajnog ugovora i isplatom kupoprodajne cijene tužiteljica platila kupoprodajnu cijenu radi stjecanja vlasništva nad poslovnim prostorom i parkirnim mjestom. Uzimajući u obzir i tvrdnje tužiteljice kako joj nije od značaja koje bi joj parkirno mjesto pripalo već samo da joj isto pripadne u knjižno vlasništvo, i da kao takvo vlasništvo bude provedeno kroz zemljišne knjige, ovaj sud smatra logičnim i životnim da takva okolnost za tužiteljicu kao kupca predstavlja uvjet za kupnju nekretnine.

18. U svome iskazu zakonski zastupnik tuženika Consensus nekretnine d.o.o. navodi da je između stranaka ugovorena jedinstvena kupoprodajna cijena za kupnju stana u [adresa] i parkirnog mjesta. Nadalje, ističe da je dogovor između kupca, prodavatelja i agencije bio kako stoji u čl.4.st.3. Kupoprodajnog ugovora odnosno za agenciju da je to značilo da se ista obvezuje isplatiti deponirani iznos prodavatelju čim Zidar d.o.o. obilježi parkirno mjesto. Iskazuje da je obveza prodavatelja bila označiti mjesto B2 koje je i ranije bilo označeno ali slabo vidljivo. Obzirom da su te obveze bile ispunjene, ista je deponirani iznos isplatila prodavatelju. Konačno na upit punomoćnika ista odgovara da je obveza prodavatelja bila ishodovati potvrdu o etažiranju, izraditi etažni elaborat te onda isti provesti uknjižbom kroz zemljišne knjige. Zaključuje da se na temelju Potvrde nadležnog odjela gradske uprave za prostorno uređenje i gradnju od 1. listopada 2018., a koja je predana od strane Prodavatelja u smislu ispunjenja njegove obveze, ne može provesti upis vlasništva.

19. Iskaz tuženika Consensus nekretnine d.o.o. je proturječan samome sebi te neuvjerljiv. Naime, zakonski zastupnik agencije prvotno navodi kako je obveza tuženika FO bila označiti parkirno mjesto, a obveza agencije da odmah po označavanju deponirani iznos preda prodavatelju. Budući je iz iskaza zastupnice jasno da je ona sama sastavljala navedeni kupoprodajni ugovor, uzimajući u obzir volju ugovornih stranaka, nedvojbeno je da istoj morala ta volja biti poznata. Na kraju iskaza ista navodi da je obveza Prodavatelja ipak bila ishodovati potvrdu o etažiranju, izraditi etažni elaborat te onda isti provesti kroz zemljišnu knjigu. Budući je ista na početku tvrdila jedno, a kasnije suprotno, sud je uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju ocijenio da je istinito ono što je posljednje zastupnica tuženika izjavila.

20. U svome iskazu tuženik FO navodi da je njegova obveza bila označiti parkirno mjesto, odnosno da to ima učiniti tvrtka Zidar d.o.o., te da se onda deponirani novac ima predati njemu kao prodavatelju. Što se tiče druge obveze koja je navedena u ugovoru, odnosno ishodovanje potvrde etažiranja navodi da to nije bila njegova obveza nego se njegova supruga sama ponudila u dobroj volji takvu potvrdu ishodovati, a da se njegova obveza nije sastojala od toga da izradi novi etažni elaborat i da istoga provede kroz zemljišne knjige. Međutim, ističe kako ima saznanja da je postojao dogovor između stanara da će oni složiti i pokrenuti taj postupak elaborata i etažiranja. Ističe da je njegova obveza ishodovanja potvrde o etažiranju parkinog mjesta ispunjena ishodovanjem Potvrde nadležnog odjela gradske uprave za prostorno uređenje i gradnju od 1. listopada 2018., dok odbija odgovoriti na temelju čega to tvrdi kako na samoj Potvrdi stoji da ista nema pravni učinak na vlasništvo.

21. Nadalje, navodi da je odredba iz čl.4. kupoprodajnog ugovora značila da će se kao prodavatelj zajedno sa suvlasnicima dilatacije B ishodovati potvrdu radi upisa vlasništva u zemljišnim knjigama, odnosno bila je namjera da će se sa ostalim stanarima doći do dogovora da se takvo etažiranje provede kroz zemljišne knjige, ali na kraju to nije bilo moguće budući su se stanari oglušivali na pozive. Navodi da ta njegova namjera predstavlja njegovu želju da pomogne kupcu a ne obvezu iz čl. 4.st.2. kupoprodajnog ugovora.

22. Iskaz tuženika FO sud nije prihvatio, a budući je isti neuvjerljiv i u dijelovima nelogičan. Tuženik tvrdi kako nije bila njegova obveza ishodovanje potvrde etažiranja, i ako je isto jasno određeno čl.4. kupoprodajnog ugovora. Nadalje, navodi da je to bila obveza njegove supruge, a koja niti nije ugovorna strane u navedenom ugovoru. Stoga, sud nije mogao prihvatiti iskaz tuženika jer je proturječan i nelogičan. 23. U čl. 4. st. 1. kupoprodajnog ugovora određeno da će se ostatak kupoprodajne cijene od 3.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti deponirati u agenciji koja je posredovala u kupoprodaji, tuženiku Consensus nekretnine d.o.o., „do ispunjenja obveze preuzete od strane prodavatelja, a vezano za obilježavanje parkirnog mjesta koje pripada predmetnom stanu iz članka 2. ovog ugovora, odnosno da prodavatelj zajedno sa suvlasnicima Diletacije B ishoduje potvrdu etažiranja parkirnih mjesta radi upisa vlasništva kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci“. Osim toga, i u čl. 4. st. 3. kupoprodajnog ugovora je određeno da će agencija Consensus nekretnine d.o.o. navedeni iznos isplatiti prodavatelju, ovdje tuženiku FO „nakon što tvrtka Zidar d.o.o. službeno obilježi pripadajuće parkirno mjesto, brojem u boji na predviđenom asfaltiranom parkiralištu ispred zgrade“, s time što će mu novac „predati na ruke uz potpis potvrde...o primitku navedenog iznosa.

24. Druge dokaze sud nije provodio jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da je tuženik FO Kupoprodajnim ugovorom prodao tužiteljici predmetni poslovni prostor B2 sa pripadajućim parkirnim mjestom B2, te da su stranke ugovorile jedinstvenu kupoprodajnu cijenu od 62.000,00 EUR /467.139,00 kn,

- da se tuženik FO Kupoprodajnim ugovorom obvezao na označavanje parkiranog mjesta i izradu etažnog elaborata a sve radi toga se omogući tužiteljici da može u zemljišne knjige upisati parkirno mjesto kao svoje vlasništvo. - da je iznos od 3.000,00 eura deponiran u agenciji Consensus nekretnine d.o.o. dok prodavatelj ne ispuni obveze preuzete kupoprodajnim ugovorom.

- da tuženik FO nije ispunio svoju obvezu predajom Potvrde nadležnog odjela gradske uprave za prostorno uređenje i gradnju od 1. listopada 2018., posljedično čemu se tužiteljica ne može upisati kao vlasnica predmetnog parkirnog mjesta u zemljišnu knjigu

25. Prema odredbi čl. 376. st. 1. ZOO ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Nadalje, prema odredbi čl. 120. ZV vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu (st. 1.), a radi uknjižbe vlasništva mora se o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnoga prava (st. 2.).

26. Imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe i uputu Županijskog suda u Varaždinu, valjalo je utvrditi tko je upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik parkirnog mjesta B2, pa je tako napravljen uvid u vlasničke listove i kopiju katastarskog plana predanih u spis od strane pun. prvotuženika, a iz koji je razvidno da je k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sada označena kao k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 338460, a do koje je promjene došlo zbog obnove zemljišne knjige. Pa je iz toga uvida utvrđeno da su kao vlasnici navedeni svi suvlasnici diletacije A i diletacije B.

27. Sud je prvi odlučivanju o tužbenom zahtjevu vodio računa o samoj svrsi Kupoprodajnog ugovora, koja je po ocjeni ovoga suda stjecanje prava vlasništva na poslovnom prostoru B2 kao i na parkirnom mjestu B2. Navedena svrha nije postignuta jer tužiteljica nije upisana kao vlasnica istog u zemljišnu knjigu, dok je protivno tome, tužiteljica u cijelosti ispunila svoju obvezu jer je tuženiku FO u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu koja se odnosi kako na predmetni poslovni prostor B2, tako i na drvarnicu i parkirno mjesto B2, koji predstavljaju pripadak istog.

28. Članak 319. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje: ZOO) propisuje da se Odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase. Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim Zakonom o obveznim odnosima.

29. Nedvojbeno je da je odredba čl. 4. st. 2. Kupoprodajnog ugovora kojom se tuženik FO obvezao zajedno sa suvlasnicima Diletacije B ishoditi potvrdu etažiranja parkirnih mjesta radi upisa vlasništva kod zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci sporna između stranaka, te da je svaka od stranaka tumači na svoj način.

30. Međutim, sud drži da je iz izvedenih dokaza jasno da je uvjet za kupnju parkirnog mjesto bio da se provede etažiranje a kako bi to parkirno mjesto bilo navedeno kao vlasništvo tužiteljice u zemljišnim knjigama. Dakle, svrha deponiranog iznosa kod agencije Consensus nekretnine d.o.o. bila je upravo da se tužiteljici kao kupcu pruža osiguranje da će se taj uvjet ispuniti. Obzirom da takav uvjet nije ispunjen, deponirani iznos nije niti mogao biti predan prodavatelju. Treba naglasiti da u Ugovoru o kupoprodaji nije jasno i konkretno definirana obveza prodavatelja, a niti je definirana posljedica neispunjena takve obveze. Međutim, na temelju iskaza parničnih strana i uzimajući u obzir svrhu koja se kupoprodajnim ugovorom i deponiranjem iznosa htjela postići, jasno je da je obveza prodavatelja bila upravo da prodavatelj ishoduje potvrdu o etažiranju, da izradi etažni elaborat te zajedno sa ostalim suvlasnicima provede uknjižbu parkirnog mjesta kroz zemljišne knjige, a sve kako bi tužiteljica mogla biti upisana kao vlasnica parkirnog mjesta.

31. Mišljenje je ovoga suda da tuženik FO nije ispunio preuzetu obvezu pa istome nije niti mogao biti predan deponiran iznos. Valjalo je osvrnuti se i na navode zastupnice tuženika Consensus nekretnine d.o.o. koja navodi da nije pasivno legitimirana u ovoj tužbi jer nije ugovorna strana kupoprodajnog ugovora. Ističe se da je zakonska zastupnica agencije preuzela određene obveze potpisom toga ugovora i to u smislu nalogodavca. Dakle, istoj je dan nalog da primi kao polog iznos od 3.000,00 eura, i da isti preda prodavatelju odnosno tuženiku FO pod ostvarenjem određenih uvjeta. Ti uvjeti su u samom ugovori navedeni na način da se agencija Consensus nekretnine d.o.o. obvezuje deponirani iznos predati Prodavatelju nakon što tvrtka Zidar d.o.o. službeno obilježi parkirno mjesto. Obzirom da je takva formulacija među strankama sporna, valjalo je temeljem iskaza stranaka te uzimajući u obzir svrhu takvoga sporazuma o deponiranju utvrditi pod kojim uvjetom je agencija Consensus nekretnine d.o.o. obvezna predati deponirani novac prodavatelju. Kada se uzme u obzir svrha ugovaranja pologa u iznosu od 3.000,00 eura i da je to da se kupac osigura kako će prodavatelj ispuniti svoju obvezu. Odnosno da bi tuženik FO mogao preuzeti deponirani iznos mora i ispuniti obvezu iz čl.4. pa je iz toga sasvim logično da agencija Consensus nekretnine d.o.o. nije mogla deponirani iznos predati prodavatelju, ako prodavatelj nije ispunio svoje obveze u cijelosti.

32. Nakon što je sud utvrdio obvezu Prodavatelja, bilo je potrebno utvrditi da li je takva obveza pravno moguća i dali predstavlja moguću i dopuštenu činidbu. Naime, ocjena je ovoga suda da je obveza prodavatelja moguća i dopuštena budući je svrha odredaba o deponiranju da tužiteljica kao kupac stekne knjižno vlasništvo na parkirnom mjestu, pa je tako parkirno mjesto moglo biti upisano u zemljišne knjige kao pripadak stana kojega je vlasnica tužiteljica te je prodavatelj na taj način mogao ispuniti svoju obvezu.

33. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

34. Odluka o trošku postupka temelji se na čl. 154. st.1. ZPP-a, a budući je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

35. Visina troškova odmjerena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa). Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr.7.toč.1. Tarife 100 bodova), zastupanje na ročištima 26. lipnja 2020., 9. srpnja 2020., 21. rujna 2020., 5. studenog 2020. 24. siječnja 2022., 9. travnja 2022., 19. svibnja 2022., 9. listopada 2024. i 19. studeni 2024. (Tbr.9.toč.1. u svezi s Tbr.7 toč.1. 100 bodova po ročištu), predujam za očevid u iznosu od 50,00 eura, sastav žalbe (Tbr.10.toč.1.u svezi s Tbr.7. toč.1. 125 bodova), sastav podneska od 15. studenog 2024. (Tbr. 8. toč.1. 100 bodova) što ukupno iznosi 2.400,00 eura, čemu je pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od 184,45 eura iznosi 2.584,45 eura, sukladno čl. 155 ZPP-a.

38. Obzirom je tužitelj tražio i zateznu kamatu na dosuđeni trošak sud je istu odredio temeljem čl. 30 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.), a stopu temeljem čl.29. ZOO. 39. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 19. prosinca 2024.

S u d a c:

Darija Knez Grbčić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. prvotuženika

- pun. drugotuženika

PRISTOJBA:

- pozvati tužitelja na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 76,45 eura

U Rijeci 19. prosinca 2024.

S u d a c:

Darija Knez Grbčić