REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: K-5/2021-166
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici u vijeću sastavljenom od sutkinje Sandre Kantolić kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Irene Sedmak i Marice Špoljar kao članica vijeća uz sudjelovanje Gordane Herceg kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AĆ zbog kaznenih djela iz članka 179.a i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11) povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj:
KO-DO-3/2021 od 29. siječnja 2021. s izmjenama u činjeničnom i zakonskom opisu te pravnoj kvalifikaciji od 28. svibnja 2024., nakon održane javne rasprave 11. prosinca 2024. i 19. prosinca 2024., u prisutnosti za županijsku državnu odvjetnicu, zamjenika KĆ, optuženog AĆ i branitelja optuženog, odvjetnika Borisa Klemena, 23. prosinca 2024. objavio je, a 19. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Optuženi: AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i K rođene Ć, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa]. 122, državljanin Republike Hrvatske, soboslikar, sa završenom srednjom stručnom spremom, nezaposlen, s mjesečnim prihodima 1.270,00 eura s osnova invalidnine, razveden, otac četvero djece, bez imovine, protiv kojega nije u tijeku drugi kazneni postupak, neosuđivan
k r i v j e
što je:
1/ od točno neutvrđenog dana tijekom druge polovine veljače 2020. do 20. listopada 2020. u [adresa], za vrijeme dok je u svojoj vikendici živio u zajedničkom kućanstvu s intimnom partnericom ĆĆ, protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj: 70/17), nakon što bi se doveo u alkoholizirano stanje, po kući razbacivao stvari i lupao namještajem te razbijao posuđe i šalice, a ĆĆ psovao "jebo ti pas mater, jebo ti V mater" te ju vrijeđao i zastrašivao govoreći joj: "kurvetino, prostitutko, stavljat ću te na šank da te drugi jebu, ubit ću te, pobit ću ti sve, jebat ću ti djecu i gledat ćeš dok ih ja masakriram, ako me prijaviš policiji ubit ću tebe i tvoju djecu", udarao je zatvorenim šakama po glavi, gušio ju i udarao svojim nogama po njezinim nogama, zalijevao je hladnom vodom dok spava, a 17. listopada 2020., u popodnevnim satima govorio joj: "Zašto si ostala duže na poslu, imaš jebača, jebu te šefovi, iskorištavaju te na poslu" pa je prevrnuo stol u kuhinji i razbacao hranu i u ruke uzeo manju sjekiru kojom joj je prijetio da će ju ubiti, uslijed čega je ĆĆ u strahu pobjegla iz kuće, no na njegove zapovijedi da se vrati u kuću, isto je u strahu od njega i učinila, gdje ju je nastavio udarati mobitelom po glavi pa je ponovno pobjegla iz kuće, ali se na njegovo traženje i zbog straha vratila u kuću, a u jutarnjim satima istu spriječio da ide na posao poslavši njezinoj poslodavki sms poruku s njezinog mobitela sadržaja "jutro ljube, danas mi nije dobro pa ne bum dosla na posao", na koji način ju je dovodio u ponižavajući položaj izazivajući kod nje osjećaj povrijeđenog dostojanstva i straha
d a k l e, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za svoju sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba i doveo je u ponižavajući položaj
2/ dana 3. listopada 2020. u večernjim satima do 4. listopada 2020. u jutarnjim satima, u [adresa], za vrijeme dok je u svojoj vikendici živio u zajedničkom kućanstvu s intimnom partnericom ĆĆ, a nakon što je kod nje na način opisan pod točkom 1/ izazvao dugotrajan osjećaj straha uslijed kojeg mu se nije usudila fizički suprotstaviti, u alkoholiziranom stanju od žrtve tražio da imaju spolni odnos pa kada mu je rekla da joj nije do seksa, vrijeđao ju da je kurva i da ima drugoga te ju je u kuhinji primorao da klekne na stolac, nakon čega joj je prišao odostraga i svojim spolovilom penetrirao u njezinu vaginu, a također joj penetrirao u vaginu i svojom šakom, nakon čega ju je primorao da ode u spavaću sobu i klekne na krevet te joj svojim spolovilom penetrirao u njezinu vaginu i anus te u njezinu vaginu penetrirao svojom šakom i vibratorom, pri čemu mu je žrtva stalno govorila da ne želi i da ju boli, plakala se i vikala, a na što se nije osvrtao, već joj je rekao da joj je lijepo i dalje nastavljao s odnošajem d a k l e, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj i s njim izjednačene spolne radnje, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi
3/ u periodu od 4./5. listopada 2020. do 18. listopada 2020. u noćnim satima, u [adresa], za vrijeme dok je u svojoj vikendici živio u zajedničkom kućanstvu s intimnom partnericom ĆĆ, a nakon što je kod nje na način opisan pod točkom 1/ izazvao dugotrajan osjećaj straha uslijed kojeg mu se nije usudila fizički suprotstaviti, u alkoholiziranom stanju svakodnevno sa žrtvom ostvario spolne odnošaje protivno njezinoj volji, tako da ju je primorao da leži na leđima te je legao na nju i svojim spolovilom penetrirao u njezinu vaginu ili ju je primorao da kleči na krevetu pa joj je svojim spolovilom penetrirao odostraga u njezinu vaginu, pri čemu je ona vrištala od bolova i plakala te ga molila da to ne radi, na što se nije osvrtao te je i dalje nastavio s odnošajima, tijekom kojih ju je ponekad znao primiti za kosu i povlačiti je unazad d a k l e, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolne odnošaje, a djela su počinjena prema bliskoj osobi
4/ dana 17. listopada 2020. u noćnim satima u [adresa], za vrijeme dok je u svojoj vikendici živio u zajedničkom kućanstvu s intimnom partnericom ĆĆ, u spavaćoj sobi zatražio od nje da imaju spolni odnos te ju je u toj namjeri počeo dirati po njezinom tijelu, čemu se ona odupirala nogama govoreći mu da ju sve boli i peče od prijašnjih spolnih odnosa te je potom skočio na nju dok je ležala na krevetu i sjeo joj na trbuh te ju s obje ruke uhvatio za vrat i počeo gušiti vičući: "Priznaj, tko ti je taj drugi", a kada je vidio da ostaje bez zraka pustio ju je i izašao iz sobe d a k l e, s namjerom da s bliskom osobom bez njenog pristanka izvrši spolni odnošaj poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića teškog kaznenog djela protiv spolne slobode,
5/ sredinom travnja 2019., uoči blagdana Uskrsa, protivno odredbi članka 7. stavka 1. točke 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine" broj: 94/18 i 42/20), bez ovlaštenja nabavio jednu lovačku pušku ručne radinosti s glatkom cijevi call. 20 mm te je držao u svojoj kući u [adresa], a tijekom ožujka 2020. zatražio od ĆĆ koju je telefonom nazvao iz Savezne Republike Njemačke, da pušku zakopa u zemlji unutar plastenika na dvorištu, što je ona i učinila te ju je tamo držao do 29. listopada 2020. kada su je pronašli djelatnici policije
d a k l e, neovlašteno nabavio i posjedovao vatreno oružje čije je nabavljanje i posjedovanje građanima zabranjeno
čime je počinio kaznena djela i to: pod točkom 1/ kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11; pod točkama 2/, 3/ i 4/ protiv spolne slobode i to pod točkom 2/ - teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode - opisano u članku 154. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 154. stavku 1. KZ/11, pod točkom 3/ - teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode - opisano u članku 154. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 154. stavku 1. KZ/11 te pod točkom 4/ - teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode u pokušaju - opisano u članku 154. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11 i u vezi s člankom 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 154. stavku 1. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11 te pod točkom 5/ kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari – opisano i kažnjivo po članku 331. stavku 1. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.
II. Na temelju članka 179.a KZ/11 optuženom AĆ se za kazneno djelo pod točkom 1/
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 1(JEDNE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI
Na temelju članka 154. stavka 1. KZ/11 optuženom AĆ se za kazneno djelo pod točkom 2/
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 3 (TRI) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI
Na temelju članka 154. stavka 1. KZ/11 optuženom AĆ se za kazneno djelo pod točkom 3/
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 5 (PET) GODINA
Na temelju članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11 optuženom AĆ se za kazneno djelo pod točkom 4/
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 3 (TRI) GODINE
Na temelju članka 331. stavka 1. KZ/11 optuženom AĆ se za kazneno djelo pod točkom 5/
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI
Na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženi AĆ se
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 8 (OSAM) GODINA
I 6 (ŠEST) MJESECI
III. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom AĆ se u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. studenog 2020. do 25. svibnja 2021. te vrijeme provedeno u ekstradicijskom istražnom zatvoru od 28. listopada 2024. do 28. studenog 2024. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. studenog 2024. pa nadalje.
IV. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08 optuženi AĆ je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka s osnova vještačenja u iznosu 1.500,00 eura te je dužan iznos 1.500,00 eura uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, dok se na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi AĆ oslobađa plaćanja troškova postupka u preostalom dijelu.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom optužnicom i njezinim izmjenama, Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici je optužilo AĆ za počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11; kaznena djela protiv spolne slobode i to pod točkom 2/ - teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode - opisano u članku 154. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 154. stavku 1. KZ/11, pod točkom 3/ - teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode - opisano u članku 154. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 154. stavku 1. KZ/11 te pod točkom 4/ - teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode u pokušaju - opisano u članku 154. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11 i u vezi s člankom 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 154. stavku 1. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11 te pod točkom 5/ kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari – opisano i kažnjivo po članku 331. stavku 1. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.
2. Pozvan da se očituje o kaznenopravnoj odgovornosti, optuženi AĆ je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.
3. Tijekom dokaznog postupka su uz suglasnost stranaka pročitani specijalistički nalazi za ĆĆ (stranice 13-15), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od ĆĆ (stranica 16), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (stranica 18), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta s CD medijem (stranice 19-19a), izvješće o uhićenju i dovođenju (stranice 23-25), dokumentacijski list pregleda u ambulanti (stranica 28), pregled i promatranje na zahtjev MUP-a (stranica 29), zapisnik o očevidu (stranice 87- 89), kriminalističko-tehničko izvješće (stranica 90), medicinska dokumentacija na ime optuženika u vezi s prijedlogom za provođenjem medicinskog vještačenja (stranice 256, 258, 260-261), promet po transakcijskom računu (stranice 276-277 s prijevodima na stranicama 512-516), vjenčani list Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba, Matičnog ureda Medvešćak od 18. ožujka 2021. (stranice 281-282), izvadci iz prometa po računu optuženika za period od 24. lipnja 2020. do 21. listopada 2020. (stranice 286-287 s prijevodima na stranicama 512-516), podaci o prelasku granice (stranice 348-349), medicinska dokumentacija za optuženika (stranice 470-486 spisa), računi (stranica 512- 516 spisa), razgledana je fotodokumentacija (stranice 629-659 spisa), pročitan je dopis Policijske postaje Zaprešić sa službenom zabilješkom o dojavi (stranice 700-701 spisa), zemljišno-knjižni izvadak te ugovor o kupoprodaji (stranice 709-714 spisa), dopisi Policijske postaje Zaprešić (stranica 718-719), dopis Policijske postaje Velika Gorica (stranica 731 spisa), dopis Policijske postaje Zaprešić sa službenom zabilješkom o dojavi (stranice 732-735 spisa).
3.1. Uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka ĆĆ od 3. prosinca 2020. (stranice 101-107) te je reproduciran iskaz od 25. svibnja 2021. (stranica 283, s prijepisom na stranicama 408-442), VĆ od 3. prosinca 2020. (stranice 108- 110) i od 14. lipnja 2021. (stranice 297-299), OĆ od 12. siječnja 2021. (stranice 160-162) i od 14. lipnja 2021. (stranice 299-300), RĆ od 17. rujna 2021. (stranice 337-339) i SĆ od 17. rujna 2021. (stranice 335-337), ČĆ od 7. svibnja 2024. (stranice 691-692 spisa) i ĐĆ od 7. svibnja 2024. (stranice 692-694 spisa).
3.2. Pročitani su, također uz suglasnost stranaka, nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 15. prosinca 2020. o provedenom balističkom vještačenju (stranice 131-140), nalaz i mišljenje prim. dr. sc Željka Marinića o provedenom psihijatrijskom vještačenju optuženog AĆ od 11. siječnja 2021. (stranice 144-158), urološko vještačenje provedeno po vještaku mr. sc. Tomislavu Dujmenoviću od 9. studenog 2021. (stranice 350-353) te dopuna od 19. svibnja 2022. (stranica 390-391), ginekološko vještačenje od 8. rujna 2022. provedeno po vještaku Dubravku Habeku (stranice 395-396), neurokirurško vještačenje koje je provedeno po vještaku izv.prof.dr.sc. BĆ, dr. med. od 30. siječnja 2023. (stranice 495-497 spisa) te dopuna od 9. ožujka 2023. (stranica 499 spisa) i psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje provedeno po Klinici za psihijatriju, Zavodu za forenzičku psihijatriju "Dr. Vlado Jukić", doc. dr. sc. TĆ, dr. med. od 4. prosinca 2023. (stranice 541-572), a vještak je i dopunski ispitan na raspravi 29. siječnja 2024. (stranice 579-580 spisa).
3.3. Pročitana su utvrđenja o preslušanim telefonskim razgovorima u datotekama označenim 20201208 155202 od 28. listopada 2020.,16:17 te 20201028 162819 od 28. listopada 2020., 20:30 s rasprave 20. lipnja 2024. (stranica 716 spisa).
3.3. Na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja optuženog AĆ, pročitan je izvod iz kaznene i prekršajne evidencije.
4. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane za ponovnim ispitivanjem vještaka ginekologa dr. Dubravka Habeka kao nevažan, s obzirom da je vještak u svom usmenom nalazu naveo da je uzeo u obzir način i trajanje spolnih odnosa kakve je opisala žrtva te da su oni mogli proći bez ikakvih ozljeda koje bi zahtijevale ginekološku intervenciju, a što je dokazano i kasnije na ginekološkim pregledima.
4.1. Odbijen je dokazni prijedlog obrane da se zatraži podatak je li provedeno vještačenje oduzetih navlaka za poplun te donjeg rublja jer je nesporno i po optužbi da vještačenje nije provedeno te je odbijen dokazni prijedlog obrane za provođenje vještačenja dvije navlake za poplun i donjeg rublja žrtve na okolnost jesu li pronađeni tragovi krvi o kojima žrtva iskazuje u svom iskazu, jer se tragovi krvi ne mogu ukloniti niti pranjem navedenih predmeta kao nevažan, a s obzirom na iskaz žrtve i način na koji opisuje inkriminirane događaje.
4.2. Također je odbijen dokazni prijedlog obrane da se preslušavaju CD-ovi predani na raspravi 7. svibnja 2024. i 11. prosinca 2024. o razgovorima žrtve s drugim osobama te da se čita predana dokumentacija na raspravi 7. svibnja 2024. kao nevažni jer se ne odnose na predmet postupka, a predloženi su na okolnost da je žrtva snimala sve razgovore koje je vodila pa je nemoguće da ništa od inkriminiranih događaja nije snimljeno, a dio snimki se odnosi i na inkriminirano razdoblje.
4.3. Odbijen je dokazni prijedlog obrane da se pribavlja dokumentacija Centra za socijalnu skrb Virovitica kao nevažan jer se ne odnosi na predmet postupka, s obzirom da su predloženi na okolnost postupanja u postupku brige i nadzora nad djecom ĆĆ, a kako bi se vidjelo kako ona u tom razdoblju nije podmirivala svoje obveze uzdržavanja niti se brinula o djeci.
4.4. Nadalje, odbijen je dokazni prijedlog obrane za provođenjem ortopedskog vještačenja ili kombinirano ortopedsko-neurokirurškog vještačenja kao nevažan i odugovlačeći s obzirom da se vještak neurokirurg izričito očitovao o funkcionalnosti desne šake optuženika i o mogućnosti poduzimanja radnji koje mu se stavljaju na teret, a nije ukazao na potrebu provođenja dodatnog vještačenja po drugom vještaku niti je dostavljena bilo kakva nova medicinska dokumentacija koja bi ukazivala na potrebu bilo dodatnog ispitivanja vještaka bilo provođenja novog vještačenja.
4.5. Odbijen je dokazni prijedlog obrane s rasprave od 3. svibnja 2021. o pregledavanju mobitela optuženika da je žrtva konstantno njega zvala kao nevažan jer se njime neće utvrditi bitne činjenice, a i preslušane su snimke poziva predane uz kaznenu prijavu pa je taj dokazni prijedlog nevažan.
5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi AĆ je naveo da se ne smatra krivim za ono što mu se stavlja na teret jer ništa od tog nije istina. Smatra da ga je ĆĆ prijavila jer se radi o osveti, prijetnjama, krađama, da je sve to napravila iz koristoljublja. Od kada je prodao stan uvijek ga je tražila novac, a on je nju i njezinog muža upoznao još 2015., iako nije znao za njihove probleme. Njegova obitelj im je htjela pomoći pa su im uveli vodu i uredili kupaonu u Virovitici. Tada je primijetio i da Zdravkim muž jako puno pije i to se njemu nije sviđalo pa je prestao dolaziti u Viroviticu, ali im je nastavio pomagati. Inače uopće ne pije i nema problema s alkoholom niti ga smije piti uz tablete koje troši. ĆĆ i njezin muž su se često svađali i na kraju su se rastali i ona je otišla od kuće. Tražila ga je kao pomoć da joj iznajmi stan u [adresa], govorila je da nema kamo nego pod most i kada joj nije mogao iznajmiti stan jer ga više nije imao, tražila ga je 2019. u listopadu, studenom ili prosincu da joj posudi novce za stanovanje, a jer ju je obitelj odbacila. Njegova obitelj joj je pristala pomoći za dva ili tri mjeseca, ali da se kasnije mora snaći. Kada je saznala da su u tom vremenu došli u kuću u [adresa], došla je s vrećama i tražila je da ju povedu u Saveznu Republiku Njemačku, gdje je kratko radila, a tada je vidjela što njegova obitelj sve ima. Tako ga je u lipnju 2019., kada je radio na kući u [adresa], tražila da joj posudi 15.000,00 eura što je on odbio jer je ulagao u kuću. Rekla mu je da on ima dobra primanja pa da uzme kredit, što je također odbio jer ima svoju obitelj i djecu, tražila je da joj prepiše i dio kuće na što joj je rekao da što joj pada na pamet. U to vrijeme joj je suprug prijetio da će ju strpati u zatvor, a on je u jednom razgovoru dok je bila u Saveznoj Republici Njemačkoj čuo da mora davati neke novce. Tada se vratio u Saveznu Republiku Njemačku jer je morao ići na operaciju kičme, a ona mu se počela jako puno prijetiti, rekla mu je da su morali dati kuću pod dug pa da su zato morali kupiti drugu kuću za 2.000,00 eura od neke bake. Kada je počela stanovati u [adresa], tražila je da joj ugradi kamere jer je to htjela, na što je pristao, tako da se sve snimalo što se tamo događalo i ne zna zašto nema snimki u spisu. Tražila ga je i auto, da može ići raditi, ali joj je auto uzeo kada je doznao da nema vozačku. U ožujku 2020. je našla posao u Ladanjskom raju i tada ga je tražila 300,00 eura za struju i on joj te novce nije dao jer je doznao da daje novac za kamate. Dao joj je 100,00 eura dok ne dobije plaću. Kada je dolazio u [adresa] je živio na broju 33. Jednom prilikom ga je ĆĆ zvala zbog problema s vodom, zbog čega je on zvao policiju, ali mu se čini da je sve to bilo namješteno. Tada su došli nekakvi ljudi koji su rekli da ako im ĆĆ ne da novce da će ju silovati pa je zato zvao policiju jer su počeli i njemu prijetiti da neće dobro proći. U međuvremenu je dobivao prijetnje njezinog muža koji mu je rekao da će trebati platiti koliko god ga traže i da ih se neće moći riješiti. Ona je njega zvala s nekoliko različitih kartica i preko drugih brojeva, a kada ju je pitao zašto to radi je šutjela. Kada je u svibnju ili lipnju 2020. bio u [adresa], rekla mu je da joj oduzimaju djecu i da se on potrudi da joj djecu ne oduzmu i da djeca ne idu u dom, da se zato pobrine kao kum jer da će u protivnom vidjeti i osjetiti kako je ostati bez djece. U lipnju ili srpnju ga je tražila da joj doveze voće i da odveze nju i VĆ u [adresa]. Tada su mu počeli jako prijetiti ĆĆ i njezin bivši suprug da mora otići po nekakve stvari, valjda da mu se nametnu ova kaznena djela. Zvao ga je i njezin zet s njezinog telefona da će ĆĆ i on morati davati novce koliko on hoće, prijetio mu je smrću da će mu zapaliti kuću, prijetio mu je djecom. Dana 19. kolovoza 2020. je u [adresa] došla policija pred jutro, a ona je djecu dovela 15. ili 16. kolovoza 2020. na dva tjedna. Tražila ga je da joj pošalje 500,00 eura preko Westen uniona što je on odbio jer joj je muž dobivao 3.000,00 kuna za koje je saznao da ih daje na kamate. Tada ga je tražila da dođe iz Savezne Republike Njemačke, ali on to nije mogao jer je bio bolestan. Onda je saznao da ga je tražila policija, rekli su mu kada ih je zvao da nisu bili zbog njega, iako je kasnije saznao da je prijavljen za otmicu Zdravkinog djeteta i unuke. Tada mu je ĆĆ rekla da vidi što će mu se dogoditi ako ju neće slušati. Rekla mu je da ona ima normalan zakon i da ima vjerski zakon, da ona sve zna jer sakrije maloljetno dijete i onda za to prijavi njega. Trebao joj je potpisati da je suglasan da joj daje kuću i da će joj pomagati kod uzdržavanja, ona mu je rekla samo na jednu godinu, a kada se obratio odvjetnicima rekli su mu da ako to potpiše, da ostaje bez kuće. Od tog dana, odnosno od kolovoza 2020. je nju izbjegavao i više uopće nije dolazio na [adresa], nego su kontaktirali telefonom. Još ga je jednom tražila i 1.000.00 eura za kamate i da dogradi sobu za djecu. Tako je shvatio da oni sve to rade zajedno i u lancu. Djeca su još 25. kolovoza 2020. bila kod nje, a 26. ih je odvela policija. Tog 25. ga je zvao njezin muž, ali je prvo nazvala ĆĆ te mu je onda njezin muž rekao da ako ga nije spremio njegov zet, da će ga spremiti on. On je i to prijavio, ali ne zna gdje je završila prijava, a sve su čula njegova djeca preko razglasa, zapravo policija nije htjela zaprimiti prijavu, a Zdravkin muž je tada prijetio i njegovoj djeci smrću. Jednom je došla na [adresa] tražiti ga da joj posudi 500,00 eura do plaće jer neće dobro proći. Nije imao nikakav doticaj s njezinim mobitelom i kako je rekla da je sve izbrisala s mobitela jer ne želi s njim imati nikakve veze, nisu mogli vještačiti mobitel. Tražila ga je 1.000,00 eura da iseli iz kuće na broju 28 i kako ta kuća glasi na njegovog sina, rekao je sinu da joj da tih 1.000,00 eura. Zapravo je sve krenulo nizbrdo od kada je počela raditi u Ladanjskom raju. U telefonskim razgovorima koji su preslušani je ona njega navlačila da joj prijeti za djecu. Saznao je da su oni novce posudili od O koji su poubijali neke ljude u Karlovcu. Znao je za njezinih petero djece, a ne sedmero i vidio je jedu emisiju na Novoj TV u kojoj je majka napustila petero djece i kada je doznao da je to ona ju je pitao zašto mu je to tajila, a ĆĆ ga je pitala od čega misli da oni žive, zato nije pristao da joj prepiše kuću, a doznao je i da je za djecu kojoj je bio kum imala još dva kuma. Zna da joj je pomagala i žena kod koje je radila. Zato misli da se ona njemu osvetila jer joj nije pomogao da dobije djecu, jer joj je prestao davati novce za kamate kada je počela raditi, iako je za djecu i dalje pomagao, ali je doznao da oni te novce nisu nikada dobili. Ono što se njemu stavlja na teret ne postoji, da je kriv to bi i rekao. Ne zna što to znači vanbračna zajednica, iako je i o tome ĆĆ ispitivao i branitelj i državni odvjetnik. U listopadu 2020. je ĆĆ dobila konačno rješenje kojim joj se oduzimaju djeca i tada ga je nazvala i rekla mu je da je za to on kriv. Trebala mu je i vratiti ključ kuće na broju 33, a taj ključ je imala jer im je vjetrila kuću i izbjegavala je vratiti ključ, a u konačnici ga je ubacila u kaslić kako joj je to i rekao, a kasnije je utvrdio da mu je iz te kuće ukradeno 4.000,00 eura i 1.600,00 kuna, dva mobilna telefona, prsteni i odjeća za djecu. Htio je i ovo prijaviti, ali nije mogao. Naime, pozvao je policiju i kada su došli na adresu na [adresa] htio im je sve pokazati, ali su mu oni rekli da ide s njima, stavili su ga u jednu prostoriju i rekli da ima prijavu za ova kaznena djela. S obzirom da je optuženik odstupio od prijašnjeg iskaza, upozoren je na odstupanje pa je na temelju članka 435. stavka 1. ZKP/08 reproduciran iskaz optuženika od 6. studenog 2020. U obranoj iznesenoj prilikom radnje prvog ispitivanja optuženika, optuženi AĆ je naveo da on nije počinio ono što mu se stavlja na teret jer nikoga nije silio ni na što. Jedino je točno da je otišao iz kuće jer je htio svoj mir nakon što su se porječkali i nakon što joj je rekao da ju ne može više financirati kako je moga ranije i da ne može više uzdržavati njezinu djecu, ali da mogu imati zajedničko dijete. Kada god su im susjedi dolazili, uvijek je sve bilo u redu, ali je primijetio da se ĆĆ znatno promijenila u posljednjih nekoliko mjeseci, nakon što se zaposlila. Dolazila je nervozna kući, drugi su je dovozili i ti ljudi su bili protiv njega, tako da misli da mu se ĆĆ osvećuje jer ju više ne želi financijski pomagati, s obzirom da i on više ne radi. ĆĆ mu je rekla da joj je bivši muž prijetio, a prijetio je i njemu. Zato misli da mu je sve namješteno jer joj ne može više pomagati. Vezano uz oružje je naveo da misli da je to oružje njegovog oca koji je imao pušku za koju nije znao gdje ju stavio prije nego li je umro. Otac je dok je bio živ, živio u kući na broju 33, a posjećivao je kuću na broju 28, a ĆĆ je dao obje kuće na korištenje i imala je ključeve kuća pa ju je možda pronašla prilikom čišćenja. Sa žrtvom je živio na broju 28, a kada je dolazio iz Savezne Republike Njemačke na par dana. Žrtva mu se nije javljala po njegovom odlasku sedam ili osam dana pa je morao provjeravati što je sa životinjama, ključeve je ostavila u kasliću, a nije uzela ni sve stvari. S njegovim sinom RĆ je bila u dobrim odnosima, ali nisu često kontaktirali. U kuću su im dolazili GĆ i PĆ, a ĆĆ mu je pred njima znala prijetiti. Zajednica sa žrtvom je trajala više od dvije godine i tijekom tog vremena nije nikada odlazila od njega, jednom je tražila intervenciju policiju jer ju je netko napao, ali se nije utvrdilo tko. Dana 19. kolovoza 2020. oko 04,45 sati ujutro je došla policija i tražila su ga, iako je on tada bio u Saveznoj Republici Njemačkoj, tražili su baš njega. Naveo je i da je ĆĆ osuđivana zbog prijetnje ubojstvom. Kada mu je reproduciran iskaz naveo je da nije točan, da se tada možda krivo izrazio, oni nisu nikada živjeli zajedno, a ovi ljudi su mu dolazili 2018. i 2019. To što je naveo da su se porječkali ne znači da su oni zajedno živjeli, to je bilo vezano za ono što je iznio u svojoj obrani na raspravi, a odnosilo se na njezine zahtjeve da joj posuđuje novac i prepiše kuću. Porekao je da je s njom imao ikakav odnos pa i spolne odnose, on je nju poštivao kao svoju kćer pa tako i njegova obitelj. Dodao je da su oni njemu zapravo kroz tri mjeseca podmetali da je počinio razna kaznena djela pa tako i spomenutu otmicu, samo kako bi završio u istražnom zatvoru. Također mu je zet žrtve govorio da ima razne veze u policiji i državnom odvjetništvu pa smatra da su to razlozi zbog kojih policija nije htjela zaprimiti niti jednu njegovu kaznenu prijavu i po njoj postupati. To je sve bilo za vrijeme korone kada su se nosile maske. U odnose na svoje zdravstvene tegobe je naveo da ih ima još od 2019. i zbog njih ne može ni hodati, a kamoli raditi nešto drugo. Ono što je novo u njegovom zdravstvenom stanju su masnoće u krvi, visoki tlak i problemi sa srcem. ĆĆ mu je slala snimke svojih razgovora u kojima mu je htjela predočiti da njoj razni ljudi prijete, a i žalila mu se na to te mu je dala neke svoje dokumente da ih preda policiji i državnom odvjetništvu ako joj se nešto dogodi. Ona je snimala sve što je mogla. Postavljenim video nadzorom je upravljala ĆĆ i ona bez njega nije htjela živjeti jer je rekla da se boji. Misli da je bila postavljena samo jedna kamera, ali mu nije htjela reći zašto želi kamere, a on joj je rekao da se ne treba ničega bojati jer živi u selu, a tražila je da joj se kamere postave nakon prve prijetnje. Ne zna gdje su snimke video nadzora. Što se tiče zdravstvenih tegoba ĆĆ, zna da je u travnju ili svibnju 2020. pila antibiotik zbog problema s grlom te da je imala nekakve bolne kvrge po tijelu zbog kojih je išla doktoru i da zbog toga nije mogla jesti. ĆĆ je htjela da on preuzme njezino najmlađe dijete R i da za njega potpiše nekakav papir i suglasnost da može živjeti s njim i da će ga on uzdržavati, a posebno joj je bilo stalo da to najmlađe dijete ne završi u domu. On je bio krsni kum S i R pa je to tražila za njih oboje. Puška koja je vještačena mu nije poznata jer puška koju je imao njegov otac se mogla preklapati i nakon njegove smrti je više nisu mogli naći.
6. S obzirom na ovakvu obranu optuženika, sud je utvrdio da su sporne sve okolnosti djela koja se optuženiku stavljaju na teret.
U odnosu na kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 (točka 1/ presude)
7. Iz iskaza žrtve ĆĆ, a u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo nasilja u obitelji, proizlazi da je s EĆ živjela, kako ona navodi u izvanbračnoj zajednici, a započela je 31. siječnja 2019. Živjeli su u [adresa], u [adresa], koja kuća je njegovo vlasništvo. Početkom zajednice su započeli i njihovi intimni odnosi, EĆ je živio u [adresa], ali je svakih dva tjedna do mjesec dana dolazio u Republiku Hrvatsku i zadržavao se po dva do tri tjedan, a u vrijeme korone i duže, oko mjesec dana. Ona je radila u restoranu Ladanjski Raj, u [adresa]. U početku zajednice njihov suživot je bio u normalnim odnosima, ali u veljači 2020. je započelo optuženikovo agresivno ponašanje. Ono se prvotno sastojalo u tome da je po kući razbacivao stvari, lupao je namještajem i stvarima, posuđem i šalicama po kući, razbijao ih je te je nju pri tome psovao na način da ju je psovao govoreći joj: "Jebo ti pas mater, jebo ti V mater." Vrijeđao ju je i zastrašivao da je kurvetina i prostitutka, da će ju stavljati na šank da ju drugi jebu, da će ubiti nju i sve druge, da će joj jebati djecu i da će gledati dok ih on masakrira, a ako ga prijavi policiji da će ubiti i nju i njenu djecu. Navela je i da ju je optuženik udarao šakama po glavi, gušio ju je, svojim nogama ju je lupao po njezinim. Jednom ju je prilikom, a jer nije htjela spavati pored njega nego je spavala u drugoj sobi, zalio hladnom vodom te nakon što se ustala ju je udarao po glavi. Takvo ponašanje optuženika je trajalo sve do 20. listopada 2020. kada je otišao u Saveznu Republiku Njemačku. Na kraju je još navela i da kada god se optuženik tako ponašao, da je bio pod utjecajem alkohola.
7.1. Što se tiče događaja od 17. listopada 2020., žrtva ĆĆ je u svom iskazu navela da je taj dan ostala sat vremena duže na poslu, a kada se vratila ju je EĆ počeo maltretirati ispitivanjem zašto je ostala duže na poslu, govorio joj je da ima jebača, da ju jebu šefovi, da ju na poslu iskorištavaju, da bi u jednom trenutku bijesno prevrnuo stol u kuhinji i pobacao hranu koju je donijela iz restorana, uzeo je jednu manju sjekiru i stao je iznad nje te joj je prijetio da će ju ubiti, nazvao je svog sina Č te se jako prestrašila jer je mislila da će ju ubiti. Zato je pobjegla iz kuće, ali joj je EĆ zapovjedio da se vrati u kuću jer će u protivnom biti svega, što je ona u strahu od njega i učinila, a u kući ju je nastavio udarati mobitelom po glavi pa je ponovno pobjegla iz kuće prema obližnjoj šumi. Optuženik je nakon nekog vremena došao do nje, rekao joj je da ne radi probleme i ona ga je poslušala pa se na njegovo traženje i zbog straha vratila u kuću, a i u ovom događaju je bio pod utjecajem alkohola. Sutradan je gazdarici OĆ poslao poruku s njezinog mobitela da joj nije dobro i da neće doći na posao.
7.2. Sud je iskaz svjedokinje, a iz kojeg je utvrđeno da je optuženik počinio radnje koje mu se stavljaju na teret, prihvatio u cijelosti s obzirom da je iskazivala jasno, uvjerljivo te dosljedno tijekom postupka, a sud doista nije pronašao niti jedan logičan i životan razlog zbog kojeg bi svjedokinja neosnovano teretila optuženika, posebno kada se uzme obzir da je ovaj kazneni postupak pokrenut zbog drugih, puno težih kaznenih djela, a ovo ponašanje optuženika je žrtva opisala kao ponašanje optuženika koje je bilo drugačije od ponašanja koje je prema njoj imao na početku njihove zajednice. Tijekom postupka je svjedokinja ustrajala u navodima da ju je optuženik konstantno tukao, nabijao šakama, da je to bio užas jer se na njoj iživljavao na sve moguće načine. Iako je iskazu pred sudom svjedokinja navela da je takvo ponašanje optuženika počelo u 4. mjesecu, dakle travnju, ta manja razlika u iskazu ne utječe na vjerodostojnost njezinog iskaza, jer se zasigurno svjedokinja ranije bolje sjećala kada je takvo ponašanje optuženiku započelo, a ranije je navela da je to bilo tijekom veljače 2020. Da je takvo ponašanje optuženika doista počelo u veljači, vidljivo je iz dijela iskaza žrtve u kojem je navela da su bili skupa na Valentinovo i dva dana poslije Valentinova joj nije dao spavati, a kada je došla s posla je već bio pijan, došla je u 12,00 sati jer je morala s obzirom da joj je optuženik rekao da mora doći, donijela je hranu iz restorana, a on je počeo razbacivati, počeo ju je psovati, prijetiti da će joj ubiti djecu, da će djecu masakrirati, cijelu familiju pobiti, da će ljude dopeljat da ju jebu. Dodatno je objasnila da ju je u travnju mjesecu počeo maltretirati, psihički i fizički, dok je ranije radio ono što je opisala po kući. Ponovno je dosljedno opisala fizičko zlostavljanje optuženika, a kada je navela da ju je zalijevao vodom dok je spavala, da ju je budio po noći, a kada nije htjela s njim spavati jer je bio pijan pa je otišla u drugu prostoriju ju je zalio vodom, kada ga je pitala što radi ju je šakama udarao po glavi, tukao ju je svojim nogama po njezinim, svašta joj je psovao, jednom joj je sjekiru stavio na vrat, što je gledao njegov sin na kameru, govorio joj je da će ju sjekirom sasjeći. Dodala je da je optuženik bio 24 sata na liniji, da ju je konstantno pratio i kada je bio u Saveznoj Republici Njemačkoj i to preko WhatsAppa i ako se veza prekinula joj je znao automatski prigovarati, vikati svašta, nazivao ju je kurvetinom, govorio joj je da radi budalu od njega, nije smjela nikuda, a još je jednom ponovila da joj je počeo prijetiti i da ju je počeo tući, prijetio je da će ju ubiti, da će žrtvovati nju i djecu, da će ih pobiti, da će gledati gdje će on njezinu djecu masakrirati. Dakle, radi se o ponašanju optuženika koje žrtva opisuje tijekom postupka potpuno istovjetno.
7.3. Osim toga, o sadržaju poruke koju je dobila je iskazivala i svjedokinja OĆ koja je navela da je za zadnju poruku koju je dobila od ĆĆ znala da ju nije napisala ona, jer joj se ona nikada nije obraćala s "ti", a kamoli da bi joj napisala "ljube". Kasnije joj je žrtva rekla da je poruku pisao optuženik jer njoj nije bilo dobro. Svjedokinja je posredno potvrdila i navode žrtve, a kada je navela da je primijetila za vrijeme dok se EĆ nalazio u Saveznoj Republici Njemačkoj, da je s njom bilo sve u redu, ali kada bi EĆ došao kući joj je svako malo slala poruke da ne može doći raditi. Jedne zgode je primijetila da ĆĆ za vrijeme radnog vremena u ušima ima nekakve slušalice pa kada ju je pitala da li sluša glazbu joj je potvrdila, da bi kasnije doznala da ju je EĆ preko tih slušalica prisluškivao, a što su joj rekle druge djelatnice. Jednom je primijetila i da je bila nekako zbunjena, ali je tada ĆĆ porekla da to ima veze s EĆ da bi kasnije doznala da oni imaju problema, ali tome nije pridavala posebnu pažnju. Krajem listopada 2020. ĆĆ joj je ispričala da više ne može trpjeti Andjelkovo maltretiranje, ali ona nije ulazila u detalje. Ovakav iskaz svjedokinje je sud u cijelosti prihvatio vjerodostojnim jer je svjedokinja bila dosljedna, nema razloga neistinito iskazivati, a žrtva u trenutku davanja iskaza na raspravi više kod nje nije niti radila. Osim toga, iskaz svjedokinje je suglasan iskazu svjedokinje VĆ. Svjedokinja VĆ, kao i svjedokinja OĆ nema neposrednih saznanja o odnosu žrtve i optuženika, ali i ona posredno potvrđuje iskaz žrtve kada navodi da joj se jednom prilikom ĆĆ požalila da ju boli noga, koju joj je ona i pokazala, a svjedokinja je komentirala da se negdje udarila. Tijekom rujna te 2020. je i primijetila da je ĆĆ jako smršavjela, ali ju nije ništa pitala, a tada je zamijetila i jednu manju ozljedu ispod oka, žućkaste boje. Nakon toga joj se ĆĆ povjerila da bi željela napustiti EĆ jer ju fizički i psihički maltretira te joj je ona rekla da će joj pomoći pa su doista tako ona i suprug došli po ĆĆ i bila je kod njih desetak dana. Iznijela je i svoj dojam da joj je ĆĆ djelovala potpuno iskreno i da misli da ne bi lagala o tome što joj je ispričala. I ona je u svom iskazu navela da je primijetila da žrtva stalno kod sebe ima mobitel, a u ušima je imala slušalice pa je zaključila da sluša muziku. Međutim, kasnije joj je rekla da nije slušala muziku već da je zapravo optuženik bio na liniji i slušao je što ona govori.
7.4. Iako je obrana pokušala osporiti da bi optuženik bio u veljači 2020. u Republici Hrvatskoj te je predala u spis ispis računa iz kojih bi proizlazilo da je toga dana njegovom karticom plaćano u Saveznoj Republici Njemačkoj, iskaz žrtve je ipak prihvaćen istinitim jer je ona u više navrata ustrajala pri tome da se radilo o 14. veljače, da je tada bilo Valentinovo, a pamtila je taj dan jer su imali rezerviran stol u restoranu Ladanjski raj, gdje je ona i radila. Pri tome spisu prileži i podatak Uprave za granicu o ulascima optuženika u Republiku Hrvatsku iz kojeg je vidljivo da je u Republiku Hrvatsku ušao 13. veljače 2020. u 05,23 sata. Osim toga, ispis za troškove po kartici optuženika postoji i na dan 5. i 6. listopada 2020., a iz pribavljenih podataka Uprave za granicu za optuženika postoje podaci da je u Republiku Hrvatsku ušao 3. listopada 2020. u 16,24 sata, a izašao je 20. listopada 2020. u 16,13 sati. Dakle, očito je da se optuženikovom karticom mogao koristiti i koristio se u Saveznoj Republici Njemačkoj netko drugi, iako su svjedoci RĆ i SĆ porekli da bi im optuženik ikada ostavio svoju karticu. Naime, radi se o sinu i supruzi (bivšoj) optuženika koji su očito iskazivali na način da od njega otklone kaznenu odgovornost, jer su podaci Uprave za granicu svakako vjerodostojni podaci, a i suglasni su iskazu žrtve.
8. Ovim radnjama je optuženik postupio protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), koja odredba propisuje, između ostalog, da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda te psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a da su kod oštećene nastupile povreda dostojanstva i uznemirenost proizlazi upravo iz njezinog iskaza i to u dijelu u kojem navodi na koji način se optuženik prema njoj ponašao – razbacivao je i razbijao stvari, psovao joj je mater, vrijeđao ju je i zastrašivao, govorio joj je razne pogrdne riječi, udarao zatvorenim šakama po glavi, gušio i udario, zalijevao vodom te joj govorio da će ju ubiti. To ponašanje je i objektivno podobno da kod svakog čovjeka izazove osjećaj poniženosti, povrijedi dostojanstvo i izazove strah, a optuženik je i postupao upravo s namjerom da ponizi svoju izvanbračnu suprugu ĆĆ, da ju uplaši i da joj povrijedi dostojanstvo.
9. Stoga je sud, proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, našao nesporno utvrđenim da su se u radnji optuženika stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim.
9.1. Optuženi AĆ je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan protupravnosti svoga djela te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženik je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo bio svjestan da riječima koje izgovara oštećenoj i način na koji se prema njoj odnosi, kod iste mora izazvati osjećaj poniženosti.
10. Na ovaj je način optuženik ostvario sva obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179a. KZ/11, a jer inkriminirano razdoblje i opisano ponašanje prelazi onu granicu koja bi protupravno ponašanje optuženika svela na prekršaj, pri čemu tim radnjama nije počinjeno teže kazneno djelo. 10.1. Da je žrtva ĆĆ živjela u zajedničkom kućanstvu s optuženikom i bila je njegova intimna partnerica pa time i bliska osoba sukladno članku 87. stavku 9. KZ/11 navodi ona sama u svom iskazu te je to ponovila u nekoliko navrata, upotrebljavajući izraz izvanbračna zajednica. Iako je na objašnjenje branitelja što je izvanbračna zajednica i njegovo inzistiranje je li onda bila u izvanbračnoj zajednici s optuženikom, žrtva u jednom trenutku rekla da onda ona nije bila s njim u izvanbračnoj zajednici, to je odgovorila nakon objašnjenja da je izvanbračna zajednica kada s nekim stalno živi. Dakle, nesporno je utvrđeno da je optuženik živio i radio u Saveznoj Republici Njemačkoj, da je u Republiku Hrvatsku dolazio jednom mjesečno i zadržavao se po tjedan do dva, a nekada i duže, u kojem vremenu je živio upravo sa žrtvom na adresi u [adresa]. Osim toga, žrtva navodi da je ona financirala njega i njegovo putovanje i neke je novce uložila u kuću, jer je i ona radila. Stoga se radilo o zajedničkom kućanstvu, ali i intimnom partneru kako je to u više navrata žrtva i rekla, a logično je za očekivati da je žrtva nakon objašnjenja da mora stalno s nekim živjeti da bi se radilo o izvanbračnoj zajednici, onda rekla da to nije bila izvanbračna zajednica. Osim toga, sam optuženik u svojoj obrani navodi da je zajednica sa žrtvom trajala oko dvije godine i tijekom tog vremena nije nikada odlazila od njega, da je on financirao žrtvu, da su živjeli u njegovoj kući, da je on dolazio kod nje, imali su odnose i htjeli zajedničko dijete, dolazili su im susjedi, znali su se porječkati, tako da se i iz njegovog iskaza može zaključiti da se radilo o zajedničkom kućanstvu i intimnoj partnerici, pri čemu se napominje i dio iskaza žrtve da je optuženik s njom želio imati i dijete da ju tako veže uz sebe, što je ona odbijala pa je to dovodilo do sukoba među njima, kao i da su oni mislili pokrenuti normalni život jer se optuženik rastao od svoje supruge u Saveznoj Republici Njemačkoj.
U odnosu na kaznena djela iz članka 154. stavka 1. KZ/11 (točke 2/ i 3/ presude)
11. I o ovim događajima je iskazivala žrtva ĆĆ. Iz iskaza žrtve, a u dijelu koji se odnosi na događaj 3. listopada 2020., proizlazi da je optuženik iz Savezne Republike Njemačke došao 5. listopada 2020. u popodnevnim satima, a ona je radila do 15,00 sati. Nakon što je cijeli dan konzumirao alkohol, tražio ju je da imaju spolne odnose. Kada mu je rekla da joj nije do seksa, počeo joj je govoriti da ima drugoga i vrijeđao ju je da je kurva te ju je tijekom noći prisilio da imaju spolne odnose, što ona nije željela. Počelo je u kuhinji, a prije toga se morala presvući u haljinu koju joj je on kupio, s time da nije na sebi imala gaćice. U kuhinji joj je naredio da klekne na stolac, prišao joj je od pozadi i svojim spolovilom je penetrirao u njezinu vaginu. Nije mu smjela ništa reći i bojala se zbog njegovog ranijeg nasilnog ponašanja prema njoj. Tada nije ejakulirao. Osim spolnim organom, u vaginu joj je penetrirao i šakom i to je maltretiranje u kuhinji trajalo oko sat vremena. Nakon toga ju je prisilio da ode u spavaću sobu gdje ju je prisilio da na koljenima klekne na krevet i tu je ponovno penetrirao svojim spolovilom u vaginu, ali i u anus. Ona je stalno plakala i vikala je da ne želi, da ju boli, ali on je bio uporan. Plakala je i vikala, ali mu se nije smjela suprotstaviti jer je znala da će ju istući, a on je njoj govorio da joj je lijepo. I u spavaćoj sobi joj je gurao ruku u vaginu, a u vaginu i anus joj je gurao i vibrator koji je on kupio. Koliko se sjećala, on tijekom tih nasilnih odnosa nije ejakulirao, to je trajalo cijelu noć, do jutra, uopće nije spavala, a tako pijan ju je sutradan odvezao na posao.
11.1. Žrtva je dalje navela i da je optuženik nju nakon opisanog događaja ponovno prisiljavao na spolne odnose koje nije željela, sve dok nije otišao u Saveznu Republiku Njemačku. Već slijedeći dan ju je ponovno prisilio na spolni odnos u kojem je ona morala i ležati na leđima, a on bi legao na nju i penetrirao je u njezinu vaginu, ali ju je prisiljavao i na spolne odnose u drugim položajima, tako da je morala klečati na krevetu kada bio on penetrirao u njezinu vaginu od pozadi. Tada su ti odnosi bili vaginalni. Na ovakav način ju je prisiljavao na spolne odnošaje svaku večer, osim večeri prije nego što je morao otići na put za Njemačku. Njegov princip postupanja je uvijek bio isti, kako je opisala, ona bi se verbalno protivila spolnim odnosima, molila ga je i plakala da to ne radi, vrištala je od bolova, a on ju je uz to znao primiti za kosu i povlačiti unazad dok je to radio. Pri tome je bio u alkoholiziranom stanju.
12. I ovaj dio iskaza žrtve je sud u cijelosti prihvatio istinitim i vjerodostojnim, jer je dan jasno i sigurno te je o tim događajima žrtva tijekom postupka iskazivala dosljedno. Iako žrtva u svom iskazu navodi da je optuženik iz Savezne Republike Njemačke došao 5. listopada 2020., decidirano navodi da je prvi spolni odnos bio odmah prvi dan kada je došao, dok je sud u odnosu kada je optuženik došao u Republiku Hrvatsku dao obrazloženje pod točkom 7.4. presude, odnosno 3. listopada 2020., zbog čega je nesporno utvrđeno da se događaj pod točkom 2/ presude odvio upravo 3. listopada 2020. Naime, iako iskaz žrtve dan tijekom rasprave sadrži manja odstupanja, je li optuženik došao ujutro u 6 pola 7, kada je ona trebala ići na posao ili je došao kada je ona bila na poslu, to ne utječe na vjerodostojnost iskaza svjedokinje jer je u detaljima koji se tiču samog ponašanja optuženika u odnosu na spolne odnose, iskaz svjedokinje dosljedan u potpunosti, posebno kada žrtva navodi da je bilo grubo, da je vikala da ju to boli, da je koristio vibrator koji je kupio, da joj je šaku gurao u vaginu, da je plakala, da ju je čupao za kosu, da je to trajalo cijelu noć, dok je logično i životno uvjerljivo da se protekom vremena i uslijed događaja koji su se odvili, ne sjeća precizno točnih datuma. Isto tako, u odnosu na događaj pod točkom 3/ presude, žrtva je suglasno opisala da je on počeo u kuhinji na stolici, a nastavio se u spavaćoj sobi. Žrtva je bila dosljedna u svom iskazu i u odnosu na događaje u narednom razdoblju, sve do večeri prije odlaska optuženika u Saveznu Republiku Njemačku, a prema podacima Uprave za granicu optuženik je iz Republike Hrvatske izašao 20. listopada 2020. u 16,13 sati. Tako je žrtva ustrajala u iskazu da su odnosi bili svakodnevni, u sobi na krevetu gdje je morala kleknuti na krevet, da je optuženik "gurao ponovo u vaginu i na drugu stranu svoj spolni organ", "da ga je u guzicu stavio", da su odnosi bili jako kratko na leđima, a dosta dugo klečeći što je trajalo jako dugo, po tri sata su znali trajati klečeći, a kratko na leđima, nekih desetak - petnaestak minuta, duže je trajalo klečeći jer je tako optuženiku više pasalo zbog zdravstvenog stanja, s obzirom da ima problema s leđima.
U odnosu na kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. KZ/11 (točka 4/ presude)
13. Iz iskaza žrtve ĆĆ u odnosu na događaj koji se odvio 17. listopada 2020. utvrđeno je da je ona taj dan ostala sat vremena duže na poslu, a kada se vratila ju je AĆ počeo ispitivati zašto je ostala duže na poslu, govorio joj je da ima jebača, da ju jebu svi šefovi, da ju na poslu iskorištavaju, pobacao je hranu koju je donijela s posla i prevrnuo stol, da bi joj na kraju prijetio sjekirom da će ju ubiti. Pobjegla je iz kuće, ali joj je optuženik naredio da se vrati jer će u protivnom biti svega pa se ona iz straha vratila u kući, gdje je udarao svojim mobitelom po glavi. Ponovno je pobjegla u obližnju kuću, ali je optuženik došao po nju, rekao joj je da ne radi probleme pa se ona ponovno vratila u kuću. Cijelu tu noć nije spavala, a AĆ je od nje tražio spolne odnose, počeo ju je dirati po spolovilu preko hlača, što se sve odvijalo u spavaćoj sobi, pokušao ju je i nasilno skinuti. Fizički se odupirala nogama govoreći da ju sve boli i peče od prijašnjih odnosa, ali ju nije slušao. Nakon toga je skočio na nju, sjeo joj je na trbuh te ju je s obje ruke primio za vrat i počeo ju je gušiti, sve u namjeri da s njom ostvari spolni odnos. Bilo joj je grozno, nije imala zraka i mislila je da će se ugušiti jer joj je sve bilo crno pred očima, što je optuženik vjerojatno primijetio jer ju je pustio i izašao je iz sobe. I tada je bio pod utjecajem alkohola, a sutradan je s njezinog mobitela poslao gazdarici poruku da joj nije dobro i da neće doći na posao.
13.1. Opisujući ovaj događaj na raspravi, žrtva je ponovno u svim bitnim dijelovima bila dosljedna. Ustrajala je u navodima da ju je jako boljelo i peklo od ranijih odnosa i više to nije mogla podnijeti pa je legla u krevet, upalila je televizor, a optuženik ju je počeo dirati svojim rukama po njezinom tijelu, bila je obučena u trenirku, a kada ju je počeo dirati je stiskala noge, vikala je da ju boli i peče i može li jedan dan biti mirno i tu je završilo. Međutim, odjednom je skočio s kreveta i zajašio ju je na trbuh nogama i počeo ju je daviti, davio ju je dok nije vidio da je izgubila zrak, samo je vikao tko je taj drugi, a kada je počela mahati rukama je stao, digao se s kreveta i otišao je u kuhinju, a žrtva je ostala ležati na krevetu. Drugi dan kada ga je pitala što joj je napravio nije htio priznati pa joj je još rekao i da je ona to izmislila. S obzirom da je optuženiku rekla da ju boli i da ne želi odnos nakon što ju je počeo dirati po spolovilu, a on je unatoč tome skočio na nju i sjeo joj je na trbuh, nakon čega ju je uhvatio za vrat i počeo ju je gušiti objema rukama, zaključila je da želi s njom imati spolni odnos, ali i da je gotova.
13.2. Dodatno je pojasnila da su zapravo prije nego što ju je optuženik krenuo daviti imali spolni odnos, nakon čega je optuženik skočio na njezin trbuh i počeo ju je daviti, rekao joj je da prizna da ima drugoga, a ona je zaključila da ju je počeo daviti jer je htio spolni odnos unatoč tome što su ga već imali prije toga jer je taj prvi spolni odnos bio prije nego što su legli u krevet, nakon kojeg je ona prva legla u krevet pa je došao optuženik i krenuo ju je dirati rukama po tijelu. Ona ga je molila da više to ne radi, da ju boli i da ju peče, da ne može više, a to je trajalo dvije minute kada je on povukao ruku i legao je na leđa, ali je u sekundi skočio na njezin trbuh nakon čega ju je svom snagom počeo daviti da prizna koji je taj drugi. Još je jednom istaknula da prije nego li ju je primio rukama i pitao tko je taj drugi, da ju je prije toga tražio spolni odnos, ali mu je rekla da ju boli, da više ne može te da je on na nju skočio jer nije htjela imati spolni odnos s njim.
14. Ovim događajima koji su predmet postupka nije bio prisutan nitko osim žrtve i optuženika pa se kao kontrolna činjenica treba istaknuti dio iskaza svjedokinje VĆ u kojem je navela da joj je ĆĆ rekla da ju AĆ tuče, ali da se sjeća i da joj je spominjala spolne odnose protiv njezine volje i ona je primijetila taj veliki strah kod ĆĆ, bojala se kada bi prolazio auto, ali joj je ona rekla da ju AĆ neće kod njih pronaći. Iako je svjedokinja kasnije navela da joj nije poznato je li do tih spolnih unatoč žrtvinom protivljenju došlo ili ne, taj dio iskaza u kojem svjedokinja opisuje da joj se žrtva povjerila, potvrđuje upravo navode žrtve o neželjenim spolnim odnosima, a jer se žrtva svjedokinji povjerila odmah nakon što je napustila optuženika i nakon što joj je svjedokinja kod sebe osigurala smještaj. Dakle, žrtva tada doista nije imala razloga neistinito se povjeriti svjedokinji VĆ o neželjenim spolnim odnosima, niti svjedokinja VĆ ima razloga neistinito teretiti optuženika kada i sama navodi da joj optuženik nikada nije ništa loše napravio i da nema ništa protiv njega.
15. Kada se uzme u obzir strah koji je žrtva opisala da je imala od optuženika, a koji je bio izazvan postupanjem optuženika na način opisan pod točkom 1/, tada se okolnost podnošenja kaznene prijave s protekom osam dana od kada je optuženik otišao u Saveznu Republiku Njemačku ukazuje logičnom, a razloge potvrđuje objašnjenje žrtve ĆĆ da se ranije nije odlučila na podnošenje kaznene prijave jer ju je optuženik konstantno slušao putem mobitela, a o čemu su iskazivali i sama žrtva, ali i svjedokinje VĆ i OĆ, kada su opisivale da je žrtva konstantno imala slušalice u ušima, što je već tijekom presude analizirano. Osim toga, žrtva navodi da se optuženika jako bojala jer je smatrala da nema drugog izbora, bojala se i za svoju djecu, a ima ih sedmero iz prvog braka te joj je optuženik prijetio da će ih ubiti. Na kraju je zaključila da je imala neizmjernu hrabrost kada ga je 28. listopada 2020. prijavila, a jer je i bivšeg supruga prijavila za nasilje, od koje prijave nije bilo ništa pa nije imala povjerenje u institucije. Smatrala je da je u bezizlaznoj situaciji, da bi zbog nje mogla nastradati njezina djeca ili šefovi zbog prijetnji optuženika, tako da je već napisala oproštajno pismo jer je razmišljala da je najbolje da si oduzme život. Ovakvo obrazloženje žrtva je logično i životno, posebno kada se uzme u obzir i da je žrtva navela da se povjerila svojoj kolegici VĆ, a što je i ona sama potvrdila te joj je VĆ ponudila i da bude kod nje smještena na nekoliko dana.
15.1. Spisu prileže snimke razgovora koje je žrtva priložila uz kaznenu prijavu i koje su preslušane na raspravi i u kojima je utvrđeno da optuženik doista u jednom dijelu prijeti žrtvi da će pobiti desetak ljudi, a što je suglasno njezinom iskazu u kojem navodi da iako se do tada bojala bilo kome i bilo što reći, presudilo je kada joj je taj dan rekao da će joj pobiti djecu i 20 ljudi oko nje pa više nije imala izbora, nije to više mogla trpjeti psihički pa je jednostavno odlučila prijaviti ga. Iako se iz snimki ne može utvrditi kada su nastale, sud u cijelosti vjeruje žrtvi da su one nastale prije podnošenja kaznene prijave i bile su povod za njezino podnošenje, jer je taj dio iskaza žrtve logičan i životno uvjerljiv. Sam optuženik ne poriče da je na snimkama prijetio žrtvi, ali to pokušava objasniti na način da ga je žrtva "navlačila da joj prijeti za djecu", koji dio obrane optuženika sud smatra usmjerenim otklanjanju kaznene odgovornosti.
16. Iako je žrtva pregledana u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice 29. listopada 2020. te tom prilikom na ĆĆ nisu nađene nikakve ozljede na vanjskom ili unutarnjem spolovilu, a glava je bez vidljivih vanjskih tragova ozljeda kao i prsni koš, dok su manje modrice nađene po lijevoj potkoljenici, ovakva dokumentaciji i utvrđenja u njoj su logična s obzirom na protek vremena devet dana od kraja inkriminiranog razdoblja iz točke 1/ izreke presude, odnosno čak dvanaest dana od događaja iz točke 4/.
17. S obzirom na sve navedeno, a proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženika opisanim pod točkama 2/ i 3/ izreke presude stekla sva objektivna obilježja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, a radnjama opisanim pod točkom 4/ teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je sud oglasio krivim.
17.1. Naime, optuženik je radnjama opisanim pod točkom 2/ s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj i s njim izjednačene spolne radnje, a kada je svojim spolovilom penetrirao u njezinu vaginu, kada je u vaginu penetrirao svojom šakom pa potom ponovno spolovilom u vaginu, ali i anus, a na kraju još jednom šakom i vibratorom, sve protivno volji žrtve. Radnjama opisanim pod točkom 3/ je također s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolne odnošaje (od 4./5. do 18. listopada 2020.), a jer je svakodnevno penetrirao u vaginu žrtve, opet protivno njezinoj volji, dok je radnjama opisanim pod točkom 4/ s namjerom da s bliskom osobom bez njezinog pristanka izvrši spolni odnošaj poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, koje djelo je ostalo u pokušaju jer je optuženik odustao od daljnjeg postupanja kada je vidio da je žrtva ostala bez zraka.
17.2. Optuženik je i u odnosu na kaznena djela opisana pod točkama 2/, 3/ i 4/ postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan protupravnosti svoga djela te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženik je, s obzirom na svoju životnu dob te životno iskustvo i brak u kojem je prethodno bio, bio svjestan da svojim ponašanjem u kojem koristi ranije izazvani osjećaj straha kod žrtve uslijed nasilničkog ponašanja opisanog pod točkom 1/, protivno njenoj volji penetrira u njezinu vaginu, anus te koristi šaku i vibrator čime čini teška kaznena djela protiv spolne slobode te je upravo u namjeri da žrtvu na opisani način spolno iskoristi i postupao i htio je ostvarenje tih kaznenih djela.
17.3. Sva kaznena djela su počinjena prema bliskoj osobi, odnosno intimnoj partnerici s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu, a kako je to obrazloženo u odlomku 10.1. presude.
18. Tijekom postupka je provedeno urološko vještačenje po vještaku mr. sc. Tomislavu Dujmenoviću od 9. studenog 2021. (stranice 350-353) te dopuna od 19. svibnja 2022. (stranica 390-391), ginekološko vještačenje od 8. rujna 2022. po vještaku Dubravku Habeku (stranice 395-396), neurokirurško vještačenje koje je provedeno po vještaku izv.prof.dr.sc. BĆ, dr. med. od 30. siječnja 2023. (stranice 495-497 spisa) te dopuna od 9. ožujka 2023. (stranica 499 spisa) i psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje po Klinici za psihijatriju, Zavodu za forenzičku psihijatriju "Dr. Vlado Jukić", doc. dr. sc. TĆ, dr. med. od 4. prosinca 2023. (stranice 541-572), a vještak je i dopunski ispitan na raspravi 29. siječnja 2024. (stranica 579 spisa).
18.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka urologa, koji je analizirao zdravstveno stanje optuženika te je li uslijed tog zdravstvenog stanja mogao imati spolne odnose sa žrtvom u inkriminiranom razdoblju, proizlazi je nakon pregleda medicinske dokumentacije, razgovora i pregleda optuženika utvrđeno da je optuženik povremeno imao oslabljenu potenciju u vidu kraće erekcije tijekom spolnog odnosa, ali nije zbog toga bio na pregledu niti je uzimao terapiju za liječenje erektilne disfunkcije. Na kliničkom pregledu je lokalni i ultrazvučni nalaz na spolovilu, testisima i prostati uredan. Stoga vještak zaključuje da je optuženik u inkriminiranom periodu imao dostatnu erektivnu funkciju i mogao je obavljati spolne odnose sa žrtvom na način kako mu je to stavljeno na teret. Vještak je također naveo i da je s velikom vjerojatnošću optuženik mogao imati odnose i 12 dana uzastopno, pri čemu se nije mogao očitovati o dužini i kvaliteti tih odnosa, a alkohol utječe na trajanje erekcije, iako se taj utjecaj ne može točno odrediti.
18.2. Na okolnost je li optuženik, opet s obzirom na svoje zdravstveno stanje, mogao izvršiti radnje koje je žrtva opisala, provedeno je i neurokirurško vještačenje. Vještak je nakon detaljnog kliničkog pregleda optuženika i razgovora s njim te uvida u medicinsku dokumentaciju zaključio da je optuženik nakon operacije kralježnice na razini L4-L5 imao rezidualne tegobe u smislu blaže križobolje i boli u desnoj nozi i one su mogle utjecati na kvalitetu svakodnevnog života u obavljanju težih fizičkih poslova, ali ne i na mogućnost obavljanja spolnih odnosa. Za stisak desne šake optuženika vještak je naveo da je oslabljen, a osjet na koži prva dva prsta promijenjen, ne može raditi precizne i fine poslove, ali šaku može koristiti u svakodnevnom život. Na kraju zaključuje da je optuženik u inkriminiranom vremenskom razdoblju mogao obavljati spolne odnose na način kako mu je to stavljeno na teret. Iako je vještak ostavio upitnom mogućnost da je optuženik mogao imati odnose svaki dan po tri sata dok je žrtva klečala na krevetu, a s obzirom na njegovu bolest, to nije dovelo u pitanje njezin iskaz jer je i sama navela da je morala mijenjati položaj tijekom spolnih odnosa, upravo zbog zdravstveno stanja optuženika, od ležećeg do klečećeg, koji je više odgovarao optuženiku.
18.3. S obzirom na takve nalaze i mišljenja vještaka urologa i neurokirurga, prihvaćen je iskaz žrtve ĆĆ o načinu na koji je optuženik izvršio inkriminirane mu radnje, a jer su i vještaci nedvojbeno utvrdili da je optuženik mogao izvršiti sve opisane radnje. Iako svjedokinja SĆ, bivša supruga optuženika, navodi da optuženik nije mogao imati spolne odnose, da je do njih dolazilo možda jednom tjedno, ali nije dugo trajalo, možda oko pola sata te da nakon optuženikove operacije kičme 2019. nisu imali spolni odnos, taj dio iskaz o odnosima s njom nije odlučan za utvrđivanje radnji koje su mu stavljene na teret, jer činjenicom da nije imao s njom spolne odnose ne osporava odnose koje je žrtva opisala, a i sami vještaci ne mogu govoriti o kvaliteti i duljini tih odnosa.
18.4. Osim što je iskaz žrtve, a koji je analiziran u odnosu na svako pojedino kazneno djelo, prihvaćen iz već istaknutih razloga, sud je njezin iskaz prihvatio u cijelosti kao vjerodostojan i jer je provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem žrtve ĆĆ utvrđeno da je njezino verbalno intelektualno funkcioniranje na prosječnoj razini uz kognitivne sposobnosti. U testovima ličnosti su dobiveni rezultati koji ne ukazuju na značajnija psihopatološka odstupanja, ali se uočava nesigurnost, potiskivanje, potisnuta paranoidnost, latentna agresivnost, anksioznost uvjetovana situacijski, smanjena kritičnost. Nije pronađena psihopatologija koja bi utjecala na redukciju kapaciteta za davanje vjerodostojnog iskaza. Žrtva ne boluje niti je bilo kada ranije bolovala od neke duševne bolesti, nije osoba s nedovoljnim duševnim razvitkom i nije ovisna o sredstvima ovisnosti, verbalni kvocijent inteligencije odgovara nižem dijelu prosjeka, ali je tijekom vještačenja bila kontaktna i orijentacije, psihomotorno mirna, afektivno uredne pratnje, sukladna raspoloženju bez odmaka, održanih voluntativnih dinamizama, reguliranih neurovegetativnih funkcija, bez psihotičnosti, suicidalnosti ili heteroagresivosti. Zato je konačni zaključak vještaka da njezine sposobnosti za davanje vjerodostojnog iskaza nisu narušene, nema oštećenja u pamćenju koja bi kompromitirala njezine sposobnosti za davanje vjerodostojnog iskaza, niti su zamijećene smetnje ili oštećenja koja bi dovodila u pitanje sposobnost reproduciranja zapamćenog i uočavanja uzročno-posljedičnih odnosa. Drugim riječima, žrtva je u mogućnosti iskazivati objektivno u skladu s proživljenim događajima, odnosno njezini kapaciteti za davanje vjerodostojnog iskaza nisu narušeni.
18.5. I u konačnici, tijekom postupka je provedeno i ginekološko vještačenje je li moguće da je optuženik cijelu svoju šaku gurnuo u vaginu žrtve te je zaključak vještaka da je moguće šaku staviti u rodnicu, odnosno vaginu, i to iz nekoliko razloga. Prvi razlog što se rodnica zbog svoje građe može rastegnuti u uzdužnom i poprječnom promjeru što se viđa kao fiziološki, odnosno prirodni proces svakog porođaja, gdje je glavica djeteta otprilike veličine muške šake, promjera 10cm. Nadalje, kod zaostale posteljice tijekom porođaja porodničar svojom rukom, šakom, ulazi kroz rodnicu u maternicu da izljušti posteljicu. U okolnostima nasilne penetracije u rodnicu moguće je i opisano je u literaturi, a vještak je i osobno u svojoj praksi vidio da su moguća oštećenja sluznice rodnice iz kojih može krvariti, a ako krvarenje spontano ne stane iako je ta rana ili razdor sluznice većeg promjera, takva ozljeda onda zahtjeva ginekološku intervenciju, odnosno šavove. Bitan je podatak da je žrtva rodila sedam puta, što ukazuje na još veću mogućnost da se tijekom stavljanja prosječne muške šake u rodnicu ne zadese ozljede koje bi zahtijevale kiruršku intervenciju. Nije isto mišićno dno zdjelice i stjenka rodnice kod žene koja nije rađala, kod one koja je rodila jednom te one koja je rodila sedam puta. Ako je i postojala sitna laceracija odnosno razderotina sluznice rodnice u bilo kojem njezinom dijelu, ona je mogla spontano zarasti što se na naknadnim ginekološkim pregledima ne mora i ne može utvrditi. Način i trajanje spolnih odnosa kakve opisuje žrtva moglo je proći bez ikakvih ozljeda koje bi u tom trenutku navedenog vremena zahtijevale ginekološku intervenciju, a što je dokazano i kasnije na ginekološki pregledima. Dakle, i ginekološkim je vještačenjem potvrđeno da je optuženik mogao izvršiti radnje koje opisuje žrtva.
18.6. Sva četiri nalaza i mišljenja vještaka su u cijelosti prihvaćena jer su dana jasno i sigurno, u skladu s pravilima struke, vještaci su odgovorili precizno na sva postavljena pitanja, suglasni su materijalnoj dokumentaciji, odnosno medicinskoj dokumentaciji s kojom čine jednu cjelinu, ali i iskazu žrtve ĆĆ te nisu ostavili dvojbe da je optuženik mogao počiniti radnje koje mu se stavljene na teret. U odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11 (točka 5/ presude)
19. Iz obrane optuženog AĆ proizlazi da misli da je to oružje njegovog oca koji je imao pušku za koju nije znao gdje ju stavio prije nego li je umro. Živio je u kući na broju 33, a posjećivao je kuću na broju 28, a ĆĆ je dao obje kuće na korištenje i imala je ključeve kuća pa ju je možda pronašla prilikom čišćenja.
20. Svjedokinja ĆĆ u svom iskazu navodi da je pred Uskrs 2019. AĆ nabavio jednu staru pušku sa željeznom cijevi i drvenim kundakom za iznos 150,00 – 200,00 eura. Prvo ju je držao u kući iza kreveta, a negdje tijekom veljače ili ožujka 2020. ju je nazvao iz Savezne Republike Njemačke i rekao joj je da tu pušku uzme iz kuće i zakopa ju u zemlju ispod plastenika u dvorištu njegove kuće, gdje su živjeli. Ona je to i učinila jer ga se bojala, a pušku su iskopali djelatnici policije prilikom obavljanja očevida, a na mjestu koje im je ona pokazala.
21. Sud nije prihvatio obranu optuženog AĆ, jer ona ne samo da je u suprotnosti s iskazom svjedokinje ĆĆ, nego nije niti logična, a kada se dovede u vezu s mjestom gdje je puška pronađena. Naime, prema zapisniku o očevidu koji je proveden po Službi kriminalističke tehnike 29. listopada 2020. pa je time i prihvaćen kao vjerodostojan dokaz, u plasteniku u dvorištu je pronađena zakopana u zemlji, zamotana u plavu PVC foliju i oblijepljena samoljepljivom trakom, potom omotana plastičnim roza madracem na napuhavanje, rastavljena u dva dijela, puška neutvrđene marke i tvorničkog broja. Pregledom puške su uočeni izraziti i vidljivi tragovi oštećenja nastali uslijed korozije metala, dok je u cijevi pronađena zaglavljena patrona s mehaničkim oštećenjem na vanjskoj strani dna patrone nalik na udar udarne igle. Dakle, s obzirom na mjesto na kojem je puška pronađena zakopana, obrana optuženika nije prihvaćena jer da se doista radilo o pušci njegova oca koju je ĆĆ pronašla tijekom čišćenja ta puška ne bi bila zakopana u dvorištu kuće, upravo onako kako je to opisala ĆĆ da je učinila po traženju optuženika, nakon što ju je on prethodno kupio. Osim toga, iznoseći obranu na raspravi optuženik je, suprotno ranijoj obrani, naveo da to zapravo nije puška njegova oca, jer se očeva puška mogla preklapati pa sud smatra izmijenjenu obranu usmjerenu izbjegavanju kaznene odgovornosti.
22. Da je optuženi AĆ znao da se radi o oružju čije je nabavljanje i posjedovanje građanima zabranjeno, proizlazi upravo iz činjenice da je tražio ĆĆ da pušku zakopa jer da je optuženik smatrao da se radi o oružju čije posjedovanje mu je dozvoljeno, zasigurno ne bi imao potrebu ju zakopavati u zemlju, odnosno skrivati.
23. Iz nalaza i mišljenja vještaka za forenzičnu balistiku, mehanoskopiju i traseologiju, dipl. inž. MĆ proizlazi da optuženi AĆ ovu pušku nije smio držati. Naime, dostavljeno vatreno oružje je puška s glatkom cijevi koja je izrađena od dijelova prepravljenog zračnog oružja i lovačkog oružja s glatkom cijevi, ručnim i strojnim radioničkim putem dorade te je prepravljena u vatreno oružje u obliku lovačke puške za ispaljivanje bojevog, lovačkog streljiva (patrone) u cal. 20. Puška je ilegalne proizvodnje i to najvjerojatnije individualne izrade te je iz vatrenog oružja u vrijeme laboratorijskog ispitivanja bilo moguće ispaliti lovačko streljivo cal. 20. Vještak je na kraju zaključio da je ovo vatreno oružje, koje je izrađeno i prepravljeno bez odobrenja, razvrstano u oružje kategorije A, odnosno zabranjeno oružje.
23.1. Dakle, ova puška ručne izrade je prema članku 7. stavka 1. točki 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana svrstana u oružje kategorije A – zabranjeno vatreno oružje, čije nabavljanje i posjedovanje građanima nije dozvoljeno.
24. Ovaj nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća jer je dan stručno, jasno i u skladu s pravilima struke pa je sud proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, našao nesporno utvrđenim da su se u radnji optuženog AĆ stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, činjenično opisanog u izreci presude, zbog čega je ovaj sud optuženika oglasio krivim i za ovo kazneno djelo. 24.1. U radnjama optuženika su se ostvarila i subjektivna obilježja navedenog kaznenog djela, jer je optuženi AĆ postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera i upravo koji oblik krivnje se traži za ovo kazneno djelo, što znači da je bio svjestan svoga djela i htio je njegovo počinjenje. Naime, sama izravna namjera optuženog je razvidna iz činjenice da je imao saznanje da nabavlja i posjeduje pušku koju ne smije posjedovati kao građanin, da je ĆĆ rekao da ju zakopa. Sve navedene okolnosti ukazuju na izravnu namjeru optuženika, na koji način je ostvaren i subjektivni element kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. KZ/11.
25. Tijekom postupka je naloženo provođenje psihijatrijskog vještačenja na okolnost ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem po vještaku prim. dr. sc. Željku Mariniću, utvrđeno je da je optuženik osoba čije se intelektualno funkcioniranje odvija na nešto slabijem prosječnom nivou, emocionalno sniženog kapaciteta, pasivno – zavisnih, ali i nestabilnih oblika osobnosti, u osnovi neurotske strukture ličnosti, ali s elementima nezrele i emocionalno nestabilne ličnosti, tako da se može govoriti o miješanom poremećaju ličnosti. U odnosu na alkohol, konzumiranje je još uvijek na razini zlouporabe, nema značajke ovisnosti, ali je svakako upozoravajuće. U inkriminiranom periodu je imao dovoljne intelektualne, mnestičke i kognitivne kapacitete kojima je mogao upravljati svojom voljom i shvatiti značenje svojeg postupanja tako da je bio ubrojiv. S obzirom na navedeno, sud je utvrdio da je optuženik upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela koja su mu stavljena na teret pa ga je stoga oglasio krivim i osudio po Zakonu.
26. Obrana optuženika je tijekom presude već djelomično analizirana. Prije svega treba istaknuti da je optuženik iznoseći obranu tijekom rasprave, znatno odstupio od prijašnje obrane, navodeći da se tom prilikom pogrešno izrazio, da je bio u šoku, da je iskazivao po savjetu tadašnje braniteljice. Međutim, upravo obranu koju je iznio tijekom prvog ispitivanja sud prihvaća u dijelovima koji se odnose na vezu sa žrtvom, njihov zajednički život, dok sve ostalo izneseno na raspravi, od poricanja da bi bili u ikakvoj vezi, da bi imali spolne odnose, da je on njoj samo pomagao, sud smatra usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti i usklađenom izvedenim dokazima. Jednako tako, optuženik se u svojoj obrani bavi analizom karaktera i ponašanja žrtve te mogućim motivima zbog kojih ga je prijavila, a koji dio obrane sud također smatra usmjerenim otklanjanju kaznene odgovornosti. Tako primjerice optuženik pokušava prikazati da ništa što je želio, a odnosilo se na prijetnje žrtve, njezinog zeta i bivšeg supruga, nije mogao prijaviti policiji jer policija nije željela postupati i da sumnja da je njezin zet imao veze u policiji i državnom odvjetništvu, što je apsolutno životno neuvjerljivo i na bilo koji način nije učinjeno vjerojatnim. Isto tako, optuženik pokušava opravdati svoj način razgovora u preslušanim snimkama, međutim upravo iz tih preslušanih snimki je vidljiv njegov način ophođenja sa žrtvom jer i u tim razgovorima psuje, upotrebljava neprimjerene riječi, predbacuje joj da ga je varala i sl. te upravo i te preslušane snimke ukazuju na vjerodostojnost iskaza žrtve o načinu na koji se prema njoj ophodio. Tijekom obrane iznosi detalje, odnosno datume nekih događaja za koje nije vjerojatno da bi ih se s takvom sigurnošću sjećao nakon proteka vremena od četiri godine, kao npr. kada je ĆĆ pila antibiotik i zbog čega, dok u obrani iznesenoj prilikom radnje prvog ispitivanja ne spominje da bi mu ĆĆ išta otuđila iz kuće, što bi bilo za očekivati da optuženik spomene, posebno jer cijelu obranu temelji na tome da je razlog kaznene prijave bila, između ostalog, materijalna korist.
27. Tijekom postupka su ispitani i svjedoci ČĆ i ĐĆ.
27.1. U odnosu na iskaza svjedoka ČĆ, susjeda optuženika u [adresa], valja navesti da se radi o svjedoku koji nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetu postupka te je vrlo rijetko viđao optuženika. Međutim, kada mu je predočena fotografija vikendice optuženika, na adresi [adresa] je potvrdio da je i njoj znao viđati jednu gospođu i optuženika, a iako ne zna u kakvom su bili točno odnosu, pretpostavio je da su par. Dakle, ovaj svjedok je posredno ipak potvrdio da su optuženik i žrtva živjeli u istom kućanstvu, a kako je to navela žrtva, ali i optuženik prilikom radnje prvog ispitivanja. Nije vidio optuženika nikada pijanog, nije čuo nikakvu svađu niti viku, što je logično jer i sam svjedok navodi da se nije družio s optuženikom, da bi samo u prolazu zaustavio svoje vozilo i pozdravio se s optuženikom, a ranije je optuženik za njega i nešto radio. 27.2. Svjedokinja ĐĆ je prijateljica optuženika i njezin cijeli iskaz je usmjeren otklanjanju kaznene odgovornosti od njega jer iznosi detalje koje je optuženik kasnije ponovio u svojoj obrani, da je bio kum djece žrtve, da je zbog toga ĆĆ smatrala da joj on treba pomagati i da ga je u telefonskim razgovorima koje je ona slušala, tražila novac, a znala je biti neugodna u tim razgovorima. Svjedokinja također iznosi svoja saznanja o tome da je optuženik živio u [adresa] na broju 33, a ne na broju 28, čime je trebala otkloniti činjenicu da su optuženik i žrtva živjeli u zajedničkom kućanstvu, a u što je kasnije sud pokušao uvjeriti i sam optuženik, suprotno ranije iznesenoj obrani. Isto tako, svjedokinja je detaljno opisivala zdravstvene tegobe optuženika, ali kako su provedena čak tri vještačenje na okolnost zdravstvenog stanja optuženika i mogućnosti činjenja inkriminiranih radnji, sud u potpunosti vjeruje tim nalazima i mišljenjima, neovisno što svjedokinja navodi da je ona u jednom periodu njegovala optuženika pa zna sve o njegovom zdravlju.
28. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, a na pročitane materijalne dokaze nije bilo niti prigovora. Medicinska dokumentacija za optuženika i žrtvu je bila predmet vještačenja, izvješća o dojavama su službena dokumentacija policije, ali ni na koji način nije utjecala na odluku suda jer se ne odnosi na događaje i vremena koja su predmet postupka.
29. Prilikom odmjeravanja kazne za optuženika sud je cijenio sve okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje utječu da kazna prema vrsti i mjeri bude lakša ili teža pa je tako cijenio jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja kaznenog djela, raniji život optuženika te njegov odnos prema žrtvi.
29.1. Kao olakotna je cijenjena kaznena i prekršajna neosuđivanost optuženika, dok drugih olakotnih okolnosti sud nije pronašao.
29.2. Na odluku suda o kazni je kao otegotna okolnost utjecala upornost optuženika u počinjenju kaznenih djela, s obzirom da se radi o kontinuiranom ponašanju u vremenu od polovine veljače 2020. do 20. listopada 2020., a tijekom kojeg razdoblja se od 3. do 18. listopada 2020., svakodnevno iživljavao na žrtvi više sati imajući spolne odnose protivno njezinoj volji, a nakon što je već prethodno pokazao nasilnu stranu, zbog čega se kod žrtve razvio strah od optuženika. Otegotnom je cijenjena i brojnost kaznenih djela u tom kratkom vremenskom razdoblju, od čega je u okviru kaznenog djela iz točke 3/ optužnice obuhvaćeno više dana u kojima su spolni odnosi prema navodima žrtve bili svakodnevni.
29.3. Otegotnim je cijenjen i odnos optuženika prema žrtvi tijekom postupka, jer optuženik u svojoj obrani dovodi u pitanje moral žrtve i njezin život, odnos prema djeci, a u cilju da od sebe otkloni kaznenu odgovornost, ne ustručavajući se žrtvu prikazati kao osobu koja ne brine o svojoj djeci, koja je zajedno sa svojom obitelji sve ovo organizirala da bi ga lažno optužili, a u svrhu pribavljanja imovinske koristi za sebe i svoju obitelj. Pri tome optuženik pokazuje potpuno nekritičan stav u svom odnosu prema žrtvi, umanjujući svoje ponašanje neovisno što u okviru svoje obrane poriče počinjenje kaznenog djela. Zapravo, optuženik je cijelu svoju obranu bazirao na diskreditiranju žrtve.
29.4. Nadalje je otegotnom cijenjeno i postupanje optuženika tijekom postupka, da je izbjegavao dolaske na raspravu opravdavajući se zdravstvenim stanjem, koje po vještaku nije bilo takvo da je opravdavalo nedolazak, da bi u konačnici uredan tijek rasprave bio osiguran tek raspisivanjem europskog uhidbenog naloga.
29.5. Sud je cijenio i okolnosti utvrđene tijekom vještačenja optuženika, a odnose se na njegov prijašnji život. Tako vještak psihijatar utvrđuje da je optuženik rođen u višečlanoj radničkoj obitelji, koja je bila osrednjeg imovnog stanja. Odnosi roditelja su bili dobri, prilike za razvoj djece su bile relativno povoljne, otac nije bio sklon pijenju, nisu se svađali. Optuženik se psihomotorno uredno razvijao, na vrijeme je krenuo u školu, ali ju nije uredno završio, nego je završio zanat za konobara i stekao je srednju stručnu spremu, radio je građevinske poslove, a kasnije se s obitelji odselio u Saveznu Republiku Njemačku. Dakle, optuženik je imao sve preduvjete da živi sukladno društveno prihvatljivim normama.
29.6. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir vrstu i visinu kazne koja je predviđena za svako pojedino kazneno djelo, odnosno da je za kazneno djelo nasilja u obitelji u inkriminirano vrijeme bila predviđena kazna zatvora od jedne do tri godine, za teško kazneno djelo protiv spolne slobode je u inkriminirano vrijeme bila propisana kazna zatvora u trajanju od tri do deset godina, a za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari do tri godine (V. Novela koja je stupila na snagu 1. siječnja 2020., "Narodne novine" broj: 126/19). Pri tome je sud vodio računa i da kazna mora sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela
29.7. Stoga je sud prilikom izbora vrste i mjere kazne pošao od stupnja krivnje te svrhe kažnjavanja, a cijeneći ranije utvrđene olakotne i otegotne okolnosti pa je optuženiku za kazneno djelo nasilja u obitelji utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, vodeći računa o duljini inkriminiranog razdoblja, broju radnji koje je optuženik poduzeo prema žrtvi i različitim modalitetima počinjenja djela, ali i upornosti izraženoj da kod žrtve izazove povrijeđenog dostojanstva i straha. U odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 2/ presude, odnosno teško kazneno djelo protiv spolne slobode mu je sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, vodeći računa o broju radnji koje je optuženik poduzeo, da se radilo i o vaginalnoj i o analnoj penetraciji te penetraciji šakom i vibratorom u vaginu. U odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 3/ izreke presude mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju pet godina, vodeći računa da su spolni odnosi protivno volji žrtve bili svakodnevni, tijekom 14 dana, dok mu je u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 4/ utvrdio kaznu zatvora u trajanju tri godine, vodeći računa da je djelo ostalo u pokušaju. U odnosu na kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, vodeći računa da se radi o jednoj lovačkoj puški te ga je potom osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) godina i 6 (šest) mjeseci, vodeći računa o pravilima za odmjeravanje kazne za djela počinjena u stjecaju, odnosno da se jedinstvena kazna sastoji u povišenju pojedinačno utvrđenih kazni za djela počinjena u stjecaju, ali ne smije dosegnuti njihov zbroj. Upravo tako pojedinačno utvrđene kazne, a potom i jedinstvenu kaznu zatvora na koju je optuženik osuđen, sud smatra i po vrsti i po mjeri primjerene okolnostima počinjenja kaznenih djela u kojima optuženik postupa s izravnom namjerom prvog stupanja (svjestan je obilježja djela i hoće njihovo ostvarenje) i ličnosti počinitelja, a jer je optuženik prema nalazu i mišljenju vještaka osoba čije se intelektualno funkcioniranje odvija na nešto slabijem prosječnom nivou, emocionalno sniženog kapaciteta, pasivno – zavisnih, ali nestabilnih odlika osobnosti, u osnovi neurotske strukture ličnosti, ali s elementima nezrele i emocionalne nestabilne ličnosti. Zato će ovom jedinstvenom kaznom zatvora biti ostvarena retribucija, opća i specijalna svrha kažnjavanja i bit će izražena društvena osuda za počinjena kaznena djela, ali će se postići i resocijalizacija optuženika. Pojedinačno utvrđene kazne zatvora te jedinstvena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) godina i 6 (šest) mjeseci su stoga primjerene stupnju krivnje optuženika jer se radi o djelima koja se čine s izravnom namjerom, ali će i ova jedinstvena kazna zatvora utjecati na optuženika da u potpunosti shvati neprimjerenost svog čina te potrebu poštivanja zakonskih propisa i društvenih normi. Nadalje, ovom kaznom će se ostvariti i generalna prevencija te će ova jedinstvena kazna zatvora utjecati na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela da ih ne čine, a i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će se i jačati svijest optuženika i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Također će ovakvom kaznom optuženiku biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje i u skladu s pozitivnim zakonskim propisima, a nakon što izdrži jedinstvenu kaznu zatora na koju je osuđen za djela koja je počinio.
30. Kako je izričita zakonska odredba da se svako lišenje slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru vezano uz kazneno djelo za koje je netko oglašen krivim ima uračunati u kaznu na koju je osuđen, to je određeno da će se optuženiku u kaznu na koju je osuđen uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. studenog 2020. do 25. svibnja 2021. te vrijeme provedeno u ekstradicijskom istražnom zatvoru od 28. listopada 2024. do 28. studenog 2024. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. studenog 2024. pa nadalje.
31. Optuženiku je, na temelju citiranih odredbi, naloženo da je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka s osnova vještačenja u iznosu 1.500,00 eura, a s obzirom da je tijekom postupka provedeno ukupno šest vještačenja. U preostalom dijelu je optuženik oslobođen dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka, jer bi plaćanjem u većem iznosu bila dovedena u pitanje njegova egzistencija, s obzirom da ima naknadu s osnova invalidnosti 1.270,00 eura, nema imovine, ali niti obvezu uzdržavanja drugih osoba. Također nije u potpunosti radno sposoban, odnosno utvrđeno mu je 70% invaliditeta, a prema rješenju Centra Bavarska za obitelj i socijalna pitanja.
U Velikoj Gorici 19. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Sandra Kantolić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana računajući od primitka pisanog otpravka presude.
O žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, a podnosi se neposredno ili preporučeno u tri istovjetna primjerka ovom sudu.
