Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-767/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužiteljice: EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnica Ines Ferlin, odvjetnica iz Umaga, protiv tuženika: Evocash Europe sociedad limitada, OIB 06551234371, Calle Ruiz Zorrilla 13, 12001 Castellon, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 30. rujna 2024., u prisutnosti tužiteljice EZ, punomoćnice tužiteljice Ines Ferlin, te zamjenske punomoćnice tuženika FZ, temeljem čl.335. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 19. prosinca 2024., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da je Ugovor o zajmu EC-2022-7580 od 24.06.2022. godine, sklopljen između tuženika Evocash Europe S.L., OIB 06551234371, Kraljevina Španjolska, Castellon, Calle Ruiz Zorrilla 1/3 i tužiteljice EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ništetan pravni posao.

II/ Nalaže se tuženom Evocash Europe S.L., OIB 06551234371, Kraljevina Španjolska, Castellon, Calle Ruiz Zorrilla 1/3 da tužiteljici EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi cjelokupni parnični trošak uvećan za zatezne kamate obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekuće od dana donošenja presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.“.

II Nalaže se tužiteljici EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa],, da tuženiku Evocash Europe sociedad limitada, OIB 06551234371, Calle Ruiz Zorrilla 13, 12001 Castellon, Kraljevina Španjolska, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 (sedamstopedeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se odbacuje kao preuranjen tuženikov zahtjev zatraženog troška od 100,00 (sto) eura po osnovi sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

Obrazloženje

1. Tužiteljica podnesenom tužbom traži da se utvrdi da je Ugovor o zajmu EC-2022- 7580 od 24.06.2022. godine, koji je sklopljen između tuženika i tužiteljice ništetan pravni posao.

Tužiteljica od bitnog navodi da je u svojstvu zajmoprimca sklopila s tuženikom u svojstvu vjerovnika Ugovor o zajmu EC-2022- 7580 od 24.06.2022. godine kojim ugovorom joj je odobren zajam u iznosu od 8.000,00 kuna, na period od 120 dana, plativo u 4 obroka, uvećan za pristojbu u iznosu od 4.000,00 kuna i troškove obrade u visini od 100,00 kuna, te da je predmetni .ugovor o zajmu sklopljen sredstvom daljinske komunikacije, odnosno putem internet stranice tuženika.

Tužiteljica navodi da po isteku roka dospijeća vraćanja prvog obroka zajma dana 24.07.2022. godine, nije bila u mogućnosti podmiriti svoju obvezu, to je sukladno ugovornoj obvezi iz čl. 4. Ugovora o zajmu i čl. 10. Općih uvjeta ugovaranja zajma, zatražila prolongat (odobrenje za odgodu vraćanja zajma – op. suda) otplate zajma, te je za odobrenje odgode vraćanja zajma tužiteljica na zahtjev tuženika, istom isplatila iznos od 1.600,00 kuna, te je u još dva navrata, dana 23.08.2022., pa ponovo 22.09.2022., zatražila odgodu plaćanja, i u tu svrhu tuženiku isplatila iznos od 3.600,00 kuna, odnosno ukupno 5.200,00 kuna, te je tužiteljici odobrena samo odgoda vraćanja zajma, pri čemu joj ukupan dug nije umanjen niti djelomično za izvršene uplate, već tužiteljica i dalje tuženiku duguje ukupan iznos od 12.000,00 kuna.

Tužiteljica dalje tvrdi da je sklopila Ugovor o zajmu EC-2022-7580 od 24.06.2022 godine izvan svoje poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, a radi ishođenja novčanih sredstva za podmirenje izvanrednih životnih troškova,, te se stoga tužiteljica smatra potrošačem u smislu čl. 2. st. 1. t. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju, dok je tuženik je pravna osoba ''korporacijska financijska institucija (NBFI - NON-BANKING FINANCIAL INSTITUTION), registrirana u [adresa], koja se bavi pružanjem potrošačkih zajmova na području Europske Unije, te koji hrvatskim državljanima nudi usluge tzv. brzih on line potrošačkih zajmova putem različitih internet stranica registriranih na području Republike Hrvatske poput primjerice brzepozajmice.hr, te putem tuženikove službene internet stranice evocash.hr, koje su u potpunosti prilagođene hrvatskom tržištu na način da su sve informacije i dokumentacija sastavljeni na hrvatskom jeziku. Tuženikovo poslovanje na području Republike Hrvatske je također prilagođeno hrvatskim građanima i tržištu na način da tuženik ima otvoren poslovni račun u Croatia Bank d.d. Zagreb broj: IBAN [broj bankovnog računa], na koji račun su potrošači iz Republike Hrvatske dužni plaćati svoje obveze iz sklopljenih ugovora o zajmu s tuženikom, svi iznosi su prikazani u valuti hrvatske kune, koja ujedno predstavlja i valutu obveze za hrvatske potrošače, te se cjelokupna komunikacija tuženika sa potencijalnim korisnicima odvija na hrvatskom jeziku putem njihovih agenata u Hrvatskoj.

Tužiteljica navodi kako je predmetni Ugovor o zajmu EC-2022-7580 od 24.06.2022. sklopljen putem sredstva daljinske komunikacije, te u ugovoru nije određeno mjesto koje se ima smatrati mjestom sklapanja ugovora, međutim, s obzirom da je ugovor sklopljen putem internet stranice registrirane u [adresa] te prilagođene upravo hrvatskom tržištu, da je mjesto izvršenja kako obveza tuženika na isplatu pozajmljenih sredstava, tako i obveze tužiteljice na vraćanje zajma, upravo Republika Hrvatska, te da je predmetni ugovor tuženik sklopio uz korištenje hrvatskog osobnog identifikacijskog broja (koji su strane pravne osobe dužne isticati samo na ispravama koje na području Republike Hrvatske koriste za obavljanje svoje poslovne djelatnosti - čl. 6. Zakona o osobnom identifikacijskom broju), to se u konkretnom slučaju ima smatrati da je tuženik, neovisno o njegovom sjedištu, odobrio kredit tužiteljici upravo na području Republike Hrvatske, pa tužiteljica smatra da se tuženik smatra vjerovnikom u smislu čl. 2. st. 2. t. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju Narodne novine 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022 i 156/2023), a tuženik podliježe primjeni hrvatskog mjerodavnog prava sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, mjerodavno pravo određuje prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. 7. 2008.), iz razloga jer predmetni ugovor o zajmu predstavlja ugovor s međunarodnim obilježjem. Tužiteljica dalje smatra kako je predmeti ugovor o zajmu ništetna pravni posao iz razloga jer tuženik u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije ishodio odobrenje Ministarstva financija Republike Hrvatske za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, sukladno čl. 19. j. Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je propisano da su ugovori o kreditu sklopljeni sa vjerovnikom, odnosno kreditnim posrednikom koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ništetni pravni poslovi. Nadalje slijedom činjenice da tužiteljica kao potrošač ima prebivalište u [adresa] na području grada [adresa], to je za postupanje po ovoj tužbi stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Pazinu, članka 18. Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, je u svezi nadležnosti za potrošačke ugovore, propisano da potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil, ili, neovisno o domicilu druge stranke, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil.

Tužiteljica predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, potvrđuje da je dana 24. lipnja 2022. godine sklopio Ugovor o zajmu EC-2022-7580, kojim se tuženik (zajmodavac) obvezuje tužiteljici (zajmoprimcu) isplatiti iznos zajma od 8.000,00 kuna, umanjen za troškove obrade u iznosu od 100,00 kuna koji iznos se tužitelj obvezao vratiti u roku od 120 dana od dana zaključenja ugovora s uvećanjem koje se odnosi na naknadu od 4.000,00 kuna, što ukupno čini iznos od 12.000,00 kuna, te je 24. lipnja 2022. godine tuženik isplatio tužiteljici iznos od 7.900,00 kuna i na taj način ispunio svoju ugovornu obvezu prema predmetnom ugovoru o zajmu. Tuženik potvrđuje da je s tužiteljicom dana 25. srpnja 2022. godine sklopio Aneks ugovora o zajmu broj 1 kojim je odobrio odgodu roka otplate na 30 dana, pod uvjetom da tužiteljica prethodno uplati naknadu za odgodu roka otplate u iznosu od 1.600,00 kuna, što je ista i učinila, te je na isti način postupio još i dana 22. kolovoza 2022. godine, kao i dana 27. rujna 2022. godine, te su svi navedeni ugovori tužiteljici uredno dostavljeni posredstvom usluga daljinske komunikacije prema općim uvjetima poslovanja tuženika.

Tuženik navodi kako je nesporno da je tužiteljica uplaćivala iznose od 1.600,00 kuna, ali je to činila na ime naknade za odgodu roka otplate, a ne na ime duga iz Ugovora o zajmu EC-2022-7580, koji još uvijek nije podmiren. Tuženik naglašava da je tužiteljica shvatila pojmovnu razliku između duga i prolongiranja, te plaćanja naknade za isto obzirom da je u ponudi za prolongiranje zajma jasno naznačeno da uplaćivanjem prolongata tužitelj ne otplaćuje dugovanje koje ima prema tuženiku.

Tuženik dalje tvrdi da je tužiteljica prije sklapanja Ugovora o zajmu i aneksa predmetnog ugovora bila upoznata s uvjetima i načinom na koji će morati izvršiti svoju obvezu prema tuženiku, te je također bila upoznat s posljedicama neizvršenja iste, te je tužiteljici ostavljena mogućnost otkazivanja Ugovora o zajmu prema EU Direktivi 87/102/CEE u roku od 14 dana, a koju nije iskoristila.

Tuženik dalje tvrdi da Opći uvjeti i Ugovor o zajmu podliježu pravu Kraljevine Španjolske, kao mjerodavnom pravu, te da su ugovorne strane odredile nadležnost suda prema sjedištu/ prebivalištu/boravištu zajmoprimca, takav način davanja zajmova u skladu je s odredbama ugovorenog prava Kraljevine Španjolske u kojoj je tuženik registriran.

Tuženik dalje tvrdi da je u skladu s člankom 5., točkama 3. i 4. Direktive 2008/48/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima i potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ u vezi sklapanja ugovora sredstvima daljinske komunikacije, dostavio tužiteljici Informacije o zajmu koji odgovaraju obrascu Standardnih informacija, te nacrt ugovora.

Tuženik dalje navodi kako je obavijestio tužiteljicu da je prisiljen pokrenuti postupak prisilne naplate, a koji postupak se vodi pod posl. br. Ovrv-7192/2022 pred Općinskim sudom u Pazinu, te slijedom svega navedenog, smatra kako su navodi tužiteljice o „ništetnom ugovoru“ neosnovani s isključivim s ciljem izbjegavanja obveze plaćanja dugovanja prema predmetnom ugovoru koju ima prema tuženiku. Tuženik stoga tvrdi da predmetni ugovor o zajmu ne sadrži niti jedan razlog za ništetnost prema važećim zakonskim odredbama i prema mjerodavnom pravu Kraljevine Španjolske, a koje je ugovoreno te je tuženik ispunio svoju obvezu prema tužiteljici na način da joj je isplatio dogovoreni iznos na račun, dok ista nije ispunila svoju ugovornu obvezu iz sklopljenog ugovora o zajmu i vratila dogovoreni iznos tuženiku, te da su se stranke sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora o zajmu, o iznosu pozajmice i roku vraćanja iste, obvezi plaćanja naknada propisanih općim uvjetima, kao i da nije došlo među njima do nesporazuma niti zablude čineći navode o ništetnosti predmetnog ugovora neosnovanima.

Tuženik predlaže da naslovni sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i da naloži tužiteljici da se tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave u spisu kako slijedi: Ugovor o zajmu EC-2022-7580 od 24.06.2022. (stranica 6-8), Opći uvjeti ugovaranja zajma (stranica 9-16), kopije potvrda o plaćanju (stranica 17-19), odgoda otplatnog plana za EC-2022-7580 (stranica 20), SMS potvrda prolongata (stranica 21 i 88), izvod s internetskih stranica evocash.hr, brzepozajmice.com (stranica 22-32), kunski platni nalog PBZ od 24.06.2022. na iznos od 7.900,00 kuna (stranica 33), Popis imatelja odobrenja Ministarstva financija za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja (stranica 34-46), kunski platni nalog Croatia banke od 24.06.2022. na iznos od 7.900,00 kuna (stranica 80), izvadak iz sudskog registra za tuženika u ovjerenom prijevodu (stranica 93-104), Standardne europske informacije o potrošačkim kreditima (stranica 113-116), otplatni plan za EC-2022- 7580 (stranica 117), e-mail prepiska od 24.06.2022. (stranica 118-120).

4. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu, kao stranku.

5. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je postojanje pretpostavki za utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu EC-2022-7580, od 24.06.2022. godine, sklopljenog između tuženika Evocash Europe s.l., kao zajmodavca, i tužiteljice EZ, kao zajmoprimca.

7. Između parničnih stranaka su nespornima utvrđene sljedeće okolnosti:

- da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o zajmu EC-2022-7580 od 24.06.2022., da je temeljem navedenog ugovora tuženik dana 24.06.2022. isplatio na račun tužiteljice iznos od 7.900,00 kuna

- da je predmetni ugovor o zajmu sklopljen sredstvom daljinske komunikacije.

8. Između parničnih stranaka sud nalazi spornima sljedeće okolnosti:

- status tužiteljice kao potrošača,

- status tuženika kao vjerovnika,

- mjerodavno pravo koje se primjenjuje na ugovorni odnos stranaka,

- postojanje odobrenja Ministarstva financija za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja odnosno posredovanja u potrošačkom kreditiranju,

- pravni značaj internetskog oglašavanja zajmova.

9. Čitanjem Ugovora o zajmu EC-2022-7580 od 24.06.2022. (stranica 6-8) utvrđeno je da je između tuženika, kao zajmodavca, i tužiteljice, kao zajmoprimca, dana 24.06.2022. sklopljen ugovor o zajmu za iznos od 8.000,00 tadašnjih kuna, koji će se isplatiti zajmoprimcu umanjen za troškove obrade u iznosu od 100,00 kuna, te da se zajmoprimac obvezuje vratiti zajmu roku od 120 dana od dana zaključenja ugovora s uvećanjem za fiksnu pristojbu u iznosu od 4.000,00 kuna, što ukupno iznosi 12.000,00 kuna.

10. Premda iz sadržaja pročitanog ugovora ne proizlazi koja je namjena zajma, sud je iz iskaza tužiteljice utvrdio da je zajam zatražila zbog teške financijske situacija u kojoj se tada našla, kao i jedna teška obiteljska bolest vezana uz njezinu majku, pa tako navodi da je isplaćenog zajma od 8.000,00 kuna poslala svojoj majci, a s dijelom je pokrila "minus" u banci, odnosno sud zaključuje kako predmetni zajam nije zatražen za obavljanje neke gospodarske aktivnosti, već za privatne svrhe tužiteljice, pa sud zaključuje da se radi o potrošačkom ugovoru, te da se tužiteljica ima smatrati potrošačem.

11. Nadalje, iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da joj je od strane tuženika isplaćeno tadašnjih 8.000,00 kuna, a njezin iskaz je potvrđen uvidom i čitanjem kunskog platnog naloga PBZ od 24.06.2022. na iznos od 7.900,00 kuna (stranica 33), te e- mail prepiske od 24.06.2022. (stranica 118-120), tako da sud utvrđuje kako je iznos zajma bio 8.000,00 kuna, koji je umanjen za iznos od 100,00 kuna po osnovi troškova obrade kredita, te je tužiteljici na račun isplaćeno 7.900,00 kuna.

12. Isto tako uvidom i čitanjem e-mail prepiske od 24.06.2022. (stranica 118-120) utvrđeno je da je tužiteljica u trenutku odobrenja zajma tj. prije nego što je potvrdila isplatu, bila informirana o ukupnom iznosu koji će trebati vratiti zajmodavcu od 12.000,00 kuna, te su joj dostavljeni i ugovor, opći uvjeti i otplatni plan.

13. Vezano uz pitanje mjerodavnog prava dana 29. siječnja 2019. na snagu stupio Zakon o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine 101/2017 i 67/2023 - dalje: ZMPP), kojim je regulirano pitanje mjerodavnog prava za privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem, te koji u čl.25.st.1. propisuje da se pravo mjerodavno za ugovorne obveze određuje prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. 7. 2008.) unutar njezinog polja primjene, te u čl.78.st.1. propisuje da se ovaj zakon primjenjuje na pravne odnose nastale od dana stupanja na snagu ovoga Zakona i na postupke pokrenute od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

14. U konkretnom slučaju postupak je pokrenut 24.10.2022. godine, a predmet postupka je ugovor koji je sklopljen dana 24.06.2022., dakle nakon stupanja na snagu ZMPP-a, tako da je za određivanje mjerodavnog prava sud primijenio Uredbu (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (dalje: Uredba)

15. U čl.3.st.1. Uredbe propisano je da se na ugovor primjenjuje pravo koje su stranke izabrale, da se izbor navodi izrijekom ili jasno proizlazi iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja, te da ugovorne stranke imaju mogućnost same izabrati mjerodavno pravo za cijeli ugovor odnosno jedan njegov dio, dok je u st.5. propisano da se postojanje i valjanost suglasnosti ugovornih strana u pogledu izbora mjerodavnog prava utvrđuje u skladu s odredbama članaka 10., 11. i 13.

16. Čitanjem Ugovora o zajmu EC-2022-7580 od 24.06.2022. (stranica 6-8) u čl.5.st.1. utvrđeno je da se za sve ono što predmetnim ugovorom nije podrobno definirano, te za sve odnose između zajmodavca i zajmoprimca primjenjuju Općih uvjeti ugovaranja zajma, te da je za opće uvjeta i za ugovor mjerodavno pravo Kraljevine Španjolske, slijedom čega sud zaključuje kako za situaciju u vrijeme izbora mjerodavnog prava ugovorne strane suglasno izabrale primjenu prava Kraljevine Španjolske, sukladno čl.3.st.1. Uredbe.

17. Sud stoga ne prihvaća kao osnovan prigovor tužiteljice da predmetni Ugovora o zajmu EC-2022-7580 od 24.06.2022. (stranica 6-8) podliježe primjeni hrvatskog mjerodavnog prava.

18. Sud smatra da su za određivanje mjerodavnog prava za ugovorne obveze potpuno irelevantne okolnosti vezane za mjesto sklapanja ugovora, na koje se poziva tužiteljica, budući da su ugovorne strane u ugovoru ugovorile primjenu mjerodavnog prava.

19. Osim toga prema odredbama navedene Uredbe mjesto sklapanja ugovora nije uopće predviđeno kao kriterij za primjenu mjerodavnog prava, čak niti u slučaju kad ga ugovorne stranke nisu odabrale, već je to domicil stranke (čl.4. Uredbe).

20. Tužiteljica kao razlog za ništetnost predmetnog Ugovora o zajmu EC-2022-7580, od 24.06.2022., navodi da je isti sklopljeni sa vjerovnikom, odnosno kreditnim posrednikom, koji nema odobrenje Ministarstva financija Republike Hrvatske za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja u Republici Hrvatskoj.

21. Ovaj prvostupanjski sud smatra kako razlog za ništetnost predmetnog ugovora na koji se poziva tužiteljica nije osnovan.

22. To iz razloga jer je sudu notorna činjenica da su Republika Hrvatska i Kraljevina Španjolska, u trenutku sklapanja ugovora, bile članice Europske unije, a temeljem čl.2. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Sl. 2013, L 300, str. 22.), odredbe izvornih ugovora obvezujuće su za Hrvatsku od dana njezina pristupanja, pa se primjenjuju na buduće učinke situacija nastalih prije pristupanja, konkretno i na ovu pravnu stvar, a po svojoj pravnoj snazi osnivački ugovori Europske unije, u ovom slučaju Ugovor o funkcioniranju Europske unije, imaju hijerarhijski višu pravnu snagu od nacionalnih zakona.

23. Člankom 56. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL C 202, 7.6.2016, Glava IV - Slobodno kretanje osoba, usluga i kapitala) propisano je da se zabranjuju ograničenja slobode pružanja usluga unutar Unije u odnosu na državljane država članica s poslovnim nastanom u državi članici koja nije država osobe kojoj su usluge namijenjene.

24. Točno je da je člankom 57. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije propisano i da, ne dovodeći u pitanje odredbe poglavlja o pravu poslovnog nastana, osoba koja pruža neku uslugu može, u svrhu pružanja te usluge, privremeno obavljati svoju djelatnost u državi članici u kojoj se usluga pruža, i to prema istim uvjetima koje ta država propisuje za svoje državljane, međutim u konkretnom slučaju sud smatra kako se ne radi o takvoj situaciji budući da tuženik nije obavljao djelatnost potrošačkog kreditiranja na području Republike Hrvatske, tako da mu nije bilo potrebno ishodovati odobrenje Ministarstva financija Republike Hrvatske za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja u Republici Hrvatskoj.

25. Uvidom i čitanjem izvoda s internetskih stranica evocash.hr, brzepozajmice.com (stranica 22-32) utvrdio da je tuženik na navedenim stranicama oglašavao svoje usluge brzih pozajmica, a sud smatra kako se oglašavanje ne može smatrati obavljanjem djelatnosti.

26. Vezano uz pravni značaj internetskog oglašavanja zajmova isto je u Republici Hrvatskoj zakonski regulirano unutar okvira više zakona.

Tako je odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/2022 i 59/2023), koji je bio na snazi u vrijeme oglašavanja tuženikove ponude i sklapanja spornog ugovora, u čl.61. propisana obveza pružatelja internetskih tržišta na jasne informacije o uvjetima ponude.

Nadalje, Zakonom o provedbi Uredbe (EU) 2019/1150 o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (Narodne novine 138/2020) propisan je nadzor nad provedbom navedene Uredbe (EU) 2019/1150.

Nadalje, navedena Uredba (EU) 2019/1150 o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (Narodne novine 138/2020) ima svrhu utvrditi pravila kojima se osigurava da korisnici usluga internetskog posredovanja i internetskih tražilica, koji imaju poslovni nastan ili boravište u [adresa], kao konkretno tuženik, uživaju transparentnost, pravednost i mogućnosti djelotvorne pravne zaštite, kada putem tih usluga internetskog posredovanja ili internetskih tražilica nude robu ili usluge potrošačima koji se nalaze u Uniji, kao konkretno tužiteljica.

Navedena Uredba (EU) 2019/1150 u Republici Hrvatskoj se primjenjuje temeljem čl.288. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koji propisuje da, radi izvršavanja nadležnosti Unije, institucije donose uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja te uredbe imaju opću primjenu, obvezujuće su u cijelosti i neposredno se primjenjuju u svim državama članicama.

27. Sud stoga zaključuje kako je internetsko oglašavanje raznih usluga i proizvoda dozvoljeno na razini cijelog prostora Europske unije, pa tako i u Republici Hrvatskoj, te da ima pravni učinak u smislu nastanka ugovornih odnosa s potrošačima.

28. Slijedom prethodno navedenog ovaj sud smatra kako se temeljnim aktima Europske unije uklanja svaka diskriminacija prema pružatelju usluga s poslovnim nastanom u drugoj državi članici na osnovi njegove državne pripadnosti, konkretno ovdje tuženika, kao i ukidanje svakog ograničenja kad je ono takve prirode da zabranjuje, otežava ili čini manje privlačnima djelatnosti pružatelja usluga koji ima poslovni nastan u drugoj državi članici, a čime se obuhvaća i relevantna situacija kao u ovoj pravnoj stvari odnosno da bi bio ništetan predmetni ugovor o zajmu sklopljen s vjerovnikom koji nema odobrenje Ministarstva financija Republike Hrvatske za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja u Republici Hrvatskoj, jer bi se radilo o slučaju diskriminacije u smislu čl.56.st.1. i čl.57.st.3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, tako da istaknuti razlog za ništetnost sud ocjenjuje kao neosnovan.

29. Stoga ovaj sud smatra da za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari nije bilo potrebno pribavljati obavijesti o sadržaju prava Kraljevine Španjolske, koje je ugovoreno kao mjerodavno pravo između ugovornih strana, budući da je relevantna situacija kao u ovoj pravnoj stvari obuhvaćena Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, koji kao međunarodni ugovor ima višu pravnu snagu od nacionalnog zakonodavstva.

30. Ovaj prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sva prethodna utvrđenja i nesporne činjenice, utvrđuje kako sporni Ugovor o zajmu EC-2022-7580 od 24.06.2022. (stranica 6-8) nije ništetan pravni posao, već se radi o valjanom pravnom poslu jer je nedvojbeno da je sklapanje potrošačkih ugovora o zajmu na internetskom tržištu dopušteno u svim zakonodavstvima zemalja članica Europske unije, pa tako i prema pravu Republike Hrvatske i prema pravu Kraljevine Španjolske, a tužiteljica se i ne poziva na druge razloge ništetnosti osim razloga da bi isti ugovor bio sklopljen s tuženikom, kao vjerovnikom, koji nema odobrenje Ministarstva financija Republike Hrvatske za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja u Republici Hrvatskoj.

31. Stoga je sud temeljem čl.56.st.1. i čl.57.st.3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL C 202, 7.6.2016, Glava IV - Slobodno kretanje osoba, usluga i kapitala) odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu EC- 2022-7580 od 24.06.2022., slijedom čega je odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

32. O sklapanju aneksa o prolongatima tj. odgodama plaćanja, te plaćanju naknade za odobrenje istih prolongata sud nije odlučivao obzirom da isti nisu predmetom tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, već je predmetnom jedino ništetnost Ugovora o zajmu EC-2022-7580 od 24.06.2022., tako da sud ocjenjuje kao nevažna dokazna sredstva kopije potvrda o plaćanju (stranica 17-19), odgodu otplatnog plana za EC-2022-7580 (stranica 20), te SMS potvrde prolongata (stranica 21 i 88).

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a budući da je tužiteljica izgubila parnicu, ista je dužna tuženiku nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

34. Vrijednost predmeta spora u ovoj parnici naznačena je u visini od 10.001,00 kuna / 1.327,36 eura, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u Tbr.54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, te je u Tbr.7.st.1. propisano da za naznačenu vrijednost predmeta spora odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova.

35. Sud je tuženiku sukladno članka 154.st.3. i članka 155. ZPP-a priznao kao opravdane pojedinačne troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav odgovora tužbu u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 07.12.2023. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 30.09.2024. u iznosu od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- PDV od 25% na obavljene radnje u iznosu od 150,00 eura po Tbr.46 Tarife.

36. Sud je odbacio zahtjev tuženika naknadu troška za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 100,00 eura kao preuranjen, obzirom da je sukladno čl.4.toč.2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018 i 51/2023) propisano da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku, razmjerno uspjehu u parnici.

37. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tuženiku iznosi 750,00 eura, te je sud temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tužiteljica dužna dobrovoljno izvršiti činidbu, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

38. Sukladno čl.151.st.3. ZPP-a propisano da o zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke, a obzirom da tuženik nije u podnesenom troškovniku potraživao isplatu zakonske zatezne kamate na trošak postupka, isto mu nije niti dosuđeno, budući da bi dosudom zakonske zatezne kamate na trošak postupka bez zahtjeva stranke, sud prekoračio tužbeni zahtjev.

U Bujama-Buie 19. prosinca 2024.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici, putem punomoćnice,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.