REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-774/2024-112
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv prvotuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu i drugotuženika ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Perici Brainoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj 2099/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 8. prosinca 2003. godine sklopljenog između tuženika Addiko bank DD (OIB: 14036333877), Zagreb, Slavonska avenija 6, i ŠZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao korisnika kredita, te HZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao sudužnika."
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se prvotuženiku, Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877), Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužitelju SZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] isplati iznos od 22.621,09 €, s pripadajućim zateznom kamatom od 5. listopada 2009. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to na iznos od: 135,87 € od 5.10.2009. godine do isplate,
135,85 € od 5.11.2009. godine do isplate,
135,85 € od 4.12.2009. godine do isplate,
135,85 € od 5.1.2010. godine do isplate,
354,39 € od 19.1.2010. godine do isplate,
2.356,24 € od 28.1.2010. godine do isplate,
135,85 € od 5.2.2010. godine do isplate,
131,58 € od 5.5.2010. godine do isplate,
653,70 € od 7.5.2010. godine do isplate,
131,57 € od 4.6.2010. godine do isplate,
131,57 € od 5.7.2010. godine do isplate,
66,71 € od 4.3.2011. godine do isplate,
66,71 € od 5.4.2011. godine do isplate,
280,32 € od 6.4.2011. godine do isplate,
66,71 € od 5.5.2011 godine do isplate,
15,09 € od 20.5.2011. godine do isplate,
66,71 € od 6.6.2011. godine do isplate,
66.71 € od 5.7.2011. godine do isplate,
165,92 € od 28.7.2011. godine do isplate,
66,71 € od 4.8.2011. godine do isplate,
66,71 € od 5.9.2011. godine do isplate,
60,86 € od 6.9.2011. godine do isplate,
66,71 € od 5.10.2011. godine do isplate,
10,62 € od 6.10.2011. godine do isplate,
33,18 € od 4.11.2011. godine do isplate,
66,71 € od 4.11.2011. godine do isplate,
66,71 € od 5.11.2011. godine do isplate,
80,83 € od 6.12.2011. godine do isplate,
188,98 € od 15.12.2011. godine do isplate,
165,91 € od 20.12.2011. godine do isplate,
66,71 € od 5.1.2012. godine do isplate,
29,73 € od 5.1.2012. godine do isplate,
66,71 € od 6.2.2012. godine do isplate,
33,18 € od 7.2.2012. godine do isplate,
25,15 € od 24.2.2012. godine do isplate,
6,37 € od 5.3.2012. godine do isplate,
66,71 € od 5.3.2012. godine do isplate,
31,86 € od 5.4.2012. godine do isplate,
66,71 € od 5.4.2012. godine do isplate,
65,41 € od 4.5.2012. godine do isplate,
66,71 € od 4.5.2012. godine do isplate,
66,37 € od 5.6.2012. godine do isplate,
66,71 € od 5.6.2012. godine do isplate,
99,85 € od 6.7.2012. godine do isplate,
66,71 € od 6.7.2012. godine do isplate,
59,99 € od 1.8.2012. godine do isplate,
40,51 € od 5.9.2012. godine do isplate,
66,71 € od 5.9.2012. godine do isplate,
39,92 € od 5.10.2012. godine do isplate,
66,71 €od 5.10.2012. godine do isplate,
66,71 € od 5.11.2012. godine do isplate,
59,75 € od 7.11.2012. godine do isplate,
87,19 € od 7.12.2012. godine do isplate,
66,71 € od 7.12.2012. godine do isplate,
441,46 € od 12.12.2012. godine do isplate,
82,24 € od 8.1.2013. godine do isplate,
66,71 € od 8.1.2013. godine do isplate,
100,16 € od 7.2.2013. godine do isplate,
66,71 € od 7.2.2013. godine do isplate,
66,71 € od 8.3.2013. godine do isplate,
66,71 € od 5.4.2013. godine do isplate,
133.05 € od 6.5.2013. godine do isplate,
131,62 € od 5.6.2013. godine do isplate,
131,62 € od 5.7.2013. godine do isplate,
131,62 € od 6.8.2013. godine do isplate,
131,62 € od 5.9.2013. godine do isplate,
131,62 € od 4.10.2013. godine do isplate,
131,62 € od 8.11.2013. godine do isplate,
131,62 € od 6.12.2013. godine do isplate,
131,62 € od 8.1.2014. godine do isplate,
131,62 € od 7.2.2014. godine do isplate,
131,62 € od 7.3.2014. godine do isplate,
131,62 € od 7.4.2014. godine do isplate,
131,62 € od 7.5.2014. godine do isplate,
131,62 € od 6.6.2014. godine do isplate,
131,62 € od 7.7.2014. godine do isplate,
131,62 € od 7.8.2014. godine do isplate,
131,62 € od 10.9.2014. godine do isplate,
131,62 € od 7.10.2014. godine do isplate,
131,62 € od 11.11.2014. godine do isplate,
131,62 € od 10.12.2014. godine do isplate,
131,62 € od 9.1.2015. godine do isplate,
131,62 € od 9.2.2015. godine do isplate,
131,62 € od 9.3.2015. godine do isplate,
131,62 € od 9.4.2015. godine do isplate,
131,62 € od 8.5.2015. godine do isplate,
131,62 € od 8.6.2015. godine do isplate,
131,62 € od 8.7.2015. godine do isplate,
131,62 € od 7.8.2015. godine do isplate,
131,62 € od 8.9.2015. godine do isplate,
131,62 € od 7.10.2015. godine do isplate,
131,62 € od 6.11.2015. godine do isplate,
131,62 € od 7.12.2015. godine do isplate,
131,62 € od 8.1.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.2.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.3.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.4.2016. godine do isplate,
131,62 € od 9.5.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.6.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.7.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.8.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.9.2016. godine do isplate,
131,62 € od 7.10.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.11.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.12.2016. godine do isplate,
131,62 € od 9.1.2017. godine do isplate,
131,62 € od 8.2.2017. godine do isplate,
131,62 € od 8.3.2017. godine do isplate,
168,74 € od 13.3.2017. godine do isplate,
87,03 € od 7.4.2017. godine do isplate,
131,62 € od 7.4.2017. godine do isplate,
514,45 € od 6.5.2017. godine do isplate,
318,71 € od 8.6.2017. godine do isplate,
522,81 € od 7.7.2017. godine do isplate,
482,67 € od 7.8.2017. godine do isplate,
365,68 € od 7.9.2017. godine do isplate,
312,75 € od 9.10.2017. godine do isplate,
384,28 € od 7.11.2017. godine do isplate,
568,78 € od 8.12.2017. godine do isplate,
435,85 € od 8.1.2018. godine do isplate,
506,54 € od 8.2.2018. godine do isplate,
260,98 € od 8.3.2018. godine do isplate,
270,99 € od 9.4.2018. godine do isplate,
294,15 € od 8.5.2018. godine do isplate,
246,43 € od 8.6.2018. godine do isplate,
370,29 € od 9.7.2018. godine do isplate,
318,20 € od 8.8.2018. godine do isplate,
293,34 € od 7.9.2018. godine do isplate,
200,07 € od 9.10.2018. godine do isplate,
192,41 € od 8.11.2018. godine do isplate,
189,99 € od 7.12.2018. godine do isplate,
416,24 € od 8.1.2019. godine do isplate,
21,94 € od 7.2.2019. godine."
III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Raskida se Ugovor o kreditu broj 2099/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 8. prosinca 2003. godine sklopljenog između tuženika Addiko bank d.d. (OIB: 14036333877), Zagreb, Slavonska avenija 6, pravni prednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d, Zagreb, sada tuženika EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge, Horvatova 82 10010 Zagreb, OIB: 76674680107 i ŠZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao korisnika kredita, te HZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao sudužnika".
IV Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku ČZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplatiti tužitelju SZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos 6.771,50 € s pripadajućim zateznom kamatom od 5. listopada 2009. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to na iznos od: 135,87 € od 5.10.2009. godine do isplate,
135,85 € od 5.11.2009. godine do isplate,
135,85 € od 4.12.2009. godine do isplate,
135,85 € od 5.1.2010. godine do isplate,
354,39 € od 19.1.2010. godine do isplate,
2.356,24 € od 28.1.2010. godine do isplate,
135,85 € od 5.2.2010. godine do isplate,
131,58 € od 5.5.2010. godine do isplate,
653,70 € od 7.5.2010. godine do isplate,
131,57 € od 4.6.2010. godine do isplate,
131,57 € od 5.7.2010. godine do isplate,
66,71 € od 4.3.2011. godine do isplate,
66,71 € od 5.4.2011. godine do isplate,
280,32 € od 6.4.2011. godine do isplate,
66,71 € od 5.5.2011 godine do isplate,
15,09 € od 20.5.2011. godine do isplate,
66,71 € od 6.6.2011. godine do isplate,
66.71 € od 5.7.2011. godine do isplate,
165,92 € od 28.7.2011. godine do isplate,
66,71 € od 4.8.2011. godine do isplate,
66,71 € od 5.9.2011. godine do isplate,
60,86 € od 6.9.2011. godine do isplate,
66,71 € od 5.10.2011. godine do isplate,
10,62 € od 6.10.2011. godine do isplate,
33,18 € od 4.11.2011. godine do isplate,
66,71 € od 4.11.2011. godine do isplate,
66,71 € od 5.11.2011. godine do isplate,
80,83 € od 6.12.2011. godine do isplate,
188,98 € od 15.12.2011. godine do isplate,
165,91 € od 20.12.2011. godine do isplate,
66,71 € od 5.1.2012. godine do isplate,
29,73 € od 5.1.2012. godine do isplate,
66,71 € od 6.2.2012. godine do isplate,
33,18 € od 7.2.2012. godine do isplate,
25,15 € od 24.2.2012. godine do isplate,
6,37 € od 5.3.2012. godine do isplate,
66,71 € od 5.3.2012. godine do isplate,
31,86 € od 5.4.2012. godine do isplate,
66,71 € od 5.4.2012. godine do isplate,
65,41 € od 4.5.2012. godine do isplate,
66,71 € od 4.5.2012. godine do isplate,
66,37 € od 5.6.2012. godine do isplate,
66,71€ od 5.6.2012. godine do isplate, sve u roku 15 dana."
V Nalaže se drugotuženiku ČZ isplatiti tužitelju SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 15.849,60 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos:
99,85 € od 6.7.2012. godine do isplate,
66,71 € od 6.7.2012. godine do isplate,
59,99 € od 1.8.2012. godine do isplate,
40,51 € od 5.9.2012. godine do isplate,
66,71 € od 5.9.2012. godine do isplate,
39,92 € od 5.10.2012. godine do isplate,
66,71 €od 5.10.2012. godine do isplate,
66,71 € od 5.11.2012. godine do isplate,
59,75 € od 7.11.2012. godine do isplate,
87,19 € od 7.12.2012. godine do isplate,
66,71 € od 7.12.2012. godine do isplate,
441,46 € od 12.12.2012. godine do isplate,
82,24 € od 8.1.2013. godine do isplate,
66,71 € od 8.1.2013. godine do isplate,
100,16 € od 7.2.2013. godine do isplate,
66,71 € od 7.2.2013. godine do isplate,
66,71 € od 8.3.2013. godine do isplate,
66,71 € od 5.4.2013. godine do isplate,
133.05 € od 6.5.2013. godine do isplate,
131,62 € od 5.6.2013. godine do isplate,
131,62 € od 5.7.2013. godine do isplate,
131,62 € od 6.8.2013. godine do isplate,
131,62 € od 5.9.2013. godine do isplate,
131,62 € od 4.10.2013. godine do isplate,
131,62 € od 8.11.2013. godine do isplate,
131,62 € od 6.12.2013. godine do isplate,
131,62 € od 8.1.2014. godine do isplate,
131,62 € od 7.2.2014. godine do isplate,
131,62 € od 7.3.2014. godine do isplate,
131,62 € od 7.4.2014. godine do isplate,
131,62 € od 7.5.2014. godine do isplate,
131,62 € od 6.6.2014. godine do isplate,
131,62 € od 7.7.2014. godine do isplate,
131,62 € od 7.8.2014. godine do isplate,
131,62 € od 10.9.2014. godine do isplate,
131,62 € od 7.10.2014. godine do isplate,
131,62 € od 11.11.2014. godine do isplate,
131,62 € od 10.12.2014. godine do isplate,
131,62 € od 9.1.2015. godine do isplate,
131,62 € od 9.2.2015. godine do isplate,
131,62 € od 9.3.2015. godine do isplate,
131,62 € od 9.4.2015. godine do isplate,
131,62 € od 8.5.2015. godine do isplate,
131,62 € od 8.6.2015. godine do isplate,
131,62 € od 8.7.2015. godine do isplate,
131,62 € od 7.8.2015. godine do isplate,
131,62 € od 8.9.2015. godine do isplate,
131,62 € od 7.10.2015. godine do isplate,
131,62 € od 6.11.2015. godine do isplate,
131,62 € od 7.12.2015. godine do isplate,
131,62 € od 8.1.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.2.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.3.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.4.2016. godine do isplate,
131,62 € od 9.5.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.6.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.7.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.8.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.9.2016. godine do isplate,
131,62 € od 7.10.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.11.2016. godine do isplate,
131,62 € od 8.12.2016. godine do isplate,
131,62 € od 9.1.2017. godine do isplate,
131,62 € od 8.2.2017. godine do isplate,
131,62 € od 8.3.2017. godine do isplate,
168,74 € od 13.3.2017. godine do isplate,
87,03 € od 7.4.2017. godine do isplate,
131,62 € od 7.4.2017. godine do isplate,
514,45 € od 6.5.2017. godine do isplate,
318,71 € od 8.6.2017. godine do isplate,
522,81 € od 7.7.2017. godine do isplate,
482,67 € od 7.8.2017. godine do isplate,
365,68 € od 7.9.2017. godine do isplate,
312,75 € od 9.10.2017. godine do isplate,
384,28 € od 7.11.2017. godine do isplate,
568,78 € od 8.12.2017. godine do isplate,
435,85 € od 8.1.2018. godine do isplate,
506,54 € od 8.2.2018. godine do isplate,
260,98 € od 8.3.2018. godine do isplate,
270,99 € od 9.4.2018. godine do isplate,
294,15 € od 8.5.2018. godine do isplate,
246,43 € od 8.6.2018. godine do isplate,
370,29 € od 9.7.2018. godine do isplate,
318,20 € od 8.8.2018. godine do isplate,
293,34 € od 7.9.2018. godine do isplate,
200,07 € od 9.10.2018. godine do isplate,
192,41 € od 8.11.2018. godine do isplate,
189,99 € od 7.12.2018. godine do isplate,
416,24 € od 8.1.2019. godine do isplate,
21,94 € od 7.2.2019. godine do isplate,
po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
VI Nalaže se tužitelju SZ naknaditi prvotuženiku Addiko bank d.d. parnični trošak u iznosu 9.375,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
VII Nalaže se drugotuženiku ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju SZ parnični trošak u iznosu 7.374,92 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Slavonskom Brodu 14. lipnja 2017. protiv 1. tuženika Addiko banka d.d. i 2. tuženika ČZ u kojoj je naveo da je 2. tuženik s prednikom 1. tuženika sklopio 8. prosinca 2003. Ugovor o kreditu broj 2099/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava. Tužitelj je navedeni ugovor sklopio sa prvotuženikom kao sudužnik. Tužitelj dalje navodi da je čl. 2. Ugovora ugovoreno da prvotuženik drugotuženiku odobrava stambeni kredit u svrhu kupnje nekretnina.
1.1. Tužitelj tvrdi da je drugotuženiku banka isplatila kredit za obavljanje poslovne djelatnosti za kupnju poslovnog prostora u Zagrebu te da je ta kupnja fiktivna. Banka je 20. srpnja 2012. raskinula Ugovor o kreditu zbog neplaćanja dospjelih rata kredita te je u odnosu na tužitelja aktivirala sredstva osiguranja temeljem kojih se tužitelju od rujna 2009. do podnošenja tužbe usteže 1/3 prihoda.
1.2. Obzirom da je tužitelj pristao drugotuženiku biti sudužnik radi rješavanja stambenog pitanja, a kako je prvotuženik isplatio sredstva za kupnju poslovnog prostora tužitelj smatra da je postupljeno suprotno odredbi čl. 2. spornog Ugovora o kreditu. Tužitelj dalje smatra da je time pravna osnova otpala te da je Ugovor o kreditu suprotan prisilnim propisima i moralu te ništetan u smislu odredbe čl. 332. Zakona o obveznim odnosima. Ugovor smatra ništetnim i zato što banka nije postupila po dobrim poslovnim običajima po kojima se mora voditi briga o namjeni kredita, a u vrijeme plasmana kredita ona je znala da se isti neće koristiti za stambene, već za poslovne svrhe.
1.3. Stoga tužitelj smatra da je banka prijevarno postupila u odnosu na tužitelja, jer nije sukladno čl. 8. Ugovora tražila raskid ugovora.
1.4. Tužitelj nalazi predmetni ugovor ništetnim i u odnosu na odredbu čl. 6. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa pozivajući se na presudu donesenu u sporu vođenom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
1.5. Stoga u tužbi predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnim sporni Ugovor o kreditu broj 2099/2003 od 8. prosinca 2003. te kojom će naložiti tuženicima isplatiti tužitelju određeni novčani iznos, čiju će visinu odrediti nakon provođenja financijskog vještačenja, uz naknadu parničnog troška.
1.5.1. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će raskinuti predmetni Ugovor o kreditu te naložiti tuženicima isplatiti tužitelju određeni novčani iznos, čiju će visinu odrediti nakon provođenja financijskog vještačenja, uz naknadu parničnog troška.
2. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti.
2.1. Osporio je u cijelosti osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja navodeći da nema saznanja da bi se iznos kredita koristio protivno ugovorenoj namjeni, a to je kupnja nekretnine. Također smatra da sve i da je iznos kredita isplaćen u poslovne, a ne stambene svrhe isto ne predstavlja razlog za ništetnost ugovora.
2.2. Prvotuženik je istaknuo i prigovor zastare. Smatra da ne postoje razlozi zbog kojih bi sud mogao raskinuti sporni ugovor, navodeći da iz čl. 4. proizlazi ovlaštenje banke na raskid ugovora, ali ne i takva obveza.
3. Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-214/17- 6 od 7. srpnja 2017. taj sud oglasio se mjesno nenadležnim te je spis ustupio ovome sudu na daljnje postupanje.
4. Prvotuženik je 29. siječnja 2018. ustupio Eos Matrixu d.o.o. sva prava po osnovi ugovora broj 2099/2003.
4.1. Na ročištu održanom 13. veljače 2019. tužitelj je preinačio tužbu na način da je umjesto 1. tuženika Addiko Bank d.d. naznačio novog 1. tuženika Eos Matrix, na koju preinaku je Addiko Bank d.d. pristao (list 71 spisa).
4.2. U podnesku od 19. ožujka 2019. Eos Matrix d.o.o. se protivio preinaci tužbe (list 116 spisa).
4.3. Stoga je postupak nastavljen s dotadašnjim prvotuženikom Addiko Bank d.d.
5. U podnesku od 19. veljače 2019. tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnim sporni Ugovor o kreditu broj 2099/2003 od 8. prosinca 2003. te naložiti tuženicima isplatiti tužitelju iznos 173.319,23 kune s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška.
5.1. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će raskinuti predmetni Ugovor o kreditu te naložiti tuženicima isplatiti tužitelju iznos 173.319,23 kune s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška.
5.2. U podnesku od 1. ožujka 2019. prvotuženik se protivio preinaci tužbe te je dodatno istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da je svoju tražbinu iz Ugovora o kreditu ustupio Eos Matrix d.o.o.
5.3. Tužitelj je podneskom od 19. veljače 2019. postavio određeni tužbeni zahtjev. Dakle, ne radi se o preinaci tužbe, već o postavljanju određenog tužbenog zahtjeva, a tome se tuženik ne može protiviti.
5.4. U podnesku od 16. listopada 2022. tužitelj je konačno postavio svoj zahtjev tako što je predložio u točki II glavnog i eventualno kumuliranog zahtjeva donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženicima isplatiti mu iznos 170.438,62 kune (iako je pogrešno naveo ukupni zbroj pojedinačno naznačenih iznosa 173.319,23 kune) te je iznose čiju isplatu traži u kunama naznačio i iznose u eurima.
5.5. Na ročištu 20. listopada 2022. prvotuženik se protivio preinaci obzirom na navođenje iznosa u eurima.
5.6. Prema shvaćanju ovog suda u podnesku od 16. listopada 2022., naznačivši pored iznosa u kunama i iznose u eurima, tužitelj je postupio sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22), zbog čega se ne radi o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP).
6. Presudom ovoga suda poslovni broj P-6412/17-87 od 5. prosinca 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim spornog Ugovora o kreditu (točka I izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 22.621,09 eura u odnosu na prvotuženika (točka II izreke), odbijen je zahtjev tužitelja na raskid spornog Ugovora o kreditu (točka III izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 6.771,50 eura u odnosu na drugotuženika (točka IV izreke), naloženo je drugotuženiku isplatiti tužitelju iznos 15.849,60 eura (točka V izreke), naloženo je tužitelju naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu 3.815,78 eura (točka VI izreke) te je naloženo drugotuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 3.256,35 eura (točka VII izreke).
6.1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-582/2023-3 od 6. prosinca 2023. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P-6412/17-87 od 5. prosinca 2022. te je odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena za konačnu odluku uz izraženo pravno shvaćanje da sud nije utvrdio odlučnu činjenicu je li prvotuženik prenio na Eos Matrix d.o.o. prava iz Ugovora o kreditu ili je prenio Ugovor o kreditu.
7. U ponovljenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 2099/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (listovi 6-15, 383-398 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 16 spisa), izjave (listovi 17-18 spisa), obavijest o prijenosu potraživanja (list 64, 84-85 spisa), pregled uplata (listovi 86-88 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (listovi 89-110 spisa), predmet ovoga suda broj Ovr-2746/19, obavijest o promjeni kamatnih stopa (list 244 spisa), pregled prometa za klijenta (listovi 245-259 spisa), otplatni plan (listovi 260-262 spisa), izračun eks (listovi 263-277 spisa), specifikaciju uplata (list 278- 283 spisa), isplatni nalog (list 284-285 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 286-287 spisa), izjave (listovi 288-301 spisa), kreditni prijedlog (listovi 302-310 spisa), obavijest o raskidu ugovora o kreditu s povratnicama (list 311-330 spisa), opomenu pred raskid ugovora o kreditu s povratnicama (listovi 331-347 spisa), procjenu vrijednosti (listovi 348-360 spisa), zahtjev za kredit (list 361 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (listovi 362-366 spisa), zadužnice (list 367-376 spisa), rješenje (list 377 spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem (listovi 406-416 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (listovi 434-435 spisa), povijesni pregled odluka o kamatnim stopama (list 436- 441 spisa) i izvadak iz obrtnog registra (list 442 spisa).
7.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu te isplatu iznosa 22.621,09 eura (170.438,62 kune; iako je pogrešno naveo ukupni zbroj pojedinačno naznačenih iznosa 173.319,23 kune).
8.1. Eventualno kumuliranim zahtjevom tužitelj traži da sud raskine isti ugovor te isplatu iznosa 22.621,09 eura (170.438,62 kune; iako je pogrešno naveo ukupni zbroj pojedinačno naznačenih iznosa 173.319,23 kune).
8.2. Između stranaka nije sporno da:
- su drugotuženik kao korisnik kredita, tužitelj kao jedan od sudužnika i prvotuženik kao banka sklopili Ugovor o kreditu broj 2099/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini 8. prosinca 2003.
- da je tužitelj u svrhu osiguranja iznosa kredita, Izjavom od dana 15. prosinca 2003. dao suglasnost da se mjesečni iznos kredita uplaćuje isključivo i u cijelosti putem obustave na njegovoj plaći koju mu isplaćuje poslodavac te
- da su Addiko Bank d.d. i EOS MATRIX d.o.o. sklopili Ugovor o cesiji u vezi Ugovora broj 2099/2003.
9. Uvidom u priklopljeni spis ovoga suda poslovni broj Ovr-2746/19 i u njemu priležeći Ugovor o cesiji od 26. siječnja 2018. utvrđeno je:
- da je isti zaključen između 1. tuženika Addiko bank d.d. i Eos Matrixa d.o.o. - da su istim ugovorne strane suglasno potvrdile da su dana 23.1.2018. sklopile Ugovor o prodaji i ustupu tražbina po osnovi kredita, temeljem kojeg je Addiko bank d.d. ustupio Eos Matrixu d.o.o. tražbine zajedno s odgovarajućim sredstvima osiguranja, a sve kako je detaljnije opisano u čl. 2. toga Ugovora te
- da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je Addiko bank d.d. u trenutku sklapanja Ugovora o prodaji i ustupu tražbina imao dospjela nenaplaćena novčana potraživanja/nedospjela novčana potraživanja u iznosu navedenom u Prilogu 1 Ugovora prema dužniku 2. tuženiku ČZ.
9.1. Slijedi dakle da je temeljem odredbe čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO/05) Addiko Bank d.d. ustupilo sva potraživanja po osnovi spornog Ugovora o kreditu zajedno sa svim pravima, osobnim podacima iz navedenog ugovora i sredstvima osiguranja društvu Eos Matrix d.o.o., kao novom vjerovniku navedenih potraživanja, odnosno da je 1. tuženik na Eos Matrix d.o.o. prenio samo prava iz Ugovora o kreditu, a da nije prenio Ugovor o kreditu.
9.2. Stoga je sud našao neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije prvotuženika.
10. Nadalje, uvidom u Ugovor o kreditu broj 2099/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 8. prosinca 2003. utvrđeno je da:
- se prema čl. 2. Ugovora ČZ odobrava stambeni kredit uz ulaganje u investicijski fond u kunskoj protuvrijednosti iznosa 105.000,00 EUR prema srednjem tečaju za devize prvotuženika važećem na dan korištenja kredita, u svrhu kupnje nekretnine,
- prema čl. 4. Ugovora banka može raskinuti Ugovor o kreditu prije isteka njegovog redovnog trajanja, čime tražbina dospijeva u cijelosti, a da su razlozi za raskid Ugovora između ostalog i ako korisnik kredita odobreni kredit ne koristi u svrhu utvrđenu ovim Ugovorom.
10.1. Tužitelj još u tužbi tvrdi da je kredit drugotuženiku odobren za kupnju poslovnog prostora u Zagrebu, Ilici 506, koja nekretnina nije uknjižena u zemljišnim knjigama, a niti je drugotuženik uknjižen vlasnikom te nekretnine te da je ta kupnja fiktivna. Također tvrdi da je ugovor ništetan u smislu odredbe čl. 332. Zakona o obveznim odnosima, jer nije iskorišten za rješavanje stambenog pitanja.
10.2. Do zaključenja prethodnog postupka tužitelj ponavlja tvrdnje da je predmetni ugovor sklopljen radi rješavanja stambenog pitanja te da je ništetan ukoliko iznos kredita nije korišten u te svrhe. Također ističe da je ugovor ništetan i jer u njemu nisu navedeni podaci o tome koja nekretninu se kreditira.
10.3. Tužitelj tvrdi i da je prvotuženik postupao prijevarno u odnosu na tužitelja, a kasnije tijekom postupka i da je tužitelj doveden u zabludu. Međutim, prijevara i zabluda razlozi su za poništenje ugovora, a ne njegovo utvrđenje ništetnim, a tužitelj u ovom postupku nije postavio zahtjev za poništenje spornog ugovora.
10.4. Nadalje, prvotuženik je tijekom postupka osporio da bi isplatio kredit za obavljanje poslovne djelatnosti te naveo da nema saznanja da bi se iznos kredita koristio protivno ugovorenoj namjeni, a koja je bila kupnja nekretnine.
10.5. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je s drugotuženikom bio u dobrim odnosima, jer je on bio vlasnik ugostiteljskog objekta u koji je on dolazio. Jednom prilikom zamolio ga je da mu bude sudužnik za stambeni kredit za kupnju stana. Pristao mu je pomoći. Tijekom 2009. počeli su problemi s otplatom te je on počeo otplaćivati kredit i otplaćuje ga sve do danas. Drugotuženik mu je obećavao da će vratiti kredit i sve srediti, ali u cijelom razdoblju od 2009. do danas na ime otplate ovog kredita vratio mu je možda 10.000,00 -15.000,00 kuna, odnosno može se zaokružiti 15.000,00 kuna.
10.6. Drugotuženik je u svom iskazu naveo da je tužitelja upoznao u lokalu u kojem je obavljao ugostiteljsku djelatnost. Vlasnik tog prostora bio je FZ koji mu je ponudio da kupi lokal. Lokal nije bio upisan u zemljišne knjige niti u knjigu položenih ugovora pa je hipoteka upisana na obiteljskoj kući njegovih roditelja. Osim hipoteke trebao je i dva jamca, a također je naveo da su svi znali da se radi o kreditu za kupnju predmetnog poslovnog prostora, jer to nikada nije tajio. Naveo je da mu se tužitelj ponudio za pomoć. Problemi s otplatom kredita počeli su 2009. od kada tužitelj djelomično otplaćuje njegov kredit. Zna da je dužan tužitelju te sve iznose koje je on na ime predmetnog ugovora platio te je naveo da je u razdoblju od 1. rujna 2016. do 1. rujna 2019. svaki mjesec plaćao po 1.000,00 kuna, o čemu nema potvrde.
10.7. Uvidom u kreditni prijedlog utvrđeno je da je drugotuženik tražio kredit za kupnju nekretnine (list 305 spisa).
10.8. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je svrha kredita kupnja nekretnine (čl. 2. Ugovora), a ne stambenog prostora kako to tvrdi tužitelj.
10.9. Dalje je utvrđeno da su stranke suglasne, da se radi osiguranja svih tražbina koje mogu nastati temeljem tog Ugovora, zasnuje založno pravo na nekretnini ĆZ upisanoj kod Općinskog suda u Zagrebu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. br. [katastarska čestica] koja je opisana kao [adresa], zgrada i dvorište, površine 512 m2 (čl. 10. Ugovora).
10.10. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 1. prosinca 2003. utvrđeno je da istim LZ zastupana po FZ prodaje, a IZ, drugotuženik kupuje, poslovni prostor u Ilici 506, u objektu "Centar-aneks" u zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji u naravi predstavlja lokal- caffe bar pod nazivom "IPPON" površine 57,05 m2 i spremište-ostavu, površine 6,05 m2, sve uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, koja nije upisana u zemljišne knjige (listovi 362-366 spisa).
10.11. Uvidom u Izjavu od 22. prosinca 2003. utvrđeno je da istom prodavatelj FZ izjavljuje da je primio iznos kredita na svoj račun 22. prosinca 2003. (list 17 spisa).
10.12. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-30950/03 utvrđeno je da je istim dopuštena uknjižba založnog prava na nekretnini IZ ĆZ iz [adresa] za korist prvotuženika radi osiguranja tražbine vjerovnika u iznosu 105.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju vjerovnika važećem na dan korištenja kredita (list 377 spisa).
10.13. Sud je prihvatio kao istinit iskaz drugotuženika u dijelu u kojem je naveo da su svi znali da je sklapao Ugovor o kreditu radi kupnje poslovnog prostora u kojem je obavljao ugostiteljsku djelatnost i u kojem je bio u najmu. Naime, u ovom dijelu njegov iskaz je uvjerljiv i životno logičan, jer su i tužitelj i drugotuženik suglasno iskazivali o tome da su oni bili u dobrim odnosima te da je tužitelj zalazio u kafić drugotuženika. Stoga je sud našao neosnovanima navode tužitelja da bi bio u bitnoj zabludi, odnosno da mu ne bi bilo poznato da drugotuženik treba kredit za kupnju tog prostora.
10.14. U prilog istinitosti iskaza drugotuženika govori i činjenica da je svjedokinja ZZ u svom iskazu navela da su u jednom periodu kod prvotuženika postojali i stambeni krediti za kupnju poslovnih prostora. Osim toga, ona je iskazala da je u Ugovoru o kreditu morala biti opisana nekretnina koja je služila za osiguranje.
10.15. Svjedokinja TZ u svom iskazu navela je da se u Ugovoru o kreditu u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora upisivala nekretnina na kojoj je trebalo upisati hipoteku, ali ne može reći je li se opisivala i nekretnina koja se kupovala.
10.16. Iskaze saslušanih svjedokinja ZZ i TZ sud je prihvatio kao istinite, jer su iste nezainteresirane za ishod ovog postupka te nemaju motiva neistinito iskazivati.
10.17. Dovodeći u vezu pobrojane isprave te iskaze saslušanih tužitelja, drugotuženika i svjedokinja sud je utvrdio:
- da je drugotuženik sklopio Ugovor o kreditu s prvotuženikom kao bankom radi kupnje nekretnine - prostora u kojem je obavljao ugostiteljsku djelatnost,
- da je prema čl. 2. Ugovora svrha sklapanja ugovora kupnja nekretnine,
- da nekretnina koju je drugotuženik kupovao nije bila upisana u zemljišne knjige te
- da je radi osiguranja potraživanja iz ugovora o kreditu zasnovano založno pravo na nekretnini majke korisnika kredita, drugotuženika.
10.18. Prema odredbi čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/91) odnosno 322. ZOO/05 propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
10.19. Imajući na umu navedena utvrđenja sud ne nalazi da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke iz čl. 103. ZOO/91 za utvrđenje spornog Ugovora o kreditu ništetnim, pri čemu po shvaćanju ovoga suda, na ništetnost spornog Ugovora ne ukazuje niti to što nekretnina čija se kupnja kreditira nije upisana u zemljišne knjige ili opisana u spornom ugovoru o kreditu, obzirom da ta nekretnina nije bila predmet osiguranja.
10.20. Također, analizirajući odredbe predmetnog Ugovora, sud također ne nalazi da bi posljedica ne korištenja odobrenog kredita u svrhu utvrđenu tim Ugovorom bila ništetnost ugovora. U takvoj situaciji banka može raskinuti Ugovor (čl. 4. Ugovora).
10.21. Ističe se da sud nije uzeo u obzir činjenične navode tužitelja i predložene dokaze nakon zaključenja prethodnog postupka (eventualno odobrenje kredita bez potpune dokumentacije, to što u elaboratu o procjeni nekretnine ne bi bila utvrđena tržišna cijena nekretnine koja se daje u zalog, (ne)valjanost Ugovora o darovanju sklopljenom između LZ i FZ te (ne)valjanost zadužnice drugotuženika, da ugovor ne sadrži bitne sastojke ugovora), sve u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a.
10.22. Zaključno dakle, prema shvaćanju ovoga suda, iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi sporni Ugovor o kreditu bio ništetan.
10.23. Zbog svega navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje predmetnog Ugovora o kreditu ništetnim i odlučio kao u točki I izreke ove presude.
11. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio i da je u Ugovoru o kreditu sadržana ništetna odredba o promjenjivosti kamatne stope, već u tužbi tvrdeći da je prvo tuženik „povrijedio kolektivne interese i pravo potrošača“. U podnesku od 9. rujna 2020. tužitelj je tek paušalno naveo da su ništetne i ugovorne odredbe čl. 2. i čl. 3. toč. 5. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula.
11.1. Slijedi da tužitelj smatra da mu pripada pravna zaštita na temelju presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
11.2. Međutim, iz izreka tih odluka proizlazi da se one isključivo bave pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija glavnica je valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute. Stoga one nisu primjenjive na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu (tako VSRH u Rev 210/23 od 20. rujna 2023., Rev 1089/2020-2 od 25. travnja 2023. i dr.).
11.3. Osim toga, sve i da jesu primjenjive na kredite sklopljene uz valutnu klauzulu u nekoj drugoj valuti, osnovna pretpostavka za pozivanje na načelna utvrđenja iz kolektivne parnice je svojstvo potrošača.
11.4. Ovaj sud utvrdio je da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje nekretnine i to poslovnog prostora-lokala u kojem je 2. tuženik obavljao ugostiteljsku djelatnost, zbog čega sud zaključuje da predmetni ugovor nije potrošački ugovor, jer 2. tuženik nije potrošač u smislu odredbe čl. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a niti odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje ZZP).
11.5. Stoga je sud našao neosnovanima tvrdnje tužitelja o ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli spornog Ugovora o kreditu.
11.6. Međutim, sve i da je sud našao da bi ove ugovorne odredbe bile ništetne eventualno bi 2. tuženik koji je u svojstvu korisnika kredita sklopio ugovor o kreditu, kao ugovorna strana iz kreditnog odnosa bio aktivno legitimiran zahtijevati isplatu preplaćenih anuiteta kredita po osnovi promjenjive kamatne stope, a ne tužitelj kao sudužnik.
11.7. Zbog navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu u odnosu na prvotuženika i odlučio kao u točki II izreke ove presude.
12. U odnosu na zahtjev za raskid ističe se da je 1. tuženik raskinuo Ugovor o kreditu 20. srpnja 2012., zbog čega je neosnovan zahtjev tužitelja da sud raskine predmetni ugovor.
12.1. Zbog svega navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja da raskine predmetni Ugovor o kreditu i odlučio kao u točki III izreke ove presude.
U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu u odnosu na 2. tuženika.
13. Sudužnik, kao osoba koja pristupa ugovoru o kreditu uz korisnika kredita, odgovara u smislu odredbe čl. 414. st. 1. ZOO/91 u vezi odredbe čl. 1004. st. 3. ZOO/91 odnosno čl. 111. ZOO/05, jednako kao i korisnik kredita - i svaki sudužnik može biti pozvan na plaćanje dospjele obveze prije ili istodobno s glavnim dužnikom.
13.1. Prema odredbi čl. 120. ZOO/05 kao i čl. 1013. ZOO/91 jamac koji je isplatio vjerovniku njegovo potraživanje može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamatu od dana isplate.
13.2. Drugotuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor zastare.
13.2.1. Prema odredbi čl. 225. ZOO/05 odnosno čl. 371. ZOO/91 tražbine zastarijevaju za 5 godina ako Zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
13.2.2. Regresni zahtjev jamca prema osobi koja mu je dužna vratiti novčani iznos zastarijeva u općem zastarnom roku. U konkretnom slučaju, nije riječ o potraživanju anuiteta, odnosno o povremenim tražbinama, u kojem slučaju bi se trebao primijeniti rok zastare od 3 godine propisan čl. 372. ZOO/91.
13.2.3. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. lipnja 2017., to su zastarjela sva potraživanja tužitelja, kao jamca, prema drugotuženiku, kao glavnom dužniku, dospjela do 14. lipnja 2012. Stoga je djelomično osnovan prigovor zastare drugotuženika.
13.2.4. Slijedi da je drugotuženik dužan isplatiti tužitelju kao sudužnik, sve iznose koje je ovaj za njega platio dospjele nakon 14. lipnja 2012.
13.3. Radi utvrđenja visine utuženog potraživanja odnosno iznosa kojeg je tužitelj, kao sudužnik po predmetnom Ugovoru o kreditu platio, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.
13.3.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ručevića proizlazi:
- da je prvotuženik temeljem predmetnog Ugovora o kreditu od tužitelja naplatio 145.031,13 kn zaključno do 8. siječnja 2018., odnosno 158.026,06 kn do 7. veljače 2019., ako se kao dokaz o plaćanju uzmu u obzir obustave na plaći tužitelja do tog dan,
- da visina duga 2. tuženika (ČZ kao korisnika kredita) prema tužitelju po toj osnovi, uvažavajući da je 2. tuženik vratio tužitelju iznos 15.000,00 kn, iznosi 130.031,13 kn na dan 8. siječnja 2018., odnosno 143.026,06 kn na dan 7. veljače 2019., (ako se kao dokaz o plaćanju uzmu u obzir obustave na plaći tužitelja do tog dana) sa zateznim kamatama počevši od dana nakon plaćanja svakog pojedinog iznosa, prema prikazu danom u stupcu „a“ Tabele 3 nalaza. (U dokumentaciji spisa ili tijekom rasprava, nije definirano s kojim danom je II. tuženik tužitelju vratio iznos 15.000,00 kn. Nakon utvrđenja datuma povrata, u visini vraćenog iznosa, umanjuju se do tada dospjele zatezne kamate, a od preostalog iznosa, umanjuje se glavni dug).
Također proizlazi da se kamatna stopa redovnih kamata, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu (6,75% godišnje) mijenjala, nakon isteka roka od pet godina te je iznosila je 7,55 % godišnje počevši od anuiteta s dospijećem 31. siječnja 2009. do raskida ugovora o kreditu (20. srpnja 2012.). U dokumentaciji spisa nije dostavljena Odluka o izmjeni kamatne stope, temeljem koje, prema ugovoru o kreditu, je trebala biti vršena korekcija kamatne stope.
13.3.2. U podnesku od 7. siječnja 2022. drugotuženik je osporio nalaz i mišljenje navodeći da je isti u suprotnosti s iskazom drugotuženika, a osobito obzirom na činjenicu da je drugotuženik tužitelju u razdoblju od 1. rujna 2016. do 1. rujna 2019. svaki mjesec plaćao po 1.000,00 kn.
13.3.3. U podnesku od 7. veljače 2022. prvotuženik je potvrdio iznose za koje vještak navodi da su plaćani od strane tužitelja prvotuženiku radi otplate kredita do datuma 29. siječnja 2018., nakon kojeg datuma je izvršena prodaja potraživanja te datume nakon toga prvotuženik ne može provjeriti.
13.3.4. U podnesku od 22. veljače 2022. tužitelj je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.
13.3.5. U odnosu na primjedbe drugotuženika ističe se da je tužitelj u svom iskazu naveo da mu je od 2009. do danas drugotuženik na ime otplate predmetnog kredita vratio možda 10-15.000,00 kn te da je blokiran 12 godina. Zatim je naveo da se taj iznos može zaokružiti na 15.000,00 kn.
13.3.6. Drugotuženik je u svom iskazu naveo da od 2009. tužitelj djelomično otplaćuje njegov kredit. Priznao je da mu je dužan te sve iznose koje je tužitelj na ime predmetnog kredita platio, ali je naveo da je tužitelju u razdoblju od 1. rujna 2016. do 1. rujna 2019. svaki mjesec plaćao po 1.000,00 kn, o čemu, međutim, nema potvrde.
13.3.6. Sud nije povjerovao iskazu drugotuženika u dijelu u kojem je iskazivao o djelomičnom vraćanju plaćenih anuiteta kredita od strane tužitelja, jer isto nije životno logično, a niti je drugotuženik u prilog takvih svojih navoda dostavio u spis materijalne dokaze. Stoga je sud utvrdio da je drugotuženik vratio tužitelju iznos 15.000,00 kuna, koji je tužitelj u svom iskazu priznao.
13.3.7. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ručevića, budući da je sačinjen jasno i obrazloženo te nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.
13.4. Kako su zastarjela potraživanja tužitelja kao jamca prema drugotuženiku kao dužniku dospjela do 14. lipnja 2012., to je tužitelju drugotuženik dužan isplatiti iznos 15.849,60 eura.
13.5. Zatezna kamata dosuđena je temeljem odredbe čl. 120. ZOO/05 time da se odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. temelji na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
13.6. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama IV i V izreke ove presude.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. te čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).
14.1. Prvotuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 5. srpnja 2017. u visini 50 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife, zastupanja na ročištu 13. veljače 2019. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 28. veljače 2019. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 13. prosinca 2019. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 8. srpnja 2020. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 17. srpnja 2020. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 19. kolovoza 2020. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 17. rujna 2020. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 13. studenog 2020. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 19. svibnja 2021. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 27. srpnja 2021. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife, sastava podneska od 7. veljače 2022. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife, zastupanja na ročištu 20. listopada 2022. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 25. lipnja 2024. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 30. kolovoza 2024. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 14. studenog 2024. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.
14.1.1. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 7.500,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 9.375,00 eura.
14.1.2. Prvotuženiku je za zastupanje na ročištu 5. srpnja 2017. nagrada odmjerena prema Tbr. 9/5 Tarife, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 9/1 Tarife, jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja.
14.1.3. Tužitelju je za sastav podnesaka od 27. srpnja 2021. i 7. veljače 2022. nagrada odmjerena prema Tbr. 8/3 Tarife, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 8/4 Tarife, jer se radi o podnescima izvan Tbr. 8/1 Tarife.
14.1.4. Prvotuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu te podnesaka od 11. listopada 2018., 23. prosinca 2021. i odgovora na žalbu od 2. ožujka 2023., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
14.1.5. Prvotuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi za odgovore na žalbu, jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi mu taj trošak nastao, a niti je iste u obvezi platiti.
14.1.6. Slijedom navedenog prvotuženiku pripada parnični trošak u iznosu 9.375,00 eura.
14.1.7. Na tako određeni trošak prvotuženiku su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
14.2. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj je sa zahtjevom prema 2. tuženiku uspio u sporu sa 85% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je uspio sa 70%, u pogledu uspjeha u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva uspio je sa 100%, dakle ukupno kad se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tužitelj je ukupno uspio sa 85%).
14.2.1. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, drugotuženik je uspio u sporu sa 15% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio je sa 30%, time da nije uspio u osporavanju osnove zahtjeva tužitelja pa kada se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva drugotuženik je ukupno uspio sa 15%).
14.2.2. Kada se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, slijedi da je tužitelj prema drugotuženiku u sporu uspio sa 70% (85%-15%).
14.2.3. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini zatraženih 75 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 5. srpnja 2017. u visini 50 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife, zastupanja na ročištu 13. veljače 2019. u visini zatraženih 75 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 18. veljače 2019. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 23. travnja 2019. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 25. rujna 2019. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 13. prosinca 2019. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 29. travnja 2020. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 8. srpnja 2020. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 17. srpnja 2020. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 9. rujna 2020. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife, sastava podneska od 6. studenog 2020. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife, zastupanja na ročištu 19. svibnja 2021. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 10. siječnja 2022. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife, sastava podneska od 22. veljače 2022. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife, sastava podneska od 16. listopada 2022. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife, zastupanja na ročištu 20. listopada 2022. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava žalbe u visini 312,50 bodova prema Tbr. 10/1 Tarife, sastava podneska od 15. svibnja 2024. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 27. srpnja 2024. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 14. studenog 2024. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.
14.2.4. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 8.025,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 10.031,25 eura.
14.2.5. Tužitelju je za zastupanje na ročištu 5. srpnja 2017. nagrada odmjerena prema Tbr. 9/5 Tarife, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 9/1 Tarife, jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja.
14.2.6. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu 23. veljače 2019., jer isto nije održano, trošak sastava podneska od 9. rujna 2020., jer isti ne prileži spisu, a niti trošak sastava podneska od 7. srpnja 2021., jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
14.2.7. Također mu nije priznat niti trošak zastupanja na ročištima za objavu presude, jer na ista nije pristupio.
14.2.8. Tužitelju je za sastav podnesaka od 9. rujna 2020., 10. siječnja 2022, 22. veljače 2022. i 16. listopada 2022. nagrada odmjerena prema Tbr. 8/3 Tarife, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 8/4 Tarife, jer se radi o podnescima izvan Tbr. 8/1 Tarife.
14.2.9. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 eura, sudske pristojbe na presudu u iznosu 53,09 eura te trošak financijskog vještačenja u iznosu 398,17 kuna.
14.2.10. Slijedom navedenog, tužitelju ukupno pripada parnični trošak u iznosu 10.535,60 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu u omjeru 70 % u iznosu 7.374,92 eura.
14.2.11. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 19. prosinca 2024.
Sutkinja:
Ana Štimac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.
Dostaviti:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku 1. tuženika
- punomoćniku 2. tuženika
