REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] E 5

Poslovni broj: Us I-1870/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja Rijeka Aluminij d.o.o., (OIB 25535969034), Kastav, Žegoti 10, kojeg zastupa opunomoćenica Sanja Bravar, odvjetnica u Rijeci, Riva 4, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, (OIB 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Rijeka Metali d.o.o., (OIB 86853103913), Kastav, Žegoti 9, koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Poldan, Gatara, Vižintin, i dr., Rijeka, Jadranski trg 4/II, radi građevinske dozvole, 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-03/23-02/1, URBROJ: 531-07-1-3- 4/1-23-2 od 9. kolovoza 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (dvije tisuće petsto eura), u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

IV. Ako tužitelj troškove ne podmiri u ostavljenom roku, nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi isplati i zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos troškova spora teku od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-03/18-06/135, URBROJ: 2170-03-01/7-22-25 od 9. studenog 2022., u ponovnom postupku odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog pravomoćnom građevinskom dozvolom toga tijela KLASA: UP/I-361-03/18-06/135, URBROJ: 2170/1-03-01/11-19-7 od 29. svibnja 2019. (pravomoćne 28. lipnja 2019.), a kojom se po zahtjevu zainteresirane dozvole dozvoljava izgradnja skladišne hale s uredima na novonastaloj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Pobijanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-03/23-02/1, URBROJ: 531-07-1-3-4/1-23-2 od 9. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja.

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da prvostupanjsko tijelo pogrešno zaključuje da prijedlog nije podnesen pravodobno, uz obrazloženje da se radi o građevini velikih dimenzija izgrađenoj u periodu od 16. kolovoza 2019. i 23. travnja 2021. u neposrednoj blizini nekretnine tužitelja. Ukazuje da sve do uvida u predmetnu građevinsku dozvolu 09. lipnja 2021. nije mogao imati saznanja o tome da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] spojena u k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je trenutačno cesta do nekretnine u vlasništvu tužitelja, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena suprotno važećoj prostorno planskoj dokumentaciji i pravomoćnim aktima. Ističe da je sporna građevinska dozvola suprotna lokacijskoj, građevnoj i uporabnoj dozvoli za cestu temeljem kojih je projektiran i izgrađen put od strane tužitelja i zainteresirane osobe kao suinvestitora, kao i lokacijskoj i građevnoj dozvoli temeljem kojih je izgrađena poslovna hala tužitelja. Ukazuje da stoga sve do trenutka uvida u spis nije mogao imati saznanja da su službene osobe bile dovedene u zabludu na temelju neistinitih navoda zainteresirane osobe (investitora), odnosno na temelju neistinite i lažne projektne dokumentacije, u kojoj je prikazano da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno nekretnine u vlasništvu zainteresirane osobe, imaju direktan spoj na javno prometnu površinu, dok u naravi spoj sa županijskom cestom čini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja. Ističe da je k.č.b. 3691/5 k. o. [katastarska općina], iako u vlasništvu društva zainteresirane osobe, zajedno s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u vlasništvu tužitelja) činila sastavni dio ceste za koju su izdani pravomoćni akti za gradnju, te da izdavanje sporne građevinske dozvole ima učinak poništavanja ranije izdanih pravomoćnih akata temeljem koje su izgrađene tužiteljeva poslovna zgrada i pristupni put do iste. Ističe da grafički i tekstualni prikazi u geodetskom projektu lažno i u suprotnosti sa stvarnim stanjem prikazuju poziciju i izgled nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te su isti doveli službene osobe prvostupanjskog tijela u zabludu, pa da su stoga ispunjeni uvjeti za obnovu postupka sukladno čl. 123. st. 1. toč. 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP), a ista projektna dokumentacija predstavlja lažnu ispravu na temelju koje je doneseno rješenje te osnovu za obnovu postupka sukladno čl. 123. st. 2. toč. 1. ZUP-a. Zaključno se poziva na obrazloženje presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-1598/2023 od 14. prosinca 2023., ističući da je upravno tijelo obnovu moglo dopustiti i po službenoj dužnosti radi postojanja novih činjenica koje bi dovele do drukčije odluke u pravnoj stvari u smislu čl. 123. st. 1. toč. 1. ZUP-a, te da je u protivnom bilo dužno obrazložiti svoju odluku o nepokretanju obnove po službenoj dužnosti.

4. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika te da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. Zainteresirana osoba u tužbi i kasnijem tijeku spora osporava osnovanost tužbenih navoda, ističe da se radi o ponovljenom upravnom sporu po pravomoćnoj presudi posl.br. Us I-1014/2022 od 25. siječnja 2023., te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova upravnog spora.

7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 21. studenog 2024., u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja, te opunomoćenice zainteresirane osobe, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24), koji se zakon na predmetni upravni spor primjenjuje na temelju čl. 169. st. 1. tog Zakona, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je u smislu čl. 6. tog Zakona strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (provođenje očevida na licu mjesta i građevinskog vještačenja na okolnost da projektna dokumentacija ne odgovara stvarnom stanju na terenu), budući da je za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja bilo dostatno izvršiti uvid u spis upravnog postupka, iz razloga koji će biti detaljnije obrazloženi u nastavku.

9. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj dana 18. lipnja 2021. prvostupanjskom tijelu podnio prijedlog za obnovu postupka okončanog pravomoćnom građevinskom dozvolom toga tijela KLASA: UP/I-361-03/18-06/135, URBROJ: 2170/1- 03-01/11-19-7 od 29. svibnja 2019., a kojom se po zahtjevu zainteresirane dozvole dozvoljava izgradnja skladišne hale s uredima na novonastaloj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nastaje spajanjem više čestica, između ostalog i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj se u prijedlogu za obnovu pozvao na razloge za obnovu iz čl. 123. st. 1. t. 2. i čl. 123. st. 2. t. 1. ZUP-a, navodeći da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema ranije izdanim pravomoćnim aktima za gradnju za put i drugu poslovnu zgradu predstavlja put, te da projektna dokumentacija kojom je ta činjenica izostavljena predstavlja lažnu ispravu, kao i da je javnopravno tijelo prilikom izdavanja građevinske dozvole bilo dovedeno u zabludu lažnim navodima zainteresirane osobe.

11. Prvostupanjsko tijelo je rješenjem KLASA: UP/I-361-03/18-06/135, URBROJ: 2170/1-03-01/7-21-15 od 14. rujna 2021. pokrenulo obnovu postupka po službenoj dužnosti, pri čemu je obrazloženju istaknulo da razlozi na kojima je tužitelj temeljio svoj prijedlog nisu učinjeni vjerojatnima, no zaključilo da postoje razlozi za obnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZUP-a (nove činjenice i dokazi) te po službenoj dužnosti dopustilo obnovu postupka.

12. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-361-03/21-02/509, URBROJ: 531-07-01- 03/07-22-3 od 26. srpnja 2022. poništio navedeno rješenje prvostupanjskog tijela,

13. Ovosudnom presudom posl.br. Us I-1014/2022 od 25. siječnja 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja citiranog rješenja tuženika od 26. srpnja 2022., a navedena presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-1598/23-2 od 14. prosinca 2023.

14. Rješenjem prvostupanjskog tijela od 9. studenog 2022. u ponovnom postupku odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka, a pobijanim rješenjem tuženika od 9. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja.

15. Rješenja upravnih tijela temelje se na utvrđenju da tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge obnove na koje se poziva u prijedlogu za obnovu, naime da je sporna građevinska dozvola donijeta na temelju lažne dokumentacije i lažnih navoda stranke.

16. Iznijeto obrazloženje upravnih tijela prihvaća i ovaj sud kao pravilno i zakonito, te u skladu s iznijetim pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i ovoga suda iz ranijeg upravnog spora vođenog u ovoj pravnoj stvari.

17. Naime, u citiranoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (t. 8. obrazloženja) potvrđeno je kao pravilno shvaćanje tuženika iz rješenja od 26. srpnja 2022. da eventualno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u postupku izdavanja građevinske dozvole u pogledu postojanja ranije izdanih dozvola (na koje ukazuje tužitelj) ne znači da se radi o neistinitim navodima stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu, te da tužitelj ovu okolnost nije učinio vjerojatnom u postupku; dok u odnosu na razlog iz čl. 123. st. 2. t. 1. ZUP-a, postojanje lažne isprave mora biti utvrđeno u kaznenom postupku, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

18. Stoga je već u ranijem upravnom sporu u cijelosti prihvaćen pravni stav upravnih tijela da tužitelj razloge na koje se pozvao u prijedlogu za obnovu nije učinio vjerojatnim, te da stoga nema mjesta pokretanju obnove postupka na prijedlog tužitelja, već je prijedlog na temelju čl. 126. st. 1. ZUP-a valjalo odbaciti.

19. Imajući u vidu da je već iz navedenih razloga pravilna odluka upravnih tijela o odbacivanju prijedloga za obnovu, to se sud nije upuštao u ocjenu pravilnosti stava upravnih tijela o nepravovremenosti tog prijedloga.

20. Što se tiče mogućnosti upravnog tijela da obnovu pokrene po službenoj dužnosti (što je prvostupanjsko tijelo bilo učinilo rješenjem od 14. rujna 2021.), ističe se da je citiranim presudama ovoga suda i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske potvrđen pravni stav tuženika iz rješenja od 26. srpnja 2022. da prvostupanjsko tijelo nije dalo jasne razloge zbog kojih smatra da eventualna okolnost da je sporna građevinska dozvola protivna drugim aktima za gradnju, izdanima od istog tog tijela, predstavlja novu činjenicu odnosno novi dokaz koji se nisu mogli upotrijebiti u ranijem postupku.

21. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo odlučilo je ne pokrenuti obnovu po službenoj dužnosti, već je ispitalo prijedlog tužitelja i isti odbacilo. Međutim, pogrešno smatra tužitelj da je tijelo bilo dužno obrazložiti razloge zbog kojih nije pokrenulo obnovu po službenoj dužnosti. Naime, tijelo je dužno dati obrazloženje one odluke kojom odlučuje o prijedlogu stranke za obnovu, kao i odluke kojom po službenoj dužnosti pokreće postupak obnove, dok odluku kojom ne pokreće obnovu po službenoj dužnosti nije dužno uopće donositi.

22. Slijedom navedenog, sud nalazi da je pobijano rješenje tuženika pravilno i zakonito, te da tužbeni navodi nisu osnovani, pa je stoga na temelju čl. 116. st. 1. ZUS- a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

23. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Budući je tužitelj izgubio predmetni upravni spor, to istome ne pripada zatražena naknada troškova spora, već je isti dužan nadoknaditi troškove zainteresiranoj osobi, koja je u ovome sporu uspjela, te postavila zahtjev za naknadu troškova. Zainteresiranoj osobi priznat je kao opravdan i nužan trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava odgovora na tužbu, te prilikom pristupa na ročište za raspravu održano 21. studenog 2024., za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 EUR, dakle u iznosu od 2.000,00 EUR (Tbr. 27.1. i Tbr. 27.2. u svezi Tbr. 52.2. Tarife), uvećano za pripadajući iznos PDV-a po stopi od 25% (500 EUR - Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama (čl. 144. st. 4. ZUS-a). Zainteresiranoj osobi nije dosuđen zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu, budući da se po stavu suda ne radi o opravdanim troškovima koji su bili potrebni za vođenje spora (čl. 144. st. 1. ZUS-a). Također sud nije dosudio ni zatraženi trošak sudskih pristojbi, budući da iste plaća tužitelj u slučaju kad je tužbeni zahtjev odbačen ili odbijen (čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine" broj 118/18), a ne zainteresirana osoba. Stoga je odlučeno kao pod t. II. - IV. izreke ove presude.

24. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 19. prosinca 2024.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 2. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Sanji Bravar, odvjetnici u Rijeci, Riva 4

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

- opunomoćenicima zaint.osobe odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Poldan, Gatara, Vižintin, i dr., Rijeka, Jadranski trg 4/II