REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1841/2023-46

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Starčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Lazić odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva ulica 12, Zagreb, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Stele Svedrec, odvjetnice te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 19. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Kišpatićeva ulica 12, 10000 Zagreb, OIB: 46377257342, isplatiti tužitelju RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pogrešno isplaćene plaće iznos od 305,32 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, koja teče kako slijedi:

- na iznos od 35,50 eura od dana 16.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,78 eura od dana 16.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,24 eura od dana 16.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,47 eura od dana 16.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,11 eura od dana 16.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,22 eura od dana 16.07.2015. godine pa do isplate,

izuzev isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu,

i to sve u roku od 15 dana, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.057,61 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), i to po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja,

i to sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika i to na radnom mjestu liječnika specijaliste internista s odobrenjem za samostalni rad, a rad je zbog prirode posla i bio i jest organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima-subotom i nedjeljom, blagdanom i prekovremeno.

Navodi da mu je plaća odnosno uvećanje plaća i ostala prava regulirana Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 83/13, dalje u tekstu: KU, 143/13, NN 96/15-Dodatak KU, te NN 29/18), Zakonom o plaćama u javnim službama i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 24/17 i 128/17). Ističe da mu tuženik nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni radni dan" (od ponedjeljka do petka), a prema članku 58. stavak 9. KU, čl. 51. St. 9, 10 i 11 KU, sve u vezi sa odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH. Naime, tužitelj u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan, pripada i naknada za prekovremene sate, ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati, a koja naknada za prekovremeni rad tužitelju nije isplaćena.

Nadalje, ističe da mu tuženik nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 65. KU, 88/13, člankom 57. KU i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u posebnim uvjetima rada. Također ističe da mu tuženik nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 66. KU, 88/13, člankom 59 KU, Dodatkom KU, odnosno člankom 57. KU 29/18, iako je sve sate rada (tako i prekovremeni rad) bila odgovorna za život i zdravlje ljudi. Nadalje ističe da joj tuženik nije isplaćivao naknadu za po jedan plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva, subotom, nedjeljom i blagdanom (prema članku 60. stavak 2. KU 88/13). Nadalje, Zakonom o radu (NN 93/14) i to odredbom čl. 81. (odnosno čl. 60 prema Zakonu o radu, NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) određeno je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini jedne njegove prosječne plaće prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Nadalje navodi da je odredbom KU, konkretno odredbom čl. 37. st. 2. KU 126/11 odnosno čl. 36. st. 2. KU 143/13, propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danima, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije i množio sa brojem sati korištenog godišnjeg odmora.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 1.08.2024.g., tužitelj od tuženika, na ime manje razlike neisplaćenih plaća potražuje sveukupno iznos od 305,32 eura te parnični trošak a sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. stavkom 2. ZOO tekućom na pojedinačne mjesečne iznose kako je navedeno u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti osporavajući pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

Ističe prigovor zastare za sva potraživanja.

Ističe da je naknadu plaće za prekovremeni rad tužitelja obračunao na način kako je to regulirano odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12).

Navodi da prema odredbi čl. 47 KU-a plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Nadalje navodi da dodatke na

plaću između ostalog čine i dodatak na posebne uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, ali navedeni dodaci ne čine osnovnu plaću. Također navodi da prema odredbi čl. 57. st. 2. KU-a radniku pripada dodatak kojim se uvećava osnovna plaća s posebnih uvjeta rada, s time da je propisano da se dodatak izračunava kao uvećanje osnovne plaće za određeni postotak i nije vezan za redovni mjesečni fond sati ili za broj stvarnih sati koje radnik odradi te se svaki mjesec radniku određuje u istom iznosu.

Nadalje navodi da temeljem čl. 59. KU radniku kao doktoru medicine pripada dodatak kojim se uvećava osnovna plaća radnika u iznosu od 10% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a Dodatkom I KU (NN 96/15) navedeni dodatak izračunava kao uvećanje osnovne plaće za 12% i nije vezan za redovni mjesečni fond sati ili za broj stvarnih sati koje radnik odradi te se svaki mjesec radniku određuje u istom iznosu.

Ističe da prema odredbi čl. 60. KU- a osnovna plaća zaposlenika uvećava se po osnovi radnog staža u zdravstvenoj ustanovi, međutim, dodatak je kao takav fiksno ugovoren i nije vezan uz broj prekovremenih sati.

Također ističe da se prema Zaključku broj 48. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prekovremeni rad iznad ukupno mjesečnog fonda radnih sati plaća obračunava sukladno čl. 51. st.2. podstavak 4. KU-a, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika, bez primjene položajnog dodatka.

Naglašava da je slijedom svega navedenog razvidno da dodaci na plaću tužiteljice nisu vezani uz broj prekovremenih sati rada, već su isti dodaci vezani uz osnovnu plaću, te su kao takvi fiksno ugovoreni kao dodatak na osnovnu plaću. Ističe da se prekovremeni rad radnika računa na način da se samo osnovna plaća radnika, bez dodataka, podijeli sa mjesečnim fondom sati te se dobiva vrijednost sata rada osnovne plaće za taj mjesec i ona se uvećava za 50 % te množi s brojem sati prekovremenog rada radnika.

Nadalje navodi da prema Zaključku broj 153. KU-a mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 - satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Naglašava da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti te sve što prelazi mjesečni fond sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Nadalje naglašava da se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Nadalje navodi da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150 % prema stvarno odrađenim satima. Također naglašava ako je radnik radio na blagdan to ne znači da je radio i prekovremeno, već samo da je ostvario veći fond sati. Ističe da slobodan dan ne ulazi u redoviti mjesečni fond sati jer se radi o danu odmora, kao što je dan tjednog odmora, na koji radnik ne radi, i ne prima za taj dan plaću. Također ističe da prema Zaključku broj 367. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja slobodni dan se ne evidentira i ne obračunava, što znači i ne plaća. Nadalje navodi da blagdan koji pada na radni dan, a radnik je bio slobodan, evidentira se prema odredbi čl. 8.st.1. toč. 6. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 37/11) i plaća / naknadu plaće ali se ne ubraja u redovnu mjesečnu satnicu. Stoga, slobodan dan ne može predstavljati prekovremeni rad, a osim toga KU-om je jasno propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat duži od mjesečnog fonda radnih sati. Slijedom navedenog tužitelj nema pravo na naknadu plaće za slobodan dan.

S obzirom na naprijed navedeno, predlaže odbiti tužbu u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. Presudom ovoga suda broj Pr-624/2018 od 2.srpnja 2020.g usvojen je prvotni tužbrni zahtjev tužitelja, a koja je presuda potvrđena Presudom i Rješenjem Županijskog suda u Splitu dana 16.studenog 2020.g, broj:GžR-958/2020. Po pravovremeno uloženoj Reviziji, VSRH ukinu je odluke sudova nižega stupnja Rješenjem od 17. veljače 2021.g, pod brojem: Revd-685/21, i predmet vratio na ponovno postupanje.

4. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u ugovor o radu 30.03.2009, obračunske liste plaća tužitelja, sudsku praksu, evidenciju rada i ostalu dokumentaciju u spisu.

Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o.(CŽ).

5. Na temelju ovako provedenog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Sud je odbio prigovor zastare potraživanja obzirom da se računa od zadnjeg dospjelog sa rokom od pet godina, a tužba je podnesena 31.12.2018. što znači u roku koji je propisan zakonom.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, kao i uvećanja plaće po osnovi odgovornosti za svaki sat kada je tužitelj imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, te dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama za sve sate koje je efektivno odradio, te je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju za vrijeme godišnjeg odmora isplatio naknade plaće uzimajući u obzir stvarne iznose njezinih plaća sa utuženim razlikama koje mu nisu isplaćene.

8. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu radnom mjestu liječnika specijaliste internista s odobrenjem za samostalni rad.

9. Među parničnim strankama je sporno jesu li tužitelju plaćeni dodaci za otežane uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dodatak s osnova položajnog dodatka i dodatak s osnova znanstvenog stupnja.

10. Odredbom čl. 83. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09), odnosno čl. 91. st. 3. (NN 93/14 i 127/17, dalje ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

Odredbom čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Odredbom čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13) odnosno čl. 45 st.1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 28/18, dalje KU/18) , propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a st. 2 istog čl. da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. St. 3 navedenog čl. propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 odnosno čl. 49 st. 1. KU/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13 odnosno čl. 55. st. 1. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U konkretnom slučaju, tužitelju kao zdravstvenom radniku, specijalisti u bolnici, taj dodatak iznosi 25 % uvećanja osnovne plaće, a što među strankama nije sporno.

Odredbom čl. 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, s time da je čl. 59. Dodatka I KU (NN 96/15), a koji je stupio na snagu 01. listopada 2015. godine, navedeni dodatak propisan u iznosu od 12%, kao i u čl. 57. KU/18.

Odredbom čl. 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU/12) odnosno čl. 50. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( NN 128/17, dalje TKU/17), a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužitelja plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13 odnosno KU/18.

11. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. (CŽ).

12. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog vještaka od 27.11. 2019. godine proizlazi da za razdoblje od 01.12.2013. do 30.11.2018.

- pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana , subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 3.850,68 kn,

- pod pretpostavkom da se dodatak za posebne uvjete rada plaća na sve efektivno odrađene sate, visina potraživanja po toj osnovi iznosi 17.804,27 kn,

- pod pretpostavkom da se dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi plaća na sve efektivno odrađene sate, visina potraživanja po stoj osnovi 12.404,77 kn,

- pod pretpostavkom da se dodatak znanstveni stupanj plaća na sve efektivno odrađene sate, visina potraživanja po toj osnovi 16.691,50kn,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 6.427,97 kn.

- Slijedom navedenog visina potraživanja tužitelja sveukupno iznosi 57.179,19 kn.

13. U ponovljenom nalazu i mišljenju, sukladno naputku suda višeg stupnja, sačinjen je novi nalaz u kojemu je utvrđeno ukoliko se Zaključak 153. primijeni od 21. prosinca 2015.godine, visina potraživanja tužitelja bi iznosila 7.342,13 EUR (Tabela 1 stupac 7), a sastoji se od sljedećeg:

- potraživanja po osnovi prekovremenog rada do 21.12.2015.g. iznosi 305,32 EUR,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada iznosi 2.363,06 EUR,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 1.646,40 EUR,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za znanstveni stupanj iznosi 2.215,38 EUR,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 811,97 EUR.

13. Tužitelji nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s istim podneskom od 1.08.2024.g., uredio svoj tužbeni zahtjev.

14. Tuženik se protivio nalazu i mišljenju u cijelosti jer obračun nije sačinjen u skladu sa zakonskim propisima tj. suprotni su KU i TKU za službenike i namještenike u javnim službama.

15. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti budući je isti objektivan, sukladan priležećoj dokumentaciji i detaljno obrazložen.

16. Sud smatra da tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radio u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Naime, ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, te tužitelju pripada za sve efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati.

Isto se temelji na odredbi čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću koji u konkretnom slučaju iznosi 16 % . Naime, u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18 navodi se i radno mjesto tužitelja kao radno mjesto za koje mu pripada dodatak od 16% za posebne uvjete rada.

17. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate, sud je tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća dosudio iznos od 305,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako je to navedeno pod I izreke presude.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 78/15), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 18.3.2019., 25.4.2019,12.2.2020, 21.5.2020., 1.08.2024.g svaki po 50,00 eura (Tbr. 8/1), sastav podnesaka od 21.3.2019, 14.1.2020., svaki po 6,25 eura, troška pristupa na ročišta dana 4.2.2019, 18.3.2019, 25.5.2020, 10.5.2024.g, 21.11.2024.g svaki po 50,00 eura (Tbr. 9/1), troška pristupa na 2 ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 eura svaki, što sveukupno iznosi 612,50 eura.

Navedenom iznosu dodan je i PDV od 25% u iznosu od 153,12 eura, a što uz trošak financijskog vještačenja u iznosu od 291,99 eura, ukupno iznosi 1.057,61 euro. 20. Nadalje, sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. studenog 2024.

Sudac:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Tuženiku