REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-1343/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Marijanu Glavašu, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Tee Majsan, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupano po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 17. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: " Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da plati tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE iznos od 7.574,41 eur (57.069,41 kn) uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 2. siječnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referento razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.".

II

Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE naknaditi tuženiku Euroherc osiguranju d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 3.691,82 eur sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja ID teško ozlijeđen kao pješak u prometnoj nezgodi 12. lipnja 2008. koju je skrivio DD čije je vozilo osigurano kod tuženika. DD proglašen je krivim za prometnu nezgodu. Na osnovu navedene nezgode, osiguraniku tužitelja je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad nastale uslijed ozljede izvan rada – prometne nezgode. Tužitelj za ranija razdoblja vodi postupke za naknadu štete kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1518/18 i P-273/17, a kod Trgovačkog suda u Osijeku pod brojem P-638/18. Kako je tužitelj nastavio s isplatom invalidske mirovine to je za razdoblje od 1.1.2018. do 31.11.2019. ukupno isplatio 57.069,41 kn koji iznos predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju. Tužitelj je zahtjevom za naknadu štete od 10. prosinca 2019. potraživao štetu od tuženika koji je otklonio taj zahtjev dopisom od 30. prosinca 2019. pozivajući se na odredbe čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a. Slijedom navedenoga, predlaže sudu da naloži tuženiku isplatu iznosa od tadašnjih 57.069,41 kn uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od 2. siječnja 2020. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak predmetnog štetnog događaja. Osporava uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi i gubitka njegove radne sposobnosti odnosno njegova umirovljenja. Ističe i da je tužbeni zahtjev tužitelja pravno neutemeljen i neosnovan pozivajući se pritom na odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine“ broj 151/05) te smatra da je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi kolika bi bila visina predmetne mirovine u slučaju povrede na radu jer tužitelj sukladno odredbi čl. 27. st. 3. navedenog zakona ima pravo od tuženika potraživati isključivo tu razliku. Osporava obračun mirovine, da je tužitelj izvršio isplate utuženih iznosa te sve navode u svezi primjene materijalnog prava. Ističe prigovor zastare. U odnosu na uzročno-posljedičnu vezu tuženik osporava istu između umirovljenja tužitelja i štetnog događaja kao i da je tužitelj uopće iznose isplatio te da mu je nastala šteta. Osporava visinu i tijek kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu te je provedeno financijsko vještačenje.

4. Ostale dokaze sud nije izvodio budući da nisu bili potrebni za utvrđenje relevantnih činjenica.

5. Nakon provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje; ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora je regresni zahtjev radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. studenog 2019. u ukupnom iznosu od 7.574,41 eur (57.069,41 kn) zajedno sa zateznim kamatama.

7. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja ID **.**.2008. stradao u prometnoj nezgodi koju je skrivio vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika. Nesporno je i da je rješenjem tužitelja spomenutom osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti

8. Između stranaka sporna je osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju, kao i je li tužitelju nastala šteta odnosno je li mirovina koju sada isplaćuje tužitelju veća od mirovine koju bi isti primao zbog starosti. Sporna je i uzročna veza između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u štetnom događaju te odlaska u invalidsku mirovinu.

9. Prema odredbama čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. i 18/18. i 62/18. – dalje: ZOMO) ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 115/18. – dalje: ZIDZOMO) koja se primjenjuje od 1.1.2019., a kojom je promijenjena odredba čl. 161. st. 2. ZOMO-a, propisano je da naknada stvarne štete koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati između ostaloga obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

10. Iz citiranih odredbi općenito proizlazi da okolnost naknadnog ispunjavanja uvjeta osiguranika tužitelja kojem se isplaćuje invalidska mirovina za odlazak u starosnu mirovinu, nije od utjecaja na pravo tužitelja potraživati naknadu stvarno pretrpljene štete koja se sastoji od punog iznosa isplaćenih invalidskih mirovina svojoj osiguranici. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema odredbi st. 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11. Kako je u konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada te tužitelj po toj osnovi potražuje predmetni iznos od tuženika, to u smislu odgovarajuće primjene citiranih odredbi čl. 27. ZOOP-a ne postoji razlika u visini mirovine koju bi tuženik eventualno bio dužan isplatiti tužitelju, a isto je utvrdio i vještak u svom nalazu i mišljenju, odnosno da je invalidska mirovina osiguranika tužitelja prouzročena ozljedom na radu iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranika tužitelja bi bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje., a isto se odnosi i na starosnu mirovinu. Takav nalaz vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je sačinjen u skladu s pravilima struke i prema postavljenom zadatku suda, a stranke na matematički izračun nisu imale primjedbi. S obzirom da se stoga utuženo potraživanje tužitelja u odnosu na tuženika već samim time u cijelosti ukazuje neosnovanim, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao pod toč. I. izreke presude.

12. Sud nije cijenio preostale navode stanaka, odnosno provodio daljnje dokaze budući da je isto kraj gornjih utvrđenja neodlučno u ovom postupku. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da mu tužitelj naknadi troškove postupka u cijelosti.

13. S obzirom na navedeno tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka(čl. 154. st. 1. ZPP-a) i to za sastav odgovora na tužbu, podnesaka od 6.11.2020., 22.12.2021., 21.6.2024., 9.7.2024. i 6.11.2024. te trošak ročišta 3.2.2021.,31.3.2021.,30.3.2022.,3.7.2024. i 17.12.2024. . u iznosima svaka od navedenih parničnih radnji u visini od 250,00 eur s PDV-om (Tbr. 7. , Tbr. 8/1, Tbr.9/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika("Narodne novine", broj: 138/23; dalje Tarifa), trošak sastava žalbe u visini od 287,50 eur, trošak sudske pristojbe na žalbu u visini od 123,43 eur sa PDV-om te trošak financijskog vještačenja u visini od 530,89 eur.

14. Ostali troškovi mu nisu priznati u skladu s čl. 155. ZPP-a.

15. Zatezna kamata na trošak teče od presuđenja do isplate, a dosuđena mu je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

Sudac

Marijan Glavaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku