REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7828/2019-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LŠ iz [adresa], Pervoj [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Krleži, odvjetniku u Krapini, Ljudevita Gaja 18, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupane po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, Iblerov trg 10, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 13. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila sklopljenog između tužitelja LŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita, i tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kao kreditora sklopljenog 25. srpnja 2007., broj ugovora 3210287490/07 broj kredita 7103741322 i to odredbe u članku. 1. Ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima, dijelu članka 2. koji glasi: „redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po kreditu promjenjiva u skladu s promjenama tržišnim uvjetima a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke članka 6. stavak 2. koja glasi: ”za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora” a kojim odredbama je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, da tužitelju LŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.181,38 eur sa zateznom kamatom na iznos od

8,92 eur od 04. 12. 2007. pa do isplate

9,14 eur od 17. 01. 2008. pa do isplate

9,12 eur od 19. 02. 2008. pa do isplate

13,88 eur od 18. 03. 2008. pa do isplate

13,80 eur od 17. 04. 2008. pa do isplate

13,36 eur od 22. 05. 2008. pa do isplate

13,46 eur od 19. 06. 2008. pa do isplate

13,38 eur od 23. 07. 2008. pa do isplate

13,32 eur od 23. 08. 2008. pa do isplate

13,45 eur od 17. 09. 2008. pa do isplate

14.48 eur od 25. 10. 2008. pa do isplate

14,29 eur od 11. 11. 2008. pa do isplate

13,83 eur od 10. 12. 2008. pa do isplate

14,86 eur od 20. 01. 2009. pa do isplate

14,94 eur od 17. 02. 2009. pa do isplate

14,52 eur od 19. 03. 2009. pa do isplate

14,62 eur od 15. 04. 2009. pa do isplate

14,64 eur od 20. 05. 2009. pa do isplate

14,46 eur od 24. 06. 2009. pa do isplate

14,50 eur od 22. 07. 2009. pa do isplate

23,03 eur od 19. 08. 2009. pa do isplate

23,19 eur od 15. 09. 2009. pa do isplate

22,89 eur od 20. 10. 2009. pa do isplate

23,14 eur od 19. 11. 2009. pa do isplate

23,02 eur od 15. 12. 2009. pa do isplate

23,74 eur od 23. 01. 2010. pa do isplate

23,85 eur od 20. 02. 2010. pa do isplate

24,26 eur od 21. 03. 2010. pa do isplate

24,78 eur od 20. 05. 2010. pa do isplate

24,78 eur od 20. 05. 2010. pa do isplate

24,94 eur od 16. 06. 2010. pa do isplate

25,65 eur od 17. 07. 2010. pa do isplate

25,63 eur od 15. 08. 2010. pa do isplate

26,80 eur od 14. 09. 2010. pa do isplate

26,24 eur od 16. 10. 2010. pa do isplate

26,42 eur od 17. 11. 2010. pa do isplate

27,31 eur od 15. 12. 2010. pa do isplate

27,46 eur od 16. 01. 2011. pa do isplate

27,59 eur od 02. 02. 2011. pa do isplate

27,50 eur od 15. 03. 2011. pa do isplate

26,87 eur od 13. 04. 2011. pa do isplate

27,96 eur od 17. 05. 2011. pa do isplate

29,26 eur od 16. 06. 2011. pa do isplate

30,75 eur od 16. 07. 2011. pa do isplate

30,49 eur od 14. 08. 2011. pa do isplate

29,74 eur od 17. 09. 2011. pa do isplate

29,08 eur od 15. 10. 2011. pa do isplate

28,97 eur od 18. 11. 2011. pa do isplate

29,28 eur od 17. 12. 2011. pa do isplate

29,87 eur od 17. 01. 2012. pa do isplate

30,07 eur od 15. 02. 2012. pa do isplate

29,90 eur od 21. 03. 2012. pa do isplate

30,03 eur od 27. 04. 2012. pa do isplate

29,94 eur od 16. 05. 2012. pa do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, da tužitelju LŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.120,47 eur te zatezne kamate na iznos od

3,55 eur od 04. 12. 2007. pa do isplate

11,01 eur od 17. 01. 2008. pa do isplate

10,35 eur od 19. 02. 2008. pa do isplate

17,38 eur od 18. 03. 2008. pa do isplate

15,50 eur od 17. 04. 2008. pa do isplate

5,35 eur od 22. 05. 2008. pa do isplate

7,66 eur od 19. 06. 2008. pa do isplate

5,76 eur od 23. 07. 2008. pa do isplate

4,43 eur od 23. 08. 2008. pa do isplate

7,42 eur od 17. 09. 2008. pa do isplate

31,29 eur od 25. 10. 2008. pa do isplate

26,91 eur od 11. 11. 2008. pa do isplate

16,16 eur od 10. 12. 2008. pa do isplate

40,19 eur od 20. 01. 2009. pa do isplate

42,06 eur od 17. 02. 2009. pa do isplate

32,34 eur od 19. 03. 2009. pa do isplate

34,53 eur od 15. 04. 2009. pa do isplate

35,01 eur od 20. 05. 2009. pa do isplate

30,91 eur od 24. 06. 2009. pa do isplate

31,97 eur od 22. 07. 2009. pa do isplate

30,66 eur od 19. 08. 2009. pa do isplate

33,37 eur od 15. 09. 2009. pa do isplate

29,01 eur od 20. 10. 2009. pa do isplate

32,66 eur od 19. 11. 2009. pa do isplate

30,96 eur od 15. 12. 2009. pa do isplate

41,69 eur od 23. 01. 2010. pa do isplate

43,32 eur od 20. 02. 2010. pa do isplate

49,50 eur od 21. 03. 2010. pa do isplate

49,19 eur od 21. 04. 2010. pa do isplate

57,22 eur od 20. 05. 2010. pa do isplate

59,57 eur od 16. 06. 2010. pa do isplate

71,81 eur od 17. 07. 2010. pa do isplate

69,89 eur od 15. 08. 2010. pa do isplate

87,42 eur od 14. 09. 2010. pa do isplate

79,18 eur od 16. 10. 2010. pa do isplate

81,76 eur od 17. 11. 2010. pa do isplate

95,05 eur od 15. 12. 2010. pa do isplate

97,37 eur od 16. 01. 2011. pa do isplate

92,39 eur od 02. 02. 2011. pa do isplate

98,04 eur od 15. 03. 2011. pa do isplate

88,51 eur od 13. 04. 2011. pa do isplate

104,76 eur od 17. 05. 2011. pa do isplate

124,30 eur od 16. 06. 2011. pa do isplate

146,58 eur od 16. 07. 2011. pa do isplate

170,86 eur od 14. 08. 2011. pa do isplate

131,38 eur od 17. 09. 2011. pa do isplate

121,56 eur od 15. 10. 2011. pa do isplate

120,00 eur od 18. 11. 2011. pa do isplate

124,57 eur od 17. 12. 2011. pa do isplate

133,38 eur od 17. 01. 2012. pa do isplate

136,47 eur od 15. 02. 2012. pa do isplate

143,07 eur od 21. 03. 2012. pa do isplate

133,75 eur od 27. 04. 2012. pa do isplate

134,41 eur od 16. 05. 2012. pa do isplate

3.674,25 eur od 18. 05. 2012. pa do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, da tužitelju LŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.838,15 eur sa zateznom kamatom od 19. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 25. srpnja 2007. sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210287490/07 na iznos od 35.439,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju švicarskog franka Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,20% godišnje. Radilo se o standardnom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom odnosno ugovornom odredbom prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita te koji sadrži ugovornu odredbu prema kojoj je ugovorena kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora tj. tuženika, a iste predstavljaju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara, a takvo postupanje rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana koja se ogleda u jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu tužitelja čime je kreditor postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu i Zakona o obveznim odnosima. Smatra da radi navedenog ima pravo na podnošenje restitucijskog zahtjeva u visini iznosa kojeg je preplatio tuženiku a tuženik stekao bez pravne osnove. Slijedom navedenog, prema konačno postavljenom zahtjevu (podnesak od 28. travnja 2023., raspravni zapisnik od 13. studenog 2024.), traži da sud presudom utvrdi djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke ove presude te naloži tuženiku da mu isplati iznos od 1.181,38 eur te iznos od 7.120,47 eur, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate i uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare pa predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, obavijest o isplati kredita, otplatnu tablicu, pregled promjena kamatnih stopa, proet po kreditu i Opće uvjete poslovanja. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mariu Tkalecu iz društva Vještak Tkalec d.o.o. koji je i saslušan.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora sklopljenog između parničnih stranaka u dijelu kojim su ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te posljedično zahtjev za isplatu.

6. Prije svega, u odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe isticanjem novog zahtjeva uz postojeći (podnesak od 19. ožujka 2021.) ističe se da je sud takvu preinaku dopustio smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP).

6.1. Valja dodati kako je nejasno protivljenje preinaci zahtjeva kojeg je tužitelj postavio po provedenom financijskom vještačenju, kao u podnesku od 28. travnja 2023., obzirom da je tim podneskom zahtjev smanjen te se niti ne radi o preinaci zahtjeva.

7. Nadalje valja reći kako nema spora o tome da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora zaključen 25. srpnja 2007. Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti 35.439,36 CHF po srednjem tečaju za CHF Hrvatske banke važećem na dan isplate kredita (čl. 1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,20 % (čl. 2.), uz rok otplate kredita 84 mjeseca uz poček od 3 mjeseca (čl. 3.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan plaćanja (čl. 6.).

8. U odnosu na stajalište tuženika da su se u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, na koji se tužitelj poziva, zaštita pružala na apstraktnoj, općenitoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora nepoštene, a da u predmetnoj parnici tužitelj treba dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da su nepoštene, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženice (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018) pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Iz okolnosno uvjerljivog iskaza tužitelja proizlazi da mu je tuženik predmetni kredit ponudio kao jedinu mogućnost pri čemu mu je samo rečeno koliko će iznositi rata kredita a da nije upozoren da bi te rate mogle rasti niti su mu pojašnjene pojedine odredbe ugovora. Nije bilo mogućnosti pregovora sa tuženikom već mu je predan unaprijed pripremljen ugovor. Bio je svjestan da tečaj nije fiksan no nije znao da bi rate mogle toliko rasti.

9.1. Valja istaći kako u ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita (osobnog bankara), pa tako niti nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredaba.

10. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, to je temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl. 272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

11. Valja istaći da je tužitelj kao korisnik kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač upravo na tuženiku. Također, a u odnosu na navod tuženika da tužitelj nije dokazao da je potrošač, valja navesti da, ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-18/18).

11.1. Uz to je iz Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka razvidno da je predmetni kredit tužitelj podignuo kao fizička osoba i to za izričitu namjenu a to je kupnja motornog vozila time da je tužitelj u iskazu, kojeg sud prihvaća, naveo da je vozilo korišteno isključivo za privatne potrebe.

11.2. Iz navedenog se ne može zaključiti da bi se radilo o bilo kakvoj eventualnoj poslovnoj djelatnosti, pa stoga iz navedenog proizlazi tužiteljevo svojstvo potrošača, a ukoliko tvrdi suprotno, tuženik je to trebao i dokazati.

12. Valja dodati i to da autokrediti nisu bili isključeni iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

13. U odnosu na navode da određene uplate po predmetnom Ugovoru nije vršio tužitelj, već druga osoba, pa da tužitelj u tom smislu ne bi bio aktivno legitimiran tražiti povrat, valja navesti da je spomenuta okolnost neodlučna kod činjenice da su uplate vršene po Ugovoru o kreditu kojeg je zaključio tužitelj kao korisnik i da je tuženik primio te uplate upravo po tom Ugovoru te da u konkretnom slučaju nije došlo do preuzimanja duga, niti pristupanja dugu. Ukoliko je došlo do preuzimanja ispunjenja u smislu odredbe članka 103. stavka 1. ZOO, tada tuženik kao vjerovnik nema nikakvo pravo prema trećoj osobi koja je preuzela ispunjenje (stavak 3. članka 103. ZOO) jer ta osoba odgovara samo dužniku. Stoga ako je i na ovaj način povećana imovina tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe, tada je korisnik kredita legitimiran tražiti povrat, a ne treća osoba jer ona nije ni u kakvom odnosu s tuženikom kao vjerovnikom.

14. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mariu Tkalecu iz društva Vještak Tkalec d.o.o. čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća jer je izrađen objektivno, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, pri čemu valja dodati da je vještak nalaz i mišljenje sačinio u skladu sa zadatkom suda a na ročištu usmenim očitovanjem otklonio sve eventualne nejasnoće.

14.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda glede stava tuženika da bi trebalo obračunati i umanjiti eventualno dosuđeni iznos za manje plaćene iznose koji su bili niži od početno ugovorenih, ističe se da plaćanjem navedenih otplatnih obroka tužitelj nije primio, odnosno stekao bez osnove, jer je cijelu uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja, odnosno uračunavanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Odredbom čl. 323. st. 2. ZOO propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, odgovoran je za štetu suugovaratelju koji trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji tuženik nije pregovarao s tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim uz rizičnost valutne klauzule u CHF. Sukladno navedenom, krivnja za ništetnost ugovornih odredbi je na strani tuženika. Pri tome se napominje da iz odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ostvarivao pravo na povrat u smislu čl. 323. st. 1. ZOO jer se odredba čl. 81. st. 1. ZZP odnosi samo na potrošače. Naime pravna osnova po kojoj je tužitelj plaćao niži iznos u odnosu na početnu ugovoreni zbog tečajne razlike nije otpala, slijedom čega tuženik ne može iznos negativne razlike tražiti od tužitelja u smislu odredbe čl. 1111. ZOO.

14.2. Sve i da je točno da je tijekom otplate kredita bilo razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog, a uzevši u obzir pravno shvaćanje VSRH izražeo u odluci poslovni broj Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023., sud ocjenjuje da je tužitelj zahtijevao samo ukupnu takozvanu pozitivnu razliku koja je nastala tijekom cijele otplate kredita, o kojem tužbenom zahtjevu sud i odlučuje. Pri tomu treba uzeti u obzir da je upravo tuženik svojim nesavjesnim i nepoštenim nastupom na tržištu uzrokovao da je tužitelj s njim sklopio ovakav Ugovor o kreditu, te je tuženik kao visokospecijalizirana kreditna ustanova znao i morao znati značenje CHF kao valute utočišta te valutne rizike, dočim tužitelj kao nestručna osoba to nije znao ni mogao znati u vrijeme sklapanja ugovora. Tako je tuženik unaprijed znao i morao znati za tečajne razlike ove valute te je svakako uzrokovao štetu tužitelju u vidu tzv. pozitivne razlike u tečaju CHF. K tomu je tuženik svjesno pristao na dobitak u vidu tzv. negativne razlike tečaja CHF, znajući i morajući znati da će eventualno biti niža od dobitka pa je postupao i suprotno načelu zabrane zloporabe prava i zabrane prouzročenja štete. Stoga kao što je već naprijed navedeno, tužitelj u razdoblju kad je ostvarena tzv. negativna razlika tečaja zapravo nije ništa stekao bez osnove, budući nije ni znao za tečajne razlike CHF za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, te ne može biti nesavjestan a da bi trebao vraćati bilo što, odnosno smanjivati tzv. pozitivnu razliku tom tzv. negativnom. Upravo je tuženik taj koji je svojim nesavjesnim i nezakonitim postupanjem ostvario korist tj. tzv. pozitivnu razliku, znajući i morajući znati za tečajne rizike CHF, uračunavši u takvo postupanje i tzv. negativnu razliku, računajući da će ostvariti korist na tečajnim promjenama, ako do njih dođe. Budući je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, sud utvrđuje da nema ni tužiteljeve obveze za tzv. pozitivnu razliku tečaja CHF tijekom otplate kredita umanji za tzv. negativnu, jer nije ništa primio tj. samo je otplaćivao kredit kako je ugovoreno, postupajući u dobroj vjeri pažnjom dobrog domaćina te ispunjavajući ugovor kako glasi, pa bi proizlazilo da je jedino tuženik ostvario korist usuprot svim načelima obveznog prava, koja korist je zapravo tužiteljeva imovina. Kad bi se zahtjev tužitelja umanjio za tzv. negativnu razliku, to bi po shvaćanju ovog suda bilo nepravično umanjenje njegove imovine i samim tim suprotno odredbi čl. 1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori 18/97). Stoga je po shvaćanju ovog suda, a primjenjujući smisao odredaba čl. 1111. i čl. 322. te čl. 323. ZOO, tuženik taj koji treba vratiti sve ono što je stekao na osnovi takve ništetne ugovorne odredbe, pa u rečenom smislu niti nema osnove da se vještaku odredi zadatak da izračuna tzv. negativne razlike.

14.3. Valja dodati i to da je prigovor tuženika o svrsi vještačenja primarno pravne naravi pa se ponovno upućuje na činjenicu da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica CHF.

14.4. Tako je utvrđeno da je radi promjenjive kamatne stope ukupno više plaćeno 8.901,12 kn a što iznosi protuvrijednost od 1.181,38 eur. Na ime valutne klauzule više je plaćeno 25.965,53 kn odnosno 3.446,22 eura, a ako se uzme u obzir više plaćeni iznos radi valutne klauzule kod konačne otplate kredita isti sa danom 17. svibnja 2012. godine iznosi 27.683,63 kn odnosno protuvrijednost iznosi 3.674,25 eura. Dakle, uzimajući u obzir više plaćene iznose radi valutne klauzule kao i više plaćeni iznos kod konačne otplate kredita a radi valutne klauzule to proizlazi da je radi valutne klauzule sveukupno više plaćeno 53.649,16 kn odnosno 7.120,47 eura.

15. U odnosu pak na pitanje zastare valja uputiti na objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača odnosno od 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu a od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

15.1. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., a zahtjev po osnovi valutne klauzule postavljen 19. ožujka 2021. to se u rečenom smislu prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu odredbe čl. 225. ZOO.

16. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika između anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope iznosi 1.181,38 eur, a s osnove valutne klauzule iznosi 7.120,47 eur, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s datumima dospijeća pobliže navedeni u tablici to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom II. i III. izreke ove presude, sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO.

17. Posebno valja dodati kako se odluka o zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužna prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat mu je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 150,00 eur, za sastav podneska od 19. ožujka 2021. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 28. svibnja 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 17. studenog 2021. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 26. travnja 2023. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 1. srpnja 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur te za zastupanje na ročištu 13. studenog 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, uz 25 % PDV-a u iznosu od 300,00 eur, a što ukupno iznosi 1.500,00 eur. Priznat mu je i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eur, trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur te trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eur tako da mu je konačno dosuđen trošak u iznosu od 1.838,15 eur. Nije mu priznat trošak za zastupanje na ročištu 19. ožujka 2021. jer je to ročište odgođeno iz razloga što je sam tužitelj nekoliko sati prije održavanja ročišta uputio sudu podnesak kojim je preinačio zahtjev. Nije mu priznat niti zatraženi trošak za sastav podnesaka od 18. siječnja 2022, 24. svibnja 2023. i 5. ožujka 2024. budući da ti podnesci u smislu odredbe čl. 155. ZPP nisu bili potrebni.

19. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

20. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP u odnosu na djelomično povlačenje tužbe smanjenjem zahtjeva nakon nalaza i mišljenja vještaka jer je tužitelj, naposljetku, u cijelosti uspio u parnici, pri čemu se upućuje i na odluku Suda EU od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA.

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika