REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1622/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik iz Zagreba, Petrinjska 48 protiv prvotuženika BRBINJ d.o.o. [adresa], OIB: 80292935350 i drugotuženika JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Damiru Katiću, odvjetniku u Zagrebu, Drniška 22, radi utvrđenja ortačke zajednice podredno isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 6. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, s danom objave 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

˝I Utvrđuje se da ortačku zajednicu tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čini 100% poslovnog udjela u trgovačkom društvu BRBINJ d. o. o. [adresa], OIB: 80292935350, MBS: [matični broj subjekta], upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, pa se nadalje utvrđuje da je tužitelj CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovlaštenik navedenog poslovnog udjela u 1/2 dijela (50%), što je drugotuženik JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti, te se nalaže drugotuženiku, u roku 8 dana, s tužiteljem sklopiti ugovor o ustupu ½ (50%) poslovnog udjela podoban za upis u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu na ime tužitelja, jer će u suprotnom, po isteku paricijskog roka od 8 dana, takav ugovor zamijeniti ova presuda.

II Utvrđuje se da je tužitelj CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za 1/2 idealnog dijela zemljišta na Dugom otoku, upisanog u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru kao zk. č. br. 1240/1, pašnjak površine 555 m2 i zk. č. br. 1240/2, pašnjak površine 554 m2, ukupno 1109 m2, sve Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te je prvotuženik BRBINJ d. o. o. [adresa], OIB: 80292935350, istekom paricijskog roka od 8 dana, dužan trpjeti da tužitelj CU u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru i drugim javnim registrima upiše pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini za 1/2 idealnog dijela na ime tužitelja, uz istodobno brisanje tog prava za 1/2 idealnog dijela sa imena prvotuženika BRBINJ d.o.o. ˝

II Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

˝Nalaže se tuženima, u roku 8 dana, tužitelju isplatiti iznos od 591.654,00 kn/78.525,98 EUR za zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena. ˝

III Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana nadoknaditi tuženicima troškove parničkog postupka u iznosu od 12.069,53 EUR.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 663,61 EUR.

Obrazloženje

1. Dana 7. listopada 2021. ovaj sud je zaprimio tužbu tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv društva BRBINJ d.o.o. [adresa], OIB: 80292935350 kao prvotuženika i JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao drugotuženika. Iz tužbe u bitnom proizlazi da su tužitelj i drugotuženik početkom 2018. stupili u ortačku zajednicu na način da su uložili zajednička sredstva u zajednički projekt "BRBINJ" koji je uključivao kupnju zemljišta na Dugom otoku, izgradnju nekretnina i ostvarenje zajedničke dobiti od prodaje izgrađenih nekretnina. Tužitelj pojašnjava da je zajedno sa drugotuženikom osnovao trgovačko društvo BRBINJ d.o.o. Zagreb, ovdje prvotuženik, sa poslovnim udjelom u iznosu od 1.320.000,00 kn na ime drugotuženika, nakon čega je kupljeno zemljište na Dugom otoku označeno kao zk. čest. br. 1240/1 pašnjak površine 555 m2 i zk. čest. br. 1240/2 pašnjak površine 554 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje zemljište je formalno upisano kao vlasništvo prvotuženika odnosno društva.

2. Iz tužbe nadalje proizlazi da je uslijed poremećaja ortačkih odnosa tužitelja i drugotuženika početkom 2021. došlo do usmenog raskida ortačke zajednice, ali da prvotuženik i drugotuženik odbijaju tužitelju priznati stečajna prava po osnovi ulaganja sredstava na način da mu odbijaju izvršiti prijenos ½ dijela poslovnog udjela u društvu prvotuženika te prijenos ½ suvlasničkih prava na navedenom zemljištu.

3. Postavljenim tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari traži se donošenje presude kojom se utvrđuje da ortačku zajednicu tužitelja i drugotuženika čini 100% poslovnog udjela u prvotuženiku, zatim utvrđenje da je tužitelj ovlaštenik poslovnog udjela prvotuženika u ½ dijela što je drugotuženik dužan trpjeti, uz izdavanje naloga drugotuženiku da s tužiteljem sklopi ugovor o ustupu ½ poslovnog udjela pogodan za upis u sudski registar ovog suda (toč. I izreke).

4. Točkom II tužbenog zahtjeva tužitelj traži donošenje presude kojom se utvrđuje da je isti suvlasnik u ½ idealnog dijela zemljišta na Dugom otoku upisanog u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru kao zk.čest.br. 1240/1 pašnjak površine 555 m[2] i zk.čest.br. 1240/2 pašnjak površine 554 m , ukupno 1109 m , sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je prvotuženik dužan trpjeti da tužitelj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru i drugim javnim registrima upiše pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini za ½ idealnog dijela, uz istodobno brisanje tog prava za ½ idealnog dijela sa imena prvotuženika. Tužitelj postavlja i podredni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 591.654,00 kn/78.525,98 EUR sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe.

5. Tužbi prileži nacrt Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 08. prosinca 2008. (list 7 i 8 spisa), Aneks Predugovoru o kupoprodaji nekretnina od 8. prosinca 2008. (list 9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk.čest.br. 1240/1 i 1240/2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na datum 13. studenog 2018. i 5. listopada 2021. (list 10 i 11 spisa), izvadak iz popisa katastarskih čestica sa posjednicima u k. o. [katastarska općina] na dan 18. studenog 2009. (list 12 spisa), neslužbena kopija prijepisa posjedovnog lista za kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 13 spisa), fotodokumentacija (list 14 i 15 spisa), nečitljive rukom pisane bilješke (list 16 do 24 spisa), e-mail dopis od 14. srpnja 2021. (list 25 spisa), e-mail dopis od 10. ožujka 2021. bez odgovarajućeg priloga uz isti (list 26 spisa), nečitljive rukom pisane bilješke (list 27 i 28 spisa te list 30 spisa), izjava od 28. rujna 2019. (list 31 spisa), nacrt Sporazuma o prestanku ortaštva i međusobnim pravima i obvezama (list 32 do 44 spisa), izvadak iz sudskog registra za društvo prvotuženika (list 45 i 46 spisa), isprava naziva Evidencija uloženih sredstava od 4. studenog 2019.(list 47 i 48 spisa), neovjerena i nepotpisana izjava drugotuženika od 4. studenog 2019. (list 49 spisa), rukom pisane nerazumljive bilješke (list 50 do 52 spisa) te izvadak sa web stranice www.njuskalo.hr (list 53 do 62 spisa).

6. Odgovor na tužbu sadržan je u podnesku tuženika koji datira od 15. studenog 2021. U istom ne spori da su tužitelj i drugotuženik zasnovali ortaštvo na način da su zajednički uložili u "projekt BRBINJ" u cilju investiranja u kupnju zemljišta, izgradnju nekretnina i ostvarivanja zajedničke dobiti od prodaje nekretnina koju bi dijelili pola – pola, ali ugovor o ortakluku nisu nikada sačinili u pisanom obliku. Međutim, tuženici spore da bi tužitelj i drugotuženik prvo osnovali društvo BRBINJ d.o.o., ovdje prvotuženika, a da bi nakon toga kupili predmetno građevinsko zemljište na Dugom otoku, već je to zemljište kupio drugotuženik temeljem Ugovora o prodaji nekretnina sklopljenog dana 30. ožujka 2017., dok izjava o osnivanju prvotuženika datira od 2. veljače 2018. kada je ujedno drugotuženik Ugovorom o unosu stvari u temeljni kapital društva BRBINJ d.o.o., u skladu s Izjavom o osnivanju, unio predmetnu nekretninu procijenjenu na iznos od 1.320.000,00 kn/175.194,11 EUR u temeljni kapital društva BRBINJ d.o.o. odnosno prvotuženika. Ujedno se napominje da je na temelju Izjave o osnivanju i Ugovora o unosu stvari drugotuženik upisan kao jedini član prvotuženika i drži 100% temeljnog kapitala.

7. Iz odgovora na tužbu nadalje proizlazi da su tužitelj i drugotuženik imali različite vizije oko realizacije "projekta BRBINJ" uslijed čega su pristupili razrješenju svojih međusobnih odnosa jer nisu mogli postići dogovor koji bi zadovoljio obje strane.

8. Drugotuženik tvrdi kako je netočno da bi odbio priznati tužitelju stečajna prava iz osnova ulaganja sredstava u navedeni projekt, već je postignut dogovor da će tužitelj isplatiti drugotuženika na ime ulaganja u visini od 100.000,00 EUR, a da će drugotuženik primitkom tog iznosa prepustiti tužitelju cijeli poslovni udio u prvotuženiku te sva prava s naslova ulaganja u "projekt BRBINJ". Međutim, do realizacije postignutog dogovora nije došlo iz razloga što tužitelj nije želio drugotuženiku predati odgovarajuće garancije za dogovoreni iznos isplate niti je postignuta konačna suglasnost oko dinamike isplate. Pojašnjava se kakvu dinamiku je glede isplate dogovorenog iznosa nudio tužitelj drugotuženiku, a što je tražio drugotuženik.

9. Tuženici navode kako nije točno da nude predmetnu nekretninu u prodaju bez znanja tužitelja, dok je sa ranijim pokušajima prodaje zemljišta upoznat i tužitelj koji je i sam angažirao neke agencije u tom smjeru, ali uslijed stanja na tržištu nije postignuta očekivana cijena. Drugotuženik se protivi zahtjevu tužitelja da sud utvrdi da ortačku zajednicu tužitelja i drugotuženika predstavlja jedan poslovni udio u društvu prvotuženika, "ali samo u odnosu na visinu, dok osnov ne osporava".

10. Drugotuženik ne spori sadržaj Izjave od 28. rujna 2019. koju je tužitelj dostavio uz tužbu, a iz koje proizlazi da je tužitelj uložio u projekt iznos od 591.654,00 kn/78.525,98 EUR dok je drugotuženik uložio u projekt iznos od 777.830,00 kn/103.235,78 EUR, što njega dovodi do zaključka da je tužitelj u ortakluku sudjelovao sa 43,21%, a drugotuženik sa 56,79%. Drugotuženik navodi kako se ne protivi da sud utvrdi da je tužitelj ovlaštenik poslovnog udjela u iznosu od 570.400,00 kn/75.705,09 EUR.

11. Tuženici se protive dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela zemljišta opisanog u zahtjevu, i to iz razloga jer je društvo odnosno prvotuženik vlasnik zemljišta te nikada nije bilo govora da bi tužitelj bio vlasnik zemljišta u bilo kojem suvlasničkom omjeru, uz napomenu da ne postoji pravna osnova temeljem koje bi tužitelj bio nositelj prava vlasništva na zemljištu.

12. Drugotuženik nadalje dodaje kako smatra da tužitelj ne može sa uspjehom tražiti utvrđenje da bude ovlaštenikom poslovnog udjela u ½ dijela gdje temeljni kapital društva iznosi 1.320.000,00 kn i sastoji se upravo od vrijednosti tog zemljišta te da povrh toga bude utvrđen vlasnikom u ½ dijela upravo tog zemljišta.

13. Tuženici se protive u cijelosti podrednom tužbenom zahtjevu te napominju da tužitelj nikada nije bio u neposrednom pravnom odnosu sa prvotuženikom niti je tužitelj na bilo koji način sudjelovao u upravljanju prvotuženika. Također tužitelj nije snosio nikakve troškove koje je imao prvotuženik.

14. Drugotuženik ističe da se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu jer ortakluk nije sklopljen s namjerom da tužitelj svojom voljom izađe iz ortakluka i da ga drugotuženik pri tome isplaćuje, već je dogovor bio podjela eventualne dobiti pa tako i eventualnog gubitka.

15. Pojašnjava da se u konkretnom slučaju zajednički cilj sastojao u izgradnji apartmanskog kompleksa od 3 objekta i 14 apartmanskih jedinica, prodaji istog i podjeli eventualne dobiti, svakom u ½ dijela. Tuženici ističu da nije došlo do stvaranja imovine stečene poslovanjem ortaštva jer do poslovanja nije ni došlo. Imovina ortaštva u konkretnom slučaju predstavlja jedan poslovni udio u društvu BRBINJ d.o.o., ovdje prvotuženiku, sa uplaćenim (unesenim) temeljnim kapitalom od 1.320.000,00 kn. Drugotuženik naposljetku navodi da se ne protivi toč. I. tužbenog zahtjeva, ali do visine kako je to obrazloženo u ovom odgovoru na tužbu. Tuženici ponovno napominju da se u cijelosti protive toč. II. tužbenog zahtjeva kao i podredno postavljenom tužbenom zahtjevu.

16. Odgovoru na tužbu prileži Ugovor o prodaji nekretnine od 30. ožujka 2017. (list 76 do 79 spisa), neslužbena kopija izvatka iz zemljišne knjige za zk.čest.br. 1240/1 i 1240/2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 80 spisa), Ugovor o unosu stvari u temeljni kapital društva BRBINJ d.o.o. od 2. veljače 2018. (list 81 do 83 spisa) te Izvješće osnivača o osnivanju društva unosom stvari od 2. veljače 2018. (list 84 spisa).

17. Tužitelj se podneskom od 11. travnja 2022. očitovao na sadržaj odgovora na tužbu. Uz ponavljanje već ranije iznesenih navoda, ističe da su ugovor o kupoprodaji kojim je predmetna nekretnina navedena kao vlasništvo drugotuženika kao i ugovor o unosu nekretnine u temeljni kapital prvotuženika fiktivni pravni poslovi. Dodaje kako između stranaka nikada nije bilo sporno da je upravo tužitelj stjecatelj nekretnine u ½ dijela te da je nositelj osnivačkog udjela u prvotuženiku u omjeru od 50% odnosno da je predmet sporazuma bio takav da se drugotuženik formalno navede kao kupac nekretnine te da se ista formano prikaže kao ulog drugotuženika u temeljni kapital prvotuženika.

18. Na pripremnom ročištu održanom dana 20. travnja 2022. sud je na zapisnik konstatirao da vlastoručno pisane bilješke koje prileže spisu, a dostavljene su uz tužbu (list 16-24, 27 i 28 te 30 spisa) nisu čitljive. U odnosu na iste tužitelj se obvezao dostaviti u spis ˝čitljivi prijepis istih sačinjen po vještaku za grafologiju i rukopis, a što je također dokaz koji će predložiti u tijeku glavne rasprave˝. Napominje se da to tijekom postupka nije učinjeno. Na poseban upit suda punomoćniku tužitelja, a obzirom na navode iz podneska od 11. travnja 2022. o tome da su Ugovor o kupoprodaji i Ugovor o unosu nekretnine u temeljni kapital fiktivni pravni poslovi, da li je tužitelj tražio sudsku zaštitu u vidu pobijanja istih, punomoćnik tužitelja je odgovorio "da se ne radi o manama volje, nego o ništetnosti pravnog posla o kojem sud može odlučivati slobodno, kao o prethodnom pitanju, a stvarni ugovor koji je nadomješten fiktivnim jeste Ugovor kako o stjecanju prava suvlasništva za ½ idealnog dijela na ime tužitelja, a tako i samog udjela na ime tužitelja za ½ dijela, te je to bila prava volja i namjera ortaka, ali su pravnu uslugu "izbacili" kao nositelja fiktivno, jer je to bilo lakše za njihov projekt, a što ne utječe na stečene ovlasti tužitelja koje su obrazložene u tužbi".

19. Tijekom postupka na ročištu održanom dana 08. studenog 2024. kvalificirani punomoćnik tuženika na zapisnik je naveo kako je izvršena podjela poslovnog udjela u društvu BRBINJ d.o.o. na dva poslovna udjela od kojih je jedan poslovni udio u vrijednosti od 570.000,00 kn i u odnosu na koji smatra da bi pripao ovdje tužitelju, a drugi poslovni udio je u vrijednosti od 749.600,00 kn i on bi ostao u vlasništvu drugotuženika sve dok tužitelj i drugotuženik eventualno ne sačine Ugovor o prijenosu tog poslovnog udjela sa drugotuženika na tužitelja za dogovoreni iznos. Tuženici su tijekom postupka u nekoliko navrata istakli kako je tužitelj taj koji bi prema dogovoru trebao isplatiti drugotuženika. Ističu da su tužitelju predložili sklapanje sudske nagodbe u tom pravcu kao i to da u svakom trenutku tužitelj može pristupiti sklapanju predloženog ugovora o prijenosu udjela u prvotuženiku jer taj dio od početka nije sporan. Parnične stranke su u više navrata tijekom postupka isticale mogućnost dogovora, ali bez uspjeha.

20. Na ročištu održanom dana 06. studenog 2024. sud je pozvao tužitelja da uredi tužbeni zahtjev obzirom na stanje u sudskom registru, a odgovor kvalificiranog punomoćnika tužitelja razvidan je iz gornjeg odlomka na listu 158 spisa. Tužbeni zahtjev nije uređen prema stanju sudskog registra i izvršenoj podjeli poslovnog udjela prvotuženika. Nakon navoda protivne strane na istom ročištu tužitelj je dopunio tužbeni zahtjev kako slijedi: ˝tužbeni zahtjev iz toč. I. nadopunjava se na način da se u osmom retku i jedanaestom retku pored i iza oznake razlomka "1/2" umeću riječi i oznaka "50%".

21. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje odnosno cijeneći rezultate dokaznog postupka, i to kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝ broj - 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, a niti je osnovan tužbeni zahtjev koji je podredno postavljen.

22. Obzirom na sadržaj isprava u spisu, ovaj sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- dana 8. prosinca 2008. zaključen je između CUR iz [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana] kao prodavateljice i ZU iz [adresa], JMBG:

1204953330103, Predugovor o kupoprodaji nekretnina predmet kojeg su zk.čest.br. 1240/1 površine 555 m[2] i zk.čest.br. 1240/2 površine 554 m[2] upisane u k. o. [katastarska općina]; u tom Predugovoru je konstatirano da je kupac isplatio prodavateljici kaparu u iznosu od 30.000,00 EUR, a da se preostali iznos kupoprodajne cijene od 135.000,00 EUR kupac obvezuje isplatiti prodavateljici na dan sklapanja glavnog kupoprodajnog ugovora;

- dana 30. ožujka 2017. (gotovo deset godina kasnije) drugotuženik je kao kupac sa UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije: CUR) kao prodavateljicom sklopio Ugovor o prodaji nekretnina predmet kojeg su zk.čest.br. 1240/1 površine 555 m[2] i zk.čest.br. 1240/2 površine 554 m[2] upisane u k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 135.000,00 EUR;

- Izjavom o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću od 02. kolovoza 2018. drugotuženik je osnovao društvo BRBINJ d.o.o. Zagreb; u skladu s tom Izjavom je u temeljni kapital društva BRBINJ d.o.o. Zagreb unio nekretnine označene kao zk.čest.br. 1240/1 površine 555 m[2] i zk.čest.br. 1240/2 površine 554 m k. o. [katastarska općina] procijenjene vrijednosti 1.320.000,00 kn;

- Izjavom od 28. rujna 2019. (list 31 spisa) tužitelj i drugotuženik izjavljuju da su zajedno uložili financijska sredstva u projekt Brbinj koji obuhvaća kupnju građevinskog zemljišta na Dugom Otoku, mjestu Brbinj, uvali Jaz, zatim osnivanje trgovačkog društva Brbinj d.o.o. putem kojeg su ishodili projektnu dokumentaciju i građevinsku dozvolu za izgradnju apartmanskog kompleksa od 3 objekta i 14 apartmanskih jedinica, uz naznaku kako slijedi:

˝ CU je ukupno uložio: 569.143,00 kn

JU je ukupno uložio: 777.830,00 kn˝

Uz iznos kraj imena CU rukom je nadopisano 591.654,00 kn;

- nikakva projektna ili građevinska dokumentacija ne prileži spisu niti dokazi vezani uz troškove oko ishođenja iste;

- nacrti Sporazuma o prestanku ortaštva i međusobnim pravima i obvezama prileže spisu sa različitim sadržajem, ali nijedan nije potpisan;

- odlukom jedinog člana društva BRBINJ d.o.o., a to je drugotuženik, od 07. svibnja 2024. izmijenjena je Izjava o osnivanju od 23. svibnja 2022. u odredbama o temeljnom kapitalu i poslovnim udjelima; upisani temeljni kapital sada iznosi 175.180,00 EUR, a sastoji se od dva poslovna udjela – jedan nominalnog iznosa od 75.700,00 EUR (570.361,65 kn) i drugi nominalnog iznosa od 99.480,00 EUR (749.532,06 kn).

23. Na ročištu održanom dana 21. rujna 2022. izveden je dokaz saslušanjem stranaka. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da tuženika poznaje "jer su bili u kvartu" s time da je više poznavao njegovog oca. Dodao je da je početak poslovnog odnosa bio prije 5 godina odnosno da je kupio određenu zemlju prije desetak godina, ali nije imao dovoljno sredstava da kupi dodatno pa je krenuo u razgovore sa drugotuženikom. Na poseban upit suda o kojoj se nekretnini radi, a da ju je kupio, tužitelj je odgovorio da on osobno nije kupio ništa već da je nekretninu kupio ZU, uz napomenu da mu je on dao novce u iznosu od 30.000,00 EUR, a da je nakon izvjesnog vremena dao još 35.000,00 EUR. Dokazom iz kojeg bi bilo vidljivo da je dao novčana sredstva za nekretninu u odnosu na koju je gosp. ZU sklopio Predugovor ne raspolaže jer su oni kako kaže bili prijatelji.

24. Iz iskaza tužitelja nadalje proizlazi da je prvotuženik kao društvo osnovano prije 4 ili 5 godina od strane drugotuženika te da je njihova ideja bila da u projekt uđu pola – pola na način da on osobno dade svoju nekretninu (nekretninu koju je platio gosp. ZU), a da drugu polovinu financira drugotuženik. Tvrdi da je on u osnivanje društva prvotuženika uložio zemlju, i to zemlju koju je platio gosp. ZU. Pojašnjava da je nakon osnivanja prvotuženika dogovor između njega i drugotuženika bio da se napravi projekt (3 objekta), da se ishode građevinske dozvole i da se krene u izgradnju, ali da ništa od toga nije napravljeno. Iskazao je da drugotuženik nije bio zadovoljan sa projektom i nije dozvolio da društvo počne raditi.

25. Na poseban upit suda kada i gdje je ugovoreno da se na njegovo ime prenese poslovni udjel u prvotuženiku kao i ½ dijela vlasništva na zemljištu na Dugom otoku te u kojem roku od navodnog osnivanja ortačke zajednice, tužitelj je odgovorio da se to nisu detaljno dogovorili jer su mislili da će projekt ići normalno i da će projekt zaživjeti i da će zaradu dijeliti pola pola. On i drugotuženik nisu zaključili nikakav ugovor iz kojeg bi bile vidljive prava i obveze stranaka vezano uz projekt Brbinj. Na poseban upit tužitelju koje obveze je osobno preuzeo glede projekta Brbinj, a koje obveze su teretile drugotuženika, tužitelj je odgovorio da su njegove obveze bile da iskoordinira projekt (da se kod projektiranja dogovara sa statičarima, kooperantima i dr.), da se nađu izvođači i da na neki način imaju nadzor na toj cijeloj priči. Istakao je da je napravio projekt (nije ga dostavio u spis te tvrdi da su projekti kod drugotuženika), da je projektant ishodio građevinske dozvole i nakon toga je tražio ponude za gradnju uz mišljenje da je našao zadovoljavajuću. Sud je konstatirao da ponude za gradnju nema u spisu.

26. Glede činjenice od koga je i čijim sredstvima kupljeno zemljište na Dugom otoku (čestica koje su predmet tužbenog zahtjeva) tužitelj je odgovorio da je prvu česticu (555 m2) kupio on to jest Ritz, a drugu je kupio drugotuženik. Na poseban upit suda tužitelju kako opravdava navod da je gosp. ZU kupio česticu 1240/1 površine 555 m2, ako je iz povijesnog izvatka vidljivo da je slijed vlasništva na istoj C CUR, UU CUR, JU, Brbinj d.o.o., tužitelj je odgovorio da nije napravljen kupoprodajni ugovor te je dodao da ZU nije nikada kupio nekretninu, ali da mu je on dao novce da kupi odnosno da su novci od strane gosp. ZU predani gospođi OU. Na daljnji upit suda tužitelja zašto nije realizirana kupoprodaja odnosno zašto nije sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine koja se sastoji od čestice 1240/1 površine 555 m2 za koju tvrdi da je dao novac, tužitelj je odgovorio "zato što smo čekali da ćemo nabaviti sredstva ili partnera koji će kupiti drugu česticu i sve objediniti u jednom kupoprodajnom ugovoru".

27. Tužitelj ne spori da je drugotuženik zapravo taj koji je od UU kupio predmetnu česticu te navodi da su se tako dogovorili (CUR i UU su iste osobe). Iz njegovog iskaza nadalje proizlazi da su novac za izgradnju trebale dati banke putem kredita čiji korisnik bi bio prvotuženik, ali da pregovori o kreditiranju sa bankama nisu realizirani iz razloga jer drugotuženik o tome nije htio razgovarati. Glede pojašnjenja tko je ZU tužitelj je odgovorio da je on njegov poznanik i rođak od prvotuženika koje ih je povezao sa UU. Nakon što su tužitelju predočene rukom pisane isprave koje prileže spisu, a za koje je sud konstatirao da nisu čitljive, tužitelj je iskazao da se radi o bilješkama odvjetnika ŠU koji ga je prije savjetovao. Glede izjave na listu 31 spisa iskazao je da je tu izjavu sastavio drugotuženik te da iz nje proizlazi tko je koliko uložio te je nadodao da je on još nešto uložio u vodne doprinose.

28. Tužitelj nema saznanja zašto nije potpisan Sporazum o prestanku ortaštva i međusobnim pravima i obvezama, a nacrti kojeg prileže spisu, uz napomenu da je odnos njega i drugotuženika bio drugačiji nego strogo poslovni. Tvrdi da je njegovo ulaganje u visini od 82.000,00 EUR zapravo i sadržano u izjavi koju su potpisali on i drugotuženik.

29. Na poseban upit suda tužitelju da li se može očitovati na navod iz nacrta Sporazuma da je on za poslovni udio u prvotuženiku trebao isplatiti drugotuženiku kupoprodajnu cijenu u visini od 100.000,00 EUR, tužitelj je odgovorio da su se oni dogovarali da bi on otkupio taj dio, ali su drugotuženik i njegov odvjetnik tražili dodatne garancije da će im sredstva biti isplaćena, a on te garancije nije htio dati. On osobno nije davao pozajmice društvu nego tvrdi da je novce fizički davao drugotuženiku koji ih je prenosio na društvo. Iz iskaza tužitelja također proizlazi da u vrijeme kada je sklopljen Predugovor i njegov Aneks (2008. i 2009.) nije bio u poslovnom odnosu sa drugotuženikom. Tužitelj je svjestan da Predugovor u spisu od 8. prosinca 2008. nije potpisan te je ponovio da je " ZU otišao dole i dao gđi. UU novce". Na poseban upit tužitelju da li je razgovarao sa drugotuženikom što će biti sa nekretninama i udjelima ako se projekt izjalovi odgovorio je da nisu razgovarali o udjelima i nekretninama, s time da su prije dogovorili da će sve dijeliti pola pola.

30. Iz iskaza drugotuženika proizlazi da se on i tužitelj poznaju kao susjedi, a da su se negdje od 2016. upoznali bolje preko strica, uz napomenu da tužitelj slovi kao uspješan poslovni čovjek. Naveo je da su razgovarali o građevinskim projektima kakve je on već radio, a njega je interesirao jedan takav projekt te su se dogovorili da bi mogli u projekt zajednički. Društvo BRBINJ d.o.o. Zagreb osnovao je on osobno u veljači 2017. i u društvo je unesena nekretnina procijenjena u vrijednost temeljnog kapitala u visini od 1.320.000,00 kn. Na poseban upit suda drugotuženiku što je točno dogovorio sa tužiteljem glede kupnje nekretnina koje su predmet ovog postupka, osnivanja društva BRBINJ d.o.o. i daljnjih ulaganja, drugotuženik je odgovorio da su se dogovorili da on kupi nekretninu (ne tužitelj), da on osnuje trgovačko društvo te je napomenuo "to je bila naša volja s kojom sam se ja složio". Ponovio je da tužitelj nije ništa kupio od onoga što je predmet ovog postupka. Na poseban upit suda drugotuženiku koja su bila ulaganja tužitelja vezano uz njihov dogovor, drugotuženik je odgovorio da je njegov zadatak bio da ga savjetuje, da vodi način na koji će se odraditi projekt i projektna dokumentacija. Tvrdi da tužitelj nije dao apsolutno nikakav novac u nijednom trenutku te je dodao kako je tužitelj izrijekom želio da se u nijednom postupku u projektu ne spominje njegovo ime, već da sve glasi na njega (drugotuženika) i da on sve vodi.

31. Na ponovni upit suda drugotuženiku (obzirom na stanje spisa) koje su bile financijske obaveze tužitelja glede zajedničkog projekta, drugotuženik je odgovorio da je imao obaveze, ali ih nisu konkretno precezirali. Na daljnji upit suda drugotuženiku da li je on sastavio izjavu koja prileži spisu na listu 31 i koja mu se predočava, drugotuženik je odgovorio da ju je on sastavio u dogovoru i u suglasnosti sa tužiteljem. Na daljnji upit suda drugotuženiku iz kojeg razloga je takav sadržaj izjave potpisao ako je upravo rekao sudu da tužitelj nije uložio nikakva novčana sredstva, drugotuženik je odgovorio da je to zato jer je on isto imao troškove vezano za taj projekt i to troškove za sve radnje tijekom projekta, a to su radnje otvaranja firme iako ju je on otvorio osobno. Na daljnji upit suda drugotuženiku da li je tužitelj dao novac u visini od 569.143,00 kn ispravljeno na 591.654,00 kn, odgovorio je da je iako on formalno nije proveo nikakvu radnju te je dodao da je novce dao mimo njemu poznatih kanala.

32. Iz iskaza drugotuženika nadalje proizlazi da je do poremećaja usmeno ugovorenih odnosa tužitelja i njega došlo izdavanjem rješenja o naplati komunalnog doprinosa, a koju tužitelj nije želio izvršiti iako bi naknadu uplatilo društvo odnosno prvotuženik. Tvrdi da nikada nije dogovoreno da se na tužitelja prenese poslovni udjel u društvu BRBINJ d.o.o. Zagreb kao i jedna polovina dijela vlasništva na zemljištu na Dugom otoku te da o tome prvi puta ima saznanja iz tužbenog zahtjeva u ovom postupku. Dodao je da on i tužitelj nikada nisu zaključili nikakav ugovor iz kojeg bi bile vidljive prava i obveze stranaka vezano uz projekt BRBINJ. Na ponovni daljnji upit suda drugotuženiku koje obveze je preuzeo on osobno, a koje obveze su teretile tužitelja glede projekta Brbinj, drugotuženik je odgovorio da je on vodio projekt što se tiče vođenja firme, potpisivao sve radnje koje su bile potrebne, vodio financije, vodio sve konkretne poslove, dok je tužitelj imao savjetodavnu ulogu, radio u angažmanu sa projektantima, rješavao i neka tehnička pitanja. Drugotuženik tvrdi da je zemljište na Dugom otoku koje je predmet postupka kupio on osobno vlastitim sredstvima od OU te je platio pripadajući porez. Nema saznanja da bi tužitelj bilo kome dao bilo kakva novčana sredstva za kupnju nekretnine. Naveo je da nema saznanja ni o poslovnom odnosu tužitelja sa ZU iako zna da je nešto rađeno.

33. Na poseban upit suda drugotuženiku iz kojeg razloga nije potpisan Sporazum o prestanku ortaštva i međusobnim pravima i obvezama, a nacrti kojeg prileže spisu, drugotuženik je odgovorio da nisu postigli dogovor na koji način će njega tužitelj isplatiti. Pojasnio je da je razlog taj što je tužitelj inzistirao na malim ratama kroz dulji vremenski period, a on je obzirom na dinamiku tražio da mu ponudi odgovarajuće osiguranje što tužitelj nije prihvatio. Tvrdi da mu je predložio da pričekaju odnosno da skupi određenu količinu novca, ali kada je taj vremenski tijek protekao tužitelj nije prikupio ništa i ponovno inzistirao na malim ratama bez osiguranja.

34. Na poseban upit suda drugotuženiku da li može potvrditi da je postojao usmeno sklopljen ugovor o ortakluku između njega i tužitelja, drugotuženik je odgovorio da usmeno nisu nikada spomenuli njihov odnos kao ortakluk, već su se dogovorili da zajedno krenu u projekt. Dodao je da bi u slučaju realizacije tog projekta on i tužitelj dijelili profit po pola, međutim da je projekt realiziran samo do prve faze što uključuje otvaranje trgovačkog društva u svrhu projekta te izradu projektne dokumentacije za gradnju i dobivanje građevinskih dozvola. Naveo je i to da je u toj prvoj fazi tužitelj pomagao u izradi projekta, zajedno s njim je vodio razgovor s projektantima o projektu, pomagao mu i vodio tehničke radnje pri dobivanju građevinske dozvole, komunicirao i odradio dokumentaciju vezanu za komunalne službe. Na daljnji upit suda drugotuženiku da li to znači, a obzirom na njegov dosadašnji iskaz, da su radnje tužitelja koje je upravo opisao u vrijednosti od 591.654.000 kn koliko je naveo u pisanoj izjavi, drugotuženik je odgovorio da navedeni iznos uključuje sve radnje i sva financijska ulaganja pri čemu na upit koja su to financijska ulaganja odgovara sa "gosp. CU je tražio da sva financijska ulaganja vršim ja tako da nema nikakvog pravnog traga". Izjavio je i to da je tužitelj davao novac njemu (gotov novac) u visini kako je to navedeno u izjavi na listu 31 spisa te je pojasnio da iznos naveden na toj izjavi predstavlja količinu novca za koju su se oni usuglasili da je tužitelj utrošio na ovu investiciju.

35. U konačnici drugotuženik, nakon iscrpnih pitanja punomoćnika tužitelja, iznosi tvrdnju kako je nakon izostanka realizacije projekta namjera bila da se njegov čitav poslovni udio u prvotuženiku prenese na tužitelja jer je on osobno tijekom prve faze projekta iskazao želju da iz njega izađe i to zbog stava tužitelja prema trgovačkom društvu i razlozima potencijalne profitabilnosti projekta. Drugotuženik nije želio odgovoriti na pitanje suda da li je on osobno predao cjelokupan iznos kupoprodajne cijene iz ugovora od 30. ožujka 2017. u visini od 135.000,00 EUR prodavateljici UU već je iskazao da je izbrojao 135.000,00 EUR u gotovom novcu i predao ga prodavateljici no nije želio odgovoriti kako je došao do tog novca. Naposljetku drugotuženik navodi da iznos od 591.654,00 kn predstavlja točan iznos koji je tužitelj uložio na ime projekta. Dodaje da je spreman prenijeti na njega poslovni udio u društvu prvotuženika u visini od 570.400,00 kn, a da to nije učinio jer tužitelj ne želi da nešto glasi na njega.

36. Na ročištu održanom dana 08. studenog 2023. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZU. Iz iskaza istog u bitnom proizlazi da je sklopio Predugovor s gospođom CUR te da je namjena kupnje trebala biti da se dođe u posjed cijele nekretnine i da se grade objekti za daljnju prodaju. Nakon što je saznao da Predugovor koji je u spisu nije potpisan, svjedok je naveo da se potpisani primjerak nalazi kod gosp. ŠU. Svjedok je nadalje iskazao da je od ovdje tužitelja primio gotov novac u iznosu od 30.000,00 EUR, a koji je dao gđi. OU. Naveo je da između njega i tužitelja ne postoji nikakav pisani trag vezano uz kolanje novca. Dodao je da je glavni Ugovor sklopio ovdje drugotuženik jer su "oni" dali 65.000,00 EUR i de facto su bili dužni još 100.000,00 EUR. Na pitanje glede svog odnosa sa tužiteljem odgovorio je da su oni prijatelji već 50 godina, da je on radio "neke stvari" te da mu je on "uskočio". Na daljnji upit suda svjedoku zašto tužitelj osobno nije dao novce gđi. OU, svjedok je odgovorio da je imao "drugih poslova" te da ga je zamolio da to rješava. Također je naveo da je osobno prisustvovao predaji iznosa od 70.000,00 EUR od strane ovdje drugotuženika gđi. OU te je dodao da je ona sama iskazala da je primila 65.000,00 EUR od "njih". Na daljnji upit suda svjedoku da li može pojasniti iz kojeg razloga se na glavnom Ugovoru o kupoprodaji navodi samo drugotuženik, svjedok je odgovorio da je to bilo iz razloga što su drugotuženik i tužitelj imali dogovor da se zemljište prebaci na pravnu osobu radi lakše realizacije projekta. Iz njegovog iskaza proizlazi da je proteklo deset godina od Predugovora do realizacije kupoprodaje. Glede njegova saznanja o postojanju ortačke zajednice odnosno poslovnom odnosu tužitelja i drugotuženika, svjedok iskazuje da je nakon prijenosa zemljišta na pravnu osobu drugotuženik trebao realizirati kredite preko HBOR-a i onda su na tom zemljištu trebali raditi objekte. Na poseban upit suda svjedoku koja je trebala biti njegova korist, svjedok je odgovorio da u početku korist nije bila nikakva (do razilaženja drugotuženika i tužitelja), a eventualno bi korist postojala naknadno kod prodaje, ali nisu razgovarali u kojem omjeru.

37. Na ročištu održanom dana 03. srpnja 2024. saslušan je svjedok ŠU (odvjetnik). Iz iskaza istog u bitnom proizlazi da tužitelja poznaje dugo te da mu je bio klijent preko deset godina, ali da nisu imali sklopljen ugovor o zastupanju. Pojašnjava da je po njegovim uputama sastavio Predugovor i Aneks u kojem je ZU formalno bio naveden kao kupac, a pravi kupac je bio ovdje tužitelj koji je dao novac za kupoprodajnu cijenu. Svjedok tvrdi da je on osobno dao novac prodavateljici OU. Sjeća se da je bilo ugovoreno 165.000,00 EUR, a da je dao 30.000,00 EUR. Nadalje navodi da se slijedećih desetak godina ništa bitno nije događalo oko tog projekta, ˝da bi negdje krajem 2019. došli do njega i CU i JU i TU te se ustanovilo da su u međuvremenu CU i JU postali partneri, da je CU zajedno s JU uzeo i isplatio zemljište, a da je zemljište uloženo kao temelji kapital d.o.o. -a˝. Prema njegovim navodima ovdje drugotuženik je htio izaći iz projekta. Također je iskazao kako je bilo više sastanaka, da je on osobno ručno vodio bilješke te kako je njegov posao bio da pripremi Sporazum o prestanku ortaštva i međusobnim pravima i obvezama, ali da je zapelo na novcima. Naveo je i to da je osobno predložio ovu parnicu, ali da nije sastavljao tužbeni zahtjev. Osobno je predao sudu potpisani primjerak Ugovora zaključenog između OU i ZU. Iz iskaza svjedoka također proizlazi da je tužitelj trebao isplatiti drugotuženika, da su se ˝vrtili˝ različiti iznosi i rokovi isplate, ali da se ne sjeća koliki.

38. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, s time što tužba treba sadržavati određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja te činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev (čl. 186. st. 1. ZPP). Pri tome je sud vezan ne samo granicama tužbenog zahtjeva nego i činjeničnim tvrdnjama na kojima se temelji tužbeni zahtjev.

39. Nadalje, prema shvaćanju ovoga suda tužitelj i drugotuženik su zajednički dogovorili kupnju zemljišta na Dugom otoku (zk.čest.br. 1240/1 površine 555 m[2] i zk.čest.br. 1240/2 površine 554 m ) radi izgradnje objekta na istom i njegove kasnije prodaje.

40. Ortaštvo je zajednica osoba i dobara, kojom se dvije ili više osoba uzajamno obvezuju uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja. Ugovor o ortaštvu je konsensualni ugovor jer nastaje u trenutku kada se ortaci o njemu sporazumiju. To je i neformalan ugovor s obzirom na to da za sklapanje ugovora nije propisan pisani oblik osim u slučajevima kada se ugovor odnosi samo na sadašnju ili buduću imovinu - jer se uložena imovina mora popisati i opisati svi dijelovi koji u nju ulaze te kada se u ortaštvo unose nekretnine. Posebni propis koji sadrži odredbe vezane uz Ugovor o ortaštvu je Zakon o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje u tekstu: ZOO), i Odsjek 13., čl. 637. do 660.

41. U odnosu između tužitelja i drugotuženika ovlaštenje na vođenje poslova preneseno je na drugotuženika, u kojem smislu sud ukazuje na sadržaj odrdbe čl. 643. st. 1. ZOO-a. Naime, isti je kao kupac sa UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije: CUR) kao prodavateljicom sklopio Ugovor o prodaji nekretnina predmet kojeg su zk.čest.br. 1240/1 površine 555 m[2] i zk.čest.br. 1240/2 površine 554 m[2] upisane u k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 135.000,00 EUR. Također, drugotuženik je Izjavom o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću koja datira od 02. kolovoza 2018. osnovao društvo BRBINJ d.o.o. Zagreb u skladu s kojom Izjavom je u temeljni kapital društva BRBINJ d.o.o. Zagreb unio nekretnine označene kao zk.čest.br. 1240/1 površine 555 m[2] i zk.čest.br. 1240/2 površine 554 m k. o. [katastarska općina] procijenjene vrijednosti 1.320.000,00 kn.

42. Dakle, u ovom slučaju postoji ugovorni odnos stranaka vezan uz investiranje u kupnju zemljišta (tužitelj preko ZU, drugotuženik osobno) dok daljnji eventualni dogovori oko izgradnje stambenih objekata-građevina na zk.čest.br. 1240/1 i zk.čest.br. 1240/2 k. o. [katastarska općina] nisu realizirani. Neovisno o izostanku bilo kakve pisane dokumentacije o izvršenim ulaganjima u projekt, mimo same kupnje zemljišta, tužitelj i drugotuženik su Izjavom od 28. rujna 2019. utvrdili da ulaganja izvršena od strane tužitelja ukupno iznose 569.143,00 kn/75.538,26 EUR (rukom ispravljeno na 591.654,00 kn/78.525,98 EUR), dok ulaganja drugotuženika iznose 777.830,00 kn/103.235,78 EUR. Tijekom postupka, a imajući u vidu vođene pregovore oko mirnog rješenja spora, drugotuženik je izvršio podjelu poslovnog udjela u društvu prvotuženika na dva poslovna udjela, i to jedan nominalnog iznosa od 75.700,00 EUR (570.361,65 kn) i drugi nominalnog iznosa od 99.480,00 EUR (749.532,06 kn). Napominje se kako spisu ne prileže dokazi da su izvršene potrebne radnje u svrhu izgradnje objekta i ostvarivanja gospodarskog cilja ortaštva.

43. Tužitelj nije uredio tužbeni zahtjev unatoč izričitom upitu suda i unatoč tome što mu je sud nekoliko puta tijekom postupka ukazao da predmet tužbenog zahtjeva više ne postoji kao takav (nije više jedan poslovni udjel nego dva u različitim omjerima). Također, tužitelj ne može tražiti utvrđenje vlasništva na nekretnini na način kako je postavljena toč. II tužbenog zahtjeva u ovom postupku jer se radi o imovini društva BRBINJ d.o.o. odnosno imovini prvotuženika koja je unesena u temeljni kapital sukladno dogovoru.

44. Prema pravnom shvaćanju ovog suda tužitelj je trebao raskinuti ortakluk odnosno tražiti sudski raskid ugovora o ortaštvu i tražiti podjelu imovine ortaka, a ne samo utvrđenje postojanja ortačke zajednice, posebice ne na način kako je postavljen tužbeni zahtjev u ovom postupku. Ta zajednica postoji, ali ne prema uvjetima koje navodi tužitelj. U smislu navedenog tužitelju se ukazuje na sadržaj odredbe čl. 655. toč. 6. ZOO-a. Kako tužitelj nije postavljenim tužbenim zahtjevom tražio sudski raskid ugovora o partnerstvu (ortaštvu), to je neosnovan podredno postavljen tužbeni zahtjev kojim bi se tuženicima naložila isplata jer za takvu isplatu nema osnove.

45. Tužitelj u podnesku od 11. travnja 2022. navodi da su ugovor o kupoprodaji nekretnine koji prileži spisu i ugovor o unosu nekretnine u društvo fiktivni pravni poslovi. Međutim, tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da predmetni ugovori nisu sklopljeni suglasnošću volja ugovornih strana odnosno da su nastali suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori privid – fikcija pri njihovu sklapanju.

46. Odredbom čl. 285. st. 1. ZOO-a propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Prividni ugovor je ugovor pri čijem sklapanju postoji svjestan ili sporazuman nesklad između volje i njenog očitovanja na strani obje ugovorne strane s ciljem stvaranja lažnog dojma kod trećih osoba. U slučaju apsolutne simulacije, kad ugovorne strane prividno sklapaju ugovor, a zapravo ga ne žele sklopiti, takav ugovor prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a nema učinka među ugovornim stranama, a što je obilježje ništetnih pravnih poslova.

47. Na temelju izvedenih dokaza ovaj sud je ocijenio da su upravo suglasnošću volja ugovornih strana sklopljeni pravni poslovi na koje ukazuje tužitelj. Tužitelj nije dokazao da je prava volja stranaka bila sklopiti prividne (simulirane) ugovore odnosno nije dokazao da ugovorne strane istih zapravo nisu htjele da ugovor nastane i pravno djeluje. Činjenični supstrat koji navodi tužitelj i izvedeni dokazi ne daju osnove smatrati da su ugovor o kupoprodaji i ugovor o unosu nekretnine u društvo ništetni. Ponovno se ističe da sud unutar pojedinog slučaja odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP). To znači da sud nije ovlašten tužitelju dosuditi ni više od onoga što je tražio, ni nešto drugo od onoga što je tražio.

48. Slijedom svega iznijetog, ocjena je ovog suda da vid pravne zaštite koji tužitelj traži u ovom postupku nije osnovan.

49. Tužitelj, budući da je izgubio spor, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženiku. Visina naknade tuženiku utvrđena je temeljem odredbi tbr. 7., 8., 9., 40. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22 i 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), dok je porez na dodanu vrijednost obračunat prema tbr. 42. Tarife i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (˝Narodne novine˝ broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22 i 138/23), sve imajući u vidu vrijednost predmeta spora određen rješenjem od 20. travnja 2022.

50. Temeljem članka 164. ZPP-a tuženiku su priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.751,94 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife), pristup ročištu održanom 20. travnja 2022. i 21. rujna 2022. u zatraženom iznosu od 875,97 EUR, za svako (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), pristup ročištu održanom 8. studenog 2023. u zatraženom iznosu od 1.313,96 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), sastav podneska od 29. srpnja 2024. u iznosu od 1.320,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) te pristup ročištima održanim 12. ožujka 2024. i 6. studenog 2024. u iznosu od 1.320,00 EUR za svako (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), što uz uvećanje za 10% uslijed zastupanja više osoba u isto postupku (Tbr. 40 Tarife) i uvećanje za iznos PDV-a ukupno iznosi 12.069,53 EUR.

51. Ocijenjen je neosnovanim zahtjev tuženika na ime troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer plaćanje te pristojbe nije izvršeno. Također se napominje da tuženik ne samo da nije podmirio navedenu pristojbu već nije ni pozvan na njezino plaćanje, obzirom na sadržaj odredbe čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18), u smislu koje obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

Zagreb, 19. prosinca 2024.

S u d a c:

Jasna Golubić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda.

DNA:

1. Odvj. Joško Biliškov, Zagreb, Petrinjska 48

2. Odvj. Damir Katić, Zagreb, Drniška 22