REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-174/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja i punomoćnika po zaposlenju tuženika, s danom objave 19. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti kojim je određeno:

" Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.262,32 € (84.855,95 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe sudu, a određuju se u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam posto, a sve u roku od 15 dana.".

II/ Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 860,88 €.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.471,76 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe sudu, a određuju se u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam posto, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako da je osiguranik tužitelja MS stradao prometnoj nezgodi dana 04. listopada 1994. za koju je isključivo bio odgovoran osiguranik tuženika FS. Zbog navedene nesreće osiguraniku tužitelja je rješenjem broj 6924 od 29. srpnja 1999. priznato pravo invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Isplatom invalidske mirovine osiguranik tužitelja trpi štetu. Tužitelj je svom osiguraniku za razdoblje od 01.02.2013. do 30.09.2016. isplatio mirovinu u iznosu od 95.944,92 kn te istu potražuje od tuženika. Od navedenog iznosa, iznos od 13.563,38 kn odnosi se na razmjerni iznos mirovine isplaćene u razdoblju od 01.02.2013. do 31.12.2013., dok se iznos od 82.381,54 kn odnosi na mirovine isplaćene u razdoblju od 01.01.2014. do 30.09.2016.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare za isplatu invalidske mirovine jer je tužba podnesena dana 18.10.2016. nakon proteka trogodišnjeg roka, istaknuo je kako je sporna primjena Zakona o mirovinskom osiguranju i pravu tužitelja da od tuženika potražuje isplatu punog iznosa invalidske mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja u razdoblju od 01.01.2014. do 30.09.2016. te je naveo kako s na obračun štete primjenjuje zakon koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaj odnosno Zakon o osiguranju Narodne novine 9/94 iz 1994 jer je 24.10.1994. dogodio štetni događaj.

3. Tužitelj je podneskom od 24.03.2017. priznao da je djelomično utuženo potraživanje u zastari pa je stoga djelomično povukao tužbu i to za iznos od 10.988,97 kn, dok je ostao kod zahtjeva da su se isplati iznos od 84.855,95 kn. Budući da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe to je slijedom navedenog, valjalo na temelju odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) riješiti kao u izreci rješenja.

4. Dana 13. srpnja 2017. sud je donio prvostupanjsku odluku kojom usvaja u cijelosti tužbeni zahtjev na način da nalaže tuženiku isplatu iznosa od 84.855,95 kn zajedno sa zateznim kamatama. Ista odluka potvrđena je presudom VTS RH Pž- 5902/2017 od 04. lipnja 2018., no obje odluke su ukinute rješenjem VSRH Rev- 2139/2018 od 04. travnja 2023. u kojem je naveo kako je revizijski sud u nizu svojih odluka zauzeo pravno shvaćanje da je za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine te da kod istog pravno shvaća ostaje i dalje, pa da su prvostupanjski i drugostupanjski zbog pogrešnog pravnog pristupa prilikom odlučivanja o visini naknade štete nisu pravilno utvrdili činjenično stanje odnosno visina štete nije obračunata temeljem odredaba Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 51/05, 36/09, 75/09, dalje u tekstu ZOOP), slijedom čega su vratili predmet na ponovni postupak.

5. U ponovljenom postupku tužitelj je naveo kako on potražuje štetu za razdoblje isplate od 01.01.2014. do 30.09.2016. za koje vrijeme je važio Zakon o mirovinskom osiguranju, za koje tužitelj smatra da je specijalni i kasniji propis od ZOOP-a te da se isti treba primijeniti u konkretnom slučaju, a ne ZOOP. Smatra kako mu pripada čitavi iznos koji je isplatio svoj osiguraniku

6. Tuženik je u ponovljenom postupku naveo kako se visina štete mora utvrđivati temeljem čl. 27. st. 2. ZOOP-a koji stvarnu štetu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine određuje se u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenje HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: izračun razmjerno iznosa invalidske mirovine (list 3 spisa), obračun isplaćene mirovine (list 4 spisa), obavijest o isplati štete (list 5 spisa), zapisnik o uviđaju (list 6-7 spisa), službena bilješka (list 8 spisa), skica (list 9-10 spisa), rješenje od 29.07.1999. (list 11- 12 spisa), rješenje od 04.12.1996 (list 13 spisa), rješenje od 11.07.1997. (list 14 spisa), zaključak (list 15 spisa), rješenje od 19.06.1996. (list 16 spisa), rješenje od 29.02.1996 (list 17 spisa), rješenje od 21.11.1995. (list 18 spisa), rješenje Općinskog suda u Rijeci (list 25 spisa), sudska praksa (list 26-31 spisa), izračun razmjernog iznosa invalidske mirovine (list 34 spisa) te je proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darku Prpiću dipl. oec. (list 84-93 spisa).

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud došao je do uvjerenja da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

9. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 84.855,95 kn, što u protuvrijednost u eurima iznosi 11.262,32 € zajedno sa zateznom kamatama, a koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 01. studenog 2013. do 30.rujna 2016.

10. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događa, odgovornost osiguranika tuženika, činjenica da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a koja je nastupila kao posljedica navedene prometne nesreće, već je sporna primjena materijalnog prava, a posljedično s time osnov i visina tužbenog zahtjeva.

11. Prema pravnom shvaćanju ovog suda (tako i VSRH Rev 552/2008, Rev-x- 1262/11, kao i VTS RH Pž-1736/14, Pž-3057/14, Pž-9132/14) tužitelj ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta je za tužitelja nastala prilikom isplate svake invalidske mirovine.

12. Za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni brojevi Rev 497/2022 od 14. veljače 2024., Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x388/18 od 15. kolovoza 2020. i dr. te ovoga suda Pž-2996/2024-2 od 6. kolovoza 2024., Pž-2857/2024-3 od 4.rujna 2024. i dr.).

13. Tužitelj se poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 157/13, 151/2014, 33/2015, 93/2015 dalje u tekstu: ZOMO), kao i odredbe ranijeg zakona.

14. U konkurenciji odredaba ZOOP-a o ZMIO-a i ZOMO-a valjalo je primijeniti odredbe ZOOP-a, sukladno uputi VSRH kao i VTS-a zauzetog na Sjednici 09. lipnja 2022.

15. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

16. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu. U konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad slijedom čega bi tužitelj imao pravo na naknadu štete samo u vidu postojanja razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

17. Stoga je sud, po tuženikovom prijedlogu, radi utvrđenja visine razlike između isplaćene invalidske mirovine utvrđene tužiteljevim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, sve sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a odredio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku financijske struke

18. Stalni sudski vještak Darko Prpić u svom Nalazu i mišljenju u kratkom je naveo kako je tužitelj u razdoblju od 01.02.2013. do 31.12.2013. sukladno obračunu razmjernog dijela mirovine ukupno isplaćeno 26.649,29 kn, a da je u razdoblju od 01.01.2014. do 30.09.2016. isplaćeno 82.381,54 kn, odnosno ukupno 109.030,83 kn. Izračun invalidske mirovine s osnove povrede na radu za utuženu razdoblje sukladno izračunu vještaka iznosi ukupno 130.051,30 kn. Ukupna razlika između isplaćene mirovine u utuženom razdoblju od 01.02.2013. do 30.09.2016. temeljem rješenja HZMO-a i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu iznosi 21.020,47 kn što iznosi 2.789,89 €, odnosno da bi invalidske mirovine s osnove povrede na radu bile za 21.020,47 kn/ 2.789,89 € više u odnosu na isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u utuženom razdoblju od 01.02.2013. do 30.09.2016.

19. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale prigovora, stoga ga je sud u cijelosti prihvatio obzirom da je cijenio da je izrađeno u skladu s pravilima znanosti i struke te da je vještak svoje mišljenje iznio savjesno i argumentirano, a temeljem dostupne dokumentacije.

20. Ovdje valja napomenuti da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja prilikom vršenja izračuna uzeo u obzir utuženi period po prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu koji se odnosio na period od 01.02.2013. do 30.09.2016., no međutim tužitelj je naknadno povukao djelomično tužbu pa se konačno postavljeni tužbeni zahtjev odnosi na period od 01.11.2013. do 30.09.2016.

21. Sud je uvidom u obračun isplaćene mirovine (list 4 spisa) i izračun razmjernog iznosa invalidske mirovine (list 34 spisa) utvrdio kako je u period od 01.11.2013. do 30.09.2016. tužitelj isplatio svojem osiguraniku temeljem rješenja HZMO-a ukupno 87.243,26 kn (od 01.11.2013. do 31.12.2013. iznos od 4.861,72 kn i od 01.01.2014. do 30.09.2016. isplaćeno 82.381,54 kn). Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio kako bi invalidska mirovina s osnove povrede na radu za razdoblje od 01.11.2013. do 30.09.2016. iznosila 103.623,57 kn. Dakle, invalidska mirovina s osnove povrede na radu bila bi za 16.380,31 kn/ 2.174,04€ viša u odnosu na isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u utuženom razdoblju od 01.11.2013. do 30.09.2016.

22. Budući da iz zauzetog pravnog stajališta u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je u ponovljenom postupku slijedio i ovaj sud, proizlazi da se u konkretnom slučaju primjenjuje ZOOP, koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine (čl. 27. ZOOP-a), odnosno da je tuženik u obvezi naknaditi samo razliku primjenom metodologije iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a. U ponovljenom postupku utvrđeno je da ne postoji razlika koju bi tuženik bio u obvezi naknaditi budući da je iznos invalidske mirovine kojeg je tužitelj isplaćivao svojem osiguraniku niži od iznosa invalidske mirovine koju bi osiguranik tužitelja ostvario u slučaju isplate invalidske mirovine za slučaj ozljede na radu.

23. Slijedom navedenog, na temelju Nalaza i mišljenja vještaka kao i dostavljene dokumentacije u spisu, sud je utvrdio da ne postoji tuženikova obveza naknađivanja iznosa koje je tužitelj isplatio unatoč utvrđenoj odgovornosti tuženikovog osiguranika za predmetni štetni događaj. Zbog zauzetih pravnih stajališta izuzete su od primjene odredbe čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju budući da je posebnim propisom odgovornost tuženika kao osiguratelja vozila štetnika dodatno propisana i ograničena metodologijom iz čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i donio odluku kao pod točkom I/ izreke ove presude.

24. Obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu dužan je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka. Tuženiku je dosuđena naknada troškova parničnog postupka i to troška financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 € te trošak sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 360,74 € i sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 100,14 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23). Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkom II/ izreke ove presude.

U Zagrebu 19. prosinca 2024. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku