Poslovni broj: UsI-717/2022-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, 19. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/21- 01/88, URBROJ: 513-04-22-2, od 11. veljače 2022. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, KLASA: UP/I-410- 20/2016-001/4156, URBROJ: 513-007-17-01-2020-17, od 20. studenoga 2020. godine.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/21-01/88, URBROJ: 513-04-22-2, od 11. veljače 2022. godine, odbijena je žalba EG (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, KLASA: UP/I-410-20/2016-001/4156, URBROJ: 513-007- 17-01-2020-17, od 20. studenoga 2020. godine, kojim mu je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 822.580,00 kn, te utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 41.129,00 kn.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 29. ožujka 2022. godine tužitelj je prepričao tijek prijašnjeg upravnog postupka. Smatra da su tijela državne uprave pogrešno primijenila zakonske odredbe, te pogrešno odlučila kad su mu utvrdila obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina, jer da kupnjom predmetnog stana rješava vlastito stambeno pitanje. Naveo je da mu je supruga još prije nego su se vjenčali, kupila stan za koji je bila oslobođena od plaćanja poreza na promet nekretnina, te da ga je morala prodati zbog problema sa vraćanjem enormnog kredita u švicarskim francima, tako da je na kraju platila porez na promet nekretnina za taj stan. Dodao je da bi ispalo da ne bi bio u obvezi platiti porez za predmetni stan da nije u braku sa suprugom, tako da je ovo sada porez na brak i poštenje. Drži da nije legitimno uskraćivati mu pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina prilikom kupnje svoje prve nekretnine kojom rješava stambeno pitanje svoje četveročlane obitelji, jer mu je supruga platila porez na promet nekretnina za stan za koji je prvotno oslobođena od plaćanja poreza, tako da proizlazi da ni on ni njegova supruga nikada nisu bili oslobođeni plaćanja poreza na promet nekretnina prilikom kupnje nekretnine kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje. Istaknuo je da svakako nije riješio svoje stambeno pitanje, jer je taj stan koji je kupila njegova supruga na koji je kasnije morala platiti porez na promet nekretnina, imao samo 33,63 m[2] , a on sada za svoju četveročlanu obitelj ima pravo na 90 m[2] površine stana, tako da bi svakako imao pravo na oslobođenje od plaćanja poreza bar za tu razliku, odnosno da bi imao pravo na oslobođenje za 56,37 m[2] . Tužitelj je predložio da se izvede dokaz njegovim saslušanjem, te da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 21. studenoga 2024. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem iz razloga što je smatrao da isti nije relevantan za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njega, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U ovom upravnom sporu nije sporno to da je supruga tužitelja, prije nego se udala za tužitelja, kupila stan od 33,63 m[2] , za što je oslobođena od plaćanja poreza na promet nekretnina jer je time rješavala vlastito stambeno pitanje, da bi joj kasnije bilo naloženo da taj porez plati jer je taj stan otuđila.

9. Sporno je to je li s obzirom na ova činjenična utvrđenja iz prethodne točke ovog obrazloženja, tužitelj dužan platiti porez na promet nekretnina radi kupnje stana od 59,60 m[2] na adresi u [adresa].

10. Člankom 11.d. stavkom 2. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj 69/97, 26/00 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 127/00 - članak 172. Općeg poreznog zakona, 153/02, 22/11 i 143/14; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina iz članka 11.a ili 11.b Zakona nema niti bračni drug građanina ako je građaninu utvrđeno pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, niti u slučaju ako je građaninu porez na promet nekretnina naknadno utvrđen rješenjem Porezne uprave.

11. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je tužitelj 25. srpnja 2016. godine kupio stan od 59,60 m[2] , u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina], na adresi u [adresa], za 110.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti. Radi toga je prijavio promet nekretnina, te podnio zahtjev za oslobođenje od plaćanja poreza, jer da kupoprodajom stana rješava vlastito stambeno pitanje za četveročlanu obitelj. U prijašnjem upravnom postupku prvostupanjsko tijelo državne uprave i tuženik su utvrdili da je tužitelj dužan platiti porez na promet nekretnina u iznosu od 41.129,00 kn jer mu je supruga (EGC) prije bila oslobođena od plaćanja poreza na promet nekretnina. Povodom upravnog spora pokrenutog protiv tuženika, Upravni sud u Splitu je presudom pod poslovnim brojem 2 UsIpor-362/2019-6 poništio rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, te predmet vratio na ponovni postupak, jer iz spisa predmeta nije bilo vidljivo je li supruga tužitelja ranije stekla porezno oslobođenje, odnosno jer nije bilo dokaza za to. U ponovnom postupku, u spisu tuženika se nalazi rješenje od 08. prosinca 2007. godine kojim je supruga tužitelja oslobođena od plaćanja poreza na promet nekretnina radi kupnje stana od 33,63 m[2] , te rješenje od 10. srpnja 2012. godine kojim je ukinuto to rješenje o oslobođenju od plaćanja poreza od 08. prosinca 2007. godine i naloženo plaćanje poreza jer je taj kupljeni stan otuđila. S obzirom na ovo, prvostupanjsko tijelo državne uprave je u ovoj upravnoj stvari rješenjem od 20. studenoga 2020. godine za kupnju predmetnog stana na adresi u [adresa], tužitelju utvrdilo osnovicu poreza na promet nekretnina u iznosu od 822.580,00 kn, te utvrdilo porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 41.129,00 kn., jer sukladno odredbi iz članka 11.d. stavka 2. Zakona nema pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina jer mu je suprugi već rješenjem od 08. prosinca 2007. godine utvrđeno pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, bez obzira što joj je taj porez naknadno utvrđen rješenjem od 10. srpnja 2012. godine. Povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja u ovoj upravnoj stvari od 20. studenoga 2020. godine, u kojoj je istaknuo da ima pravo na oslobođenje od plaćanja poreza jer kupnjom predmetnog stana rješava vlastito stambeno pitanje svoje četveročlane obitelji, tuženik je rješenjem od 11. veljače 2022. godine istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.

12. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tijela državne uprave u ovoj upravnoj stvari nisu pogrešno primijenila zakonske odredbe o pravu na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina. Naime, u odredbi iz članka 11.d stavka 2. Zakona jasno je propisano da pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina nema niti bračni drug građanina ako je građaninu utvrđeno pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, niti u slučaju ako je građaninu porez na promet nekretnina naknadno utvrđen rješenjem Porezne uprave. Nesporno je da je tužiteljeva supruga rješenjem od 08. prosinca 2007. godine oslobođena od plaćanja poreza na promet nekretnina radi kupnje stana od 33,63 m[2] , te da je rješenjem od 10. srpnja 2012. godine ukinuto to rješenje o oslobođenju od plaćanja poreza od 08. prosinca 2007. godine i naloženo plaćanje poreza jer je taj kupljeni stan otuđila. Prema tome, u ovom slučaju se dogodila upravo ta situacija koju odredba iz članka 11.d stavka 2. Zakona propisuje da je zapreka za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, a to je da je supruga tužitelja već jednom bila oslobođena od plaćanja poreza na promet nekretnina, i to bez obzira na to što je supruzi tužitelja to rješenje o oslobođenju od plaćanja poreza ukinuto i utvrđena joj obveza plaćanja tog poreza.

13. Nije relevantno za pravilno rješavanje ove upravne stvari to što u trenutku kada je EGC kupila stan, tužitelj nije bio vjenčan s njom, o čemu svjedoči i dugogodišnja sudska praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

14. Nije relevantno ni to što je supruga tužitelja kupila stan od 33,63 m[2] , pa da bi tužitelj imao pravo na oslobođenje od plaćanja predmetnog poreza bar za tu razliku, odnosno da bi imao pravo na oslobođenje za 56,37 m[2] , a s obzirom da ima četveročlanu obitelj (pravo na 90 m[2] stana). Iz odredbi članka 11.d stavka 2. Zakona jasno proizlazi da pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina nema osoba čijem je bračnom drugu utvrđeno pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, bez obzira kolika je površina nekretnine koju je bračni drug stekao i, naravno, bez obzira što je bračnom drugu to rješenje o oslobođenju od plaćanja poreza ukinuto i utvrđena mu obveza plaćanja tog poreza.

15. Sud ne može ulaziti u ocjene stranaka što smatraju poštenim, te je li neki propis po njihovoj ocjeni pošten. Njegova zadaća je pravilno primijeniti propis i donijeti zakonitu odluku.

16. Ni ostali tužiteljevi navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

17. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

18. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

19. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu, 19. prosinca 2024. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

DNA: - tužitelju

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ