Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10780/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SE, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog SE podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-9363/2022 od 20. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog SE i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni SE obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) eura u roku 8 dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-9363/2022 od 20. studenog 2024., okrivljeni SE proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisnog u izreci prvostupanjske presude, te mu je izrečena novčana kazna od 100,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne. Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je platiti iznos od 80,00 eura.
2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni SE, po svome branitelju Branimiru Čoliću, odvjetniku iz Rijeke, pobijajući je po svim zakonom dopuštenim osnovama te prijedlogom da se pobijana presuda preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Prvenstveno valja navesti da istaknuta osnova bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, osim navođenja dijelova zakonske odredbe članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona, ničime nije konkretizirana te stoga na istu nije moguće odgovoriti osim da povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene, ali i da pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama i da je istu moguće ispitati.
6. Žalitelj je prvenstveno nezadovoljan utvrđenim činjenim stanjem, te mu se odgovara da je prvostupanjski sud proveo dokazni postupak, ispitao sve navode optužnog prijedloga, donio odluku o krivnji i za istu dao razloge, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća i neće se ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.
7. Ovaj sud žalitelju na žalbene navode o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju prvenstveno odgovara da predmet razmatranja valjanosti prvostupanjske presude može biti samo u okviru činjenica i dokaza iznesenih u prvostupanjskom postupku, sve sukladno odredbi članka 193. stavak 5. Prekršajnog zakona. U tom smislu žalbeni navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje, a prelaze okvire obrane iznesene u dokaznom postupku, se ne razmatraju.
8. Nadalje, opsežni žalbeni navodi, prethodno izneseni i u pisanoj obrani, a koji se odnose na ocjenu kvalitete ličnosti ĐE, osvrt na međusobne odnose, pozivanje na druge sudske postupke, imovinske pozicije, i tako dalje, niti na koji način nisu od utjecaja na odluku o krivnji za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
9. Prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj počinitelj koji se na javnom mjestu tuče, svađa, viče i na drugi način remeti javni red i mir. Vičući riječi iz činjeničnog opisa pobijane presude, iako je sadržaj izgovorenog nebitan jer nije zakonsko obilježje prekršaja, na javnom mjestu, budući je u dokaznom postupku utvrđeno da mjesto inkriminacije ima značaj javnog mjesta, okrivljeni SE nedvojbeno je prekršajno odgovoran za djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. U smislu navedenog u cijelosti se otklanjaju žalbeni navodi kojima žalitelj magli inkriminaciju pojmovima fizičkog nasrtanja i oštećenika, budući je predmetom razmatranja ovoga suda ono što je nedvojbeno utvrđeno u dokaznom postupku i što je opisano u izreci pobijane presude, ne i optužnog prijedloga, sve u smislu zakonskih pravila o objektivnom identitetu optužbe.
10. U odnosu na odluku o kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda koji je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu kao blažu, budući Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje kažnjavanje počinitelja prekršaja iz članka 13. i kaznom zatvora do 30 dana, a potom je odmjerio u okviru propisanog raspona, smatrajući da će tako izrečenom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja iz članka 6. i 36. Prekršajnog zakona. Žalbenim navodima tako izrečena kazna nije dovedena u sumnju, dok navode o opravdanosti primjene odredbe članka 24. a Prekršajnog zakona valja kategorički otkloniti, budući upravo Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u članku 1. propisuje da su prekršaji protiv javnog reda i mira djela kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na ulicama i drugim javnim mjestima ili ometa ostvarivanje njihovih prava i dužnosti, vrijeđa moral, ometa vršenje zakonitih mjera državnih organa i službenih osoba, ugrožava opća sigurnost ljudi i imovine, vrijeđaju državni organi ili se na drugi način narušava javni red i mir građana, čime daje naglašeni značaj nužnosti kažnjavanja svakog ponašanja koje je prethodno pisano, uopće ne dopuštajući da bi se radilo o neznatnom stupnju ugrožavanja javnog poretka i društvenih vrijednosti.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
12. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 19. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
