REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Ovr-1832/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Mariju Meandžiji u pravnoj stvari ovrhovoditelja DI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku AI, protiv ovršenika ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku II, radi ovrhe, 19. prosinca 2024.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik ĐI da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa sredstava ovršenika po zahtjevu za izravnu naplatu od 20. studenog 2024. nedopuštenim te da dokaz o pokrenutoj parnici dostavi na naprijed označeni broj spisa.

Obrazloženje

1. Ovršenik je zaprimio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice OV–2291/06 od 24.02.2006. godine, koji je ovrhovoditelj predao FINA-i 20.11.2024. Ovrhovoditelj u zahtjevu navodi da potražuje na osnovi zadužnice iznos od 40.023,75 kn/5.312,06 eura s kamatama koje teku od 24.02.2006. godine. Ovršenik ističe kako se u predmetnom slučaju radi o bjanko zadužnici koja je izdana na iznos od 500.000,00 kn, a potpis dužnika je ovjerio javni bilježnik Mijo Vuković dana 09.03.2006. Budući zadužnica nije solemnizirana, odnosno potpis ovršenika je samo ovjeren, zadužnica nema svojstvo javnobilježničnog akta te kao takva nije ovršna isprava koja zastarijeva za 10 godina već se primjenjuje opći zastarni rok koji iznosi 5 godina. Kako je zadužnica predana na naplatu u studenom 2024. godine ovršenik smatra da je tražbina iz predmetne isprave zastarjela sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH na sjednici 19.11.2018. godine "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)." Iz predmetne bjanko zadužnice nije vidljivo kada je to ovrhovoditelj imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze odnosno koji je trenutak dospijeća obveze. Prema takvom zahtjevu i takvoj ispravi FINA nije smjela postupati. U ovršnoj ispravi koja je osnova za zahtjev za izravnu naplatu je između ostalog odlučno da je trenutak dospijeća tražbine nesporan i jasno naznačen. U konkretnom slučaju ne samo da je sporan nego nije niti naveden. Ovrhovoditelj u zahtjevu odnosno u specifikaciji naplate OV-2291/06 navodi da je po osnovi ove zadužnice od strane FINA-e naplaćeno sa računa dužnika iznos od 3.016,47 kn dana 03.12.2012. godine, iznos od 2.648,11 kn dana 21.01.2013. godine, iznos od 368,36 kn istoga dana te iznos od 3.999,78 kn dana 11.05.2017. godine. Da je u predmetnom slučaju podnošenjem bjanko zadužnice na naplatu i prekinuta zastara, zastara bi ponovno počela teći od 11.05.2017. godine. Obzirom je zadužnica ponovno predana na naplatu u 20.11.2024. godine ovršenik smatra da je tražbina iz predmetne isprave i u tom slučaju zastarjela. Ovršenik ističe da izjavljuje žalbu iz razloga što je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost pa je kao takva bez učinka odnosno ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika na temelju predmetne ovršne isprave kao i jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

2. Ovrhovoditelj navode prijedloga ovršenika smatra neosnovanima. Točno je da je stav VSRH na koji se ovršenik poziva primjenjiv za slučajeve u kojima ovrhovoditelj prvi puta nakon potpisa zadužnice pokreće postupak jer u tom slučaju po proteku pet godina od potpisa zadužnice nastupa zastara. Međutim, uz zahtjev za izravnu naplatu dostavljena je specifikacija dosadašnjih uplata po osnovi zadužnice koju je ovrhovoditeljica predala davno prije u vrijeme važenja starog Ovršnog zakona tako da je razvidno da je s računa ovršenika zadnja naplata bila 11.05.2017. pa obzirom da nakon toga nije bilo naplata po računu ovršenika, odnosno isti je bio blokiran duže od šest mjeseci, Financijska agencija je temeljem čl.12 st.1. Zakona o provedbi ovrhe dužna još 3 godine držati u evidenciji. Ako nakon 3 godine i šest mjeseci ne bude naplate, Agencija prestaje s izvršavanjem osnove za plaćanje, ali ne obustavlja ovrhu, jer to ne može, pa nakon toga počinje ponovno teći rok od 5 godina na koji se poziva ovršenik upirući na ovdje neprimjenjiv stav VSRH. Ovršenik zaboravlja da je ovršna isprava, odnosno ovdje zadužnica br. OV-2291/06 bila predmet sudskog postupka po tužbi ovršenika koji se postupak vodio kod ovog suda pod brojem P-892/2011 gdje je donesena presuda Županijskog suda u Puli br. Gž- 688/2016-2 kojom je djelomično preinačena presuda ovog suda a potom i rješenjem VSRH broj Rev 2595/2019-2 od 06.12.2022. odbačena revizija tužitelja. Na str.5. obrazloženja presude županijski sud navodi: ,,....čl.183.a. st.1. Ovršnog zakona NN. 57/96 do 67/08) propisano je da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjeren njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine, čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi, zaplijene svi njegovi računi kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa, te da se novčana sredstva s tih računa u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi izravno s računa naplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti upisan. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku...dalje, st.2. istoga članka Zakona propisano je da isprava iz st. 1. OZ s naknadno upisanim iznosom tražbine i podacima o vjerovniku, pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometu, dostavlja vjerovnik s učinkom dostave pravomoćnog rješenja o ovrsi s time da dostavom te isprave zapljenjuje se tražbina po računu i prenosi se na vjerovnika...". Stavkom 3. istoga članka OZ propisano je da se odredbe čl. 83. st.2. te 4 do 8. ovoga Zakona primjenjuju na odgovarajući način i na bjanko zadužnice..." Dakle protiv navoda ovršenika županijski sud je zauzeo stav, koji nije promijenjen niti u revizijskom postupku a niti se na njega odnosi stav VSRH- koji dostavlja ovršenik, jer se radi o zadužnici ovjerenoj po starom Ovršnom zakonu gdje sud navodi da časom podnošenja zadužnice na naplatu ona stječe svojstvo pravomoćnog rješenja o ovrsi što znači da se na ovu zadužnicu OV-2291/06 primjenjuju desetogodišnji zastarni rokovi kao prema potraživanju utvrđenom pravomoćnom sudskom presudom. Zadužnica koje je predmet ovoga postupka bila je predmet parničnog postupka, drugostupanjskog postupka, i postupka pred VSRH. Za cijelo ovo vrijeme ovrhovoditeljica u načelu nije mogla poduzimati neke pravne radnje jer nije znala kako će ovi postupci završiti. Revizijsku odluku ovrhovoditeljica je primila 01.03.2023. po punomoćniku. Ovrhovoditeljica ponovnim podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu po osnovi zadužnice uz specifikaciju naplaćenih potraživanja u stvari traži nastavak ovrhe započete prvom predajom zadužnice (16.02.2009.) po kojoj je zadnja uplata bila 11.05.2017. Ta zadužnica predajom 2009.g. postala je pravomoćna i dobila karakter ovršne isprave, odnosno ima snagu pravomoćnog rješenja o ovrsi. Dakle, desetogodišnji rok za pokušaj ponovne naplate koja je prestala 2017. još nije prošao. Isto tako nije prestao niti petogodišnji rok ako se primijeni čl.12 gore navedenog Zakona (protek 3 godine pa onda 5 godina). Ako se računa da je ova zadužnica bila predmet spora koji je pravomoćno okončan 11.03.2019. presudom Gž-688/16 ŽS Pula, ponovno nije protekao desetogodišnji rok za pokretanje ovrhe.

3. Kako navodi prijedloga upućuju na žalbeni razlog iz članka 50. st. 1. toč. 7 i 11 Ovršnog zakona (u daljnjem tekstu OZ), te kako ovršenik osnovanost svojih navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ, odlučeno je kao u izreci.

4. O troškovima postupka biti će odlučeno u parnici na koju je ovršenik upućen, prema uspjehu u sporu, a u ovom postupka ako parnica ne bude pokrenuta.

USlavonskom Brodu, 19. prosinca 2024.

Sudac

Mario Meandžija

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv zaključka žalba nije dopuštena.

DNA:

1. DI, [adresa] po punomoćniku AI

2. ĐI, [adresa] po punomoćniku II