Poslovni broj: P-418/2023-30

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja RIJEČKA INDUSTRIJA ODJEĆE d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, OIB 60667234687, Izviđačka 13, Rijeka, kojeg zastupa Frane Dobrović, odvjetnik iz Rijeke, I. Grohovca 2, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 21. studenoga 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Frane Dobrovića, odvjetnika iz Rijeke, a objavljene dana 19. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je osnovano osporavanje i da ne postoji tuženikova tražbina u iznosu od 1.253,88 EUR (Prijava 8.1.) i 56.363,59 EUR (Prijava 8.3.) u postupku St- 483/2022 koji se vodi nad tužiteljem.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi da je osnovano osporavanje i da ne postoji tuženikova tražbina u iznosu od 5.578,84 EUR (Prijava 8.2.) i 2.412,58 EUR (Prijava 8.4.) u postupku St-483/2022 koji se vodi nad tužiteljem

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.375,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi koja je propisana člankom 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužbom od 3. kolovoza 2023. godine tužitelj je zatražio da se tužbenim zahtjevom utvrdi osnovanost osporavanja tražbina prijavljenih u predstečajnom postupku St-483/2022 otvorenim nad tužiteljem, a sve povodom rješenja o upućivanju u parnicu. Naveo je da se radi o prijavama kako slijedi: pod rednim brojem prijave 8.1. o prijavi izvršenoj na temelju presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-316/09 od 27. travnja 2010. godine po kojoj je osporen iznos od 1.253,88 EUR; pod rednim brojem prijave 8.2. da je bilo prijavljeno potraživanje na temelju rješenja tuženika Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: UP/1-363-03/2008- 54/8143, Ur.br.: 251-13-01/01-2008-01 od 2. siječnja 2008. godine, Klasa: UP/1-363- 03/2012-80/3465, Ur.br.: 251-13-01/01-2012-1 od 22. studenoga 2012. godine, Klasa: UP/1-363-03/2022-08/1944, Ur.br.: 251-10-30/002-22-1 od 17. lipnja 2022. godine i Klasa: UP/1-363-03/2012-80/3464, Ur.br.: 251-13-01/1-2012-1 od 22. studenoga 2012. godine po kojima da je osporen iznos od 5.578,84 EUR; pod rednim brojem prijave 8.3. da je bilo prijavljeno potraživanje na temelju presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-316/09 od 27. travnja 2010. godine po kojoj da je osporen iznos od 56.363,59 EUR; pod rednim brijem prijave 8.4. da je bilo prijavljeno potraživanje na temelju rješenja tuženika Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa:

UP/1-373-04/12-03/784, Ur.br.: 251-13-11/312-12-1 od 10. prosinca 2012. godine, Klasa: UP/1-373-04/13-03/556, Ur.br.: 251-13-11/311-13-1 od 19. prosinca 2013. godine, Klasa: UP/1-373-04/21-03/1073, Ur.br.: 251-13-11/3/007-21-1 od 27. prosinca 2021. godine i Klasa: UP/1-373-04/2021-02/3314, Ur.br.: 251-13-11/3/007- 21-1 od 8. ožujka 2021. godine po kojima je osporen iznos od 2.412,58 EUR. Osporena potraživanja da su u zastari i da su trebala biti prijavljena u ranijem postupku predstečajne nagodbe koji se vodio pod poslovnim brojem Stpn-48/13 zbog čega da su prestala po sili zakona.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Istaknuo je prigovor mjesne nenadležnosti i predložio je razdvajanje postupka u odnosu na tuženika Grad Zagreb. Naveo je da tužitelj nije precizirao razloge osporavanja te se pozvao na dokumentaciju na temelju koje su izvršene prijave pod rednim brojem 8.1. do 8.4. Naveo je da je po prijavi 8.1. prijavljeno potraživanje s osnova parničnog troška po presudi i rješenju Općinskog suda u Rijeci P-316/09 od 27. travnja 2010. godine koja da je osporena za iznos od 1.253,88 EUR, da je po prijavi 8.2. prijavljeno potraživanje s osnova komunalne naknade koje da je osporeno u iznosu od 5.578,84 EUR od ukupno prijavljenog 6.406,81 EUR. Prijava pod rednim brojem 8.3. da se odnosi na naplatu zakupnine i da je prijavljen iznos od 90.697,63 EUR od čega da je osporen iznos od 56.363,59 EUR. Prijava pod rednim brojem 8.4. da se odnosi na naplatu spomeničke rente po kojoj je prijavljeno potraživanje u iznosu od 2.653,43 EUR koje je osporeno u iznosu od 2.412,58 EUR. Dodatno je tuženik istaknuo da je dopisom tužitelja od 13. travnja 2022 .godine prekinut tijek zastare budući da je tužitelj priznao postojanje duga jer je u predmetnom dopisu zatražio produžetak roka za otplatu.

3. U podnesku od 12. listopada 2023. godine tužitelj se suglasio s prijedlogom za razdvajanje postupka.

4. Na pripremnom ročištu održanom 16. siječnja 2024. godine tužitelj je istaknuo da je razlog osporavanja taj što se radi o tražbinama koje su trebale biti prijavljene u postupku predstečajne nagodbe Stpn-48/13, a kako nisu bile prijavljene u tom postupku da su prestale po sili zakona. Ustrajao je i kod navoda da se radi o zastarjelim tražbinama.

5. Na pripremnom ročištu održanom 16. siječnja 2024. godine sud je razdvojio postupak po tužbi tužitelja prema tuženiku GRAD ZAGREB, na temelju odredbe čl. 313. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) budući da se ne radi o istom činjeničnom stanju kao i prema preostalim tuženicima (Zagrebački Holding d.o.o. i Zagrebački Velesajam d.o.o. – str. spisa 1-3), a sve radi donošenja posebnih odluka.

6. Odluku o mjesnoj nadležnosti naslovnog suda (na ročištu od 16. siječnja 2024. godine – str. spisa 253) sud je temeljio na odgovarajućoj primjeni odredbe čl. 63. ZPP-a i čl. 48. st. 6 SZ-a prema kojem se postupak radi utvrđivanja osporavanja tražbine u predstečajnom postupku provodi odgovarajućom primjenom pravila o postupku radi utvrđivanja osporenih tražbina u stečajnom postupku. Zbog navedenog, nadležan je naslovni sud kao sud pred kojim se provodi predstečajni

7. U podnesku od 29. siječnja 2024. godine tužitelj je naveo u bitnome da se radi o zastarjelim tražbinama. Precizirao je tužbeni zahtjev.

8. Na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu održanom 21. studenoga 2024. godine tužitelj je naveo da je tuženik prijavu u predstečajnom postupku St-483/22 izvršio 2. prosinca 2022. godine prema ispravama koje je dostavio u spis. Ustrajao je kod razloga osporavanja. Naveo je da je postupak predstečajne nagodbe koji je bio prethodno otvoren nad tužiteljem u predmetu Stpn-48/13 bio otvoren 28. siječnja 2013. godine.

9. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Nesporna je u postupku pravovremenost tužbe i aktivne legitimacije tužitelja s obzirom na prijave potraživanja na temelju ovršnih isprava, osporavanje od strane tužitelja po ovršnim ispravama i upućivanje tužitelja na parnicu.

12. Za potraživanje po prijavi pod rednim brojem 8.1. (str. spisa 268) po kojoj je tužitelj osporio iznos kamata, a koja je prijavljena po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Rijeci P-316/09 od 27. travnja 2010. godine (str. spisa 109-110) utvrđeno je da se radi o presudi koja je stekla svojstvo pravomoćnosti 22. studenoga 2013. godine (očitovanje tužitelja na str. spisa 265) i da je po istoj presudi tuženik prijavio potraživanje pod rednim brojem 8.3. (str. spisa 270) za koje je utvrđeno da se odnosi na neplaćeni dio glavnice i kamata. Kako se radi o potraživanjima po pravomoćnoj sudskoj odluci, rok zastare propisan je odredbom čl. 233. st. 1 ZOO-a pa s obzirom na činjenicu da je tuženik prijavu u predstečajni postupak St-483/22 izvršio 2. prosinca 2022. godine od dana pravomoćnosti presude 22. studenoga 2013. godine do dana prijave u St-483/22 nije protekao desetogodišnji zastarni rok. Stoga potraživanje po prijavama 8.1. i 8.3. nisu u zastari. Zbog navedenog, pravno su irelevantni navodi tuženika o prekidu zastare zbog priznanja duga slijedom podnijetog zahtjeva za otpis duga u dopisu od 22. veljače 2022. godine (str. spisa 109-110) i dopisima od 8. travnja 2022. – str. spisa 108 i 2. veljače 2022. godine – str. spisa 111-112. Međutim, kako se radi o potraživanjima koja su postojala u vrijeme donošenja presude P-316/09 od 27. travnja 2010. godine i prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe Stpn-48/13 sud je utvrdio da su potraživanja obuhvaćena presudom i neovisno od činjenice vođenja parničnog postupka trebala biti prijavljena i ispitana u postupku predstečajne nagodbe u predmetu Stpn-48/13. Naime, odredbom čl. 71. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12,144/12,81/13, 112/13,71/15,78/15), važećom u vrijeme otvaranja postupka predstečajne nagodbe, bilo je propisano da pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, a kakva je predmetna. Stoga se, s obzirom na utvrđenu činjenicu da se radi o potraživanjima koja su postojala na dan zaključenja glavne rasprave radi o tražbinama koje su trebale biti prijavljene u postupku predstečajne nagodbe Stpn-48/13 otvorenim 28. siječnja 2013. godine. Kako okolnost prijave u tom postupku tuženik nije dokazao, utvrđeno je da je prestalo potraživanje tuženika prema tužitelju po sili zakona. Navedeno iz razloga što se učinci postupka predstečajne nagodbe procjenjuju prema, u to vrijeme, važećem Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (čl. 442. st. 1 SZ-a) pa imajući u vidu odredbu čl. 81. st. 1 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prema kojoj je bilo propisano da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveza da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom, sud zaključuje da je dužnik oslobođen svih obveza dospjelih do otvaranja tog postupka koje nisu utvrđene predstečajnom nagodbom. U prilog tome, govori i u ono vrijeme važeća odredba čl. 81. st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prema kojoj je propisano da, nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje postupka protiv dužnika radi utvrđenja i ostvarenja tražbina koje su nastale prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nisu prijavljene od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima.

13. Stoga je osporavanje potraživanja po prijavama 8.1. za iznos od 1.253,88 EUR i 8.3. za iznos od 56.363,59 EUR ocijenjeno osnovanim. Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 48. st. 5 i 6 i odgovarajućom primjenom čl. 266. st. 4 SZ-a (NN 71/15, 104/17, 36/22, 27/24) odlučiti kao u točki I. izreke.

14. Osnovanost osporavanja visine po prijavi 8.2. (str. spisa 269) po izvršnim i pravomoćnim upravnim rješenjima za naplatu komunalne naknade (str. spisa 80-81, 77-78, 73-75 i 70-71) s obzirom na djelomičnu utemeljenost prigovora zastare samo za potraživanje po rješenju od 2. siječnja 2008. godine (str. 80-81) koje je postalo izvršno 18. veljače 2008. godine, sud iz dostavljenih isprava nije mogao provjeriti s dovoljnom sigurnošću u pogledu osnovanosti visine pa je valjalo primjenom pravila o teretu dokaza tužbeni zahtjev ocijeniti pravno neosnovanim za iznos od 5.578,84 EUR. To osobito stoga što tužitelj u postupku nije predlagao odgovarajuće financijsko vještačenje kojim bi se utvrdila osnovanost visine potraživanja po rješenju od 2. siječnja 2008. godine. Navedeno i iz razloga što je predmetnom prijavom obuhvaćena obveza po rješenju od 17. lipnja 2022. godine (str. spisa 73-75) zbog čega se s obzirom na zatraženu glavnicu i obračunate kamate provjera ispravnosti obračuna nije mogla utvrditi iz dostavljenih isprava budući da se iznosi po dostavljenim kamatnim listovima ne mogu dovesti u vezi s osnovama naplate. Osim toga, potraživanja po rješenjima od 2. siječnja 2008. godine (str. spisa 80-81) i 22. studenoga 2012. godine (str. spisa 77-78) i 22. studenoga 2012. godine (str. spisa 70-71) nastala su prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe (otvorenom 28. siječnja 2013. godine) pa kako njome nisu bila obuhvaćena niti prijavljena iznosi po toj osnovi su prestali po sili zakona.

15. Isto se utvrđenje odnosi i na prijavu pod rednim br. 8.4. (str. spisa 272) budući da se radi o izvršnim upravnim rješenjima za naplatu spomeničke rente za koja potraživanja je utvrđeno da nisu u zastari iz razloga što nije protekao desetogodišnji zastarni rok do dana prijave 2. prosinca 2022. godine (St-483/22), a kako to proizlazi iz isprava na str. spisa 94-95, 97-98 i 100-101. S tim u vezi se ističe da je tužitelj naveo da potraživanje po rješenju od 8. ožujka 2021. godine (str. spisa 103-104) nije bilo osporeno. Za potraživanje po rješenju od 10. prosinca 2012. godine (str. spisa 94-95) sud je utvrdio da je trebalo biti prijavljeno u postupku predstečajne nagodbe Stpn-48/13 (otvorenim 28. siječnja 2013. godine), a nije, pa se ima smatrati ugašenim. Iz dostavljenih isprava nije se mogla utvrditi osnovanost preostale visine iznosa zbog čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev po prijavi pod rednim brojem 8.4. valjalo ocijeniti pravno neosnovanim.

16. Stoga je valjalo za pravno neosnovani dio tužbenog zahtjeva, primjenom čl. 338. st. 3 ZPP-a, odlučiti kao u točci II. izreke.

17. Dokazni prijedlog za provođenjem uvida u predmet St-483/22 sud je odbio provesti cijeneći ga suvišnim i nepotrebnim budući da su stranke dostavile isprave iz tog spisa tijekom postupka.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 i čl. 155. ZPP-a s obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja u sporu. Tužitelju je uspio u sporu s osporavanjem osnovanosti iznosa od 57.617,47 EUR (1.253,88 EUR po prijavi 8.1. i 56.363,59 EUR po prijavi 8.3.), a što predstavlja uspjeh u razmjeru od 88%. Tuženik je uspio u sporu u razmjeru od 12% (uspjeh u osporavanju tužbenog zahtjeva za iznos od 5.578,84 - prijava redni broj 8.2. i 2.412,58 EUR - prijava redni broj 8.4.). Stoga je od tužiteljevog postotka uspjeha od 88% valjalo oduzeti postotak tuženika od 12% te u razmjeru od 76% priznati tužitelju troškove zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za zastupanje na pripremnom ročištu od 16. siječnja 2024. godine 380,00 EUR (T.br. 9.2.), sastav podneska od 29. siječnja 2024. godine 760,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu od 21. studenoga 2024. godine 760,00 EUR (T.br. 9.1.) i PDV 25% 475,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci, 19. prosinca 2024. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.