REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3103/2019-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja: DHF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Edi Crnovršanin, odvjetnik u Zagrebu, Klaićeva 71/I, protiv tuženika: Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 19. studenoga 2024. u nazočnosti tužiteljevog opunomoćenika i tuženikovo opunomoćenika, 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu 22.403,64 EUR sa zateznom kamatama tekućim od 19. studenoga 2018. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku štetu u iznosu 794,21 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2024., kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 7.306,60 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužba je ovome sudu predana neposredno 18. prosinca 2019. (list 1), u kojoj se navodi da je je tužitelj 19. ožujka 2017. doživio tešku prometnu nesreću na 1. kilometru i 330 metara kolnika 1. dionice županijske ceste broj 5136 Banjole - Premantura. Tužitelj ističe da je prometnu nesreću izazvao osiguranik tuženika DH, kao vozač osobnoga automobila reg. oznaka PU-293-OZ, koje vozilo je bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika (pravni prednik) broj: 068600189892. Tužitelj je u predmetnoj prometnoj nesreći stradao kao putnik (treća osoba) u gornjem vozilu, te je tuženik za svu nastalu neimovinsku i imovinsku štetu odgovoran po odredbi čl. 1045. u svezi čl. 1069. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je u prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede u vidu teških višestrukih prijeloma bedrene kosti lijeve noge, kao i daljnju tešku ozljedu mozga u vidu nastaloga edema, ujedno je kod tužitelj došlo i do posljedičnoga oštećenja vida i vidne funkcije, te daljnjih trajnih psihičkih promjena, kao posljedica prometne nesreće prema priloženim medicinskim ispravama. Tužitelj je pretrpio znatan strah velikoga intenziteta, i to trenutni kao izravnu posljedicu prometne nesreće i osobne životne ugroženosti, te kasniji strah vezan za sam ishod tijeka liječenja i poduzete medicinske obrade, operacija i reoperacija, a kao posljedica nesreće nakon doživljenoga psihičkoga stresa su trajne posljedice koje izazivaju zasebne duševne boli zbog povrede duševnoga integriteta. Tužitelju je zaostala naruženost u vidu višestrukih teških ožiljaka i deformacije lijeve noge, sve kao posljedica prometne nesreće, što čini naruženost srednje teškoga stupnja nedvojbeno vidljivo trećim osobama uzevši u obzir da se radi o vidnim ožiljcima i to kod osobe mlade životne dobi. Tužitelj je neupitno trpio zbog težine ozljeda, kao posljedicu nesreće i izvršenih operacija, između ostaloga jake i znatne fizičke boli jakoga intenziteta u kumulativnom iznosu od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 100 dana, te kasnije bolove manjeg intenziteta od 150 dana. Tužitelju je zbog nemogućnosti samostalnoga kretanja i višestrukih operacija bila neophodna tuda pomoć i njega drugih osoba u punom opsegu prvih 6 mjeseci, ali i daljnja tuđa pomoć u trajanju od 4 sata dnevno iduća 3 mjeseca. Tužitelj temeljem gore navedenoga, osnovano postavlja zahtjev, na način da prema sadašnjem zdravstvenom stanju i cjelokupnim medicinskim ispravama, poglavito uzevši u obzir da se radi o osobi mlade životne dobi, starosti 21 godinu, a prema odredbama pozitivnih propisa, osnovano zahtijeva i to u skladu s odredbom čl. 19. u svezi čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima naknadu neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu 100.000,00 HRK sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, od toga za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos 50.000,00 HRK, za duševne boli zbog naruženosti iznos 20.000,00 HRK, za pretrpljeni strah iznos 15.000,00 HRK i za pretrpljene fizičke boli iznos 15.000,00 HRK. S obzirom da je tuženik jednostrano isplatio iznos 20.000,00 HRK i to 14. svibnja 2018., tužitelj smanjuje gornji tužbeni zahtjev i zahtijeva daljnji iznos s osnove neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu 80.000,00 HRK sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe. Tužitelj s osnove imovinske štete odnosno za tuđu pomoć i njegu za vrijeme strogoga mirovanja i kretanja štakama (strogo mirovanje kumulativno 6 mjeseci x 4 sati dnevno x 20,00 HRK) osnovano zahtijeva ukupan iznos 14.000,00 HRK sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude. Tužitelj s osnove imovinske štete u vidu potpuno uništene odjeće, tenisica i mobitela marke Samsung u prometnoj nesreći zahtijeva ukupan iznos 3.000,00 HRK sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe. Tužitelj je sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, tuženiku dostavio u zakonskom roku odštetni zahtjev, ali tuženik nije tužitelju isplatio pravičnu novčanu naknadu s osnove ukupne neimovinske i imovinske štete, temeljem čega tužitelj osnovano zahtijeva pripadajuće zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, na dalje traženi iznos neimovinske štete, do isplate, sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, u svezi odredbe čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu 83.000,00 HRK sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe te naknadu nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u iznosu 14.000,00 HRK sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Podneskom predanim 14. travnja 2023. (list 290-293) je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, uskladivši ga s medicinskim vještačenjem, zahtijevajući naknadu neimovinske štete u iznosu 22.403,64 EUR / 168.800,22 HRK sa zateznim kamatama od 19. studenoga 2018. te naknadu imovinske štete (tuđa pomoć te uništene stvari) u iznosu 794,21 EUR / 5.984,00 HRK, od toga iznos 475,64 EUR za tuđu pomoć i iznos 318,54 EUR za uništene stvari (odjeća, obuća i mobitel) sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude. Naime, tužitelj postavlja zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu 30.658,96 EUR koji umanjuje za 14. svibnja 2018. nesporno naknađenu neimovinsku štetu u iznosu 2.654,44 EUR / 20.000,00 HRK pa stoga ostaje zahtjev u iznosu 28.004,52 EUR, umanjen za 20% doprinosa tužitelja (alkoholiziranost vozača) pa stoga konačno postavlja zahtjev po istoj osnovi u iznosu 22.403,64 EUR / 168.800,22 HRK sa zateznim kamatama od 19. studenoga 2018. , kao dana kada je završeno liječenje, te nadalje, postavlja zahtjev za naknadu imovinske štete i to za tuđu pomoć u iznosu 594,59 EUR / 4.480,00 HRK (224 sata x 20,00 HRK), umanjen za 20% doprinosa tužitelja (alkoholiziranost vozača) pa stoga konačno postavlja zahtjev po istoj osnovi u iznosu 475,67 EUR / 3.584,00 HRK i za uništene stvari (odjeća, obuća i mobitel Samsung) u prometnoj nesreći u iznosu 398,16 EUR / 3.000,00 HRK, umanjen za 20% doprinosa tužitelja pa stoga konačno postavlja zahtjev po istoj osnovi u iznosu 318,54 EUR, sve sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. U odgovoru na tužbu, koji je predan e-komunikacijom 25. ožujka 2020. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 52), navodi se da tuženik prvenstveno ističe kako tužitelj nije dostavio cjelokupne medicinske isprave ili nije proveo preporučano liječenje, a zbog čega je pridonio nastanku posljedica. Tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 19. ožujka 2017. dogodila prometna nesreća. Iz navoda u tužbi i priloženih isprava ne može se utvrditi da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastalu štetu iz prometne nesreće u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede. Tužitelj je nevezivanjem pojasom, poticanjem i pristankom na vožnju s visoko alkoholiziranom osobom (1,34 g/kg ), a za koju je sporno je li imala i valjanu vozačku dozvolu, preuzeo rizik da bude oštećen te je za svu štetu uzrokovanu ovim protupravnostima isključivo odgovoran. Vozaču je nesporno utvrđena koncentracija alkohola u krvi u omjeru od najmanje 1,34 g/kg, a takvo stanje su u stručnoj literaturi definira kao ''stanje teže pripitosti''. Kako ZOOP-u nije propisao način određivanja naknade štete za tjelesne ozljede, u ovom predmetu koriste se opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05. i to u čl. 19., 1046. i 1100. Ako je tomu tako, onda je osigurani rizik ''tjelesne ozljede'' zapravo jednak povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao jedan od podoblika povrede prava osobnosti kao neimovinske štete u objektivnoj koncepciji neimovinske štete. Osporava visinu imovinske štete za tuđu pomoć te duševne boli jer je potrebito utvrditi i je li tužitelj ima pravo na naknadu od HZZO-a, HZMO-a ili Centra za socijalnu skrb, je li ta prava ostvario ili pokušao ostvariti, a zbog čega se predlaže službenim putem zatražiti podatke te izvesti financijsko vještačenje. Slijedom navedenog, sporna je visina zahtjeva i traženi tijek kamata. Među strankama nije prijeporno da je tuženik u propisanom roku dao ponudu tužitelju na njegov odštetni zahtjev. Primjenjujući gore navedene odredbe jasno je onda kako tužitelj netemeljno zahtijeva kamate na način označen u tužbi, a koje se primjenjuju samo ako osiguratelj nije udovoljio postupku, a što ovdje očito nije slučaj. Zbog toga tuženik ne može znati svoju obvezu, posebno njezinu visinu te na taj način ni ne može biti u zakašnjenju. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava visinu zahtjeva i traženi tijeka kamata.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u potvrdu MUP-a RH, PU istarske, PPP Pula, broj: 511-08-29/2-K/8/2017., od 15. ožujka 2018. (list 6-7), provjeru osiguranja (list 8), popis stvari (list 9), tužiteljev odštetni zahtjev, upućen tuženiku, od 12. veljače 2018. te odgovor na isti, od 20. veljače 2018. (list 10-14 te 49), medicinske isprave (list 15-45), i osobni zdravstveni karton tužitelja (list 87-115), odnosne fotografije (list 46-48), popratni dopis ŽDO u Puli od 14. lipnja 2021. uz dijelove spisa predmeta navedenog tijela-zapisnik o očevidu s fotodokumentacijom, analizu alkohola u krvi i mokraći okrivljenika DH, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Ilije Kučinara, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Saše Monasa, analizu alkohola u krvi i mokraći ovdje tužitelja i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Saše Monasa (list 120-198) te uvidom u priklopljeni spis predmeta Županijskog suda u Puli posl. br. K-6/20 dostavljen uz popratni dopis od 13. kolovoza 2024. (list 348 i 349) te odnosne fotografije i izvješće privatnog detektiva (list 365-369) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja osobno kao stranke na ročištu 21. travnja 2021. (list 78- 80) i svjedoka DH na ročištu 19. studenoga 2024. (list 362-364) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjima po stalnim sudskim vještacima dr. med. Mladenu Frketiću, spec. ortoped-traumatologu, prof. dr. sc. PH, dr. med., spec. oftalmologu i prim. Gordanu Makariću, dr. med., spec. psihijatru, koji su 1. rujna 2021. predali pisani nalaz i mišljenje (list 200-203 te 206-209), te su ga usmeno iznijeli, obrazložili i očitovali se na istaknute primjedbe na ročištu 16. svibnja 2024. (list 329- 332) te je izveden dokaz kombiniranim prometno-sudskomedicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. stroj. ĆH i prof. dr. sc. LH, spec. sudske medicine, koji su predali pisane nalaze i mišljenja 4. travnja 2022. (list 272-275) i 5. ožujka 2023. (list 283 i 284).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete uzrokovane prometnom nesrećom od 19. ožujka 2017., na županijskoj cesti 5136, 1. dionica (Banjole-Premantura).

Nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija.

Međutim, sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, odnosno poglavito je sporna odgovornost, tj. tuženik ističe prigovor suodgovornosti tužitelja u omjeru 50%, zbog alkoholiziranosti vozača DH i nevezivanja tužitelja sigurnosnim pojasom, dok tužitelj priznaje doprinos tužitelja u omjeru 20%, te je nadalje sporno je li tužitelju prilikom zadobivanja predmetnih tjelesnih ozljeda narušeno zdravlje tako da je povrijeđeno pravo osobnosti u mjeri u kojoj ono opravdava dosudu pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu, kao i osnovanost i visina tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete.

Na sporne okolnosti izvedeni su gore navedeni dokazi, poglavito kombinirano prometno-sudskomedicinskom vještačenje te zatim medicinska vještačenja radi utvrđenja težine zadobivenih ozljeda te narušenja tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, kao i opsega tuđe pomoći.

7. Uvidom u potvrdu MUP-a RH, PU istarske, PPP Pula, broj: 511-08-29/2- K/8/2017., od 15. ožujka 2018. (list 6-7), utvrđeno je da se istom potvrđuje kako je 19. ožujka 2017. oko 6,15 sati, izvan naselja Premantura, županijska cesta 5136, 1. dionica (Banjole-Premantura), kod 1. km i 330 m, došlo do prometne nesreće osobnim automobilom reg. oznaka PU 293-OZ, u kojoj su sudjelovali DH, u svojstvu vozača istog osobnog automobila i koristio je sigurnosni pojas, RH u svojstvu putnika na prednjem sjedalu i nije koristio sigurnosni pojas, te NH na zadnjem sjedalu desno koja nije koristila sigurnosni pojas i smrtno je stradala, zatim, DHF, ovdje tužitelja, u svojstvu putnika u istom automobilu na zadnjem sjedalu lijevo i nije koristio sigurnosni pojas.

8. Uvidom u popis stvari MUP-a RH od 19. ožujka 2017. (list 9) utvrđeno je da su u svezi predmetne prometne nesreće od 19. ožujka 2017. kod tužitelja i u vozilu pronađene i popisane stvari: Mobilni uređaj crne boje s natpisom Samsung i Tenisice plave boje s natpisom Adidas.

9. Uvidom u tužiteljev odštetni zahtjev, upućen tuženiku, od 12. veljače 2018. te odgovor na isti, od 20. veljače 2018. (list 10-14 te 49), utvrđeno je da je isti tužitelj podnio tuženiku povodom predmetne prometne nesreće, zahtijevajući naknadu neimovinske štete u iznosu 175.000,00 HRK, te imovinske štete i to za tuđu pomoć i njegu u iznosu 22.000,00 HRK i za uništene stvari u iznosu 3.000,00 HRK te trošak zastupanja u iznosu 9.375,00 HRK te da je tuženik isti zahtjev primio 20. veljače 2018. i dalje shodno postupao.

10. Uvidom u priklopljeni spis predmeta Županijskog suda u Puli posl. br. K-6/20 dostavljen uz popratni dopis od 13. kolovoza 2024. (list 348 i 349) utvrđeno je da je u istom postupku Županijski sudu u Puli 14. lipnja 2021. donio presudu posl. br. K- 6/2020-48 kojom je optuženik DH proglašen krivim što je 19. ožujka 2017. oko 6,15 sati, izvan naselja Premantura, upravljao osobnim automobilom marke Fiat, tip Punto 55S, reg. oznaka PU 293-OZ upravljajući istim kolnikom županijske cest 5136 (Banjole-Premantura), iako je bio nesposoban za vožnju zbog 1,34 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, svjestan da vožnjom u takvom stanju može izazvati opasnost za život i tijelo ljudi i pristajući na isto, pa upravo zbog stanja alkoholiziranosti nije se vozilom kretao sredinom obilježenog prometnog traka, uslijed čega je skrenuo preko uzdužne neisprekidane crte na lijevi prometni trak uslijed čega je izgubio nadzor nad vozilom i zanošenja po kolniku uslijed čega je vozilo izletjelo izvan kolnika u lijevo i vozilo udarilo u nosač prometnog znaka i potom u stablo, kojom prilikom je NH, putnica u istom vozilu zadobila teške i po život opasne ozljede uslijed kojih je na mjestu preminula, dok je DHF, putnik u istom vozilu zadobio tjelesne ozljede u vidu prijeloma lijeve bedrene kosti i traumatski vodeni otok mozga, a koje ozljede su teške prirode, dakle kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost po život ili tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu pa je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine.

Presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž-156/2022- 7 od 6. rujna 2022. prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te preinačena potonja prvostupanjska presuda od 14. lipnja 2021. glede odluke o kazni i osuđen je optuženika na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, dok je odbijena žalba optuženika DH kao neosnovano i potvrđena potonja prvostupanjska presuda u ostalom pobijenom, a nepreinačenom dijelu.

Presudom Županijskog suda u Puli posl. br. K-6/2020-100 (Kv I-400/2023) preinačena je pravomoćna prvostupanjska presuda od 14. lipnja 2021., preinačena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž-156/2022-7 od 6. rujna 2022., glede odluke o kazni na način da se optuženik osuđuje na kaznu zatrora u trajanju od 2 godine i 10 mjeseci.

Presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž-72/2024-4 od 24. travnja 2024. odbijena je žalba osuđenika DH kao neosnovano i potvrđena potonja prvostupanjska presuda od 5. siječnja 2024.

11. U istom kaznenom postupku vođenom protiv okrivljenika DH kod Županijskog suda u Puli pod posl. br. K-6/2020 izvedena su vještačenja: Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Stroj. Saše Monasa, od 11. srpnja 2017., utvrđeno je da je isti vještak mišljenja, da osobni automobil Fiat Punto 55S, reg. oznaka PU 293-OZ je glede pregledanog sustava za zaustavljanje, sustava za upravljanje i sustava ovjesa u trenutku prometne nesreće bio tehnički ispravan. Osobni automobil Fiat Punto 55S, reg. oznaka PU 293-OZ, je glede pregledanog sustava pneumatika i kotača u trenutku prometne nesreće bio tehnički neispravan, budući da se na stražnjoj osovini nisu nalazili pneumatici koji su jednaki po dimenzijama, obliku šara gazne površine, nosivosti, marki i tipu, te je i stanje (ispucali bokovi i gazeća površina) stražnjeg lijevog pneumatika pronađeno u tehnički neispravnom stanju. Tijekom predmetnog vještačenja nije bilo moguće provjeriti ispravnost uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju budući da je napajanje (el. kabel) na akumulatoru bilo prerezano, vjerojatno od strane vatrogasaca nakon prometne nesreće.

Na temelju kombiniranog prometno-sudskomedicinskog vještačenja izvedenog za potrebe kaznenog postupka protiv osumnjičenika DH, povodom predmetne prometne nesreće od 19. ožujka 2017., odnosno na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. stroj. Saše Monasa, od 27. studenoga 2017., utvrđeno je da je isti vještak mišljenja, nakon provedene analize prometne nesreće, da na temelju nastalih oštećenja na osobnom automobilu Fiat Punto 555, reg. oznaka PU 293-OZ, usmjerenosti i položaja tragova zanošenja po zemljanoj površini izvan kolnika ŽC 5136, te uzimajući u obzir i tragove oštećenja na stablu kao i zaustavni položaj predmetnog automobila nakon prometne nesreće, naslonjen svojim lijevim bokom na predmetno stablo, proizlazi da je tijekom kretanja osumnjičenika kolnikom županijske ceste broj 5136 iz smjera sjeverozapada u smjeru jugoistoka (smjer Banjole-Premantura) u predmetnom lijevom zavoju došlo do gubitka nadzora nad vozilom Fiat Punto, te nastavno do zanošenja po kolniku gdje je isto vozilo izletjelo izvan sjeveroistočnog ruba kolnika, odnosno u lijevu stranu gledajući prijašnji smjer kretanja osumnjičenika. Nakon izlijetanja s kolnika, predmetno vozilo je u daljnjem zanošenju i rotaciji u smjeru kazaljke na satu po zemljanoj površini izvan kolnika, svojim čeonim prednjim dijelom srušilo stup prometnog znaka, nakon čega je u daljnjem zanošenju i rotaciji svojim lijevim bokom udarilo u stablo. Nakon udara u predmetno stablo, došlo je do rotacije vozila oko stabla u smjeru suprotnom od kazaljke na satu za kut od oko 35°, nakon čega se zaustavilo u položaju koji je u Skici označen rednim brojem 7. Od mjesta izlijetanja vozila osumnjičenika s kolnika do mjesta udara u stablo, vozilo Fiat Punto prešlo je u zanošenju i rotaciji put od oko 26 m. Ukoliko je do gubitka nadzora došlo u lijevom zavoju, unutar prometnog traka koji je namijenjen smjeru kretanja osumnjičenika, tada proizlazi da je do gubitka nadzora na kolniku došlo u položaju koji prethodi mjestu izlijetanja sa kolnika za oko 14m, i u Skici je navedeni položaj označen velikim slovom A. Brzina osobnog automobila Fiat Punto u trenutku udara u stablo iznosila je od oko 50 km/sat. Brzina osobnog automobila Fiat Punto u trenutku izlijetanja s kolnika iznosila je od oko 67,3 km/sat. Ukoliko je do gubitka nadzora vozila Fiat Punto došlo u lijevom zavoju, u položaju koji je u Skici označen velikim slovom A, brzina kretanja mu je tada iznosila od oko 72,7km/sat. Od trenutka gubitka nadzora na kolniku do trenutka udara u stablo teklo je vrijeme od oko 2,3s. Za stanje kolnika u trenutku prometne nesreće (asfalt, suh, dobar), te imajući u obzir stanje pneumatika na stražnjoj osovini vozila osumnjičenika, mišljenja je da je predmetni lijevi zavoj bilo moguće vladati vozilom osumnjičenika graničnom brzinom od oko 120,2 km/sat. U spisu predmeta ne postoji elementi na temelju kojih bi s prometno-tehničkog stajališta bilo moguće utvrditi uzrok gubitka nadzora nad vozilom. Predmetni zavoj bilo je moguće svladati znatno većom brzinom (120,2 km/sat) od brzine kretanja vozila osumnjičenika (72,7 km/sat) u trenutku gubitka nadzora. Da se vozilo osumnjičenika u predmetnom lijevom zavoju kretalo brzinom koja bi bila veća od granične, došlo bi do gubitka bočne stabilnosti vozila, i isto bi izletjelo u desnu stranu zavoja, odnosno izvan jugozapadnog ruba kolnika, što ovdje nije bio slučaj. Nadalje, na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Ilije Kučirana, spec. sudske medicine i patološke anatomije, od 27. studenoga 2017., utvrđeno je da je isti mišljenja da je pok. NH, rođ. 1994. g. zadobila tijekom predmetne prometne nesreće brojne ozljede, koje za životnih karateristika i u svom zbiru sudskomedicinski se kvalificiraju kao teška tjelesna ozljeda koja je bila takvih karakteristika i opsega da je dovela do smrtnog ishoda. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještačenja proizlazi kako je došlo do višestrukog zanošenja i rotacije vozila osumnjičenika te udara istog lijevom bočnom stranom u stablo, a što navodi na zaključak kako je na tijelo pok. NH djelovalo više sila različitog smjera, nekog jačeg intenziteta, s posljedičnim udarom glave, prsnog koša, gornjih i donjih udova te zdjeličnog obuča o tupo tvrde prepreke unutar gabarita kabine. Iz pregledanih medicinskih isprava oštećenika DHF, rođ. 1996. g., proizlazi kako je imenovani zadobio tijekom predmetne prometne nesreće ozljede: prijelom lijeve bedrene kosti i traumatski vodenasti otok mozga. Uz to se navodi sumnja na ozljedu stražnjeg križnog ligamenta koja u dostupnim medicinskim ispravama nije objektivno opisana i prikazana te se iz tog razloga sudsko medicinski ne može držati objektiviziranom ozljedom. Utvrđene ozljede u svom zbiru sudskomedicinski se kvalificiraju kao teška tjelesna ozljeda. Iz priloženih isprava proizlazi da se oštećenik u trenutku prometne nesreće nalazio kao putnik na stražnjem sjedalu, iza vozača, pa se stoga zaključuje kako su utvrđene ozljede nastale najvjerojatnije u trenutku udara lijeve bočne strane vozila osumnjičenika u drvo s posljedičnim kretanjem tijela oštećenika u lijevo u odnosu na uzdužnu os automobila te kontaktom glave i lijevog bedra o lijevu bočnu stranu vozila pri čemu je djelovala sila nekog jačeg intenziteta.

12. Svjedok DH, saslušan na ročištu 19. studenoga 2024. (list 362 i 363), iskazao je da se ne sjeća što se događalo 19. ožujka 2017. odnosno tih dana. Isti svjedok se ne sjeća okolnosti događaja večer prije predmetnog događaja od 19. ožujka 2017. Ne sjeća se tko je bio s njim u osobnom automobilu, osim onoga što je navedeno u izvješćima. U sjećanju istog svjedoka ne postoji prometna nesreća, ali zna da se dogodila prometna nesreća, s obzirom na to što je uslijedilo. No, opetovano ističem da ne postoje njegova sjećanja o okolnostima istog događaja. Isti svjedok odgovara da je danas iskazivao na isti način kao što je iskazivao i u kaznenom postupku koji je vođen povodom istog događaja.

13. Iz iskaza tužitelja, saslušanog osobno kao stranke na ročištu 21. travnja 2021. (list 78-80), koji se gotovo u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koji je iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te svih tužiteljevih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunio i pojasnio, utvrđeno je da je tužitelj 19. ožujka 2017. u 6 sati ujutro, pred svitanje, sudjelovao u prometnoj nesreći koja se dogodila na prometnici između Pule i Premanture. Toga dana vraćao se je iz noćnog izlaska iz kluba Cargo te mu je DH, pozvani svjedok, ponudio prijevoz do doma. Tužitelj je sjedio na zadnjem sjedalu vozila marke Fiat, tip Punto, kojim je upravljao ovdje pozvani svjedok DH, odnosno tužitelj je sjedio iza istog vozača, dok je osim njih dvojice u istom vozilu na zadnjem sjedalu bila putnica NH, koja je u istoj prometnoj nesreći poginula i na suvozačevom mjestu prijatelj DH. Tužitelj nije kritične noći bio u društvu vozača DH, već je bio u društvu djevojke NH. Nije bilo nikakvih naznaka kod DH da bi isti bio pod utjecajem alkohola ili drugih opijata, već naprotiv isti je tužitelju djelovao sasvim normalan. Tužitelj se ne sjeća okolnosti nastanka predmetnog štetnog događaja. To stoga što je tužitelj bio u stanju šoka. Stoga se ne sjeća je li u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovalo i koje drugo vozilo, odnosno neki drugi sudionik. Tužitelj se je zbog navedene prometne nesreće uspaničario te je zvao ostale radnike-kolege s kojima je u to vrijeme bio na terenskom radu u Puli. Navedeno vozilo Fiat Punto je svojom lijevom bočnom stranom udarilo u drvo pa su stoga bila zablokirana lijeva stražnja vrata gdje je tužitelj sjedio. Stoga su došli vatrogasci i izvlačili ih iz predmetnog vozila. Ne sjeća se u kakvom stanju je bila desna bočna strana navedenog vozila. Na mjesto štetnog događaja došlo je vozilo hitne pomoći te su njih as svih četvero iz istog vozila odvezeni u Bolnicu Pula. U navedenoj bolnici zadržan je tužitelj na bolničkom liječenju oko mjesec dana, a zatim je premješten na bolničko liječenje u Zagrebu, Bolnica Sveti Duh, gdje je zadržan na liječenju još oko 1,5 mjesec. Uslijed navedenog štetnog događaja je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad (bolovanje) u trajanju od više od godine dana. U istom razdoblju trebala mu je pomoć druge osobe, a istu su mi pružali osoba s kojom je dijelio sobu (cimer) i susjed. Tužitelj nije mogao hodati te mu je trebala pomoć pri čišćenju, oblačenju, pripremi hrane, održavanju higijene i to cijelo vrijeme dok je bio na bolovanju. Uslijed predmetne prometne nesreće ozlijeđen je i to: višestruki prijelom lijeve bedrene kosti te je zadobio traumatski edem mozga, posljedice čega su zaostale do današnjeg dana-poteškoće s vidom i glavoboljom. Uslijed predmetne prometne nesreće u potpunosti su mu uništeni odjeća: jakna marke Red Skins, plaćena oko 1.200,00 HRK; majica kratkih rukava marke Ralf Loren, plaćena oko 300,00 HRK i traperice marke Polo, plaćeno 600,00 HRK, te obuća: tenisice marke Adidas, platio 500,00 HRK, te mobilni telefon marke Samsung, platio oko 2.500,00 HRK, sve kupio kao novo i to na božićnoj rasprodaji, dakle na sniženju 2016./2017. Kritične zgode je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom. No, unatoč tome bio je kažnjen zbog nevezivanjem sigurnosnim pojasom, na koju odluku je prigovorio, pa je stoga prigovor usvojen, a ista kazna poništena. Posljedice predmetne prometne nesreće po tužiteljevo zdravlje su: otežano mu je čučnuti s obzirom da ga boli lijeva noga i to poglavito u predjelu vrha bedrene kosti i koljena, dok se je prije predmetne prometne nesreće bavio športom (boksom), što mu je sada onemogućeno, teško mu je usnuti zbog toga što osjeća bol u nozi ako se dobro ne namjesti za spavanje, dok nakon ustajanja treba proći 1-2 sata da bi prošla bol u lijevoj nozi, ima i psihičke tegobe u smislu noćnih mora, nesanica, teško spava pa stoga pije tablete za spavanje, analgetike, bio je u psihijatrijskom tretmanu, no, od istog je odustao jer mu ne pomaže, te naposljetku zbog svega navedenog nije više u mogućnosti raditi struku za koju se je školovao. Zaostali su mu ožiljci i to na lijevoj nozi u neprekidnoj dužini od koljena do zdjelice, te s desne strane u predjelu zdjelice, a o čemu je priložio fotografije. Osim naknade plaće tijekom bolovanja nije od ni jednog drugog tijela primao nikakvu naknadu niti socijalnu pomoć. U kritično vrijeme je tužitelj bio smješten u Premanturi, koja je oko 15 km udaljena od noćnog kluba Cargo. Noćni izlazak započeo je tužitelj 18. ožujka 2017., oko 22 sata, kada se je našao s prijateljem D u kafiću i popili su kavu. U istom kafiću zatekli su DH, koji je ponudio prijevoz do noćnog kluba Cargo te ih je DH i odvezao tamo. Tada u vozilu DH nije bio suvozač, njegov prijatelj, a koji je kasnije sudjelovao u predmetnoj prometnoj nesreći. Navedeni noćni klub je poveće površine oko 300-400 čm. Tijekom boravka u navedenom klubu tužitelj nije bio u blizini DH, dakle nisam bio u njegovom društvu, već je bio u društvu djevojke NH. Tijekom boravka u navedenom klubu tužitelj je konzumirao 3-4 pića Jager-cola, dok ne zna koju vrstu alkoholnih pića je pila djevojka NH. U istom klubu je DH upitao tužitelj treba li prijevoz do doma, te je tužitelj prihvatio istu ponudu, s obzirom da mu je DH djelovao sasvim normalno, dok ga tužitelj nije pitao je li konzumirao kakve opijate. Odlaskom iz navedenog noćnog kluba pristali su na benzinskoj postaji te su tamo kupili piće Coca- cola, dok se ne sjeća tko je sve izlazio iz vozila radi navedenog.

14. Na temelju kombiniranog prometno-sudskomedicinskog vještačenja po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. stroj. ĆH i prof. dr. sc. LH, spec. sudske medicine, koji su predali pisane nalaze i mišljenja 4. travnja 2022. (list 272- 275) i 5. ožujka 2023. (list 283 i 284), utvrđeno je da je prometni vještak mišljenja, da provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika tijekom zanašanja po kolniku prešlo preko sebi lijevog ruba kolnika te je svojim prednjim, više desnim dijelom naletjelo na stup prometnog znaka uz promjenu brzine od oko 5-10 km/sat dok je u nastavku svojim lijevim bočnim dijelom u predjelu prednjih lijevih vrata naletjelo na stablo uz rotaciju u smjeru suprotnom od smjera okretanja kazaljke na satu za oko 30- 40 stupnjeva i uz promjenu brzine od oko 50-55 km/sat. Neposredno prije štetnog događaja stražnji lijevi sigurnosni pojas u vozilu osiguranika tuženika nije bio tehnički ispravan.

Nadalje, sudskomedicinski vještak je mišljenja da tužitelj DHF (21 g. u trenutku nesreće) stradao je u prometnoj nesreći kao putnik na stražnjem lijevom sjedalu (iza vozača) u osobnom vozilu koje je u zanašanju sletjelo s kolnika, prednjim više desnim dijelom naletjelo na stup prometnog znaka, a potom lijevim bokom na stablo drveta. Iz načina nastanka (dinamike) nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem slijedi da je tijelo tužitelja poletjelo prema naprijed (u trenutku naleta na prometni znak), a potom izrazito ulijevo i nešto prema naprijed (u trenutku naleta na stablo). Drugi od ova dva naleta je bio značajno intenzivniji i njemu je pripisiv nastanak ozljeda. U ovakvoj dinamici, tužitelj je lijevom nogom i lijevom stranom glave udario o čvrste prepreke u nutrini kabine vozila lijevo od mjesta sjedenja, pri čemu su nastale ozljede. Udarna deformacija kabine u vidu značajnog utisnuća dodatno je pridonijela izgledima za ozljeđivanje. Stanje kopče sigurnosnog pojasa stražnjeg lijevog sjedala utvrđeno tehničkim putem govori za zaključak da tužitelj u trenutku nesreće nije bio, niti je mogao biti, vezan pojasom. Međutim, sve ozljede utvrđene kod tužitelja mogle su nastati i unatoč uporabi pojasa. Naime, pojas ne bi mogao spriječiti bočno polijetanje i udar tijelom o prepreke s posljedičnim ozljeđivanjem, posebice kada se uzme u obzir i značajna deformacija putničkog prostora koja je zahvatila i dio kabine na mjestu sjedenja tužitelja. Zaključno, tužitelj je u štetnom događaju mogao zadobiti sve stvarno nastale ozljede i u slučaju da je bio vezan sigurnosnim pojasom.

15. Daljnji dokazi nisu izvedeni, poglavito koje predlaže tuženik, jer isti nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi na koje se poziva tuženik u prilog svojih tvrdnji. Naime, rješenjem s pripremnog ročišta 11. studenoga 2020. (list 72 i 73) je određeno koji će se dokazi izvoditi kao mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I.), dok su odbijeni ostali dokazni prijedlozi, jer isti nisu potrebiti (toč. II.). Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

16. Dovodeći u svezi suglasne dijelove iskaza tužitelja, dok se svjedok DH ne sjeća odlučnih činjenica, s ostalim pisanim dokazima i to potvrdom od 15. ožujka 2018. (list 6 i 7), kao i kaznenim predmetom Županijskog suda u Puli posl. br. K-60/20 i tamo izvedenim vještačenjima, te poglavito kombiniranim prometno- sudskomedicinskim vještačenjem, proizlazi da se je 19. ožujka 2017. u jutarnjim satima (oko 6 sati) dogodila prometna nesreća na način kako je opisan u tužbi, odnosno na način da je istu prometnu nesreću izazvao osiguranik tuženika DH, kao vozač osobnoga automobila reg. oznaka PU-293-OZ, koje vozilo je bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika (pravni prednik) broj: 068600189892. Tužitelj je u predmetnoj prometnoj nesreći stradao kao putnik (treća osoba) u gornjem vozilu, sjedeći na lijevom stražnjem sjedalu (iza vozača) te je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede u vidu teških višestrukih prijeloma bedrene kosti lijeve noge, kao i daljnju tešku ozljedu mozga u vidu nastaloga edema, ujedno je kod tužitelj došlo i do posljedičnoga oštećenja vida i vidne funkcije, te daljnjih trajnih psihičkih promjena, kao posljedica prometne nesreće. Naime, tužitelj DHF (21 g. u trenutku nesreće) stradao je u prometnoj nesreći kao putnik na stražnjem lijevom sjedalu (iza vozača) u osobnom vozilu koje je u zanašanju sletjelo s kolnika, prednjim više desnim dijelom naletjelo na stup prometnog znaka, a potom lijevim bokom na stablo drveta. Iz načina nastanka prometne nesreće slijedi da je tužitelj je lijevom nogom i lijevom stranom glave udario o čvrste prepreke u nutrini kabine vozila lijevo od mjesta sjedenja, pri čemu su nastale ozljede. Udarna deformacija kabine u vidu značajnog utisnuća dodatno je pridonijela izgledima za ozljeđivanje. Stanje kopče sigurnosnog pojasa stražnjeg lijevog sjedala utvrđeno tehničkim putem govori za zaključak da tužitelj u trenutku nesreće nije bio, niti je mogao biti, vezan pojasom. Međutim, sve ozljede utvrđene kod tužitelja mogle su nastati i unatoč uporabi pojasa. Naime, pojas ne bi mogao spriječiti bočno polijetanje i udar tijelom o prepreke s posljedičnim ozljeđivanjem, posebice kada se uzme u obzir i značajna deformacija putničkog prostora koja je zahvatila i dio kabine na mjestu sjedenja tužitelja. Zaključno, tužitelj je u štetnom događaju mogao zadobiti sve stvarno nastale ozljede i u slučaju da je bio vezan sigurnosnim pojasom. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je noćni izlazak započeo 18. ožujka 2017., oko 22 sata, kada se je tužitelj našao s prijateljem D u kafiću i popili su kavu. U istom kafiću zatekli su DH, koji je ponudio prijevoz do noćnog kluba Cargo te ih je DH i odvezao tamo. Tada u vozilu DH nije bio suvozač, njegov prijatelj, a koji je kasnije sudjelovao u predmetnoj prometnoj nesreći. Navedeni noćni klub je poveće površine oko 300-400 čm. Tijekom boravka u navedenom klubu tužitelj nije bio u blizini DH, dakle nisam bio u njegovom društvu, već je bio u društvu djevojke NH. Tijekom boravka u navedenom klubu tužitelj je konzumirao 3-4 pića Jager-cola, dok ne zna koju vrstu alkoholnih pića je pila djevojka NH. U istom klubu je DH upitao tužitelj treba li prijevoz do doma, te je tužitelj prihvatio istu ponudu, s obzirom da mu je DH djelovao sasvim normalno, dok ga tužitelj nije pitao je li konzumirao kakve opijate.

Međutim, ne može se prihvatiti tužiteljeva tvrdnja da je nije bilo nikakvih naznaka kod DH da bi isti bio pod utjecajem alkohola ili drugih opijata, već naprotiv da isti tužitelju djelovao sasvim normalan.

17. Stoga, nije osnovan tuženikov prigovor odgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru 50%, zbog pristanka na vožnju s vozačem pod utjecajem alkohola i zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom. Naime, tužitelj je u štetnom događaju mogao je zadobiti sve stvarno nastale ozljede i u slučaju da je bio vezan sigurnosnim pojasom, pa stoga zbog iste okolnosti ne postoji doprinos tužitelja. Naime, zbog razine alkoholiziranosti vozača DH utvrđeno je postojanje doprinosa tužitelja nastanku štete u smislu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), jer je tužitelj pristao na vožnju u vozilu kojim je upravljao DH, za kojeg je tužitelj moga znati da je pod utjecajem alkohola, a s obzirom na utvrđenu u omjeru 1,34 g/kg prozlazi da je DH bio u stanju teže pripitosti pa stoga isto vidljivo trećim osobama, to tim više što su se u jutarnjim satima vraćali iz noćnog izlaska, odnosno noćnog kluba, s time da je i tužitelj bio pod utjecajem alkohola.

18. Stoga, suprotno tuženikovim tvrdnjama, utvrđen je doprinos tužitelja, kao oštećenika, vlastitoj šteti i to u omjeru od 20%. Slijedom navedenog, proizlazi odgovornost tuženika za naknadu predmetne štete u ostatku, dakle u omjeru 80%.

19. S obzirom na gornja utvrđenja ostalo je sporno je li predmetni štetni događaj uzrokovao tužitelju narušenje zdravlje tako da mu je povrijeđeno pravo osobnosti u mjeri u kojoj ono opravdava dosuđenje pravične novčane naknade. Na iste sporne okolnosti izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te su poglavito izvedena medicinska vještačenja.

20. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. med. Mladena Frketića, spec. otropeda-traumatologa, prof. dr. sc. PH, dr. med., spec. oftalmologa i prim. Gordana Makarića, dr. med., spec. psihijatra, od 1. rujna 2021. (list 200-203), utvrđeno je da isti vještaci nalaze da je tužitelj, rođen 1996. g., koji je kao putnik 19. ožujka 2017. stradao u prometnoj nesreći i tom prilikom zadobio ozljede: višeiverni prijelom dijafize lijeve bedrene kosti s pomakom, prijelom vrata lijeve bedrene kosti-bazicervikalni bez pomaka i postrtraumatski moždani edem, te su isti mišljenja da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tešku tjelesnu ozljedu, provedeno je liječenje, preporuka liječnika se u cijelosti pridržavao, međutim usprkos toga zaostale su trajne posljedice. Iste se odražavaju u vidu znakova umanjene pokretljivosti lijevog koljena do 1/3 opsega pokretljivosti posttraumatske prirode, te prednje nestabilnosti lijevog koljena srednjeg stupnja, umanjene pokretljivosti lijevog kuka sa zaostalim i zamjetnim šepanjem iz lijevog kuka uz i dalje zamjetne bolove u lijevom kuku prilikom hoda, kao i pri sjedanju i ustajanju iz sjedećeg položaja, nakon operacijski liječenog te saniranog prijeloma lijeve bedrene kosti u dvije razine. Tužitelj je radi nesraštavanja prijeloma te loma osteosintetskog materijala (ploče) morao biti podvrgnut ponovnom op. zahvatu. Kod tužitelja s oftalmološke strane zaostaje manje jasan vid, osjeća naprezanje, zamagljivanje i suzenje očiju kod rada na blizinu i na računalu. Prema medicinskim ispravama zaostaje blaža difuzno smanjena retinska osjetljivost odnosno opisano suženje vidnoga polja uslijed čega je smanjena opća životna aktivnost tužitelja u opsegu do 3%.

Tužitelj je na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku Poremećaja prilagodbe (F43.2), te nastavno elemenata PTSP-a (F43.1). Navedeno proizlazi iz priloženih medicinskih isprava. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je uz liječenje i zaostale tjelesne posljedice, i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika.

Tužitelju je u predmetnom štetnom događaju trajno narušeno tjelesno i duševno zdravlje. Nastali invaliditet se smatra definitivnim. Stoga se predlaže ograničiti aktivnosti u skladu s nastalim stanjem. Postoji pozitivna uzročno-posljedična sveza između štetnog događaja u kojem je tužitelj zadobio gore navedenu tešku tjelesnu ozljedu i naprijed navedenih posljedica. Liječenje tužitelja je završeno 19. studenoga 2018.

S obzirom na kvalifikatorne okolnosti:

Pretrpljene fizičke boli: Bol jačeg intenziteta je potrajala osam dana, srednjeg intenziteta oko dvadeset dana, manjeg intenziteta daljnjih šezdeset dana. Pretrpljeni strah: Tužitelj pri štetnom događaju nije trpio primarni strah. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 8 tjedna. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj.

Pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti: objedinjeno cijene 50% (s ortopedsko-traumatološkog motrišta 45%, s psihijatrijskog motrišta 5%, s oftalmološkog motrišta do 3%). Trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja traumatološkog, psihijatrijskog te oftalmološkog stajališta za 50%, u kojem omjeru su potrebiti pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima.

Po osnovi tuđe pomoći: Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebita četiri tjedna po šest sati svakodnevno te narednih četiri tjedna po dva sata svakodnevno. 21. Na ročištu 16. svibnja 2024. (list 329-332) su navedena tri stalna sudska vještaka usmeno iznijela i obrazložila prethodno dan nalaz i mišljenje, ostajući u cijelosti kod istog, te su otklonili sve istaknute primjedbe. Tako dr. med. Mladen Frketić navodi da su omaškom zaboravili navesti naruženost koja je očita i izražena je u srednjem stupnju s obzirom na očevidne ožiljke lijevog bedra i oba kuka, koji su zaostali nakon kirurških zahvata. Glede tuženikove primjedbe da nigdje nije navedena nestabilnosot koljena niti je tužitelj obrađivan u tom smislu, navodi da je nestabilnost koljena kod tužitelja utvrdio kliničkim pregledom, a što su liječnici koji su ga liječili propustili. Ova nestabilnost je očigledna i ako to sud odredi može se dokazati i pretragama kao što je tuženik u svojim primjedbama naveo. Međutim, ova obrada ako se treba raditi u sudske svrhe nema smisla. Zbirna ocjena od 50%, glede koje tuženik ističe primjedbe kao prevelikoj da je veća čak od amputacije potkoljenice, navodi se da ova poredba nije uopće mjerodavna jer su do ove ocjene došli imajući na umu ispade i nedostatke u duševnom zdravlju kod tužitelja kao cjeline, a kad bi se gledalo amputacija natkoljenice koja bi bila primjerenija ovom stanju, ona bi iznosila 70% pod pretpostavkom da je bataljak uredno zarastao. No srećom ovo se nije dogodilo. Tužitelj su vještaci pregledali, fotografirali, radi se o mlađem čovjeku radno sposobnom, znatno hendikepiranog u svojim životnim i radnim aktivnostima te pri ovoj ocjeni vještaci i dalje stoje. Tužitelj nije nosio ortopedsku prilagođenu ort. obuću, uz napomenu da mu ista nije propisana niti mu je potrebita-nije indicirana. Naime, pregledom su vještaci utvrdili jednakost u duljini nogu te ortopedska pomagalo u ovom smislu nije potrebito, također nije zaostala deformacija stopala, koju istu tužitelj nema te nije ni s ovog vida potrebito propisivati ortopedsko pomagalo. Godine tužitelja utjecale su na donošenje ocjene zaostalih trajnih posljedica, uz napomenu da je upravo njegova mladost utjecala na smanjenje opsega zaostalih trajnih posljedica. Drugim riječima, da je starije posljedice bi bile izraženije. Za klinički status nestabilnosti koljena kakav je isti vještak opisao u svom nalazu indicirano je tužitelju provođenje fizikalne terapije te je ista i provedena fizikalna terapija, ali ista nije dovela do poboljšanja, tj. uklanjanja ove nestabilnosti, a za isto bi bilo potrebita daljnja obrada i u svezi s tim možebitno kirurško liječenje, ako to tužitelj odluči. Stanje tužitelja je konačno s obzirom na njegove godine i u skoroj budućnosti neće se promijeniti. Tužitelj ne šepa već ima nestabilnost u koljenu prilikom hoda po neravnom terenu. Liječnici koji su liječili tužitelja nisu pogriješili niti pogrešno naveli njegov status, već prilikom opisa istoga nisu ulazili u sve detalje koje vještaci obično zamjećuju. Nije moguće da je tužitelj nakon liječenja pojavila nestabilnost, jer prilikom analize zdravstvenog kartona vještaci su utvrdili da u razdoblju od 2013. do 2021. g. tužitelj nije ponovno zadobio istovjetnu ozljedu. Zaključno, sva tri vještaka u cijelosti ostaju kod ocjene duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti dane u pisanom nalazu i mišljenju.

22. Navedeni pisani nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kao i usmeno izlaganje istih, prihvaćeni su u cijelosti, ocijenivši iste stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na medicinskim ispravama i pregledu tužitelja, te dugogodišnjem vještačkom iskustvu u brojnim sudskim postupcima, s time da su istim razjašnjene sve odlučne činjenice, dok se nije ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog, pa je stoga raspravnim rješenjem od 19. studenoga 2024. odbijen tuženikov dokazni prijedlog za izvođenjem novog medicinskog vještačenja na iste okolnosti.

23. Dakle, usvajajući nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kao i prometno- sudskomedicinskog vještačenja, temeljem kojeg proizlazi da je narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, posljedica predmetnog štetnog događaja, odnosno utvrđeno je da je isto neposredna posljedica njegovog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (uzročno-posljedična sveza), pa je tuženik odgovoran u omjeru 80% za štetu nanesenu tužitelju te je stoga tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu koju isti trpi kao posljedicu ozljeđivanja.

24. Stoga, utvrđeno je kako je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime mu je nanesena neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a koja propisuje da onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

25. S obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, a osobito imajući na umu po vještaku utvrđeno trajanje i jačina pretrpljenih fizičkih boli i duševnih boli te straha, vrstu ozljeda, dugotrajnost liječenja, kao i starost tužitelja (rođen 1996. g.) i zanimanje (instalater grijanja i klimatizacije), sud nalazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u mjeri koja sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO opravdava dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete u zahtijevanom iznosu 30.658,96 EUR koji umanjuje za 14. svibnja 2018. nesporno naknađenu neimovinsku štetu u iznosu 2.654,44 EUR / 20.000,00 HRK pa stoga ostaje zahtjev u iznosu 28.004,52 EUR, umanjen za 20% doprinosa tužitelja, pa stoga tužitelju valjalo dosuditi naknadu po istoj osnovi u iznosu 22.403,64 EUR / 168.800,22 HRK. Medicinskim vještačenjem je utvrđena težina ozljeđivanja tužitelja. Nadalje, utvrđeno je i da je tužitelj kao posljedicu zadobivenih ozljeda trpio bol i strah. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a budući da je liječenje tužitelja završeno 19. studenoga 2018., premda je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev koji je tuženik primio 20. veljače 2018. (list 49), to su stoga tužitelju dosuđene zatezne kamate kako zahtijeva, tj. od 19. studenoga 2018. do isplate (toč. I. izreke presude).

26. U smislu odredbe čl. 1095. ZOO-a, tužitelju pripada pravo i na naknadu za tuđu pomoć. Među strankama nije sporno da tužitelj za pruženu pomoć nije plaćao cijenu satnice za obavljanje takve vrste posla. Sud je po slobodnoj ocjeni, temeljem čl. 223. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), procijenio vrijednost sata tuđe pomoći u iznosu 2,65 EUR / 20,00 HRK. Imajući na umu broj sati potrebite tuđe pomoći kako su to utvrdili liječnici vještaci (28 dana x 6 sati = 168 sati + 28 dana x 2 sata = 56 sati, dakle ukupno 224 sata x 2,65 EUR / 20,00 HRK/sat = 594,59 EUR / 4.480,00 HRK), tužitelju temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO pripada naknada u iznosu 594,59 EUR / 4.480,00 HRK, umanjen za 20% doprinosa tužitelja pa je stoga tužitelju po istoj osnovi valjalo dosuditi zahtijevani iznos 475,67 EUR / 3.584,00 HRK sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sukladno postavljenom zahtjevu (čl. 2. st. 1. ZPP-a), sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a (toč. II. izreke presude).

27. Ujedno, glede zahtjeva za naknadu imovinske štete po osnovi uništenih stvari u predmetnoj nesreći (odjeća, obuća i mobitel Samsung), utvrđeno je na temelju tužiteljevog iskaza, koji je podudaran s popisom stvari MUP-a RH (list 9), da je uslijed predmetne prometne nesreće u potpunosti tužitelja uništena odjeća: jakna marke Red Skins, plaćena oko 1.200,00 HRK; majica kratkih rukava marke Ralf Loren, plaćena oko 300,00 HRK i traperice marke Polo, plaćeno 600,00 HRK, te obuća: tenisice marke Adidas, plaćene 500,00 HRK, te mobilni telefon marke Samsung, plaćen oko 2.500,00 HRK, sve tužitelj kupio kao novo i to na božićnoj rasprodaji, dakle na sniženju 2016./2017. Stoga, je valjalo je tužitelju dosuditi naknadu imovinske štete zbog uništenih stvari u ukupno zahtijevanom iznosu 398,16 EUR / 3.000,00 HRK, umanjen za 20% doprinosa tužitelja, odnosno pa je stoga tužitelju po istoj osnovi valjalo dosuditi naknadu štete u iznosu 318,54 EUR / 2.400,00 HRK, sve sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a (toč. II. izreke presude).

28. Slijedom navedenog, tužitelju pripada naknada neimovinske štete u iznosu 22.403,64 EUR sa zateznim kamatama od dana završetka liječenja tužitelja i imovinske štete u iznosu 794,21 EUR (475,67 EUR +318,54 EUR) sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je odlučeno pod toč. I. i II. izreke presude.

29. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, te su isti odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

30. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR (Tbr. 32./1. OT) te tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podneska od 6. svibnja 2020. i ročišta 11. studenoga 2020. (Tbr. 8./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te nadalje sastava podnesaka od 13. rujna 2021., 23. studenoga 2021., 10. ožujka 2023., 28. lipnja 2023. i 6. lipnja 2024., od toga priznata četiri obrazložena podneska (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 21. travnja 2021., 7. rujna 2021., 16. svibnja 2024. i 19. studenoga 2024. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 5.100,00 EUR, uvećanog za PDV 25 % (1.275,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu 175,19 EUR i za presudu u iznosu 278,43 EUR, umjesto za svaku radnju zahtijevanog iznosa 450,00 EUR. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak medicinskog vještačenja u zahtijevanom iznosu 437,98 EUR i trošak pristupa svjedoka DH na ročište 19. studenoga 2024. u zahtijevanom iznosu 40,00 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 7.306,60 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude.

31. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podneska od 15. rujna 2021. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 11. studenoga 2020., 21. travnja 2021. i 7. rujna 2021. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te nadalje troška sastava podnesaka od 21. rujna 2021., 8. svibnja 2023. i 21. svibnja 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 16. svibnja 2024. i 19. studenoga 2024. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 3.500,00 EUR, uvećanog za PDV 25 % (875,00 EUR). Ujedno je tuženiku u cijelosti valjalo priznati trošak kombiniranog vještačenja u zahtijevanom iznosu 398,17 EUR i trošak pristupa svjedoka DH na ročište 19. studenoga 2024. u zahtijevanom iznosu 40,00 EUR. No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 4.813,17 EUR sa zatraženim zateznim kamatama nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu.

32. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

33. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sud. pristojbi za presudu u iznosu 278,43 EUR i

- opun. tuženika.