REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3876/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: BD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Igor Sieber, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 23, protiv tuženika: Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 7. studenoga 2024. u nazočnosti tužiteljevog opunomoćenika i zamjenice tuženikovih opunomoćenika, 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate, a koji postupak se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-5964/2012 od 06. srpnja 2012.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 375,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužba je ovome sudu predana e-komunikacijom 26. lipnja 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da je rješenjem i zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrv- 3697/2023 od 26. ožujka 2024. tužitelj je upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, a koji postupak se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša, Zagreb, broj Ovrv-5964/2012 od 6. srpnja 2012. Tužitelj je primio obavijesti od Financijske agencije o primljenoj osnovi za plaćanje, kojom je od strane ovrhovoditelja 5. listopada 2022. postavljen zahtjev na naplata novčane tražbine na teret računa ovršenika temeljem ovršne isprave i to rješenja o ovrsi:- rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-1977/12 izdano 6. srpnja 2012. po javnom bilježniku Mladenu Matošu. Iz samog zahtjeva za naplatu nesporno proizlazi da je predmetno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-1977/12 postalo pravomoćno i ovršno 20. srpnja 2012., a sporni zahtjev za naplatu predan je FINA-i 5. listopada 2022. Tužitelj ističe prigovor zastare, čime ovrhovoditelj gubi pravo zastarjelu tražbinu ostvarivati prisilno (putem suda ili drugog nadležnog tijela), protiv volje dužnika. U ovom slučaju odlučujuća činjenica je da se radi o apsolutnoj zastari sukladno čl. 233. ZOO-a. Dakle, protekom roka od deset godina od pravomoćnosti nastupa apsolutna zastara ovrhe za tražbine utvrđene pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne i vjerodostojne isprave. Zbog svoje pasivnosti da predmetno pravomoćno rješenje o ovrsi dostavi FINA-i unutar roka od deset godina od pravomoćnosti, tuženik je izgubio pravo prisilne naplate. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev odnosno proglasiti nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate, a koji postupak se vodi kod Financijske agencije temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša, Zagreb, broj Ovrv-5964/2012 od 6. srpnja 2012., uz naknadu tužitelju parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu, koji je predan ovome sudu 9. listopada 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 14), navodi se da tužitelj navodi kako je je predmetno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-1977/12 postalo pravomoćno i ovršno 20. srpnja 2012., dok je zahtjev za naplatu predan Financijskoj agenciji 5. listopada 2022., dakle, izvan roka od deset godina u kojem se može zahtijevati ispunjenje obveze. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe kako je nesporno da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša, Zagreb, br. Ovrv-5964/2012 doneseno 6. srpnja 2012., te je isto postalo pravomoćno i ovršno 20. srpnja 2012. Nadalje, tuženik je predao predmetno rješenje o ovrsi Financijskoj agenciji na naplatu 23. siječnja 2013.g. te je navedena osnova isknjižena 2018. g., a ponovan zahtjev za naplatu predan je FINA-i 5. listopada 2022. Tuženik prije svega ističe da je došlo do prekida zastare jer je ovršenik nakon podnošenja ovršnog prijedloga djelomično podmirio tuženikovu tražbinu temeljem navedenog rješenja o ovrsi. Tuženik ističe da je došlo do prekida zastare jer je tužitelj nakon podnošenja prijedloga za ovrhu djelomično podmirio tuženikovu tražbinu temeljem gore citiranog rješenja o ovrsi, tako da je sveukupna preostala tražbina ovrhovoditelja, ovdje tuženika, 3. listopada 2022. iznosila 9.289,96 HRK, od toga se iznos 7.087,02 HRK odnosi na glavnicu koji iznos je potrebito uvećati za zatezne kamate od 3. listopada 2022. do isplate i iznos 2.202,96 na dospjele zatezne kamate. Sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Ukoliko je rješenje o ovrsi dostavljeno Financijskoj agenciji na provedbu, zastara ne teče dok je ovrha na provedbi kod FINA-e jer su poduzete druge radnje tuženika / ovrhovoditelja, kod drugog nadležnog tijela (FINA). Postupak izravne naplate kod Financijske agencije kao nadležnog tijela traje od kada je FINA blokirala račune tužitelja, po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika, pa sve do stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, br. 68/18., dalje: ZPONS) 4. kolovoza 2018., do toga dana, kada je Financijska agencija temeljem čl. 12. ZPONS-a prestala s izvršavanjem predmetnog rješenja te je istu osnovu isknjižila. Iz navedenog proizlazi da je nastupio prekid zastare svakom drugom vjerovnikovom (tuženika) radnjom poduzetom protiv dužnika (tužitelja) pred drugim nadležnim tijelom radi ostvarenja tražbine, a sukladno čl. 241. ZOO-a. Slijedom navedenog, rok od 10 godina za naplatu tražbine tuženika / ovrhovoditelja počinje teći od dana završetka ovršnog postupka odnosno od trenutka kada je osnova (rješenje o ovrsi) isknjiženo iz redoslijeda naplate, tj. do obustave postupka izravne naplate kod FINA-e do koje je došlo iz razloga za koje nije odgovoran tuženik. Nakon što je ovdje tuženik ponovno tek 30. travnja 2020. predao zahtjev za naplatu od 29. travnja 2020. FINA-i, a na temelju iste ovršne isprave-pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika, te je FINA gore navedenu osnovu za plaćanje upisala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, te se taj dan vodi kao ponovni početak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja te je ovom radnjom ovdje tuženika ponovno prekinuta zastara njegove tražbine prema ovdje tužitelju iz te osnove za plaćanje. Također, tuženik u prilog svojih tvrdnji se poziva i na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1027/2021-2 iz svibnja 2022. Zaključno tuženik ističe da budući nije došlo do izvršenja osnove za plaćanje, prekid zastarijevanja nastao podnošenjem osnove za plaćanje na naplatu nije prestao, dakle, i dalje je trajao do 2018. godine, kada je zastara ponovno počela teći. Rok od 10 godina za naplatu tražbine vjerovnika počinje teći od dana dovršetka ovršnog postupka, tj. u ovom slučaju od trenutka kada je osnova (ovršna isprava-rješenje o ovrsi javnog bilježnika) isknjižena iz redoslijeda naplate 2018. godine, iz čega je razvidno da predmetna tražbina nije u zastari. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu tuženiku parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u ovosudno rješenje i zaključak posl. br. Ovrv-3697/2023-5 od 26. ožujka 2024. (list 4-8), zahtjev za naplatu, primljen kod FINA-e 5. listopada 2022. (list 9-11), popratni dopis tuženika po opun., od 21. siječnja 2013. uz zahtjev za naplatu, primljen kod FINA-e 5. listopada 2022. i popratni dopis tuženika po opun. od 3. listopada 2022. (list 22-28).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom, odnosno postupka izravne naplate kod FINA-e i to pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po tužiteljevim računima temeljem ovršne isprave-rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-1977/12 koje je 6. srpnja 2012. donio javni bilježnik Mladen Matoš, Zagreb, iz razloga zbog kojeg je tužitelj upućen u predmetnu parnicu, odnosno zbog istaknutog prigovora zastare tražbine po predmetnoj ovršnoj ispravi. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Uvidom u ovosudno rješenje i zaključak posl. br. Ovrv-3697/2023-5 od 26. ožujka 2024. (list 4-8) utvrđeno je da je u ovršnom predmetu ovhovoditelja, ovdje tuženika, protiv ovršenika, ovdje tužitelja, odbijen kao neosnovan ovršenikov prijedlog od 2. veljače 2023. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred FINA-om temeljem rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-5964/2012, koje je 6. srpnja 2012. donio javni bilježnik Mladen Matoš te da je ujedno ovršenik upućen u roku 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, a koji postupka se vodi pred FINA-om temeljem navedenog rješenja o ovrsi, iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ), odnosno jer tvrdi da je nastupila zastara predmetne tražbine.

7. Uvidom u zahtjev za naplatu, primljen kod FINA-e 5. listopada 2022. (list 9-11), utvrđeno je da je isti zahtjev podnio ovdje tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv ovdje tužitelja, kao ovršenika, temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, s potvrdom pravomoćnosti/ovršnosti, posl. br. Ovrv-1977/12 javnog bilježnika Mladena Matoša, od 6. srpnja 2012., radi naplate novčane tražbine prema priloženog specifikaciji.

8. Uvidom u popratni dopis ovdje tuženika po opun., od 21. siječnja 2013. (list 22), utvrđeno je da je isti dopis FINA, Zagreb, primila 23. siječnja 2013., kojim ovdje tuženik, sukladno odredbi čl. 5. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, u prilogu dostavlja pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša posl. br. Ovrv-1977/12, kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika BD, ovdje tužitelja, a radi provedbe ovrhe na svim novčanim sredstvima ovršenika.

9. Uvidom u zahtjev za naplatu, primljen kod FINA-e 5. listopada 2022. i popratni dopis tuženika po opun. od 3. listopada 2022. (list 22-28) utvrđeno je da istim ovdje tuženik, sukladno odredbi čl. 5. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, u prilogu dostavlja pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša posl. br. Ovrv-1977/12, kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika BD, ovdje tužitelja, a radi provedbe ovrhe na svim novčanim sredstvima ovršenika, te da je ovršenik nakon podnošenja prijedloga djelomično podmirio predmetu tražbinu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, temeljem istog rješenja o ovrsi, tako da sveukupna preostala tražbina ovrhovoditelja iznosi 9.289,96 HRK, od toga 7.087,02 HRK po osnovi glavnice koji iznos je potrebito uvećati za zatezne kamate od dana dostave istog dopisa te iznosa 2.202,96 HRK po osnovi dospjelih zateznih kamata, prema priloženoj specifikaciji. Stoga se zahtijeva ponovna aktivacija temeljem navedene osnove, uz napomenu da se izvornik osnove nalazi u FINA-i, isknjižen po čl. 12. ZPONS-a.

10. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer istaknuti dokazni prijedlozi, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

11. Tužitelj, u bitnom, tvrdi da u je ovom slučaju nastupila zastara, budući da je očito protekao rok zastare od 10 godina od ovršnosti rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv- 1977/2012, koje je 6. srpnja 2012. donio javni bilježnik Mladen Matoš, Zagreb. 12. Naime, sukladno čl. 73. st. 1. OZ-a postupak se smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

13. Naprotiv, utvrđeno je da je ovdje tuženik, kao ovhovoditelj, podnio FINA-i zahtjev za naplatu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Matoša, posl. br. Ovrv-1977/2012 od 6. srpnja 2012., dok je predmetnu osnovu za plaćanje FINA isknjižila tijekom 2018. g. temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20. i 133/20., dalje: ZPONS), dakle zbog neizvršavanja. Nadalje, tuženik je istu osnovu za plaćanje ponovno podnio na naplatu 5. listopada 2022., dakle unutar desetogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

14. Odredbom čl. 245. st. 3. ZOO-a propisano je da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, dok je odredbom st. 5. istog čl. ZOO-a propisano kako isto vrijedi i u slučaju kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja.

15. Prema tome, zastara je u ovom slučaju ponovno počela teći tijekom 2018. godine, odnosno nakon što je FINA temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20. i 133/20., dalje: ZPONS) FINA isknjižila istu osnovu i to zbog neizvršavanja, a budući da je ovdje tuženik temeljem iste osnove za plaćanje 5. listopada 2022. pokrenuo novi postupak izvansudske ovrhe unutar zastarnog roka iz čl. 233. st. 1. ZOO-a, prigovor zastare tužitelja je očigledno neosnovan (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1027/2021 od 3. svibnja 2022.).

16. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Naime, prema čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. Uzgred rečeno, tužitelj nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda, poglavito glede zastare predmetne tražbine, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

18. Naprotiv, proizlazi zaključak da je tuženik predložio odgovarajuće dokaze temeljem kojih je na nedvojben način utvrđen prekid zastare po predmetnoj ovršnoj ispravi-rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-1977/2012 javnog bilježnika Mladena Matoša, od 6. srpnja 2012., u razdoblju prethodnog ovršnog postupka kod FINA-e, odnosno u razdoblju do isknjiženja 2018. g. temeljem čl. 12. ZPONS-a, kada je FINA prestala s izvršavanjem iste osnove za plaćanje, zbog neizvršavanja pa je stoga 5. listopada 2022. ponovno počeo teći desetogodišnji rok zastare, sukladno čl. 233. ZOO-a, koji je ponovno prekinut 2. srpnja 2021. (list 4) podnošenjem predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu kod FINA-e na temelju navedene ovršne isprave, odnosno utvrđene su odlučne činjenice glede poduzetih radnji kojima je došlo do prekida zastare po navedenoj ovršnoj ispravi. Stoga, tuženik je tijekom postupka dokazao prekid zastare predmetne tražbine (čl. 241. ZOO-a).

19. Budući da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, s obzirom na odredbe čl. 7., 219. i 221.a ZPP-a, poglavito nije uspio dokazati postojanje razloga zbog kojeg je upućen u parnicu, u smislu čl. 52. st. 3. OZ-a i to nastupanje zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a), dakle nije dokazao protek roka zastare od 10 godina, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

21. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i zastupanja na ročištu 7. studenoga 2024. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 150,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 300,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (75,00 EUR). Međutim, nije priznat trošak sudske pristojbe, jer je isti zahtjev postavljen neodređeno, kako glede radnje, tako i glede visine (čl. 164. st. 2. ZPP-a). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 375,00 EUR nisu dosuđeni tužitelju, s obzirom na neuspjeh istog u sporu.

22. Također je i tuženiku valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT) i zastupanja na ročištu 7. studenoga 2024. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 150,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 300,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (75,00 EUR). Međutim, nije priznat troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu i za prvostupanjsku odluku, sve po odluci suda, jer je isti zahtjev postavljen neodređeno glede visine (čl. 164. st. 2. ZPP-), dok trošak sudske pristojbe nastaje po pravomoćnom završetku postupka i plaća se ovisno o uspjehu u sporu, dok platež sudske pristojbe tereti tužitelja. Stoga su tuženiku dosuđeni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 375,00 EUR, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

23. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

24. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 53,09 EUR i

- opun. tuženika.