Poslovni broj: UsI-1248/2022-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, 19. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/20- 01/709, URBROJ: 513-04-22-2, od 21. ožujka 2022. godine.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/20-01/709, URBROJ: 513-04-22-2, od 21. ožujka 2022. godine, odbijena je žalba LF (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, KLASA: UP/I-410-20/2016-001/4957, URBROJ: 513-007-17/01-2020-0012, od 10. travnja 2020. godine, kojim mu je u ponovnom postupku utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 337.855,69 kn, te utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 16.892,78 kn.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 01. lipnja 2022. godine tužitelj je naveo da pobija rješenje tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te shodno tome nepravilno utvrđenog zaključka u ovoj upravnoj stvari. Prepričao je tijek upravnog postupka. Istaknuo je da je uvidom u službene stranice Geoportal DGU utvrdio da se ni jedna od nekretnina koje je prvostupanjsko tijelo državne uprave uzelo kao usporedne podatke prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine ne nalazi u Rogaču, već u Nečujmu koje je atraktivnije i isključivo turističko mjesto s višim cijenama nekretnina. Tako dodaje da je nevjerojatno da je negrađevinsko zemljište bez ikakve infrastrukture, udaljeno od mora, postiglo cijenu od 903,10 kn/m[2] , te da je jedna nekretnina navedena dva puta, i to sa različitim iznosima prodajne cijene (793,10 kn/m[2] i 1.469,72 kn/m[2] ). Naveo je da blizu predmetne nekretnine već dugo nije prodana ni jedna nekretnina. Smatra da nisu uzete u obzir okolnosti koje su utjecale na kupoprodajnu cijenu predmetne nekretnine, a to su zabilježba u zemljišnim knjigama, te loš i skučen pristup parceli. Tužitelj je predložio da se poništi rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 21. studenoga 2024. godine stranke, iako uredno pozvane, nisu pristupile.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U ovom upravnom sporu nije sporno to da je tužitelj predmetnim ugovorom o kupoprodaji predmetne nekretnine stekao istu, odnosno da je tim ugovorom došlo do prometa nekretnina temeljem čega je dužan platiti porez na promet nekretnina.

9. Sporno je to jesu li tijela državne uprave ispravno utvrdila da postoji osnova za izmjenu porezne obveze utvrđene privremenim poreznim rješenjem, i donošenje poreznog rješenja kojim je utvrđena razlika naknadno utvrđene porezne obveze.

10. Člankom 9. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj 69/97, 26/00 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 127/00 - članak 172. Općeg poreznog zakona, 153/02, 22/11 i 143/14; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod tržišnom vrijednosti nekretnine razumijeva cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 4. tog članka propisano je da Porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. Stavkom 7. istog članka određeno je da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz članka 9. stavaka 4. i 6. Zakona manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, odnosno ako se nekretnine u financijskim izvještajima vrednuju po modelu troška. Stavkom 8. tog članka propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz članka 9. stavka 7. Zakona utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

11. Člankom 17.a stavkom 1. Zakona određeno je da ako temeljem posebnih propisa nadležna ispostava Porezne uprave, u naknadno izvršenoj provjeri vjerodostojnosti podataka iskazanih u prijavi poreznog obveznika, utvrdi da postoji osnova za izmjenu porezne obveze utvrđene privremenim poreznim rješenjem, donijet će porezno rješenje kojim će utvrditi razliku naknadno utvrđene porezne obveze.

12. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je tužitelj s društvom Collinus d.o.o. 27. rujna 2016. godine zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim je kupio nekretninu u Rogaču na otoku Šolti, upisanu kao čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi kuća površine 106 m[2] , dvor 500 m , šuma 494 m i čatrnja 16 m , za 73.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti. U prijašnjem postupku prvostupanjsko tijelo je donijelo privremeno porezno rješenje kojim je kao osnovicu poreza na promet predmetne nekretnine utvrdilo iznos iz isprave o stjecanju, tj. 547.243,91 kn, te utvrdilo porez po stopi od 5% u iznosu od 27.362,19 kn. Nakon toga je temeljem odredbe iz članka 17.a stavka 1. Zakona donijelo rješenje kojim je utvrdilo razliku osnovice poreza utvrđenog privremenim poreznim rješenjem u iznosu od 337.855,69 kn, te utvrdilo razliku poreza po stopi od 5% u iznosu od 16.892,78 kn. Povodom žalbe tužitelja, tuženik je poništio to rješenje i vratio ga na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu s uputom da se tužitelju omogući sudjelovanje u postupku utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, te da se spisu priloži zapisnik o procjeni. U ponovnom postupku, prvostupanjsko tijelo državne uprave je 04. ožujka 2020. godine sastavilo zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti predmetne nekretnine. Sukladno ovlasti iz odredbe članka 9. stavka 8. Zakona, koristilo se usporednim podacima o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme, iz kojih proizlazi da je nekretnina u Rogaču 02. ožujka 2015. godine prodana za 793,10 kn/m[2] , nekretnina u K.O. Grohote 15. listopada 2015. godine prodana za 876,41 kn/m[2] , nekretnina u K.O. Grohote 31. ožujka 2015. godine prodana za 903,10 kn/m[2] , te nekretnina u Rogaču 02. ožujka 2015. godine prodana za 1.469,72 kn/m[2] . Tužitelj je u prigovoru na zapisnik od 04. ožujka 2020. godine istaknuo da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine upravo ona za koji iznos ju je kupio. Prvostupanjsko tijelo državne uprave je u ovoj upravnoj stvari rješenjem od 10. travnja 2020. godine kao tržišnu vrijednost predmetne nekretnine tužitelja utvrdilo najmanju cijenu iz usporednih podataka (793,10 kn/m[2] ), te tužitelju temeljem odredbe iz članka 17.a stavka 1. Zakona utvrdilo razliku osnovice poreza na promet nekretnina u iznosu od 337.855,69 kn, te utvrdilo razliku poreza na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 16.892,78 kn. Povodom žalbe tužitelja podnesene protiv rješenja od 10. travnja 2020. godine, u kojoj je ponovno istaknuo da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine upravo ona za koji iznos ju je kupio, tuženik je rješenjem od 21. ožujka 2022. godine istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.

13. Suprotno tvrdnjama tužitelja, prvostupanjsko tijelo je sukladno članku 9. ZPPN-a pravilno utvrdilo tržišnu vrijednost predmetne nekretnine, a koristeći se usporednim podacima koji se nalaze u spisu tuženika, tako da i ovaj sud prihvaća da je tržišna cijena m² predmetne nekretnine koja je utvrđena iz tih usporednih podataka, realna tržišna cijena. Nije točno da se ni jedna nekretnina iz usporednih podataka ne nalazi u Rogaču, jer se nekretnina iz usporednih podataka koja je uzeta kao tržišna cijena u ovoj upravnoj stvari nalazi upravo u Rogaču, te je riječ o najnižoj cijeni od svih usporednih podataka.

14. Zabilježba u zemljišnim knjigama, odnosno pokrenuti pojedinačni ispravni postupak na prijedlog treće osobe radi upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, je ta treća osoba povukla podneskom koji je zaprimljen pred Općinskim sudom u Splitu 26. kolovoza 2016. godine. Prema tome, taj prijedlog je povučen prije nego je tužitelj kupio predmetnu nekretninu (27. rujna 2016. godine), tako da to nije ni moglo utjecati na tržišnu vrijednost predmetne nekretnine.

15. Ni ostali tužiteljevi navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

16. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

17. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

18. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu, 19. prosinca 2024. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

DNA: - tužitelju, uz zapisnik od 21. studenoga 2024. godine i zapisnik o objavi od 19. prosinca 2024. godine

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ