REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-3291/2019-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovač, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb, Građansko upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 111. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Mirka Kovača odvjetnika i zz ZZK, zamjenica OGDO, dana 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 52634238587, koje zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, da tužitelju ZZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada isplati ukupan iznos od 17,89 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 17,89 EUR od 16. rujna 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 52634238587, koje zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, da tužitelju ZZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak parničnog postupka u iznosu od 390,45 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 19. prosinca 2024. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i obavlja poslove osiguranja. Njegovo radno vrijeme organizirano je na način da radi u smjenama 8 sati koliko traje jedna smjena i u turnusu po 12 sati, koliko traje turnus, odnosno na drugačiji način ukoliko dolazi do prekida n ciklusa 12-24-12-48 zbog promjene rasporeda rada. Zbog specifičnosti posla i nedostatka potrebnih kadrova, tužitelj svakodnevno u svom radu ne može konzumirati pravo na odmor (stanku) u trajanju od najmanje 30 minuta, odnosno 60 minuta kada radi u turnusu.

Pravo na stanku utvrđeno je Zakonom o radu čl. 52. ranijeg Zakona o radu (NN 149/09) i čl. 73. važećeg zakona o radu (NN 93/14), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koji su bili na snazi u utuženom razdoblju. Sukladno citiranim propisima, ako službenik ne može koristiti dnevni odmor ima pravo da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristiti kao slobodan dan.

Poslodavac vodi evidenciju radnog vremena, dolaska i odlaska sa posla te korištenja stanke. Prema vlastitoj evidenciji, u razdoblju od 24.07.2014. do 24.07.2019. godine, tužitelj svaki radni dan nije koristio pauzu (stanku)

U navedenom periodu, tuženik nije tužitelju omogućio da vrijeme nekorištenja pauze (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

Zbog toga što tuženik nije tužitelju omogućio korištenje pauze (stanke) za vrijeme rada u utuženom razdoblju, došlo je do povrede prva tužitelja iz radnog odnosa, jer je tužitelj za vrijeme pauze trebao odmarati, a ne raditi.

Kako tužitelju od strane tuženika nije omogućeno ostvarenje zakonskog prava na pauzu (stanku), a kako vrijeme provedeno na pauzi (stanci) ubrajaju u radno vrijeme, to se tuženik tužiteljevim radom neosnovano obogatio ( jer je tužitelj radio u vrijeme kada je trebao koristi pauzu (stanku) te mu je dužan naknaditi vrijednost tako određenih sati rada.

Tužitelj ne posjeduje evidenciju prisutnosti na radu i korištenje dnevne pauze (stanke), a ni podatke o cijeni radnog sata. Navedena evidencija predstavlja zajedničku radno-pravnu dokumentaciju i ista se nalazi kod tuženika. Zbog toga tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev u apsolutno novčanom iznosu.

Stoga predlaže d su službenim putem sukladno čl. 186b ZPP-a od tuženika u razdoblju od 24.07.2014. do 24.07.2019. zatraži točne podatke; evidenciju rada i radnog vremena i prisutnosti na radu tužitelja, podatke o korištenju dnevne stanke, obračunske liste, o ocjeni radnog sata u svakom pojedinom mjesecu u utuženom razdoblju.

Tužitelj predlaže da tuženik utvrdi koliki ukupni broj sati na ime neiskorištene pauze (stanke) u utuženom razdoblju, te da obračuna ukupnu novčanu vrijednost istih sati. Radi mirnog rješenja spora, tužitelj se sukladno odredbama ZPP-a obratio državno odvjetništvu sa Zahtjevom za mirno rješenje spora, ali na isto nije odgovoreno. Tužitelj stoga predlaže da sud usvoji tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti te da mu se naknadi trošak ovog postupka .

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju. U daljem tijeku postupka navodi da je tužitelj tijekom cjelokupnog razdoblja rada u Zatvorskoj bolnici koristio dnevnu stanku;

-tijekom cjelokupnog razdoblja rada u Zatvorskoj bolnici, tužena je za tužitelja vodila evidenciju radnog vremena sukladno odredbama važećeg Kolektivnog ugovora i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja istog pri čemu niti jednim propisom nije određeno da bi se posebno bilježio svaki odlazak i povratak sa dnevne stanke, s druge strane tužitelj ne dostavlja niti jedan dokaz za svoje tvrdnje o nekorištenju dnevne stanke;

-tuženica predlaže, na okolnost organizacije rada i korištenja radnog vremena te dnevne stanke saslušati svjedoke koji imaju neposredna saznanja o istome- voditelja Odjela osiguranja u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu u utuženom razdoblju i odgovorne osobe iz Sektora osiguranja u Središnjem uredu Uprave u zatvorski sustav i probaciju.

Konačno tuženik predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora, Rješenje o rasporedu na radno mjesto od 9.travnja 2018.g, Rješenje o rasporedu na radno mjesto od 1. travnja 2015.g, Rješenje o rasporedu na radno mjesto od 24. travnja 2014.g, Rješenje o rasporedu na radno mjesto od 31. prosinca 2013.g, platne liste i evidenciju radnog vremena, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje te uvid u iskaz PZ u identičnoj pravnoj stvari.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između parničnih stranaka sporno da li je u utuženom razdoblju tužena obračunavala mjesečni fond sati u skladu s čl. 44 st. 12 KU, tj. da li je u mjesečni fond sati, pored radnih dana, trebala uračunavati i dane blagdana, kada bi oni padali u dane u tjednu od ponedjeljka do petka.

Naime, pravni stav tužitelja je da ukoliko je isti radio u razdoblju od ponedjeljka do petka na dan blagdana, tada se mjesečni fond sati trebao obračunati na način da se taj dan ne smatra radnim danom i množi s 8, kako bi se dobio redovni mjesečni fond sati, već se sati odrađeni na taj dan imaju smatrati prekovremenim rad, jer prelaze redovni mjesečni fond sati, radi čega za takvu vrstu rada tužiteljici pripada uvećanje plaće od 50%.

6. U odnosu na ovo sporno pitanje, tj. tumačenje čl. 44 st. 12 KU, Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU je na 8. sjednici dana 11.01.2013.g. zauzela mišljenje da je mjesečni fond radnih sati za sve službenike i namještenike jedinstven i dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8.

U konkretnom slučaju, smatra Komisija, to znači da za sve službenike i namještenike mjesečni fond sati u mjesecu listopadu 2012.g. iznosi 176 radnih sati, bez obzira u kojem sustavu rade, od ponedjeljka do petka, smjena, turnus ili na drugi način.

Iz naprijed navedenog se zaključuje da je Komisija, čije je mišljenje obvezujuće za ugovorne strane temeljem čl. 118 st. 6 KU, zauzela stajalište da se u radne dane ne uzimaju dani blagdana, u slučaju kada je radnik na taj dan redovno radio, jer je iz računice od 176 radnih sati u mjesecu listopadu 2012.g. razvidno da je ista sačinjena na osnovu 22 radna dana, što znači da se 08.10.2012. ( Dan nezavisnosti) ne uračunava u radne dane, neovisno o tome da li su, ovisno o sustavu rada, neki službenici i namještenici redovno radili na taj dan. Komisija je dala jednako mišljenje i na 13. sjednici od 29.04.2013.g, u kojem decidirano stoji "službenik može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 44 st. 10, 11 i 12 KU, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda sati.

Naprijed navedeni zauzeti stav Komisije, identičan je pravnom stavu tužitelja, s kojim pravnim stavom se slaže i sud, što znači da su svi službenici i namještenici, koji su primjerice u listopadu 2012.g. radili na dan 08.10. imali 8 sati prekovremenog rada, sve sukladno čl. 44 st. 2 KU.

7. Sudski vještak Petra Blašković sačinila je nalaz i mišljenje i utvrdila kako redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 134,78 kn, te je tužitelj, radi ekonomičnosti postupka, podneskom od 13.09.2024.g, specificirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

8. Slijedom svega navedenog sud je tužitelju, za utuženo razdoblje na ime razlike u bruto plaći, dosudio iznos od 17,89 eura s kamatom od 16.09.2018.g do isplate (čl 84 st 3 ZR).

9. Odluka o zateznoj kamati temelji se na 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, dok je visina njezine stope određena čl. 29 st. 2 istog Zakona.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a i na čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona.

11. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

Tako je tužitelju priznat trošak jednokratne naknade 100,00 eura, na koji iznos 25% PDV ili 25,00 eura i trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja 265,45 eura, sveukupno 390,45 eura.

12. Tužitelj je temeljem čl. 16 st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Spis