Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-2741/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JD iz [adresa]/14, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Pavičić, odvjetniku u Našicama, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 5. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Martine Liović Čavajda, odvjetnice u Osijeku, dana 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu br. 528-50-3119949, od dana 28.listopada 2005.g., zaključenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao banke, a koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka br. OU – 1257/05, a koja glasi: „Redovna kamata: 6,50% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora....Kamata po dospijeću: u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose ( uključivo redovnu kamatu ) koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora....“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank d.d. Zagreb OIB:53056966535 Podružnica Osijek, Kapucinska 34, Osijek da tužitelju JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]/14, zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu br. 528-50-3119949, od dana 28.listopada 2005.g., zaključenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao banke zaključenog između tužitelja i tuženika na ime tečajne razlike isplati iznos od 1.275,13 EUR (tisućudvjestosedamdesetpeteuratrinaestcenti),zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečno uplaćenog iznosa do isplate, i to do 31. srpnja 2008. godine po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznos od:

- 2,68 eura od 1.11.2008.g. pa do isplate

- 5,37 eura od 1.1.2009.g. pa do isplate

- 7,3 eura od 1.2.2009.g. pa do isplate

- 8,18 eura od 1.3.2009.g. pa do isplate

- 5,85 eura od 1.4.2009.g. pa do isplate

- 6,31 eura od 1.5.2009.g. pa do isplate

- 2,57 eura od 1.6.2009.g. pa do isplate

- 0,55 eura od 1.8.2009.g. pa do isplate

- 2,01 eura od 1.9.2009.g. pa do isplate

- 1,88 eura od 1.10.2009.g. pa do isplate

- 0,41 eura od 1.11.2009.g. pa do isplate

- 3,16 eura od 1.12.2009.g. pa do isplate

- 5,37 eura od 1.1.2010.g. pa do isplate

- 8,51 eura od 1.2.2010.g. pa do isplate

- 7,79 eura od 1.3.2010.g. pa do isplate

- 12,05 eura od 1.4.2010.g. pa do isplate

- 11,24 eura od 1.5.2010.g. pa do isplate

- 12,82 eura od 1.6.2010.g. pa do isplate

- 26,45 eura od 1.7.2010.g. pa do isplate

- 23,64 eura od 1.8.2010.g. pa do isplate

- 32,21 eura od 1.9.2010.g. pa do isplate

- 29,25 eura od 1.10.2010.g. pa do isplate

- 24,49 eura od 1.11.2010.g. pa do isplate

- 34,54 eura od 1.12.2010.g. pa do isplate

- 47,33 eura od 1.1.2011.g. pa do isplate

- 38,27 eura od 1.2.2011.g. pa do isplate

- 41,45 eura od 1.3.2011.g. pa do isplate

- 37,41 eura od 1.4.2011.g. pa do isplate

- 38,14 eura od 1.5.2011.g. pa do isplate

- 55,28 eura od 1.6.2011.g. pa do isplate

- 56,95 eura od 1.7.2011.g. pa do isplate

- 71,14 eura od 1.8.2011.g. pa do isplate

- 63,80 eura od 1.9.2011.g. pa do isplate

- 55,76 eura od 1.10.2011.g. pa do isplate

- 54,65 eura od 1.11.2011.g. pa do isplate

- 54,03 eura od 1.12.2011.g. pa do isplate

- 57,85 eura od 1.1.2012.g. pa do isplate

- 61,17 eura od 1.2.2012.g. pa do isplate

- 61,62 eura od 1.3.2012.g. pa do isplate

- 59,32 eura od 1.4.2012.g. pa do isplate

- 60,87 eura od 1.5.2012.g. pa do isplate

- 61,94 eura od 1.6.2012.g. pa do isplate

- 60,15 eura od 1.7.2012.g. pa do isplate

- 60,62 eura od 1.8.2012.g. pa do isplate

- 59,28 eura od 1.9.2012.g. pa do isplate

- 56,38 eura od 1.10.2012.g. pa do isplate

- 59,47 eura od 1.11.2012.g. pa do isplate

- 60,95 eura od 1.12.2012.g. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank d.d. Zagreb OIB:53056966535 Podružnica Osijek, Kapucinska 34, Osijek da tužitelju JD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]/14, zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu br. 528-50-3119949, od dana 28.listopada 2005.g., zaključenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao banke zaključenog između tužitelja i tuženika na ime povećanja kamatne stope isplati iznos od 228,18 Eura (dvjestodvadesetosameuraosamnaestcenti) po kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007.,od 01.siječnja 2008. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 1,66 eura od 1.12.2007.g. pa do isplate

- 1,64 eura od 1.1.2008.g. pa do isplate

- 1,62 eura od 1.2.2008.g. pa do isplate

- 1,60 eura od 1.3.2008.g. pa do isplate

- 1,58 eura od 1.4.2008.g. pa do isplate

- 1,56 eura od 1.5.2008.g. pa do isplate

- 3,81 eura od 1.6.2008.g. pa do isplate

- 3,76 eura od 1.7.2008.g. pa do isplate

- 3,71 eura od 1.8.2008.g. pa do isplate

- 3,66 eura od 1.9.2008.g. pa do isplate

- 3,61 eura od 1.10.2008.g. pa do isplate

- 3,56 eura od 1.11.2008.g. pa do isplate

- 3,50 eura od 1.12.2008.g. pa do isplate

- 3,45 eura od 1.1.2009.g. pa do isplate

- 3,40 eura od 1.2.2009.g. pa do isplate

- 3,34 eura od 1.3.2009.g. pa do isplate

- 8,07 eura od 1.4.2009.g. pa do isplate

- 7,93 eura od 1.5.2009.g. pa do isplate

- 7,79 eura od 1.6.2009.g. pa do isplate

- 7,65 eura od 1.7.2009.g. pa do isplate

- 7,51 eura od 1.8.2009.g. pa do isplate

- 7,37 eura od 1.9.2009.g. pa do isplate

- 7,22 eura od 1.10.2009.g. pa do isplate

- 7,08 eura od 1.11.2009.g. pa do isplate

- 6,93 eura od 1.12.2009.g. pa do isplate

- 6,78 eura od 1.1.2010.g. pa do isplate

- 6,63 eura od 1.2.2010.g. pa do isplate

- 6,47 eura od 1.3.2010.g. pa do isplate

- 6,32 eura od 1.4.2010.g. pa do isplate

- 6,16 eura od 1.5.2010.g. pa do isplate

- 6,00 eura od 1.6.2010.g. pa do isplate

- 5,84 eura od 1.7.2010.g. pa do isplate

- 5,68 eura od 1.8.2010.g. pa do isplate

- 5,51 eura od 1.9.2010.g. pa do isplate

- 5,34 eura od 1.10.2010.g. pa do isplate

- 5,17 eura od 1.11.2010.g. pa do isplate

- 5,00 eura od 1.12.2010.g. pa do isplate

- 4,83 eura od 1.1.2011.g. pa do isplate

- 4,65 eura od 1.2.2011.g. pa do isplate

- 4,48 eura od 1.3.2011.g. pa do isplate

- 4,29 eura od 1.4.2011.g. pa do isplate

- 4,11 eura od 1.5.2011.g. pa do isplate

- 3,93 eura od 1.6.2011.g. pa do isplate

- 3,74 eura od 1.7.2011.g. pa do isplate

- 2,90 eura od 1.8.2011.g. pa do isplate

- 2,74 eura od 1.9.2011.g. pa do isplate

- 2,58 eura od 1.10.2011.g. pa do isplate

- 0,79 eura od 1.11.2011.g. pa do isplate

- 0,73 eura od 1.12.2011.g. pa do isplate

- 0,68 eura od 1.1.2012.g. pa do isplate

- 0,63 eura od 1.2.2012.g. pa do isplate

- 0,57 eura od 1.3.2012.g. pa do isplate

- 0,52 eura od 1.4.2012.g. pa do isplate

- 0,46 eura od 1.5.2012.g. pa do isplate

- 0,41 eura od 1.6.2012.g. pa do isplate

- 0,35 eura od 1.7.2012.g. pa do isplate

- 0,29 eura od 1.8.2012.g. pa do isplate

- 0,23 eura od 1.9.2012.g. pa do isplate

- 0,18 eura od 1.10.2012.g. pa do isplate

- 0,12 eura od 1.11.2012.g. pa do isplate

- 0,06 eura od 1.12.2012.g. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.143,99 EUR ,sa zateznom kamatom tekućom od dana 19.prosinca 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Smatra se da je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 89,36 EUR (osamdesettrieuratridesetšestcenti - povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13.lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da su tužitelj i tuženik dana 28.listopada 2005. godine zaključili Ugovor o kreditu br. 528-50-3119949, a koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, br. OU-1257/05. Temeljem navedenog Ugovora tuženik je kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 20.343,69 CHF, po srednjem tečaju kreditora, odnosno tuženika na dan korištenja kredita. Navedenim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca (čl. 4. Ugovora). Pored iznosa glavnice od 20.343.69 CHF, tužitelj je sukladno čl. 22 Ugovora dužna plaćati i redovnu kamatu od 6,50%, promjenjivo u skladu s stopama kreditora, odnosno tuženika. Za trajanje otplate kredita kamatna stopa je više puta mijenjana na štetu tužitelja, no tužitelj ne raspolaže svim podacima o izmjeni kamatne stope. Slijedom toga navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama (kamatnim stopama) su protivni kogentnim odredbama čl. 96 i 97. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine" br. 79/07 i 125/07.), koji je bio na snazi kako u vrijeme sklapanja samog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštene ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-14102002 od 4. srpnja 2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenljive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13 lipnja 2014. godine, s tim da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu odbio revizije tuženih banaka protiv naznačene drugostupanjske presude. Polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale su love u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje (restituciju) onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivim kamatama. Radi se o restituciji utemeljenoj na odredbama članka 323. Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, s općim zastarnim rokom od 5 godina. Tužitelj, kao korisnik kredita, ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenljivim kamatama, odnosno njihovim stopama (jednostrane odluke banke), kao ni svim drugim dokumentima i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji mu banka mora vratiti, ali tu dokumentaciju zasigurno ima tuženik, koji ju je u dokazne svrhe dijelom dostavio u spomenutim postupcima povodom kolektivne tužbe udruge "Potrošač". Radi se o podacima koje je tuženik, prema sadržaju građanskopravnog odnosa, dužan dati tužitelju. Sukladno navedenom tužitelj u ovom slučaju ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do navedenih podataka i prije nego se provede odgovarajuće vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiji isplatu traži ovom tužbom. Tužitelju uz glavnicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje će se također odrediti naknadno nakon provedenog vještačenja i u roku koji odredi sud. Tužitelj u ovom trenutku samo pretpostavlja da se radi o tražbini u iznosu ne manjem od 12.000,00 kn pa je u tom smislu i naznačena možebitna vrijednost predmeta spora. Slijedom navedenog, sukladno odredbama članka 186. b st. 3. ZPP- a, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese sljedeću presudu:

I Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu br. br. 528-50-3119949, od dana 28.listopada 2005.g., zaključenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao banke, a koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka br. OU 1257/05, a koja glasi: „Redovna kamata: 6,50% godišnja, promjenjiva, u skldu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora....Kamata po dospijeću: u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose (uključivo redovnu kamatu) koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora....".

II Nalaže se tuženiku RAIFFEISEN BANK d.d. Zagreb, OIB:53056966535 Podružnica Osijek, Kapucinska 34, Osijek da tužitelju JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]/14 isplati iznos preplaćenih kamata, te iznos razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kune), koji će tužitelj naknadno specificirati nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnosti razlike plaćene kamate prilikom uplate svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao i početno ugovorene kamate, kao i razlike prilikom uplate svakog anuiteta zbog primjene valutne klauzule u odnosu na iznos koji bi tužitelj uplaćivao da je ugovoren kredit u kunama bez valutne klauzule u CHF, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. godine po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućem od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana. Tužitelj će određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to tijekom postupka odredi nadležni sud, u kojem je slučaju, sukladno odredbama članka 186.b. stavak 4. i 5. ZPP-a, ovlašten iznova naznačiti vrijednost predmeta spora).

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa kamatom, koja se određuje s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako su postavljeni tužbeni zahtjevi procesno nedopušteni zbog čega tužbu treba odbaciti. Tužbeni zahtjev pod toč. I. postavljen je protivno odredbama čl. 187. ZPP-a, a tužbeni zahtjev pod toč. II. protivno odredbama čl. 186. ZPP-a. Tužitelj se u odnosu na tužbeni zahtjev pod toč.

II. poziva na institut stupnjevite tužbe iz čl. 186.b. st. 3. ZPP-a. Postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 186.b. st. 3. ZPP- a dopušteno je u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke. Tužitelj niti ne tvrdi da bi od tuženika zatražio dostavu kakve dokumentacije, a da bi mu je tuženik odbio dostaviti. Ove okolnosti ne opravdavaju podnošenje stupnjevite tužbe. Osim toga, sve i da je stupnjevita tužba u konkretnom slučaju dopuštena, tužbeni zahtjev nije postavljen na način na koji to odredba čl. 186.b st. 3. ZPP-a zahtijeva. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu da odbaci tužbu. Nadalje, tužbeni zahtjev sadržan u toč. I. uopće nije dokazan jer tužitelj osporava osporava visinu početno ugovorene kamate i obračunavanje zakonske zatezne kamate, a u odnosu na koji zahtjev tužitelj ne iznosi nikakve činjenici niti predlaže kakve dokaze. Stoga tuženik predlaže u tom dijelu tužbeni zahtjev bez odgode odbiti. U slučaju da Naslovni sud smatra kako se po tužbi može postupiti, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj smatra djelomično ništetnima odredbe ugovora o kreditu kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i kojima je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: VTSRH) posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. i Pž- 6632/17 od 14.06.2018. donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Iz historijata tužbe dade se zaključiti kako je tužitelj stava da je ovaj postupak samo formalne naravi te da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takav stav tužitelja je neosnovan. .Naime, u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža se na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. U navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. U istom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. U tom smislu tuženik ukazuje na stavove VTSRH izražene u presudi posl.br. Pž-6632/17: „Budući da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (...) mjerodavan je samo onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, banci nepoznatim i apstraktnim fizičkim osobama. Pravno su relevantne samo informacije emitirane svim potrošačima u razdoblju od obave oglasa kojima se daje prva informacija o mogućnostima kredita, pa tako i kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, do nastanka pojedinačnog obveznopravnog odnosa između pojedine banke i određenog potrošača"1, odnosno,,Ovdje se štiti kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog standardnog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obaviještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku. Pored navedenog, tužitelj je predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, dok se navedene odluke čak ni posredno ne mogu primijeniti na autokredite, kako to proizlazi iz sljedećih navoda VTSRH sadržanog u presudi posl.br. Pž-6632/17: ... ugovori o kreditu koji sadrže odredbe čijim korištenjem se vrijeđaju kolektivni interesi i prava potrošača sklopljeni radi rješavanja stambenih potreba, što je osnovna potreba svakog čovjeka, i to većinom u trenutku kada su radi potrage adekvatnog stana po prihvatljivoj cijeni bili iscrpljeni i nestrpljivi, nastojeći posljednji korak-traženje kredita, obaviti što prije", „Svrha ugovora o stambenom kreditu je da potrošač dobije određeni iznos novca kojim može riješiti svoj stambeni problem. Cilj samog ugovora je da potrošač putem pravnog posla pod određenim uvjetima stekne pravo dobiti iznos novca kojim može riješiti svoj stambeni problem, čime se ostvaruje svrha ugovora." Kako je tužitelj predmetni ugovor uzeo radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja, utvrđenja iz odluka na koje se tužitelj poziva ni na koji se način ne mogu koristiti u ovom postupku. Unatoč činjenici da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa ne odnose na tužiteljev ugovor o kreditu, ukoliko sud zauzme suprotan stav, tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Sukladno odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (dalje: ZZP) tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. Ako isto ne bi dokazao, nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. U tom slučaju potrebno je prvenstveno utvrditi je li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa ukoliko nije bilo pojedinačnog pregovaranja tužitelj mora dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Identične odredbe sadržane su u čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. Tuženik ističe da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odlučujući u postupku kolektivne zaštite, žalbeni sud je zaključio da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna i lako uočljiva, ali da nije bila razumljiva prosječnom potrošaču. Kao što je tuženik već ukazao u toč. 18-19. ovog odgovora na tužbu, VTSRH zaključak o nerazumljivosti odredbe kojom je glavnica vezana za valutu CHF temelji isključivo na informacijama koje su banke potrošačima dale u tzv. predugovornoj fazi, odnosno kroz oglase i reklame, a prije zasnivanja konkretnog odnosa između potrošača i banke, obzirom na pravnu prirodu kolektivne zaštite kojom se štite apstraktni interesi svih potrošača. Tako VTSRH u presudi posl.br. Pž-6632/17 navodi da „u postupku čiji je predmet kolektivna, a ne individualna zaštita potrošača, pravno su relevantne samo one informacije koje je pojedina banka, vezano za spornu odredbu, dala na način koji je dostupan svim potrošačima generalno, a ne samo pojedinim potrošačima“ te da su „informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Dakle, VTSRH je u posljednjoj odluci u postupku kolektivne zaštite ispitivanje razumljivosti sporne odredbe ograničio na tzv. predugovornu fazu odnosno isključivo na informacije koje su potrošačima bile iznesene u oglasima i reklamama banaka, dok informacije dane u konkretnom odnosu između potrošača i banke prilikom pregovaranja o kreditu i samom zaključenju ugovora o kreditu smatra odlučnim za donošenje odluke tek u pojedinačnom potrošačkom sporu. U tom smisli VTSRH i navodi:,,Pojedini potrošači su od banaka u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda su i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće. Tuženik ističe kako je predmetna odredba tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva i to kako na gramatičkoj razini, tako i u vidu shvaćanja ukupnosti njegove obveze u budućnosti u okviru realne mogućnosti prognoze budućeg neizvjesnog događaja. Tužitelju su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao. .Odredba kojom je ugovorena valutna klauzula sadržana je u čl. 1. Ugovora o kreditu, a prilikom zaključenja kredita tužitelju je uručen okvirni otplatni plan u kojem je iznos anuiteta izražen u CHF. .Institut valutne klauzule u RH je uveden kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz financijsku inflaciju i deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute, zbog čega je taj institut vrlo brzo postao općeprihvaćen kako od strane banaka tako i potrošača. .Sukladno stavu VSRH za ocjenu o jasnoći i razumljivosti valutne klauzule u CHF odlučno je jesu li na svjetskom ili domaćem tržištu postojale naznake koje su upućivale na postojanje okolnosti koje će izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, odnosno je li tuženik za takve okolnosti znao ili morao znati i je li ih uskratio tužitelju prilikom sklapanja ugovora. U postupku kolektivne zaštite utvrđeno je da takve okolnosti nisu postojale, da nije bilo nikakvih posebnih rizika ili naznaka na globalnom ili domaćem tržištu te da je tuženik korisnicima, time i tužitelju, dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Razumljivost sporne odredbe procjenjuje se u trenutku zaključenja kredita i podrazumijeva shvaćanje posljedica koje iz nje proizlaze, odnosno utjecaja koji bi na otplatu kredita prouzročio porast vrijednosti CHF ili smanjenje vrijednosti domaće valute i to u okviru informacija koje su bile poznate tuženiku i koje tužitelju nisu namjerno uskraćene. Nije sporno da bi „svakoj punoljetnoj, odrasloj i prosječno opreznoj osobi trebalo biti jasno da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će prilike u društvu, posebno one ekonomske ostati neizmijenjene, a koje uz ostala društvena kretanja kako u našem okruženju tako i u svijetu, neminovno utječu na vrijednost a time i tečaj valuta, kako nacionalne – kune, tako i drugih svjetskih valuta kao što su EUR, švicarski franak, japanski Jen, US dolar i dr.".Također, osim što je tuženik tužitelju prije zaključenja ugovora, odnosno prije tužiteljeve odluke i odabira da zaključi predmetni ugovor o kreditu, dao sve informacije temeljem koji je tuženik mogao donijeti informiranu odluku, predmetni ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. .Odredbom čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da će bilježnik strankama objasniti smisao i sadržaj posla, što u praksi uključuje čitanje ugovora pred strankama i raspravljanje o tome je li strankama ugovor razumljiv te odgovara li isti njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Solemnizacijom ugovora javni je bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da odražava njihovu pravu volju. Na kraju, radi pravilnog rješenja ove pravne stvari potrebno je utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja, a kako bi se utvrdilo da li isti ima pravo zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače kao slabije stranke u ugovornom odnosu, na što upućuje i VSRH u svojoj odluci posl.br. Revt-575/16. VSRH navodi kako se postupanje kako banaka tako i samih klijenata treba ocjenjivati u okviru objektivnih mogućnosti svakog od njih, kao i vremenskom okviru kada su ti ugovori nastajali, pri čemu treba voditi računa i o tome kakvo su saznanje objektivno mogli imati sami klijenti pri sklapanju takvih ugovora o kreditu, posebno ako su njihova saznanja o parametrima koji utječu na formiranje tečaja bili odnosno morali biti poznati i njima, pošto su nerijetko sami klijenti i potjecali iz krugova kojima financijsko kretanje i prilike nisu bili strani. Pojam „prosječnog potrošača" nastao je kroz praksu Suda Europske unije, koja ga definira kao osobu koja je „razumno dobro informirana, razumno pažljiva i oprezna", a ista je definicija sadržana i u preambuli Direktive 2005/29/EZ. .Stoga je u ovome postupku potrebno ispitati savjesnost postupanja tužitelja i to prilikom zaključenja ugovora o kreditu i tijekom njegove otplate, odnosno ispitati udovoljava li njegovo postupanje zahtjevima koje za zaštitu potrošača postavlja Sud Europske unije. Obveza tuženika obavijestiti potrošača o rizicima određenog ugovora o kreditu ovisi kako o informacijama koje su tuženiku poznate, tako i o postupanju i zainteresiranosti samog tužitelja. .Zbog svega navedenog tuženik smatra da je tužitelju, ako ga se promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Tužitelju je bilo razumljivo da i isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje iz ugovaranja takve odredbe proizlaze, odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. S time da, kao što je već navedeno, u trenutku zaključenja ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužitelju dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Tuženik pri tome napominje kako se ne može očekivati da korisnik u vrijeme zaključenja ugovora može predvidjeti ukupan iznos zaduženja za sve vrijeme trajanja kredita, osim eventualno u slučaju zaključenja kunskog ugovora o kreditu uz fiksnu kamatu što ovdje nije bio slučaj. To ne mogu znati ni korisnik ni banka jer nije moguće unaprijed znati kretanje vrijednosti valute uz koju se važe glavnica kredita bez obzira radi li se o CHF, EUR ili nekoj drugoj valuti, kao niti kretanje parametara o kojima ovisi visina kamatne stope, a ugovorne strane na njihove kretanje ne mogu utjecati. Obzirom da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, nije uopće dopušteno utvrđivati da bi ona bila nepoštena. Međutim, ako bi sud smatrao da odredba o valutnoj klauzuli tužitelju nije bila razumljiva, tuženik ističe da se o njoj pojedinačno pregovaralo koja činjenica također onemogućuje daljnje vođenje postupka kojim se traži utvrđenje da bi takva odredba bila nepoštena odnosno ništetna. Temeljem članka 96. ZZP iz 2007., o određenoj se ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako potrošač nije imao utjecaja na sadržaj te odredbe. Drugim riječima, o nepostojanju pregovora govori se u onim situacijama u kojima potrošač nema drugog izbora nego prihvatiti ugovornu odredbu kakva mu se nudi, u ovom slučaju odredbu valutnoj klauzuli uz koju će vezati traženi iznos kredita, ili odustati u potpunosti od sklapanja posla. U konkretnom slučaju, tužitelj i tuženik pojedinačno su pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu. Tužitelj je tako mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR. Tužiteljev ugovor nije bio tzv. „uzmi ili ostavi", već je tužitelj tijekom pregovora mogao utjecati na spornu odredbu i otkloniti njenu primjenu ugovaranjem traženog iznosa u kunama ili npr. uz valutnu klauzulu u EUR, što je većina potrošača i činila. U tom smislu tuženik ukazuje i na stav Vrhovnog suda istaknutog u odluci Revt-249/14: „Pri tome treba imati na umu i to da u tom razdoblju potrošačima nije bilo onemogućeno sklapanje ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu vezanu uz drugu inozemnu valutu npr. EUR, no oni su se slobodnom voljom opredijelili upravo za ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom u švicarskim francima, što je bio odraz njihove slobodne volje i odabira u konkretnim okolnostima, a za što pak nije bilo nikakvih zakonskih zapreka".Obzirom da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ista se ne može smatrati nepoštenom odnosno ništetnom u smislu zahtjeva ZZP-a, sve i da je bila nerazumljiva tužitelja (a nije kako je gore obrazloženo), tako da sud tužbeni zahtjev treba odbiti bez potrebe da se provoditi tzv. test poštenosti sporne odredbe. Ako bi Naslovni sud, unatoč navedenom, smatrao da je moguće ispitivati poštenost sporne odredbe, tuženik se dalje očituje kako slijedi. Prije svega, u predmetnu slučaju ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja. .Valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, dakle kao klauzula koja bi štitila tuženika u slučaju aprecijacije švicarskog franka, ali ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije švicarskog franka, već je ugovorena kao dvostrana klauzula, koja prati kretanje švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera. Tuženik ne ostvaraje nikakav extra profit na temelju valutne klauzule u CHF imajući u vidu da je i sam zadužen u istoj valutu što je nesporno utvrđeno u kolektivnom sporu. .Nadalje, uvažavajući zahtjev iz odredbe čl. 98. ZZP-a (2007), prilikom ugovaranja valutne klauzule, interesi obiju ugovornih strana uzimani u obzir u podjednakoj mjeri, a imajući u vidu i da je ugovaranjem švicarskog franka tužitelj:

(i) imao mogućnost da ugovori kredit uz drugu valutnu klauzulu;

(ii) dobio nižu kamatnu stopu nego da je ugovorio neku drugu valutu.

47.Ono što je objektivno tužitelja kao korisnika kredita vezanog uz CHF dovelo u nepovoljni položaj, ne prema tuženiku, nego općenito jest izuzetno nagli i visoki rast vrijednosti švicarskog franka u relativno kratkom vremenskom periodu. No, s jedne strane, ta vrsta ekonomske ili vrijednosne neravnoteže ne sanira se kroz pravila o nepoštenim ugovornim odredbama, već kroz druge institute poput pravila o izmjenama ugovora zbog izvanrednih okolnosti.

S druge strane, kao što je u postupku kolektivne zaštite već utvrđeno, ta vrsta neravnoteže nije uzrokovana činjenicom da banke u predugovornom stadiju nisu eventualno obavijestile potrošače o nečemu što bi bilo bitno, već potpuno neočekivanim rastom švicarskog franka u odnosu na ostale svjetske valute kojeg nitko nije mogao predvidjeti. Slijedom navedenog, tuženik je prilikom odobrenja i zaključenja predmetnog kredita postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa o informacijama koje su mu dostupne i vodeći računa o zaštiti interesa svojih korisnika. VSRH u odluci posl.br. Revt-249/14 jasno navodi kako ništa ne upućuje na to da su tužene banke u vrijeme sklapanja spornih kredita imale saznanja, odnosno mogle predvidjeti buduća kretanja na planu svjetske ekonomije, a koja su kasnije bitno utjecala na porast vrijednosti švicarskog franka. Prema tome, tuženik je tužitelja informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje CHF o kojima je imao saznanja, ugovaranjem dvostrano zaštitne klauzule nije prouzročena šteta u pravima i obvezama na štetu potrošača jer se radi o elementu izuzetom od utjecaja bilo koje ugovorne strane koja na jednak način djeluje prema objema. Uostalom, tužitelj u tužbi uopće ne navodi u čemu bi se sastojalo navodno nesavjesno postupanje tuženika, a kamoli da bi za to predložio ili dostavio bilo kakav dokaz (kao uostalom i za postojanje bilo koje druge pretpostavke nepoštenosti ugovorene odredbe). Tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Ista je, naime, sadržana već u čl. 2. ugovora o kreditu, pisana je jednakim slovima kao i ostatak ugovora, a razumljivost riječi „promjenjiva" tuženik ne smatra spornim. Metoda i kriterij promjene kamate propisani su tuženikovim općim aktima čija je primjena ugovorena u čl. 9. st. 3. ugovora o kreditu, a tužitelj je potpisom ugovora izjavio da je s tekstom istih općih akata upoznat. Pored svega navedenog, razumljivost iste ugovorne odredbe proizlazi i iz činjenice da je ugovor solemniziran, odnosno da je tužitelju ugovor obrazložen od strane javnog bilježnika. Slijedom svega navedenog, a obzirom da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi lako uočljiva, jasna i razumljiva, nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Ako bi sud ipak smatrao da je potrebno utvrditi je li tužitelju promjenama kamatne stope nastala šteta te jesu li promjene vršene protivno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik ističe kako tužitelj neosnovano zaključuje da bi u postupku kolektivne zaštite odredbe o promjenjivosti kamatne stope bile utvrđene ništetnim, pa da bi se njegov kredit trebao smatrati kreditom s fiksnom kamatom. Obrazloženjem presude VTSRH posl. br. Pž- 7129/13 jasno je naveden stav da su odredbe o promjenjivim kamatnim stopama valjane, a da je sporan samo dio odredbe koji bankama omogućava promjenu kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja točno određenih kriterija tj. parametara za promjenu kamatne stope. .S obzirom na ovu okolnost, kao i činjenicu da je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao kamatnu stopu, tužitelj u ovom postupku mora dokazati da promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika nisu bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da je tužitelju nastala šteta. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u čl. 9. predmetnog ugovora. U trenutku sklapanja predmetnih ugovora o kreditu nije postojala obveza kako tuženika tako ni drugih banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorne kamate. Međutim, tuženik je i prije usklađenja poslovanja s odredbama kasnije donesenih Zakona o kreditnim institucijama12 (donesen 13.10.2008. s kasnijim izmjenama) i Zakona o potrošačkom kreditiranju (donesen 30.6.2009. s kasnijim izmjenama13), koristio ugovorno ovlaštenje da temeljem svoje odluke mijenja kamatne stope onda kada je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava. Takvo postupanje tuženika bilo je u skladu i s Direktivom 93/13 EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je tuženik u tada važećim Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom kojim se propisuju osnovna pravila poslovnih odnosa tuženika i njegovih klijenata, u toč. VI propisao opće načelo da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novaca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima. .Slijedom navedenog tuženik je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banke, a koji su neovisni o poslovnoj politici banke i to: kretanju tržišnih kamatnih stopa po kojima se banka zadužuje na domaćem i međunarodnom financijskom tržištu, kretanju premije rizika za hrvatsko financijsko tržište i kretanju tržišno ovisnog troška regulacije koji nastaje zbog utjecaja specifičnih propisa kao npr. obvezna pričuva. Također, tuženik je prilikom promjene kamatnih stopa vodio računa o svom položaju na tržištu imajuću u vidu konkurenciju na hrvatskom bankarskom tržištu. Navedeni kriteriji detaljno su razrađeni u Načelima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa i Pravilniku o obračunu kamata i naknada koji su stupili na snagu 01.01.2011. godine. .Ovi opći uvjeti i akti tuženika služe kao dopunski kriterij za ocjenu opravdanosti ili neopravdanosti promjene kamatne stope. Tuženik je ugovore s valutnom klauzulom vezane za CHF počeo sklapati u drugom kvartalu 2004. godine. Tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za autokredit s valutnom klauzulom u CHF bili su kretanje:

6-mjesečnog Libor-a za CHF,

3-godišnje premije rizika za hrvatsko tržište (tzv. CDS) i 6-mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB-a (po propisanoj naknadi) i za propisani minimum pokrića deviznih obveza banaka s kratkoročnim deviznim potraživanjima.

U prilogu se dostavlja pregled kretanja prosječno ostvarenih kvartalnih pokazatelja ovih parametara od prvog kvartala 2004. do četvrtog kvartala 2013. godine. Navedeni parametri predstavljaju opravdan razlog za promjenu kamatne stope potrošačima. Ovo je potvrđeno Zakonom o potrošačkom kreditiranju iz 2012. godine (NN 112/12) koji je u čl. 11.a st. 2. propisao kako parametri za promjenu kamatne stope mogu biti parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane npr. LIBOR, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri. Premija na kreditni rizik RH je upravo gore spomenuti CDS. Prema tome samim zakonom je tuženikova poslovna praksa bila priznata i prihvaćena. .Tuženik je koristio navedene parametre budući da u ukupnim financijskim izvorima tuženika značajan udio zauzimaju strani izvori financiranja, što znači da je tuženik, kao i većina drugih banaka ovisan o cijeni kapitala s vanjskih financijskih tržišta. Promjene cijena kapitala za financiranje hrvatske banke u inozemstvu prenose se i na cijenu kredita u RH, odnosno kamatna stopa na kredite u RH značajno ovisi o cijeni kapitala iz inozemstva. Uz kamatnu stopu na inozemni kapital, na ukupnu cijenu financiranja u RH od 2008. godine nadalje znatan učinak ima i premija rizika na hrvatsko tržište tzv. CDS. Premija na rizik tj. CDS u svojoj suštini predstavlja osiguranje vjerovnika od bankrota dužnika, pa će prema tome ta premija biti viša što je veći rizik od bankrota dužnika. CDS je za RH značajno porastao od kraja 2008. godine te je ostao na višim razinama do danas zbog povećane vjerojatnosti da RH ne bude u mogućnosti podmiriti svoj dug po izdanim obveznicama, što utjecalo na povećanje cijene kredita potrošačima. Promjene gore navedenih parametara korespondiraju s promjenama kamatne stope tužiteljevog ugovora o kreditu s tim da su troškovi financiranja su od 2007. do 2011. godine porasli više nego što je tuženik tužiteljima povećao kamatnu stopu. Pri tome tuženik ističe da razlika između kamatne stope i zbroja tih parametara ne predstavlja tuženikovu dobit, jer ti parametri ne obuhvaćaju sve ostale troškove tuženikovog poslovanja npr. troškovi za plaće djelatnika, režije, poreze i sl. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je stoga trebao očekivati da će se kamatna stopa u određenom trenutku promijeniti. Tuženik je svoje djelatnike obučavao na način da potrošačima ukazuju na rizik promjene kamatne stope, tako da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora na taj rizik upozoren i nije mu mogao ostati nepoznat. HNB je javno potvrdio valjanost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a nužnost njenog ugovaranja nije dovedena u pitanje niti u postupku kolektivne zaštite. .Obzirom da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom već s promjenjivom kamatnom stopom (što tužitelj ne spori), tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom. U tom smislu tuženik smatra potrebnim ispitati savjesnosti i stupanj primijenjene pažnje od strane tužitelja kao potrošača. Stoga tuženik predlaže saslušanje tužitelja na okolnost postupanja kako prilikom samog sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, tako i tijekom trajanja ugovora i korekcije kamatnih stopa, obzirom da je tužitelj potpisom ugovora potvrdio da je upoznat sa svim uvjetima kredita i da tuženiku nije uputio pisani prigovor na obavijesti o primjeni kamatnih stopa. Tuženik predlaže tužbu odbaciti, podredno tužbene zahtjeve odbiti te tužitelju naložiti da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zateznu kamatu na trošak tekuću od dana donošenja rješenja o trošku do isplate.

3. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 7.travnja 2022. (stranica 74 spisa),a prije zaključenja prethodnog postupka, punomoćnik tužitelja naveo je da specificira tužbeni zahtjev u točki II. petita tužbe, tako da postavlja kondemnatorni zahtjev, kojim traži da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati ukupno iznos od 12.000,00kn na ime preplaćenih kamata te razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule,sa pripadajućom zateznom kamatom,kakao je to navedeno u točki II. tužbenog zahtjeva. Točka I. i III. petita ostaju neizmijenjene.

4. Na istom ročištu punomoćnik tuženika protivio se preinaci tužbe.

5. U pisanom podnesku od 10. listopada 2023. tužitelj po punomoćniku navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te specificira tužbeni zahtjev, nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja tako da isti glasi:

I Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu br. br. 528-50-3119949, od dana 28.listopada 2005.g., zaključenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao banke, a koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka br. OU – 1257/05, a koja glasi: „Redovna kamata: 6,50% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora....Kamata po dospijeću: u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose ( uključivo redovnu kamatu ) koje

Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora....“

II Nalaže se tuženiku RAIFFEISEN BANK d.d. Zagreb OIB:53056966535 Podružnica Osijek,Kapucinska 34, Osijek da tužitelju JD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]/14, isplati iznos od 1.275,13 eura ( 9.607,60 kn), zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana na iznos:

- 5,37 eura ( 40,45 kn ) od 31.12.2008.g. pa do isplate

- 7,3 eura ( 55,03 kn ) od 31.1.2009.g. pa do isplate

- 8,18 eura ( 61,63 kn ) od 28.2.2009.g. pa do isplate

- 5,85 eura ( 44,05 kn ) od 31.3.2008.g. pa do isplate

- 6,31 eura ( 47,57 kn ) od 30.4.2009.g. pa do isplate

- 2,57 eura ( 19,40 kn ) od 31.5.2009.g. pa do isplate

- 0,55 eura ( 4,18 kn ) od 31.7.2009.g. pa do isplate

- 2,01 eura ( 15,11 kn ) od 31.8.2009.g. pa do isplate

- 1,88 eura ( 14,16 kn ) od 30.9.2009.g. pa do isplate

- 0,41 eura ( 3,11 kn ) od 31.10.2009.g. pa do isplate

- 3,16 eura ( 23,84 kn ) od 30.11.2009.g. pa do isplate

- 5,37 eura ( 40,47 kn ) od 31.12.2009.g. pa do isplate

- 8,51 eura ( 64,12 kn ) od 31.1.2010.g. pa do isplate

- 7,79 eura ( 58,69 kn ) od 28.2.2010.g. pa do isplate

- 12,05 eura ( 90,79 kn ) od 31.3.2010.g. pa do isplate

- 11,24 eura ( 84,70 kn ) od 30.4.2010.g. pa do isplate

- 12,82 eura ( 96,56 kn ) od 31.5.2010.g. pa do isplate

- 26,45 eura ( 199,27 kn ) od 30.6.2010.g. pa do isplate

- 23,64 eura ( 178,13 kn ) od 31.7.2010.g. pa do isplate

- 32,21 eura ( 242,72 kn ) od 31.8.2010.g. pa do isplate

- 29,25 eura ( 220,40 kn ) od 30.9.2010.g. pa do isplate

- 24,49 eura ( 184,51 kn ) od 31.10.2010.g. pa do isplate

- 34,54 eura ( 260225 kn ) od 30.11.2010.g. pa do isplate

- 47,33 eura ( 356,60 kn ) od 31.12.2010.g. pa do isplate

- 38,27 eura ( 288,38 kn ) od 31.1.2011.g. pa do isplate

- 41,45 eura ( 312,30 kn ) od 28.2.2011.g. pa do isplate

- 37,41 eura ( 281,87 kn ) od 31.3.2011.g. pa do isplate

- 38,14 eura ( 287,34 kn ) od 30.4.2011.g. pa do isplate

- 55,28 eura ( 416,51 kn ) od 31.5.2011.g. pa do isplate

- 56,95 eura ( 429,09 kn ) od 30.6.2011.g. pa do isplate

- 71,14 eura ( 536,04 kn ) od 31.7.2011.g. pa do isplate

- 63,80 eura ( 312,30 kn ) od 31.8.2011.g. pa do isplate

- 55,76 eura ( 420,13 kn ) od 30.9.2011.g. pa do isplate

- 54,65 eura ( 411,73 kn ) od 31.10.2011.g. pa do isplate

- 54,03 eura ( 407,08 kn ) od 30.11.2011.g. pa do isplate

- 57,85 eura ( 435,84 kn ) od 31.12.2011.g. pa do isplate

- 61,17 eura ( 460,92 kn ) od 31.1.2012.g. pa do isplate

- 61,62 eura ( 464,28 kn ) od 29.2.2012.g. pa do isplate

- 59,32 eura ( 446,93 kn ) od 31.3.2012.g. pa do isplate

- 60,87 eura ( 458,64 kn ) od 30.4.2012.g. pa do isplate

- 61,94 eura ( 466,65 kn ) od 31.5.2012.g. pa do isplate

- 60,15 eura ( 453,17 kn ) od 30.6.2012.g. pa do isplate

- 60,62 eura ( 456,72 kn ) od 31.7.2012.g. pa do isplate

- 59,28 eura ( 446,68 kn ) od 31.8.2012.g. pa do isplate

- 56,38 eura ( 424,77 kn ) od 30.9.2012.g. pa do isplate

- 59,47 eura ( 448,05 kn ) od 31.10.2012.g. pa do isplate

- 60,95 eura ( 459,23 kn ) od 30.11.2012.g. pa do isplate

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

6. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 15.ožujka 2024. (stranica 141 spisa) punomoćnik tužitelja je naveo da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva kako je specificiran u pisanom podnesku do 10. listopada 2023. prema nalazu i mišljenju vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, a također ostaje kod zahtjeva za isplatu razlike plaćene kamate koja je nastala prilikom uplate svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao i početno ugovorene kamate. U pisanom podnesku od 19.rujna 2024. (stranica 166 spisa) tužitelj po punomoćniku je naveo da nakon provedenog dopunskog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke specificira tužbeni zahtjev tako da glasi:

I. Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu br. 528-50-3119949, od dana 28.listopada 2005.g., zaključenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao banke, a koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka br. OU – 1257/05, a koja glasi: „Redovna kamata: 6,50% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora....Kamata po dospijeću: u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose ( uključivo redovnu kamatu ) koje

Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora....“

II Nalaže se tuženiku RAIFFEISEN BANK d.d. Zagreb OIB:53056966535 Podružnica Osijek,Kapucinska 34, Osijek da tužitelju JD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]/14, zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu br. 528-50-3119949, od dana 28.listopada 2005.g., zaključenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao banke zaključenog između tužitelja i tuženika na ime tečajne razlike isplati iznos od 1.275,13 Eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečno uplaćenog iznosa do isplate, i to do 31. srpnja 2008. godine po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena na iznos

- 2,68 eura od 1.11.2008.g. pa do isplate

- 5,37 eura od 1.1.2009.g. pa do isplate

- 7,3 eura od 1.2.2009.g. pa do isplate

- 8,18 eura od 1.3.2009.g. pa do isplate

- 5,85 eura od 1.4.2009.g. pa do isplate

- 6,31 eura od 1.5.2009.g. pa do isplate

- 2,57 eura od 1.6.2009.g. pa do isplate

- 0,55 eura od 1.8.2009.g. pa do isplate

- 2,01 eura od 1.9.2009.g. pa do isplate

- 1,88 eura od 1.10.2009.g. pa do isplate

- 0,41 eura od 1.11.2009.g. pa do isplate

- 3,16 eura od 1.12.2009.g. pa do isplate

- 5,37 eura od 1.1.2010.g. pa do isplate

- 8,51 eura od 1.2.2010.g. pa do isplate

- 7,79 eura od 1.3.2010.g. pa do isplate

- 12,05 eura od 1.4.2010.g. pa do isplate

- 11,24 eura od 1.5.2010.g. pa do isplate

- 12,82 eura od 1.6.2010.g. pa do isplate

- 26,45 eura od 1.7.2010.g. pa do isplate

- 23,64 eura od 1.8.2010.g. pa do isplate

- 32,21 eura od 1.9.2010.g. pa do isplate

- 29,25 eura od 1.10.2010.g. pa do isplate

- 24,49 eura od 1.11.2010.g. pa do isplate

- 34,54 eura od 1.12.2010.g. pa do isplate

- 47,33 eura od 1.1.2011.g. pa do isplate

- 38,27 eura od 1.2.2011.g. pa do isplate

- 41,45 eura od 1.3.2011.g. pa do isplate

- 37,41 eura od 1.4.2011.g. pa do isplate

- 38,14 eura od 1.5.2011.g. pa do isplate

- 55,28 eura od 1.6.2011.g. pa do isplate

- 56,95 eura od 1.7.2011.g. pa do isplate

- 71,14 eura od 1.8.2011.g. pa do isplate

- 63,80 eura od 1.9.2011.g. pa do isplate

- 55,76 eura od 1.10.2011.g. pa do isplate

- 54,65 eura od 1.11.2011.g. pa do isplate

- 54,03 eura od 1.12.2011.g. pa do isplate

- 57,85 eura od 1.1.2012.g. pa do isplate

- 61,17 eura od 1.2.2012.g. pa do isplate

- 61,62 eura od 1.3.2012.g. pa do isplate

- 59,32 eura od 1.4.2012.g. pa do isplate

- 60,87 eura od 1.5.2012.g. pa do isplate

- 61,94 eura od 1.6.2012.g. pa do isplate

- 60,15 eura od 1.7.2012.g. pa do isplate

- 60,62 eura od 1.8.2012.g. pa do isplate

- 59,28 eura od 1.9.2012.g. pa do isplate

- 56,38 eura od 1.10.2012.g. pa do isplate

- 59,47 eura od 1.11.2012.g. pa do isplate

- 60,95 eura od 1.12.2012.g. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku RAIFFEISEN BANK d.d. Zagreb OIB:53056966535 Podružnica Osijek,Kapucinska 34, Osijek da tužitelju JD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]/14, zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu br. 528-50-3119949, od dana 28.listopada 2005.g., zaključenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao banke zaključenog između tužitelja i tuženika na ime povećanja kamatne stope isplati iznos od 228,18 Eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečno uplaćenog iznosa do isplate, i to do 31. srpnja 2008. godine po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena na iznos

- 1,66 eura od 1.12.2007.g. pa do isplate

- 1,64 eura od 1.1.2008.g. pa do isplate

- 1,62 eura od 1.2.2008.g. pa do isplate

- 1,60 eura od 1.3.2008.g. pa do isplate

- 1,58 eura od 1.4.2008.g. pa do isplate

- 1,56 eura od 1.5.2008.g. pa do isplate

- 3,81 eura od 1.6.2008.g. pa do isplate

- 3,76 eura od 1.7.2008.g. pa do isplate

- 3,71 eura od 1.8.2008.g. pa do isplate

- 3,66 eura od 1.9.2008.g. pa do isplate

- 3,61 eura od 1.10.2008.g. pa do isplate

- 3,56 eura od 1.11.2008.g. pa do isplate

- 3,50 eura od 1.12.2008.g. pa do isplate

- 3,45 eura od 1.1.2009.g. pa do isplate

- 3,40 eura od 1.2.2009.g. pa do isplate

- 3,34 eura od 1.3.2009.g. pa do isplate

- 8,07 eura od 1.4.2009.g. pa do isplate

- 7,93 eura od 1.5.2009.g. pa do isplate

- 7,79 eura od 1.6.2009.g. pa do isplate

- 7,65 eura od 1.7.2009.g. pa do isplate

- 7,51 eura od 1.8.2009.g. pa do isplate

- 7,37 eura od 1.9.2009.g. pa do isplate

- 7,22 eura od 1.10.2009.g. pa do isplate

- 7,08 eura od 1.11.2009.g. pa do isplate

- 6,93 eura od 1.12.2009.g. pa do isplate

- 6,78 eura od 1.1.2010.g. pa do isplate

- 6,63 eura od 1.2.2010.g. pa do isplate

- 6,47 eura od 1.3.2010.g. pa do isplate

- 6,32 eura od 1.4.2010.g. pa do isplate

- 6,16 eura od 1.5.2010.g. pa do isplate

- 6,00 eura od 1.6.2010.g. pa do isplate

- 5,84 eura od 1.7.2010.g. pa do isplate

- 5,68 eura od 1.8.2010.g. pa do isplate

- 5,51 eura od 1.9.2010.g. pa do isplate

- 5,34 eura od 1.10.2010.g. pa do isplate

- 5,17 eura od 1.11.2010.g. pa do isplate

- 5,00 eura od 1.12.2010.g. pa do isplate

- 4,83 eura od 1.1.2011.g. pa do isplate

- 4,65 eura od 1.2.2011.g. pa do isplate

- 4,48 eura od 1.3.2011.g. pa do isplate

- 4,29 eura od 1.4.2011.g. pa do isplate

- 4,11 eura od 1.5.2011.g. pa do isplate

- 3,93 eura od 1.6.2011.g. pa do isplate

- 3,74 eura od 1.7.2011.g. pa do isplate

- 2,90 eura od 1.8.2011.g. pa do isplate

- 2,74 eura od 1.9.2011.g. pa do isplate

- 2,58 eura od 1.10.2011.g. pa do isplate

- 0,79 eura od 1.11.2011.g. pa do isplate

- 0,73 eura od 1.12.2011.g. pa do isplate

- 0,68 eura od 1.1.2012.g. pa do isplate

- 0,63 eura od 1.2.2012.g. pa do isplate

- 0,57 eura od 1.3.2012.g. pa do isplate

- 0,52 eura od 1.4.2012.g. pa do isplate

- 0,46 eura od 1.5.2012.g. pa do isplate

- 0,41 eura od 1.6.2012.g. pa do isplate

- 0,35 eura od 1.7.2012.g. pa do isplate

- 0,29 eura od 1.8.2012.g. pa do isplate

- 0,23 eura od 1.9.2012.g. pa do isplate

- 0,18 eura od 1.10.2012.g. pa do isplate

- 0,12 eura od 1.11.2012.g. pa do isplate

- 0,06 eura od 1.12.2012.g. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

7. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, Početni i završni otplatni plan,Prijepis knjigovodstvene kartice,proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Financije LB d.o.o. i dopunsko vještačenje,te saslušao tužitelja u svojstvu stranke.

8. Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o kamatnoj stopi ,te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu povećanja kamatne stope i tečajne razlike.

9. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 528-50-3119949 (stranica 4 spisa) utvrđeno je da je sklopljen dana 28.listopada 2005. godine između Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao kreditora i korisnika kredita DD iz [adresa]. Sudužnik po navedenom ugovoru o kreditu je PD iz [adresa].

Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 20.343,69 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1). Člankom 2. ugovora ugovorena je redovna kamata od 6,50 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (stavak 1). Kamata po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, i obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose, koje korisnik kredita duguje temeljem ovog ugovora,osim u slučaju kad je to zabranjeno prinudnim propisima.

Namjena kredita je kupnja novog vozila Peugeot (čl. 6 ugovora).

Člankom 7. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 28.veljače 2006. godine. Kredit se otplaćuje u korist računa banke navedenog u ugovoru. Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa banke.

10. Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka dana 31.listopada 2005. godine, broj: OU -1257/2005 (str.6 spisa).

11. Tužitelj saslušan u svojstvu stranke izjavio je da je prije više godina, ne može se točno sjetiti koliko je godina prošlo, misli 18 ili 19, se odlučio na kupovinu osobnog automobila, te je otišao u auto-kuću Lozić, gdje je odabrao automobil, marke Wolksfagen Golf. S obzirom da su mu trebala sredstva za kupovinu automobila upućen je od strane auto-kuće Lozić u RBA banku, u kojoj banci mu je ponuđen kredit u CHF. Rekao je da mu treba kredit za automobil, misli da mu je trebao iznos od nekih 92.000,00 kuna. Ponuđen mu je kredit u valuti CHF, sa kamatom, koja misli da je bila 6,5%, ali nije sasvim siguran. Rekao je na koji iznos želi podići kredit i na koji rok otplate. Dobio je ugovor da mora otplaćivati na 7 godina, misli da je visina rate bila navedena u CHF. U tom trenutku mu je sve odgovaralo. Nitko mu nije rekao da je kamata promjenjiva. Nije upozoren na rizik tečaja CHF. Da je znao da će se rata kredita mijenjati, dobro bi razmislio da li bi taj kredit podigao, morao bi dobro sve preračunati. Banka mu je dala za razdoblje od 7 godina napismeno iznose pojedinih rata, sve rate su bile iste visine i sa tim se usuglasio. Rata je u početku bila nekih 1.350,00 kuna, da bi završila na preko 2.000,00 kuna. Od banke nije dobivao obavijesti niti je išao u banku, a kredit je redovno otplaćivao. U vrijeme kada je podigao kredit bio je zaposlen u DIC Đurđenovac, na radnom mjestu vozač. Nije imao privatnu firmu niti obrt, a sada je u mirovini. Također niti članovi njegove članovi uže obitelji niti su imali niti imaju privatnu firmu niti obrt. Automobil je koristio za svoje osobne potrebe. Kredit je sam redovno otplatio. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je pročitao ugovor o kreditu prije potpisivanja, tužitelj je izjavio da je sve bilo usmeno i da nikakav papir nije dobio. Ugovor je potpisao u banci i u banci je ugovor ostao. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je bio svjestan da je ugovor sa valutnom klauzulom u CHF, izjavio je da nije. Na pitanje da li zna što znači valutna klauzula, izjavio da to vjerojatno znači da se rata povećava. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je tražio pojašnjenja od bankara vezano za taj kredit, tužitelj je izjavio nije. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je ponuđen kredit u nekoj drugoj valuti osim u CHF, izjavio je da nije. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika tko je plaćao rate kredita, izjavio je da je on plaćao rate kredita tako što je išao u banku redovito uplaćivati iznose rata. Bio je samo jedanput u toj banci, ponuđen mu je samo taj kredit, te je dobio otplatu kredita na 7 godina sa točno navedenim ratama. Prilikom otplate kredita u banci su mu obračunavali rate po tečaju CHF na dan uplate (stranica 133 spisa).

12. Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke koji je u nalazu i mišljenju od 25. rujna 2022. (stranica 103-109 spisa) navela:

Tečajna razlika tijekom cijelog perioda otplate kredita uključujući i negativne stavke tečajne razlike iskazana u EUR iznosi 1.275,13 EUR

Ukoliko se u obzir uzmu samo više plaćeni iznosi,odnosno pozitivne stavke tečajne razlike iste iznose 1.608,46 EUR,dok negativne stavke tečajne razlike izražene u EUR iznose 333,33 EUR.

12.1. U dopuni nalaza i mišljenja (stranica 145-152 spisa) vještak financijsko- knjigovodstvene struke je navela:

Tuženik je tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa platio više ukupno 359,76 CHF, što preračunato u kune prema tečaju za CHF tečajne liste banke na dan isplate kredita iznosi 1.719,19 HRK, odnosno prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 razlika kamata je 228,18 EUR.

13. Odredbom čl.103 ZOO/91 (čl.322.,čl.1163,čl.1165 ZOO/05) propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva,osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Odredbom čl.105 ZOO/91 (čl. 324. ZOO/05) propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

15. Temeljem odredbe čl.109 ZOO/91 (čl.327. ZOO/05) na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl.110 ZOO/91 ( čl. 328. ZOO/05) propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

16. Temeljem odredbe čl. 2. st.1. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku,međutim,sud je temeljem odredbe 109 ZOO/91 (čl.327. ZOO/05) ovlašten procijeniti je li pravno valjan odnosno ništetan pravni posao, ali razmatrajući ga samo kao prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva (J:Komentar ZOO - str. 485 spisa).

17. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu dana 28.listopada 2005., koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku dana godine dana 31. listopada 2005. godine.

18. Iz provedenih dokaza proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, a niti rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak,te je s obzirom na navedeno tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora,niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze,te su stoga s obzirom na izloženo navedene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne.

19. Glede dokaznog prijedloga tuženika za saslušanjem u svojstvu svjedoka javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, sud navedeni dokazni prijedlog nije prihvatio s obzirom da javni bilježnik solemnizaciju vrši temeljem odredbe čl.59.st.2 te čl. 24,57 i 58 Zakona o javnom bilježništvu,što znači da za te isprave vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno (VTS RH Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.god.). za napomenuti je da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje u svojstvu svjedoka djelatnika tuženika ND i JDĐ (stranica 74,127 spisa).

20. Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

21. S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne ( čl.12,čl.26,čl.103,104,čl.105 ZOO/91; čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

22. Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

23. Točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene po kolektivnoj tužbi broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013. utvrđeno je da je tužena banka u razdoblju od 01.siječnja 2004. do 31.prosinca 2008.godine povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke,a da tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa.

24. Dakle, predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, o predmetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije se pojedinačno pregovaralo,te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj predmetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika,s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedenih odredbi.

25. Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

26. Odredbom čl. 104 ZOO/91 (čl.323. ZOO/05), propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora,a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

27. Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja je sud prihvatio, jer su dani u skladu s pravilima struke i nepristrano, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli preplatio iznos od 1.608,48 EUR,a ako se u izračun uzme u obzir i negativne stavke tj. kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog preplata iznosi 1.275,13 EUR,dok zbog promjene kamatne stope preplata iznosi 228,18 EUR. Stoga je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju zahtijevani iznos na ime razlike tečaja u iznosu od 1.275,13 EUR ,te na ime preplaćenog iznosa kamata iznos od 228,18 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate, kako je to navedeno u izreci presude (čl 214 ZOO/91;čl.1115. ZOO; čl.29.,čl.1165 ZOO/05,čl.3. ZID ZOO-NN 78/2015). Naime, s obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

28. U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

28.1. U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja,te je zastara počela teći iznova (čl.392 ZOO/91;čl. 245.s.t.1. ZOO/05) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12,dakle nakon 13. lipnja 2014. godine a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 12. lipnja 2019.godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017), pa s obzirom na navedeno prigovor zastare nije osnovan (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel,Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

29. Za navesti je da je tužitelj u tužbi naveo da tužbeni zahtjev postavlja sukladno čl.186.b.s.t.3. ZPP,potom prije zaključenja prethodnog postupka postavio sumarni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa na ime preplaćenih kamata te razlike zbog povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule,a potom nakon provedenog vještačenja i dopune vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke specificirao tužbeni zahtjev za isplatu sukladno izračunu vještaka financijko- knjigovodstvene struke, pri čemu je iz iste činjenične osnove zahtijevao novčane iznose sukladno izračunu vještaka financijsko knjigovodstvene struke, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužitelj o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog vještačenja,da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.2. ZPP (čl.39.,čl.117.st.2.ZID ZPP),kao i temeljem odredbe čl.190.st.3. ZPP jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama ( Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 26.studenog 2021.godine broj:Su IV -162/2021 točka 4.).

30. Glede činjenice da je tužitelj snizio tužbeni zahtjev za iznos kako je navedeno, čemu se tuženik nije protivio,a što ima karakter povlačenja tužbe,to je stoga sud temeljem odredbe čl.193. ZPP donio rješenje kao u izreci (1.592,67 EUR - 1503,31 EUR =89,36 EUR).

31. Za napomenuti je u odnosu na činjenicu da je tužitelj nakon podnošenja tužbe do zaključenja prethodnog postupka, a potom po provedenom vještačenju i dopuni vještačenja po vještaku financijsko –knjigovodstvene struke specificirao tužbeni zahtjev za isplatu kako je to navedeno, da glede utuženog iznosa za isplatu preplaćenih iznosa nije nastupila zastara, jer tako postavljen tužbeni zahtjev nema karakter novog zahtjeva u pogledu početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvotni zahtjev koji je pravodobno podnesen (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-231/04; Županijski sud u Puli broj: Gž-1405/21-2 od 06. prosinca 2021. godine; pravno shvaćanje VSRH broj: Su-IV-123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024.).

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP.

32.1. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.143,99 EUR ,koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr. 7.t.1) u zahtijevanom iznosu od 150,00 EUR, sastav pisanih podnesaka od 04.04.2022., 10.10.2023. i 19.09.2024. po Tbr.8.t.1. u zahtijevanom iznosu od po 150,00 EUR., te za zastupanja na ročištima od 12.01.2022.,07.04.2022.,11.10.2023. i 15.03.2024. po Tbr.9.t.2. u visini od po 50 bodova (po 100,00 EUR),te na ročištima od 06.12.2023. i 05.11.2024. po Tbr.9.t.1. u zahtijevanom iznosu od po 150,00 EUR, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV, troška vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke u iznosu od 530,90 EUR, materijalnog troška dolaska punomoćnika tužitelja na ročišta kod suda u iznosu od 310,00 EUR (Našice –Osijek-Našice -100 kmX0,444 EUR -30% od 1,48 EUR),te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR. Tužitelju ne pripada naknada troška sudske pristojbe na presudu s obzirom da je odredbom čl.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, a odredbom čl.13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano je da navedeni zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „ Narodnim novinama“.

33. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl.151.st.3. ZPP).

34. Za napomenuti je da tuženik nakon što mu je dostavljen podnesak tužitelja od 19.rujna 2024.godine (stranica 166 spisa) nije u roku od 15 dana iz čl.164.st.1.t.8. ZPP, koji rok je prekluzivan, određeno zahtijevao naknadu parničnog troška, to mu stoga taj trošak ne pripada.

35. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 19. prosinca 2024.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude i rješenja, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja.

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika