Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-563/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar - Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČD, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/2021., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, broj K-8/2024-37 od 11. studenog 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon donošenja nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ČD kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, nakon donošenja nepravomoćne presude 11. studenog 2024. optuženog ČD, kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavka 1. KZ/11., te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi člankom 131. stavkom 2. i 3. i člankom 122. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) optuženom ČD produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II. Izreke određeno je da istražni zatvor optuženom ČD može trajati do pravomoćnosti presude, na nakon pravomoćnosti presude, najdulje do pravomoćnost rješenje o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ČD po branitelju, odvjetniku Vinku Gulišiji, bez posebnog navođenja žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor optuženiku, te ga pusti na slobodu uz eventualno određivanje jedne ili više mjera opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Optuženik ponavlja žalbeni navod da nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i to unatoč donesenoj nepravomoćnoj presudi, kao i da ne postoje posebni razlozi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koji bi ukazivali na bojazan da bi optuženik izlaskom na slobodu mogao počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo. Suprotno navedenom, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje kako opće, tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog ČD iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. , te pravilno isključio primjenu blaže mjere, ocjenjujući primjenu mjere istražnog zatvora adekvatnom mjerom kojom se može postići istražnozatvorska svrha.
6. Optuženik u žalbi polemizira s izvedenim dokazima smatrajući da iz njih ne proizlazi da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, no pri tome ispušta iz vida da ni sudovi pri odlučivanju o istražnom zatvoru nisu ovlašteni ocjenjivati dokaze niti utvrđivati činjenicu pri čemu je ovdje donesena i prvostupanjska presuda.
7. Nadalje, u osporavanju postojanja opasnosti od ponavlja kaznenog djela, optuženik ponavlja navod o dosadašnjoj neosuđivanosti. Međutim, drugostupanjski sud i ovom prilikom nalazi valjanima sva utvrđenja prvostupanjskog suda u prilog ocjeni o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, skrećući pozornost da dosadašnja osuđivanost nije jedina okolnost temeljem koje se prosuđuje postojanje navedene opasnosti. Posebice stoga, što na opasnost od ponavljanja dijela upućuje i ocjena vještaka psihijatra dr. Vlatke Novak, koja proizlazi iz osobina ličnosti optuženika, koji pokazuje crte miješanog poremećaja ličnosti i to disocijalnog poremećaja i emocionalno nestabilne ličnosti, a uz to i ovisnost o opijatima na supstitucijskoj terapiji buprenorfinom, te je konzument kokaina na razini štetne uporabe, dok je tempore criminis zbog pojačanog afekta reaktivnog straha, te odlučujućeg djelovanja ovisnosti bio smanjeno sposoban vladati svojoj voljom i smanjeno sposoban shvatiti značenje svojeg postupanja, a zbog takvog njegovog stanja, kako dalje navodi vještak psihijatrijske struke, postoji rizik da bi u budućnosti mogao počiniti neko slično ili teže kazneno djelo. Uz navedeno, protiv optuženika su u tijeku kazneni postupci zbog kaznenih djela prisile prema službenoj osobi, prijetnje, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, nasilničkog ponašanja, kaznenog djela poticanja na nasilje i mržnju, koje također valja na razini osnovane sumnje uzeti u obzir, jer upućuju na vjerojatnost da je okrivljenik i prije ovog kaznenog postupka bio sklon određenim vrstama ponašanja.
7.1. Pritom, drugostupanjski sud ne nalazi da bi ovime bila povrijeđena presumpcija nevinosti, kako se to upire u žalbi, jer prvostupanjski sud nije navedene okolnosti na strani optuženika razmatrao u vidu osuđivanosti, niti ih je pod tu okolnost u pobijanom rješenju podveo.
8. Također, protivno navodima optuženika da se istražni zatvor pretvara u izdržavanje kazne, jer se u njemu nalazi već dulji period, (od 27. siječnja 2024.) optuženik posredno upire na povredu načela razmjernosti, no drugostupanjski sud tu povredu u konkretnom slučaju nije našao. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08., ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, visini kazne koja je izrečena nepravomoćnom presudom te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
9. Slijedom svega navedenog, ne ukazuje se adekvatnom mjerom, primjena blažih mjera u zamjenu za istražni zatvor, kako to sugerira žalba, jer drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da se istima ne može postići istražnozatvorska svrha.
10. Kako dakle, žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 19. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
