Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-562/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar - Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČŠ, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/2021., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, broj Kv I-14/2024-6 od 5. studenog 2024., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ČŠ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, broj Kv I-14/2024-6 od 5. studenog 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog ČŠ, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) optuženom ČŠ produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II. Izreke na temelju članka 122. stavka 2. točke 4. ZKP/08. optuženom ČŠ u istražni zatvor uračunava se vrijeme lišenja slobode od 27. siječnja 2024., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ČŠ po branitelju, odvjetniku Vinku Gulišiji, bez posebnog navođenja žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor optuženiku, te ga pusti na slobodu uz eventualno određivanje jedne ili više mjera opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja optuženik tvrdi da nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, kao i da ne postoje posebni razlozi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koji bi ukazivali na bojazan da bi okrivljenik izlaskom na slobodu mogao počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo. Međutim, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće, kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog ČŠ iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se prevenirati opasnost od ponavljanja kaznenog djela, te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom, stoga drugostupanjski sud navod optuženika da ukoliko i postoje razlozi za određivanje istražnog zatvora, željeni cilj se može postići i određivanjem blaže mjere, odnosno mjere opreza kao adekvatne mjere, smatra neosnovanim.
6. Argumentaciju za nepostojanje osnovane sumnje optuženik nalazi u osporavanju do sada izvedenih dokaza, tvrdeći da isti ne ukazuju da bi on počinio kazneno djelo, jer da iz pobijanog rješenje nije vidljiva namjera na lišavanje života TŠ. Međutim, skreće se pozornost optuženiku da izjašnjavanje o krivnji predstavlja njegovo disponiranje pravima na obranu, dok iz činjenice da je optužnica potvrđena proizlazi postojanje dostatnog stupanja osnovane sumnje, kao temeljene pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, dok će odluku o tome je li kazneno djelo dokazano, pa shodno tome i eventualno o stupnju krivnje optuženog ČŠ, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka. Isto vijeće će i donijeti vrijednosni sud o izvedenim dokazima, s kojima ovom prilikom optuženik neosnovano polemizira u žalbi.
7. Optuženik nadalje tvrdi da ne postoji opasnost od ponavlja kaznenog djela, jer do sada nije osuđivan. No, suprotno navedenom, drugostupanjski sud nalazi da je valjano utvrđenje prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela, pri čemu se skreće pozornost optuženiku da se prvostupanjski sud rukovodio i drugim okolnostima na strani optuženika, prvenstveno osobinama ličnosti, prilikom ocjene postoji li opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Naime, prema nalazu vještaka psihijatra optuženik pokazuje crte miješanog poremećaja ličnosti i to disocijalnog poremećaja i emocionalno nestabilne ličnosti, a uz to i ovisnost o opijatima na supstitucijskoj terapiji buprenorfinom , te konzument kokaina na razini štetne uporabe, dok je tempore criminis zbog pojačanog afekta reaktivnog straha, te odlučujućeg djelovanja ovisnosti bio smanjeno sposoban vladati svojoj voljom i smanjeno sposoban shvatiti značenje svojeg postupanja, a zbog takvog njegovog stanja, kako dalje navodi vještak psihijatrijske struke dr. Vlatka Novak, postoji rizik da bi u budućnosti mogao počiniti neko slično ili teže kazneno djelo.
7.1. Pritom, optuženik umanje značaj postupaka koji su protiv njega u tijeku, apostrofirajući svoju dosadanju osuđivanost tvrdeći da mu se isti ne mogu uzeti u obzir jer bi time bila povrijeđena presumpcija nevinosti. Međutim, iako je točno se osoba dosadašnji život svakog optuženika na razini osuđivanosti može razmatrati tek u momentu postojanja pravomoćne presude, u konkretnom slučaju postupci u tijeku i jesu razmatrani bez ulaženja u kaznenu odgovornost optuženika, već je uzeta u obzir priroda optužbi na razini osnovane sumnje koja ukazuje (prisila prema službenoj osobi, prijetnja, neovlaštena proizvodnja i promet drogama, nasilničko ponašanje, kazneno djelo poticanja na nasilje i mržnju) osobne prilike optuženika, te upućuje na sumnju da je sklon određenim ponašanjima nasilničke prirode.
8. Također, protivno navodima optuženika da se istražni zatvor pretvara u izdržavanje kazne, jer se u njemu nalazi već dulji period, (od 27. siječnja 2024.) optuženik posredno upire na povredu načela razmjernosti, no drugostupanjski sud takovu povredu u konkretnom slučaju nije našao. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08., prvostupanjski sud je vodio računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, koja se, prema podacima može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
9. Slijedom svega navedenog, ne ukazuje se adekvatnom mjerom, primjena blažih mjera u zamjenu za istražni zatvor, kako to sugerira žalba, jer drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da se istima ne može postići istražnozatvorska svrha.
10. Kako dakle, žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 19. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
