Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-428/2019-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u parničnom predmetu tužitelja LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]/A, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Grbešić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženog SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Robert Brdar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 6. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja uz pratnju odvjetničkog vježbenika te punomoćnika tuženika, 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

,, Nalaže se tuženom SZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju IZ, [adresa], s boravkom u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 9.787,20 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zatezne kamate propisane čl. 29. st.

2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od 01.10.2019. pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka s zateznim kamatama po stopi zatezne kamate propisano čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja presude do isplate, a sve to u roku od 15 dana.''.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tuženikov prigovor radi prebijanja od 26. siječnja 2022. kao nedopušten.

II. Utvrđuje se da je tužba tužitelja LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], povučena

za

iznos

od

6.139,54Eur

(slovima:

šesttisućajednustotinutridesetdeveteuraipedesetčetiricenta).

III. Nalaže se tužitelju IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženom SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu 5.625,00Eur (slovima: pettisućašeststotinadvadesetpeteura) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 5.125,00Eur (slovima: pettisućajednustotinudvadesetpeteura) počev od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi, koja je ovome sudu dostavljena 4. studenog 2019. tužitelj LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], (dalje u tekstu: tužitelj) u bitnome navodi da je protiv tuženika pokrenuo pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu postupak radi smetanja posjeda nekretnine u naravi stan na 4. katu, oznake: A38 u Zagrebu, na adresi [adresa] jer je na ulaznim vratima istog tuženik u vremenskom razdoblju od 22. rujna 2019. – 1. listopad 2019. promijenio bravu, a u kojem stanu je on bio posljednji mirni posjednik. Naime, 1. listopada 2019. u večernjim satima kada je došao do predmetnog stana utvrdio je da su ulazna vrata obijena, da je postavljena nova brava pa je zatražio policijsku intervenciju. Po dolasku policijskih službenika, a u nazočnosti svjedoka AZ, stan je otvorila nepoznata muška osoba koja se predstavila kao DZ koji je naveo da je s tuženikom 21. rujna 2019. sklopio ugovor o najmu na 11 godina pri čemu je izjavio da mu je stan iznajmljen potpuno opremljen. Predmetni stan u cijelosti je opremljen namještajem i aparatima koji su njegovo vlasništvo i koje je osobno kupio. O istima posjeduje specifikaciju s procijenjenim vrijednostima kao i fotografije stana kojima potvrđuje navod da je stan u času kada mu je oduzet posjed bio u potpunosti opremljen. Budući ne može doći do svojih pokretnina, a koje je tuženik otuđio na način da ih je neosnovano stavio na raspolaganje trećoj osobi, to ustaje s predmetnom tužbom za isplatu protuvrijednosti predmetnih pokretnina u iznosu 120.000,00kn/15.926,74Eur s pripadajućom zateznom kamatom, sve uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti. Ističe da nije točno da bi tužitelj bio posljednji mirni posjednik predmetnog stana budući uopće nema prijavljeni boravak u Zagrebu već je državljanin Republike Bosne i Hercegovine gdje ima prijavljeno prebivalište dok mu u [adresa] nije dozvoljen trajni boravak. Vlasnik predmetnog stana je on, a nije točno da su sve pokretnine koje se nalaze u stanu vlasništvo tužitelja, niti je točno da bi sve bile kupljene isključivo njegovim novcem. Naime, dio stvari u stanu kupili su on i CZ za vrijeme trajanja braka i zajedničkog suživota u istom stanu, a dio stvari je kupio on sam. Nadalje, pokretnine koje je eventualno kupio tužitelj, a koje se još nalaze u stanu, predstavljale su dar tuženiku i njegovoj tadašnjoj supruzi CZ, kćeri tužitelja, odnosno dar mlt. unuci tužitelja GZ. Opreza radi osporava popise stvari uz fotografije koje su sačinjene po tužitelju obzirom ne odgovaraju stvarnom stanju stvari. Isto tako procijenjena vrijednost navedenih pokretnina višestruko je uvećana. Predlaže sudu donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog postupka.

3. Tuženik je podneskom od 26. siječnja 2022. istaknuo prigovor radi prebijanja. Međutim, kako su stranke na ročištu 10. lipnja 2021. su stranke upozorene da je prigovor radi prebijanja dopušteno istaknuti do zaključenja prethodnog postupka te je na tom ročištu i zaključen prethodni postupak to je takav prigovor tuženika nedopušten pa je, temeljem odredbe čl. 288.a st. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

4. Nakon što je u postupku proveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj je podneskom od 8. ožujka 2024. (str. 324 spisa) postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu ukupnog novčanog iznosa od 9.787,20Eur.

4.1. Podneskom od 19. travnja 2024. tuženik je naveo da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe sadržanom u podnesku od 8. ožujka 2024., ali potražuje trošak zastupanja sukladno vrijednosti predmeta spora za povučeni dio (uvećan za PDV i pripadajuću zateznu kamatu).

4.2. U odnosu na takvo postupanje valja ukazati da je čl. 193. st. 2. ZPP-a propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ali samo ako tuženik na to pristane.

4.3. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH zauzetog na sjednici građanskog odjela 26. travnja 2021. koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“

4.4. Stoga, kako se tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev kako je to sadržano u podnesku od 8. ožujka 2024., a kojoj preinaci se tuženik nije protivio to je, temeljem odredbe čl. 193. st. 2. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze predložene po strankama i to uvidom u dopis PUZ, VII. PP Zagreb od 14.10.2019. (list 4, 179 spisa), popis pokretnina (list 5-6, 14-15, 30-31, 228-229, 250 spisa), fotografije (list 7-13, 16-29 spisa), dopis PUZ, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 15.01.2020. (list 53 spisa), podaci s internetske stranice e-Visitor (list 54 spisa), zapisnik iz predmeta OGS Zagreb poslovni broj: Psp-147/19 (list 55-58 spisa) i poslovni broj: P-3316/19 (list 189 spisa), Ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 05.02.2021. (list 59-60 spisa), Predugovor o darovanju stana od 15.02.2011. i ugovor o zasnivanju prava stanovanja s aneksom od 10.06.2011. (list 61-63 spisa), Specijalna punomoć od 19.07.2018. (list 64 spisa), potvrde – priznanica br. 1 i 2 (list 65-66 spisa), računi (list 67-108, 157-164, 193, 207-208, 230-249 spisa), računi za režijske troškove (list 109-148 spisa), prepiska (list 149-150 spisa), fotografije (list 152-155, 165-170 spisa), Ugovor o najmu stana od 22.11.2014. i aneks istog od 22.11.2015. (list 188-192 spisa), Ugovor o najmu stana od 20.03.2016 (list 201 spisa), potvrde o uručenju pošiljke (list 202 spisa), Ugovor o najmu stana od 22.11.2014. (list 203-206 spisa), tablica (stranica 325 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika (stranice 218-221 spisa) kao stranaka, svjedoka FZ (stranica 254 spisa), svjedoka EZ (stranica 256-266 spisa), izveden je dokaza uviđajem na licu mjesta dana 01.12.2023. (stranica 290-293) te vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za graditeljstvo, interijer i dizajn mr.sc Romini Radović pa je pročitan nalaz i mišljenje iste (stranica 300-317 spisa), dopuna istog od 17.03.2024. (stranica 329 spisa), a isto je usmeno izložila na ročištu 06.11.2024. (stranica 333 spisa).

5.1. Na ročištu održanom 12. travnja 2022. rješenjem je utvrđeno da je tužitelj odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje NZ te pregleda snimki video nadzora u zgradi [adresa].

5.2. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza priklopom spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-147/19 u kojem se vodio postupak radi smetanja posjeda predmetnog stana između ovdje stranaka budući u istom nije bilo riječi o pokretninama koje su predmet ovog postupka (utvrđeno na zapisnik od 12.04.2022., str. 217-218 spisa) pa uvidom u isti ne bi se u ovom postupku utvrdile relevantne činjenice. Ujedno, provedenim postupkom odlučne činjenice utvrđene su u dovoljnoj mjeri za donošenje konačne odluke i temeljem izvedenih dokaza kako su navedeni u točki 4. ovog obrazloženja.

6. U svom iskazu tužitelj LZ navodi da je državljanin Bosne i Hercegovine i nema imovine na području Republike Hrvatske, izuzev stana u kojem se nalaze predmetne pokretnine. Potvrdio je da je popis pokretnina koji se nalazi na listu 14- 15 spisa popis svih pokretnina za koje je navedena vrijednost u tužbi i tužbenom zahtjevu. Dostavljeni računi poklapaju s popisom računa dostavljenim u spis. Pobrojane pokretnine osobno je kupio i platio uglavnom gotovinom, možda ponekad karticom, ali isto nije obično činio jer se kartice kojih je vlasnik ne primaju na svim mjestima u Hrvatskoj. Pored pobrojanih pokretnina kupio je i druge, ali su iste sitnice pa ih nije stavio na popis kao npr. servisi za jelo, kavu i sl. Navedene pokretnine su mu isporučivali, postavljali i montirali u stanu djelatnici trgovina u kojima je iste kupio. Dio pokretnina je kupio od prethodnog podstanara na navedenoj adresi, EZ, sa kojim je sačinio potvrdu koja se nalazi na str. 65-66 spisa, jer iste g. EZ više nisu bile potrebne, a njemu jesu. Naime, radi se o ugradbenim elementima za koje je platio cijenu kako je navedena na priznanici br. 1 i 2. Do provale u navedeni stan obijanjem brave istog i zamjenom brave, više nije mogao ući u predmetnu nekretninu, a prije toga su se u stanu nalazile njegove osobne stvari i osobne stvari njegove kćeri i unuke, a neke od njih imaju sentimentalnu vrijednost kao i omiljene igračke mlt. GZ. Za kupljene pokretnine u spis je dostavio i sve račune koje je mogao skupiti jer nije sve sačuvao budući nije očekivao da će mu to ikada trebati, a iz dostavljenih računa vidljivo je da mnogi glase upravo na njega. Nakon što se iz stana iselio podstanar EZ, on je odnio sve svoje pokretnine iz stana izuzev onih koje je on od njega otkupio, pa je stan namještao odnosno on je plaćao pokretnine, a za potrebe kćeri i unuke koje su živjele u tom stanu. Naime, njegova kćer ima upisano pravo doživotnog uživanja predmetnog stana, a stan je njegovo vlasništvo jer je on isplatio kupoprodajnu cijenu za isti, dok je tuženik tek formalno vlasnik. Predmetne pokretnine kupovao je od travnja 2016. kada je iz stana iselio podstanar EZ, sve pokretnine je kupio i platio on i nitko drugi, a nakon obijanja brave stana u rujnu 2019. tuženik nije otkupio od njega niti jednu pokretninu, dapače, do tog datuma u rujnu 2019. tuženik nikada nije kročio u predmetni stan. Tuženik i njegova kćer CZ nisu dijelili suživot u predmetnom stanu. Njegova kćer CZ sudjelovala je u kupnji predmetnih pokretnina na načina da ih je ona birala ili zajednički sa tužiteljem, a on ih je plaćao. Ništa od navedenih stvari nije kupio kćeri niti unuci već su to njegove stvari. U predmetnom stanu od 2016. do 2019. stanovale su njegova kćer kao samohrana majka i njena kćer GZ koje su na istoj adresi imale prijavljen stalni boravak, a on je povremeno boravio u navedenom stanu. Dodaje da je njegova kćer u kolovozu 2018. otišla privremeno na studij u SAD, a za vrijeme njenog izbivanja on je vodio brigu o stanu, plaćao režije za isti i dolazio otprilike 2x mjesečno. U odnosu na dopis koji se nalazi na str. 194 spisa, konkretno u odnosu na navod da su sve stvari koje se nalaze u stanu u vlasništvu gđe. CZ i njenog oca, tužitelj pojašnjava da se radi o igri riječi i ponovio je da je sve stvari on kupio i platio te ih je dragovoljno prepustio na korištenje i uživanje svojoj kćeri i unuci, pritom je maštao da će jednog dana sve te stvari naslijediti njegova unuka.

7. Tuženik SZ iskazao je da je predmetne pokretnine kupio zajedno sa svojom bivšom suprugom, a kćerkom tužitelja, novcem stečenim od vjenčanja radi čega iste smatra bračnom stečevinom. On je morao naložiti prethodnom stanaru EZ da se iseli iz stana u travnju 2016. i isti oslobodi stvari jer ga je na isto ucjenom prisilio tužitelj koji je protiv njegove volje u listopadu 2015. odveo njegovu kćer mlt. GZ u [adresa], zajedno sa njenom majkom CZ. Naime, tužitelj je obećao vratiti unuku odnosno njegovu kćer u RH ukoliko stan bude ispražnjen kako bi ona i njegova bivša supruga mogle koristiti stan. Pokretnine za stan je kupovala njegova supruga, a kćer tužitelja, zajedno sa tužiteljem, ali dio novaca za te stvari je dao i on, jer su supruga i on namjeravali zajednički živjeti u tom stanu nakon što se podstanar EZ iseli. Dječju sobu je tužitelj kupio i platio, a nakon toga poklonio svojoj unuci pa nije logično da sada traži naknadu vrijednosti nečega što je darovano. U odnosu na kutnu garnituru, bijelu tehniku, kuhinjski stol i stolice, iskazao je da su iste pokretnine bračna stečevina jer su ih zajednički kupili supruga i on, ali na način da je on dao dio novca, a očigledno je dio novca dao tužitelj svojoj kćeri pa su zajednički izabrali te pokretnine jer ih on nije birao, budući je živio u [adresa] gdje i sada živi, jer su CZ i on tada bili razdvojeni. U odnosu na pokretnine koje su kupljene od podstanara EZ iskazao je da ima saznanja da je tužitelj na ime istih platio podstanaru 1500 Eura, a za iste pokretnine mu je g. EZ rekao da mu nisu potrebne te da nije sudjelovao u podmirenju kupoprodajne cijene tih pokretnina. Tužitelj mu je u odnosu na iste pokretnine rekao da iste kupuje za stan kako bi ih mogao povremeno koristiti kada dođe ostvarivati susrete i druženja sa unukom. Dodao je da su mu iste stvari poklonjene kako bi besplatno dao stan svojoj bivšoj supruzi i kćeri opremljen, a zapravo na tu okolnost besplatnog korištenja stana bi mu pripale te pokretnine, takav je bio njihov zajednički usmeni dogovor. Osobne stvari njegove kćeri u stanu su njene stvari, a mnoge od njih je i prerasla, pa je GZ neke od njih poklonila djevojčicama s kojima se druži, isto tako osobne stvari CZ su njene stvari, a nalaze se kod njega dok drugih osobnih stvari nije bilo u stanu, niti dokumenata, niti nakita, a CZ će njene stvari predati kada ih ona zatraži, a spreman je i tužitelju vratiti njegove osobne stvari, a bila je košulja, čarape i još neke sitnice. Na poseban upit suda odgovorio je da zna da su većina stvari sa popisa koji je sačinio tužitelj i nadalje u stanu, s time da je on zbog dotrajalosti nekih iste morao zamijeniti. Naknadno je iskazao da su navedene pokretnine poklonjene CZ i GZ jer je rekao da ih poklanja, ali ne zna kome točno. Tužitelj ga nikada nije zatražio povrat niti jedne od stvari koje su predmet ovog postupka te mu ih je voljan vratiti ukoliko sud utvrdi da je on vlasnik nekih od navedenih pokretnina. On zapravo nikada nije živio u predmetnom stanu sa bivšom suprugom CZ, ali je dio novaca za kupovinu predmetnih pokretnina uvijek davao CZ u predmetnom stanu, iznos bi ovisio o onome što se kupovalo, a pritom nisu sačinjavali nikakvu pisanu potvrdu ili sl. o predaji konkretnog iznosa CZ, sve obzirom je tada mislio da će njihov brak ipak opstati i održati se. S CZ i mlt. GZ nije živio zajednički od 2016. pa nadalje. Predmetni stan od 2016. pa do odlaska CZ u [adresa] 2018. su koristile CZ i mlt GZ, a stan je od tada bio prazan jer se nije znalo kada će se točno CZ vratiti, dok je sukladno usmenom dogovoru LZ povremeno dolazio u stan zbog susreta s GZ koji je za to vrijeme podmirivao režijske troškove i tako sve do rujna 2019.

8. Svjedok FZ naveo je da je on bio vjenčani kum tuženika na njegovom vjenčanju s kćeri ovdje tužitelja. Poznato mu je da su predmetni stan oni zajednički koristili od 2011. pa misli sve do njihove rastave 2015. U predmetnom stanu nikada nije zatekao tužitelja, a posjećivao je tuženika u istome. U odnosu na pokretnine koje su bile u stanu, nema nikakvih konkretnih saznanja, izuzev onoga što i je tuženik rekao, a to je da su on i CZ opremili stan i to je sve što zna o pokretninama. Misli da su tuženik i CZ živjeli u predmetnom stanu iz razloga što bi ih on tamo zatekao kada bi došao, ali uvijek je dolazio u dogovoru s njima, a nikada nenajavljeno.

9. Svjedok EZ iskazao je da je u razdoblju od kraja 2014. do 1. travnja 2016. s obitelji bio u najmu predmetnog stana, a koji je našao putem Agencije te je s najmodavcem RZ, ovdje tuženikom, zaključio Ugovor o najmu. Radilo se od trosobnom, potpuno novom i potpuno praznom stanu koji je namjestio nakon zaključenja Ugovora. Isto tako je sve režije i druga pitanja rješavao s tuženikom te je cijeli odnos funkcionirao uredno, radi čega je nakon nekog vremena tuženiku predložio smanjenje cijene najma budući se mogao uvjeriti da smo uredni najmoprimci, na što je isti odgovorio da mora razgovarati o istome sa suprugom, a da bi u konačnici smanjio iznos najamnine s početnih 3.400,00 kuna na 3.000,00 kuna, koja cijena je ostala do njihovog izlaska iz stana. Krajem 2015. rođenjem njegova sina povećala se obitelj, a u siječnju 2016., mu se tuženik obratio s prijedlogom za raskid Ugovora o najmu obzirom je u njegovoj obitelji došlo do problema, da mu je supruga otišla u Bosnu s djetetom pa je stan potreban za gđu CZ, odnosno suprugu tuženika i njihovu zajedničku kćer kako bi živjele u istom. Prilikom tog razgovora mu je tuženik rekao da je zapravo tužitelj vlasnik predmetnog stana, o čemu do tada on nije imao ikakvih saznanja, pa kada je zamolio tuženika da mu produlji rok za iseljenjem jer u nekom kratkom roku nije mogao s obitelji i novorođenčetom brzo iseliti, isti mu je rekao da o tome mora pitati tužitelja kao vlasnika stana. Izašli su mi u susret i u konačnici je s obitelji iselio u travnju 2016. Jednom prilikom dok su još bili u stanu je bio tužitelj radi izmjere stana, a što mu je bilo potrebno radi kupnje pokretnina za stan. Tom prilikom su dogovorili i da tužitelj od njega kupi pokretnine koje su navedene u Potvrdi na listu 65 i 66 spisa (koje su svjedoku pročitane). Kupoprodajna cijena isplaćena je u gotovini i o drugim pokretninama nema saznanja. Prilikom kupoprodaje predmetnih pokretnina shvatio je da se iste kupuju za životne potrebe gđe CZ i njene kćeri, a obzirom više ne može živjeti u [adresa], gdje je do tada živjela s tuženikom. Ne sjeća točno tko mu je isplatio kupoprodajnu cijenu u gotovini, ali misli da je to bio ovdje tužitelj, a tako stoji i u Potvrdi o isplati. Zapravo je i logično da je iznos primio od ovdje tužitelja, budući se tuženik protivio odvajanju supruge i djeteta od njega, on nije bio sretan s tom odlukom. Dodaje da je tužitelja doživio kao brižnog oca koji se htio pobrinuti za svoju kćer i unuku kako bi imale gdje stanovati nakon razdvajanja od tuženika. Nakon iseljenja u travnju 2016. nije imao više kontakata s ovdje strankama niti ima saznanja o predmetnom stanu, a kada je odlazio ostavio sam prazan stan s predmetima koje sam prodao tužitelju, a tom prilikom je tužitelj govorio da je potrebno obojati stan.

10. Na ročištu održanom 11. listopada 2023. stranke su suglasno predložile da se umjesto neposrednog saslušanja svjedoka AZ pročita njegov iskaz dan na ročištu 26. svibnja 2020. u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-147/2019, a koji se Zapisnik nalazi na listu 55-56 ovopredmetnog spisa.

10.1. Navedene prilike svjedok je iskazao da je zastupao te da i nadalje u nekim postupcima zastupa tužitelja LZ i njegovu kćerku CZ. Tužitelj mu je pričao da su u predmetnom stanu živjeli on, njegova kćerka i unuka, a nakon što je kćerka CZ otišla iz stana i otputovala u SAD negdje u rujnu 2018., tužitelj je nastavio koristiti stan na način da je dolazio dva puta mjesečno. Koliko mu je poznato, ključeve stana imali su CZ i tužitelj. Nakon odlaska CZ u [adresa] bio je pozvan od strane tužitelja da dođe u stan. Svjedok je naveo da je pregledao i potpisao taj zapisnik. Pretpostavlja da je tužitelj to napravio iz razloga što je bio u lošim odnosima s tada već bivšim zetom, ovdje tuženim pa je pretpostavio da bi on mogao ući u stan i pobacati njegove stvari. Nakon toga još je u par navrata bio u stanu kada bi tužitelj dolazio u Zagreb radi posjeta svojoj unuci koja je boravila u [adresa], a susrete je organizirao Centar za socijalnu skrb. Uglavnom je u stan zalazio u periodu od rujna 2018. do rujna 2019., a koliko je točno puta u stanu bio, ne sjeća se. Krajem rujna ili početkom listopada 2019. tužitelj ga je nazvao i rekao mu da ne može ući u stan jer je promijenjena brava i pitao ga što da radi. Uputio ga je da pozove kolegicu Jelenu Grbešić i da ode u policiju u Nehajsku ulicu prijaviti što se dogodilo. Budući da nije želio ići sam, otišao je s njim. U policiji su ih uputili da čekaju njihov dolazak pred stanom. Po dolasku policijski službenik je pozvonio na vrata stana te je otvorio jedan gospodin koji je rekao da ima zaključen ugovor o najmu sa ŠZ na rok od 10 ili 11 godina. Kada bi tužitelj dolazio u stan u periodu nakon odlaska CZ, dakle dva puta mjesečno, ostajao bi u stanu po 3 do 4 dana. Do kraja rujna ili početka listopada 2019. režijske troškove je podmirivao tužitelj. Prilikom dolaska policije do stana, tužitelj mu je pokazao mjesto na vratima uz bravu gdje je bilo bušeno radi promjene cilindra i to je vidio. U periodu kada je u njega zalazio, stan je bio u potpunosti namješten.

11. Uviđajem na licu mjesta obavljenim 1. prosinca 2023. uz sudjelovanje sudske vještakinje mr. sc. Romine Radović, mag.dizajna, u predmetnom stanju utvrđeno je postojanje svih pokretnina prema popisu tužitelja kako je sastavljen na stranici 14-15 spisa osim usisivača, zidnih satova, jastuka, popluna, posteljine, osobne garderobe tužitelja i drugih sitnih pokretnina navedenih na str. 31 pod ostalom imovinom. Istom prilikom tuženik je apsolutno surađivao i uredujućoj sutkinji i određenoj vještakinji pokazivao predmete u stanu kako ih je sutkinja čitala s popisa koji se nalazi na stranici 14-15 spisa (a koji su predmet tužbe).

12. Provedenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za područje graditeljstva-interijer i dizajn i ekonomije-intelektualno i industrijsko vlasništvo, marka proizvoda i marketing mr. sc. Romini Radović, mag. dizajna utvrđeno je da nabavna vrijednost predmetnih stvari (tablica 6 na str. 34 Nalaza i mišljenja), prema popisu tužitelja, iznosi 71.874,75 kn, dok tržišna vrijednost istih krajem rujna 2019. odnosno na dan 30. rujna 2019. iznosi 44.304,63 kn. Prilikom izračuna vještakinja je koristila svu dokumentaciju u spisu, osobno je izvršila uvid u pokretnine na licu mjesta te je koristila podatke vezane za istraživanje tržišta namještaja u RH (GfK Hrvatska), kao i dostupne podatke vezane za vrijednosti i vijek trajanja proizvoda proizvođača na tržištu Republike Hrvatske. U izračun je uzela u obzir za sve pokretnine istrošenost tokom vremena te je umanjeno za tu vrijednost.

12.1. U odnosu na pokretnine s popisa koje nisu zatečene u stanu, ali su predmet postupka vještakinja je uzela u obzir prosječnu cijenu predmeta na tržištu, u odnosu na najviše i najniže cijene sličnih predmeta prema danom i pretpostavljenom opisu te kvantitativno i kvalitativno usporedila s vremenskim periodom nabave te dostupnim opisom. Vrijednost pokretnina koje su popisane u Tablici 3 (list 310 spisa), a koje nisu pronađene u stanu, izražene su u tablici 5 i 6 (list 315 spisa).

12.2. U odnosu na pokretnine u popisu na str. 31 (istovjetan popisu na str. 15) vještakinja je u Nalazu i mišljenju u Tablici 4 navela da iste nisu uzete u izračun zbog nedostatka opisa i količina temeljem kojega bi mogla se napraviti procjena. Naime, prema popisu pokretnina za dio popisanih nedostaje točan opis na temelju kojeg bi se dala preciznija procjena (materijal, dimenzije, količina, proizvođač, tip, slika i sl.) kao i pregled istih, a temeljem čega bi se mogla odrediti njihova zamjenska vrijednost.

12.3. Tužitelj je, nakon što se očitovao da je suglasan s nalazom i mišljenjem vještakinje, podneskom od 8. ožujka 2024. uskladio tužbeni zahtjev dok je u odnosu na pokretnine i opremu specificirane na listu 32 Nalaza i mišljenja, u Tablici 4, samostalno napravio okvirnu procjenu vrijednosti navedenih pokretnina i opreme i isto prikazao u tablici, pritom koristeći metodologiju i koeficijente koje je koristila vještakinja i procijenio da navedene pokretnine i oprema imaju ukupnu nabavnu vrijednost od 47.500,00 kn (6.304,33 Eura) pa da bi u rujnu 2019. imale vrijednost od 29.437,09 kn (3.906,97 Eura).

12.4. Povodom prigovora tuženika vještakinja je i usmeno izložila svoj nalaz i mišljenje na ročištu održanom 6. studenog 2024. kojom prilikom je ostala u cijelosti kod navoda i izračuna iz pisanog nalaza te u istom izraženog mišljenja. Na poseban upit dodatno je obrazložila da budući je popis stvari koje su s popisa nađene u prostoru pregledane i dokumentirane odgovarale opisu predmeta na računima, uzeto je kao relevantna cijena cijena izražena na računima jer odgovara vrijednosti tih predmeta pa nije bilo razloga da se navedeni računi ne uzmu u obzir jer ionako vrijednost izražena na istima odgovara stvarnoj vrijednosti stvari pronađenih u stanu prilikom uviđaja. Ujedno uvidom u spis nije utvrdila da bi itko osporavao vrijednost, odnosno vjerodostojnost, navedenih računa pa da bi ih trebala izuzeti prilikom izrade svog nalaza i mišljenja. Prilikom izrade nalaza i mišljenja rukovodila se i vrijednostima pokretnina izraženim na računima koji prileže spisu obzirom joj je tako bio postavljen i zadatak, ali i obzirom na činjenicu da pokretnine pronađene u stanu prilikom uviđaja ionako imaju istu ili sličnu zamjensku vrijednost onoj vrijednosti izraženoj u računima koji prileže spisu. Pritom je nevažno za procjenu vrijednosti pokretnina koje su predmet ovog postupka da su računi koji prileže spisu upravo računi za pokretnine pronađene u stanu. Zamjensku vrijednost predmeta koje nisu zatečene u stanu prilikom uviđaja utvrđivala obzirom na dokumentaciju u spisu, između ostalog i fotografije pokretnina u stanu (list 19-29 spisa) te zapisnik MUP-a od 14. listopada 2019., a pod pretpostavkom da su postojale 2019.

12.5. Nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja te odgovora na prigovore i pitanja tuženika isti nije imao daljnjih primjedbi niti prijedloga u odnosu na navedeni dokaz.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje mr. sc. Romine Radović jer je dan na temelju pregledane priložene dokumentacije, nalaz i mišljenje je detaljan, jasan i potpun, a vještakinja je dala i vrlo precizne razloge kojima se rukovodila prilikom izrade istog. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještakinje dan je u skladu s pravilima struke i objektivno te je otklonila sve iznesene primjedbe i prigovore na isti.

14. Nakon provedenih dokaza glavna rasprava je zaključena sukladno odredbi čl. 304. ZPP-a obzirom je prema ocijeni ovog suda predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke.

15. Ocjenjujući sve provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

16. Predmet ovog postupka je isplata protuvrijednosti pokretnina (namještaja i drugih predmeta kućanstva te osobnih predmeta prema Popisu tužitelja na listu 14-15 spisa) koji se nalaze u stanu na adresi [adresa], vlasništvo ovdje tuženika.

17. Između stranaka nije sporno da se većina stvari koje su predmetom ovog postupka nalazi u navedenom stanju, ali je sporno da li je tužitelj samovlasnik predmetnih pokretnina te da li mu obzirom na isto pripada pravo na isplatu protuvrijednosti istih pored činjenice da tužitelju prvenstveno pripada pravo zahtijevati predaju stvari u posjed, a tek ukoliko mu tuženik isto odbije i tužitelj s takvim zahtjevom ne uspije bi imao pravo podnijeti tužbu na naknadu štete.

18. Izvedenim dokazima utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj zatražio 1. listopada 2019. policijsku intervenciju zbog provale u stan na adresi [adresa], kojom prilikom su na licu mjesta zatečeni tužitelj i podstanar DZ s kojima je obavljen razgovor nakon kojeg je tužitelj upućen imovinskopravni spor riješiti putem privatne tužbe kod nadležnog suda

- da je stan na adresi [adresa] vlasništvo ovdje tuženika, dok je u postupku koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-147/19 usvojen tužbeni zahtjev (ovdje i tamo) tužitelja i utvrđeno smetanje posjeda od strane tuženika prema tužitelju na predmetnom stanu

- da je predmetni stan prije kupnje predmetnih pokretnina bio iznajmljen saslušanom svjedoku OZ koji je potvrdio da je stan iznajmljen 2014. i to nenamješten, a kada je raskinut navedeni najamni odnos odnosno prilikom njegova iseljenja je tužitelju prodao pokretnine navedene u Potvrdi na listu 65 i 66 spisa, koje mu je tužitelj platio u gotovini

- da tužitelj posjeduje račune i potvrde o plaćanju za gotovo sve pokretnine koje su predmet postupka, odnosno čiju protuvrijednost potražuje u ovom postupku

- da su gotovo sve pokretnine koje svojim opisom na računima i na dostavljenim fotografijama odgovaraju pokretninama zatečenim u stanu te da je upravo tuženik iste prema popisu tužitelja sudu i stalnoj sudskoj vještakinji pokazivao na licu mjesta u predmetnom stanu

- da dio pokretnina nije pronađen prilikom uviđaja i prilikom izvođenja dokaza vještačenjem, ali se nalaze na fotografijama stana koje je tužitelj dostavio u spis pa je za iste sudska vještakinja utvrdila zamjensku vrijednost koja je izražena u tablici 5 i 6 Nalaza i mišljenja (list 315 spisa)

- da za dio pokretnina koje isto tako nisu pronađene, a radi se o pokretninama na popisu na str. 15 i Nalazu i mišljenju u Tablici 4, vještakinja nije mogla utvrditi zamjensku vrijednost zbog nedostatka opisa i količina (materijal, dimenzije, količina, proizvođač, tip, slika i sl.) temeljem kojega bi mogla se napraviti procjena kao i da je potom tužitelj sam procijenio vrijednost istih

- da tuženik nikada nije živio u predmetnom stanu s bivšom suprugom CZ

- da tužitelj nikada nije zatražio od tuženika povrat niti jedne predmetne pokretnine te da mu ih je voljan vratiti (pod uvjetom da se utvrdi da su njegove)

- da tužitelj u popisu koji se nalazi na l. 14-15 spisa i tijekom navodi da potražuje i naknadu vrijednosti predmeta koji su osobno vlasništvo CZ i mlt. GZ.

19. Odredbom čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15.; pročišćeni tekst - dalje u tekstu: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari te da to vlasnikovo pravo ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno.

20. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

20.1. Stavkom 2. istog članka ZV propisano je da vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnima, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti.

1 0

20.2. Stavkom 3. istog članka ZV propisano je da tuženik koji taji pred sudom da posjeduje stvar, a dokaže da je posjeduje, mora već samo zbog toga predati tu stvar tužitelju u posjed, ali zadržava pravo da stvar natrag zahtijeva vlasničkom tužbom; a tko tvrdi da posjeduje neku stvar a ne posjeduje je, pa time vara tužitelja, odgovara za svu štetu koja iz toga proizlazi.

21. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a) te su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a).

21.1. Nadalje, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a).

22. Dakle, sukladno pravilima o teretu dokazivanja, u konkretnom slučaju tužitelj je trebao dokazati ono na čemu temelji tužbeni zahtjev, a to je svoje pravo vlasništva na predmetnim stvarima, kao i činjenicu da je tuženik te stvari od njega uzeo i zadržao za sebe te ih odbio predati kao i visinu vrijednosti takvih predmeta.

23. Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik stvari koje su popisane u Tablici 6. Nalaza i mišljenja sudske vještakinje (str. 34 Nalaza i mišljenja, list 315 spisa). Vlasništvo navedenih pokretnina tužitelj je dokazao prvenstveno računima o kupnji istih kod različitih trgovaca te Potvrdama na listu 65 i 66 spisa o kupnji specificiranih pokretnina od svjedoka/prodavatelja EZ. Ujedno, vlasništvo istih predmeta tužitelj je osim navedenim materijalnim dokazima dokazao i svojim iskazom koji sud prihvaća u cijelosti jer je u prvenstveno suglasan izvedenim materijalnim i personalnim dokazima (iskazu svjedoka EZ), a potom i logičan i životan u opisivanju načina i razloga stjecanja istih dok o darovanju istih kćeri ili unuci nema dokaza, a na tužitelju nije teret dokazivanja negativne činjenice (da predmete nije darovao). Isto tako ovaj sud vjerodostojnim ocjenjuje i iskaz svjedoka/prodavatelja EZ jer je suglasan drugim izvedenim dokazima, logičan, životno uvjerljiv te objektivan.

24. S druge strane ovaj prvostupanjski sud iskaz tuženika ocjenjuje vjerodostojnim samo u dijelu u kojem je suglasan ostalim izvedenim dokazima. Naime, analizom istog utvrđuje se da tuženik iznosi činjenice o kupnji predmetnih pokretnina za vrijeme trajanja bračne zajednice s kćeri tužitelja pa da su iste bračna stečevina, kao i da joj je davao dio novca za kupnju pojedinih predmeta, ali pritom iste navode ne potkrepljuje niti materijalnim niti personalnim dokazima (analizom jedinog personalnog dokaza u vidu svjedoka FZ, vjenčanog kuma tuženika, predloženog na utvrđivanje navedene okolnosti, ovaj sud utvrđuje da isti nema relevantnih, odnosno nikakvih saznanja o odlučnim okolnostima). Ujedno, kada se isto dovede u svezu s činjenicama da tuženik nije precizirao koje točno predmete je djelomično kupio (davši novac za kupnju supruzi), da u predmetnom stanu nije živio s bivšom suprugom već kod svojih roditelja u [adresa] te da tužitelj posjeduje sve račune i Potvrde o kupnji spornih predmeta proizlazi da je iskaz tuženika u odnosu na navedene činjenice kontradiktoran drugim izvedenim dokazima, nelogičan i usmjeren k vlastitom uspjehu u ovoj parnici. Dakle, primjenom pravila o teretu dokazivanja, tek paušalnim iznošenjem činjenica o načinu stjecanja nekih (ne konkretizirajući kojih) predmeta koji su predmet ovog postupka sud nije mogao sa sigurnošću (čl. 8. ZPP-a) utvrditi postojanje navedene činjenice.

24.1. Međutim, sud iskaz tuženika prihvaća i ocjenjuje istinitim u dijelu (koji zapravo tužitelj niti nije osporio) da su osobne stvari njegove bivše supruge CZ kod njega i da ih je voljan predati istoj kada ih ona zatraži, dok su stvari mlt. GZ njene i ona

1 1

ih koristi te da ga tužitelj nikada nije zatražio povrat niti jedne od stvari koje su predmetom postupka i da mu je iste voljan vratiti.

25. Obzirom na prethodno navedeno, a vezano za osobne predmete koji su vlasništvo CZ (kćeri tužitelja) i njene i tuženikove kćeri mlt. GZ tužba nije osnovana jer ih tužitelj nije ovlašten potraživati iste budući nije njihov vlasnik (niti to uostalom tvrdi već isti zahtjev postavlja u njihovo ime bez njihova ovlaštenja), slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

26. Nadalje, tužba je odbijena i odnosu na predmete navedene na popisu pokretnina na str. 15 i Nalazu i mišljenju u Tablici 4. sudske vještakinje koji nisu pronađeni prilikom uviđaja niti o istima postoji materijalni zapis budući ih tužitelj nije opisao po njihovim osobinama koje ih razlikuju od drugih istovrsnih stvari (materijal, dimenzije, količina, proizvođač, tip, slika i sl.) kako to određuje čl. 162. st. 2. ZV pa ne može uspješno ostvarivati svoje pravo da od tuženika kao osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu preda svoj posjed te stvari sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZV, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

27. U odnosu na predmete za koje je tužitelj dokazao da je vlasnik (popisane u Tablici 6 Nalaza i mišljenja) pravilno ističe tuženik i poziva se na praksu Vrhovnog suda RH. Naime, izvedenim dokazom uviđajem na licu mjesta je utvrđeno da predmetne stvari nisu prestale postojati (a za one koje nisu pronađene u stanu, a nalaze se na fotografijama i popisu (usisivač, zidni satovi, jastuci, popluni, posteljina) nije dokazano da su se uopće nalazile u stanu u rujnu 2019. niti su dovoljno određene kako bi se razlikovale od drugih istovrsnih stvari) pa tužitelju, temeljem odredbe čl. 161. st. 1. ZV, pripada pravo zahtijevati od tuženika predaju stvari u posjed, a tek ukoliko ih tuženik ne bi dobrovoljno predao može postavljati zahtjev kao u ovoj parnici. Stoga, budući tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je tuženiku postavio zahtjev za predaju predmetnih stvari pa da je isti to odbio to je njegov zahtjev za isplatu vrijednosti takvih pokretnina neosnovan, slijedom čega je riješeno kao u izreci presude.

28. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154., čl. 155. i čl. 164. ZPP, kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/22., 138/23.; dalje Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora (do 8. ožujka 2024. je iznosila 15.926,74 Eur, a nakon 8. ožujka 2024. 787,20 Eur) te troškovnik i to u ukupnom iznosu od 5.625,00Eur, a koji se odnosi na:

- trošak sastava odgovora na tužbu - 250 bodova (Tbr. 8./1. u svezi Tbr. 7./1., 3., 6. Tarife)

- trošak zastupanja na ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja, a održanom 14. listopada 2020. - 50 bodova (Tbr. 9./5. u svezi Tbr. 7./1., 3., 6. Tarife)

- trošak sastava obrazloženih podnesaka od 11. siječnja 2021. i 29. ožujka 2022.

– 250 bodova svaki odnosno ukupno 500 bodova te za sastav podneska od 8. ožujka 2024. - 100bodova (Tbr. 8./1. u svezi Tbr. 7./1., 4., 7. i 8. Tarife)

- trošak zastupanja na pripremnom ročištu 10. lipnja 2021. – 250 bodova (Tbr. 9./2. u svezi Tbr. 7./1., 4., 7. i 8. Tarife)

- trošak zastupanja na ročištima 12. travnja 2022., 20. srpnja 2022. i 11. listopada 2022. - 250bodova – svako, odnosno ukupno 750bodova te za pristup na ročište održano 6. studenog 2024. - 100 bodova (Tbr. 9./1. u svezi Tbr. 7./1., 4., 7. i 8. Tarife)

- trošak zastupanja na uviđaju održanom 1. prosinca 2023. - 250 bodova (Tbr. 9./7. Tarife)

1 2

što ukupno iznosi 2250bodova koji pomnoženi s 2,00Eur za vrijednost boda (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 4.500,00Eur, sve uvećano za 25% PDV (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 5.625,00Eur.

28.1. U odnosu na (paušalno) potraživani iznos sudske pristojbe navodi se da tuženik nije u obvezi plaćanja sudskih pristojbi.

29. Neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troška pristupa na ročište održano 14. listopada 2020. preko dosuđenog iznosa (50bodova uvećano za PDV) do zatraženog (250bodova uvećano za PDV) jer nije postavljen sukladno Tarifi odnosno prekomjerno je postavljen obzirom na činjenicu da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja.

29.1. Nadalje, neosnovan je zahtjev tužitelja za sastav podneska od 13. lipnja 2022. u visini 250bodova (uvećano za PDV) jer je isti paušalan odnosno u istom tužitelj izjavljuje protivljenje prijedlogu sudskog vještaka od strane tužitelja bez obrazloženja za isto, a isto protivljenje je ujedno mogao iznijeti i na prvom slijedećem ročištu za glavnu raspravu u kojem slučaju takav trošak ne bi niti nastao.

29.2. Preuranjen je zahtjev za naknadu troška sastava žalbe od 24. ožujka 2023. jer o istom zahtjevu odluku tek treba donijeti drugostupanjski sud (Županijski sud u Splitu u predmetu posl. br. Gž-2083/2023) povodom odlučivanja o istoj.

29.3. Nadalje, neosnovan je zahtjev za naknadu troška parničnog postupka na ime pristupa na ročište za objavu presude u iznosu 50bodova (+PDV). Naime, tuženiku nije priznat trošak za pristup na ročište za objavu presude u navedenom iznosu jer nije potreban za postupak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, a čiju bi naknadu stranka mogla osnovano zahtijevati, a sve tim više što intencija zakonodavca kada je propisano uručenje presude na ročištu za objavu i uručenje, odnosno dostavu presude putem e- oglasne ploče, sasvim sigurno nije bila na taj način povećavati troškove parničnog postupka, nego upravo suprotno. Istovremeno je isto postupanje i u suprotnosti s odredbom čl. 10. ZPP koja propisuje da će kako sud tako i stranke te svi drugi sudionici nastojati da se postupak provede sa što manje troškova.

30. Odluka o kamati na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. ZPP, a o visini iste na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.), pri čemu je dosuđena na iznos troškova do 8. ožujka 2024. za koje troškove je tuženik podneskom dostavljenim ovom sudu 19. travnja 2024. potraživao zateznu kamatu dok za troškove nastale nakon tog podneska nije izričito zatražio dosudu zatezne kamate.

31. Obzirom na prethodno navedeno (pod točkama 28. -30. obrazloženja) odlučeno je kao u točki III. izreke rješenja.

Velika Gorica, 19. prosinac 2024.

Sutkinja

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.