Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-114/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Sanele Horvat kao članice vijeća i izvjestiteljice i Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika LĐ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. i dr. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika LĐ protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-584/2024 od 25.siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika i djelomično žalba optuženika tako da se preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženi LĐ radnjama opisanim u izreci prvostupanjske presude za koje je proglašen krivim, počinio samo kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

II. Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se optuženi LĐ na temelju čl. 179.a KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju kaznu zatvora se optuženiku LĐ sukladno čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno oduzimanja slobode od dana 19. svibnja 2023. do 19. listopada 2023. i od 16. studenog 2023. god. do 25. siječnja 2024. god. Temeljem odredbe čl. 68. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

III. U ostalom dijelu žalba optuženika LĐ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru optuženog LĐ proglasio je krivim zbog tri kaznena djela i to dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11, nakon čega je donio odluku da se optuženiku LĐ temeljem citiranih zakonskih odredbi prethodno utvrđuju pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11, za svako pojedinačno djelo prijetnje kazna zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 179. a. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, pa se primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz čl. 51. KZ/11 i primjenom odredbe čl. 44. KZ/11 optuženik LĐ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci u koju kaznu zatvora se optuženiku LĐ sukladno čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno oduzimanja slobode od dana 19. svibnja 2023. do 19. listopada 2023. i od 16. studenog 2023. god. do 25. siječnja 2024. god., a temeljem odredbe čl. 57. KZ/11 optuženiku LĐ se izriče djelomična uvjetna osuda i to neuvjetovani dio kazne od 6 (šest) mjeseci zatvora i uvjetovani dio kazne od 1 (jedne) godine zatvora , uvjetovani dio kazne od 1 (jedne) godine zatvora neće biti izvršen ako optuženik LĐ u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Ukoliko optuženik LĐ u vremenu provjeravanja počini kazneno djelo, na istoga će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz čl. 58. KZ/11. Temeljem odredbe čl. 68. KZ/11 optuženiku LĐ izriče se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Predmetna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno do proteka roka provjeravanja. Optuženik se upozorava sukladno odredbi čl. 58. st. 5. KZ/11 da se uvjetna osuda može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

1.1. Temeljem odredbe čl. 148. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 , 126/19, 130/20 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) optuženik LĐ je dužan platiti paušalnu svotu od 100,00 (sto) eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana. Temeljem čl. 148. st. 1. u sv. čl. 145. st. 2. t. 1. i t. 5. ZKP , optuženik LĐ je dužan ovome sudu naknaditi stvarni trošak kaznenog postupka uplatom u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske iznos od 820,80 eura (osamstodvadeseteuraiosamdesetcenti) u roku od 15 (petnaest) dana.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog odluke o kazni ( čl.471.st.1.ZKP-a), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

3. Protiv presude žalbu je podnio i optuženik LĐ po branitelju Amelu Kapiću odvjetniku u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, kaznenopravnim sankcijama, sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik LĐ oslobodi od optužbe u cijelosti, podredno da se pobijana presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-584/23 od 25. siječnja 2024. ukine i provede rasprava pred nadležnim sudom.

4. Odgovor na žalbu podnio je optuženik.

5. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP-a, spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika djelomično osnovana.

Na žalbu optuženika, osim zbog odluke o kazni:

7. Prihvaćajući djelomično žalbu optuženika ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, jer se u konkretnom slučaju ne radi o realnom stjecaju kaznenih djela, već o prividnom stjecaju, gdje se kazneno djelo iz čl. 179. a KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo, koje u sebi uključuje kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, kao sporedna djela koja su konzumirana u radnji izvršenja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11. Kazneno djelo nasilja u obitelji čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost mu bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj. Iz činjeničnog opisa terećenih kaznenih djela proizlazi da je optuženi od 30. svibnja 2015. do 19. svibnja 2023., kontinuirano u više navrata žrtvi BĐ upućivao riječi kojima ju je vrijeđao i omalovažavao, ali joj je upućivao i prijetnje, tako da se prijetnje koje je supruzi BĐ uputio neutvrđenog dana početkom svibnja 2023. i 19. svibnja 2023, ne može posebno izdvajati i cijeniti kao zasebna kaznena djela, već se radi o prijetećim riječima u ukupnosti komunikacije optuženika s oštećenicom i koje se treba podvesti pod kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. Naime, očito je da su izrečene prijetnje optuženika u funkciji izazivanja straha kod oštećenice, kao dijela jedinstvene djelatnosti usmjerene na izvršenje kaznenog djela nasilja u obitelji, tako da se radi o prividnom stjecaju, konsumpciji zbog ekskluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg kaznenog djela, gdje se kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo, koje u sebi uključuje kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 kao sporedno kazneno djelo. Prema tome, kazneno djelo prijetnje ne postoji kao samostalno, već je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. Zbog toga je ovaj drugostupanjski sud preinačio presudu prvog stupnja u pravnoj znaci djela, utvrdivši da je optuženik radnjama opisanim u izreci pobijane presude počinio samo jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. Uslijed navedene preinake u pravnoj oznaci djela ovaj sud je morao odlučiti i o kaznenoj sankciji, pa je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika opt. LĐ za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 osudio kao u točci II., a preinačenjem pobijane presude na način naveden pod točkom I. izreke otklonjena je navedena povreda kaznenog zakona, dok ostale povrede kaznenog zakona na koje se optuženi poziva nisu počinjene.

8. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl.468. st.1. toč.11. ZKP-a optuženi vidi u činjenici što prvostupanjski sud nije uopće obrazložio navodno postojanje bilo kojeg oblika krivnje, sud se u pobijanoj presudi nije niti osvrnuo na objašnjenje navodnih pobuda zbog kojih je optuženik navodno počinio kaznena djela, u izreci pobijane presude se ne navodi glede troškova u kojem roku i pod kojim uvjetima je isto optuženik dužan podmiriti a vještak nije dobio potrebna upozorenja sukladno ZKP. Prema načelu in dubio pro reo u slučaju dvojbe pri utvrđivanju činjenica i rješavanju nekoga pravnoga pitanja treba se povesti za onim što je povoljnije za optuženika, a što pak prvostupanjski sud neosnovano nije uzeo u obzir spram ovog optuženika stoga je pobijana presuda nezakonita, suprotna danom obrazloženju te se kao takva ne može niti ispitati.

8.1. Suprotno ovakvim navodima žalbe optuženika ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bila ostvarena u žalbi istaknuta postupovna povreda, i nema govora o proturječnosti i bitne povrede niti iz čl. 468.st.1.toč.11. ZKP jer nema nikakve proturječnosti i nerazumljivosti, presuda je jasna, obrazložena i razumljiva te je za sva svoja utvrđenja sud dao i obrazložio razloge a koje prihvaća i ovaj sud. Naime, iz detaljnog obrazloženja presude proizlazi da sud nedvojbeno zaključuje da je optuženi počinio sva kaznena djela s izravnom namjerom a što se može zaključiti upravo iz navedenog obrazloženja navedenog u toč. 9 do 15. gdje sud detaljno analizira zašto smatra da je optuženi počinio navedena kaznena djela i na koji način, pobude iz kojih su ista počinjena kao i sve provedene dokaze te navodi razloge zbog kojih smatra da je određeno djelo počinjeno. Nadalje i izreka presuda i obrazloženje presude sadrži sve elemente koje treba sadržavati u smislu čl. 455. i 459 ZKP, te nema govora o tome da izreka ne sadrži sve što treba glede troškova postupka kako to navodi optuženik. Iz zapisnika od 24.siječnja 2024., vidljivo je da je vještak pravilno upozoren sukladno odredbama čl. 425. u sv. čl. 312. ZKP te na isti zapisnik nije bilo primjedbi. Pored toga, ovaj drugostupanjski sud nije našao niti da bi postojala neka druga od procesnih povreda, a na koje je temeljem odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a dužan paziti po službenoj dužnosti. Zbog izloženih razloga, dakle, nije osnovana žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, već iste razloge treba ocijeniti u svjetlu daljnje žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju žalitelj ističe.

9. Žalba optuženika kritizira ispravnost i potpunost utvrđenih činjenica po prvostupanjskom sudu. Prije svega se osporava zaključak prvostupanjskog suda da je dokazano da je optuženik počinio navedena kaznena djela. Optuženik u žalbi ističe da je njegova obrana zanemarena od strane prvostupanjskog suda, da je iznio životnu i iskrenu obranu, da sud neosnovano i paušalno izvodi zaključke da je imenovani optuženik navodno postupao na način kako se to istom neosnovano stavlja na teret pobijanom prvostupanjskom presudom, da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje slijedi između ostalog i iz činjenice što oštećena, sin L, kao i kćerke G i Đ navode da se ne boje optuženika i u konkretnom slučaju uzimajući u obzir i okolnost što oštećena, kao niti svjedoci, ne spore da se oštećena sasvim normalno kretala izvan kuće, obilazila trgovačke centre, a da pri tome se nikome nije obratila od nadležnih službi za navodne inkriminacije, čak štoviše i sama oštećena u svom iskazu navodi da prijavu nije niti mislila podnijeti već da su joj to drugi rekli da navodno mora. Svjedokinja ĆĐ je vjerno, životno i logično potvrdila njegovu obranu i objasnila prirodu odnosa u obitelji optuženika kao i da isti nije počinio navodna kaznena djela a njegova kuća je spojena s hodnikom svjedokinje ĆĐ, te sama svjedokinja navodi da bi svaki povišeni glas mogla čuti, a što inkriminirane prigode nije niti čula. Osporava nalaz vještaka da optuženi ima problem s alkoholom jer to iz ničeg ne proizlazi.

9.1. Nasuprot navodima žalbe prvostupanjski sud je temeljito analizirao i cijenio obranu optuženika, te sve provedene dokaze, te opravdano zaključio da je optuženik počinio navedeno kazneno djela upravo na način kako mu se to stavljalo na teret budući to nedvojbeno proizlazi iz svih za sud vjerodostojnih dokaza. Prvostupanjski sud je pravilno analizirao činjenice koje proizlaze iz iskaza svih svjedoka, žrtve BĐ i njihove odrasle djece, koji u bitnom potvrđuju sve činjenične navode, kao i optuženikov alkoholizam koji on u potpunosti negira, kao i ovisnost o alkoholu i psihičke bolesti koje su utvrđene psihijatrijskim vještačenjem, dok je optuženik u potpunosti nekritičan naspram konzumacije alkohola, a upravo je to prema kazivanju oštećenice, te optuženikovog sina osnovni problem unutar njihove obitelji, izvor frustracija, narušenih odnosa te upravo i razlog i poticaj za činjenje kaznenih djela, što potvrđuju i optuženikova djeca i vještak, dok optuženikova sestra uzrok pripisuje lošem braku i činjenici da njezin brat nije bio dovoljno voljen, te uzevši u obzir sve navedeno kao i nalaz vještaka, nema sumnje u pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i ono žalbom optuženika nije dovedeno u pitanje te nema govora u konkretnom slučaju za primjenu načela in dubio pro reo.

9.2. Pravilno je sud prihvatio navedene iskaze svjedoka, žrtve i djece optuženika te nalaz vještaka i za sva svoja utvrđenja dao objašnjenje a koje prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud je pažljivo analizirao i cijenio i iskaz vještakinje dr. Renate Bek. Vještakinja je zaključila da optuženik je osoba s posttraumatskim stresnim poremećajem (F 43.1), da ima trajnu promjenu ličnosti nakon katastrofičnih doživljaja (F 62.0) i alkoholizam (F 10.2). Glede optuženikove ubrojivosti u vrijeme počinjenja kaznenih djela vještakinja dr. Renata Bek je zaključila da u razdoblju izvršenja kaznenih djela optuženikova mogućnost shvaćanja značenja njegovog postupanja i vladanja voljom da su bile bitno smanjene, odnosno da je bio bitno smanjeno ubrojiv te da bi optuženik zbog svog zdravstvenog stanja mogao ponovno počiniti neko drugo ili teže kazneno djelo radi čega smatra potrebnim izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

9.3. Dakle prvostupanjski sud je iznio razloge o svim bitnim činjenicama, a ti su razlozi potpuno jasni i razumljivi, logični i neproturječni te ih i ovaj sud kao drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća. Zaključno se može ocijeniti da žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, te suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je argumentirano, sveobuhvatno i valjano ocijenio izvedene dokaze te na temelju njih pravilno utvrdio činjenično stanje.

Na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni:

10. Državni odvjetnik žaleći se zbog odluke prvostupanjskog suda o kazni ističe da je sud precijenio olakotne okolnosti koje je našao na strani optuženika te je pri tome izrekao kaznu koja nije primjerena osobi optuženika, njegovoj krivnji i težini kaznenog djela. Napominje se kako je optuženik u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji pokazao izrazitu upornost, takvo njegovo postupanje traje praktički punih osam godina, isti je potpuno nekritičan prema svojoj ovisnosti o alkoholu, obzirom da je na dan uhićenja alkotestiran te je kod njega očitana koncentracija alkohola od 1,62 g/kg u krvi, zbog čega je i tijekom postupka provedeno njegovo psihijatrijsko vještačenje, pa je vještakinja navela kako je potrebno da mu se izrekne sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu jer bi on zbog takvog stanja mogao ponovno počiniti neko drugo ili teže kazneno djelo i da mu se odredi liječenje zatvorenog tipa, a ne ambulantno. Nadalje, sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je optuženik u potpunosti nekritičan prema svom postupanju te činjenicu potpunog nedostatka empatije koja se posebno očitava u tome da je optuženik za svoje ponašanje pokušao okriviti žrtvu, svoju suprugu BĐ navodeći kako je ona ta koja prva njega započinje napadati.

10.1. S druge strane optuženik u žalbi ističe žalbenu osnovu odluke o kazni, i navodi da je ista prestroga i previsoko određena s obzirom na ličnost optuženika, da nije obrazložena a isto i u odnosu na sigurnosnu mjeru. Prvostupanjski sud nije cijenio da je optuženik bio sudionik Domovinskog rata s time da se kao otegotno optuženiku neosnovano cijeni „upornost i ustrajnost u činjenju kaznenih djela naspram svoje supruge BĐ uz izostanak empatije i kajanja„. Prvostupanjski sud je neosnovano odredio i rok provjeravanja u trajanju od 4 godine. Osporavanom presudom sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja neosnovano je uvjetovana primjenom čl.58. st.5. KZ/11, naime optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda s time da je u istražnom zatvoru proveo vrijeme koje prelazi vrijeme koje se odnosi na neuvjetovani dio kazne od 6 (šest) mjeseci.

10.2. Po ocjeni ovog vijeća u pravu je državni odvjetnik kad smatra da je kazna na koju je optuženik osuđen preblaga, dok neosnovano optuženi smatra da je ista prestroga i da nije bilo mjesta izricanju sigurnosne mjere te da mu je kao olakotno trebalo cijeniti da je bio sudionik domovinskog rata. Naime, sama činjenica da je netko sudionik Domovinskog rata ne treba se cijeniti kao olakotna okolnost jer optuženikov život nakon Domovinskog rata odnosno činjenje predmetnog kaznenog djela nije očekivani put sudionika Domovinskog rata dok je pravilno utvrdio kao olakotne okolnosti osobne prilike, uvažavajući njegovu liječničku dokumentaciju i podatke o njegovom zdravstvenom stanju i imovinske prilike te neosuđivanost, kao i činjenicu da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio upornost i ustrajnost u činjenju kaznenih djela naspram svoje supruge BĐ uz izostanak empatije i kajanja, no trebalo je s većom dozom kritičnosti cijeniti i samu narav počinjenog kaznenog djela, i sve utvrđene okolnosti. Dakle, navedena kazna na koju ga je prvostupanjski sud osudio i po ocjeni ovog vijeća nepodobna je za postizanje ciljeva generalne prevencije jer ne ukazuje u dovoljnoj mjeri na nedopustivost i rizičnost takvog ponašanja niti jača povjerenje građana u pravednost kažnjavanja ustrajnih počinitelja kaznenih djela.

10.3. Iz navedenih razloga kao i radi ostvarenja specijalne i generalne prevencije ovaj drugostupanjski sud je zbog preinačenja prvostupanjske presude u pravnoj oznaci djela preinačio pobijanu presudu i u odluci o kaznenoj sankciji prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika, na način da se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se optuženi LĐ na temelju čl. 179.a KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju kaznu zatvora se optuženiku LĐ sukladno čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno oduzimanja slobode od dana 19. svibnja 2023. do 19. listopada 2023. i od 16. studenog 2023. god. do 25. siječnja 2024. god. Temeljem odredbe čl. 68. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Ovakvom kaznom bit će ostvarena specijalna i generalna prevencija te je kazna zatvora adekvatna težini počinjenog kaznenog djela i osobinama ličnosti optuženika. Stoga nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da je kazna zatvora prestroga, već je ovaj sud kao drugostupanjski sud ocijenio da je ista preblaga. Naime, odluka o kazni uvijek mora biti individualizirana te kao takva predstavljati društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela. Kako bi izvršio tu zadaću, sud mora stalno imati u vidu svrhu kažnjavanja, kako je ista određena člankom 41. KZ/11., dakle, kroz kaznu izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Kako bi ostvario tako određenu svrhu kažnjavanja, sud mora ispravno aplicirati pravilo o odmjeravanju kazne (članak 47. KZ/11.) na svaki konkretni slučaj i počinitelja. U tom kontekstu mora utvrditi sve pravno relevantne okolnosti kao olakotne i/ili otegotne, kako bi sukladno njihovoj ukupnosti napravio odgovarajući izbor vrste i mjere kazne. Samo takvim metodološkim pristupom odluka o kazni će ostvariti uvodno spomenutu svrhu kažnjavanja što je preinačenjem učinio ovaj drugostupanjski sud. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika niti u odnosu na kaznenu sankciju i sigurnosnu mjeru koju je bilo nužno izreći optuženiku a sukladno nalazu psihijatrijskog vještaka koji procjenjuje kako postoji opasnost te razlozi da takvo ponašanje optuženika mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novog kazneno djela te su ispunjeni uvjeti za izricanje navedene sigurnosne mjere.

11. Pravilno je prvostupanjski sud obvezao optuženika na plaćanje troškova kaznenog postupka budući se radi prema podacima u spisu o radno sposobnoj osobi koja ima prihode i može podmiriti troškove kaznenog postupka makar i obročnom otplatom koja može biti određena odlukom prvostupanjskom suda. Stoga plaćanjem troškova kaznenog postupka sigurno ne bi bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika koji nema osoba koje je prema zakonu dužan uzdržavati. Naime, prema odredbi čl. 148. stavak 1. ZKP, osnovno pravilo je da optuženik koji je proglašen krivim treba biti obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka, a samo ako bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati, sud ga može osloboditi obveze naknade troškova u cijelosti ili djelomično. O tome se ovdje ne radi, tim više što isti može u obrocima plaćati troškove, pa je odluka prvostupanjskog suda pravilna i potpuna, a žalbeni razlozi je ne dovode u pitanje.

12. Kako je žalba državnog odvjetnika osnovana, a optuženika djelomično osnovana, stoga je ovaj sud kao drugostupanjski sud na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP odlučio kao u izreci.

Bjelovar, 19. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Dajana Barberić-Valentić