REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9705/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: AR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan-Filip Gregović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vujasin & partneri j.t.d., Zagreb, Boškovićeva 7/II, protiv tuženika: Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa opunomoćenik Siniša Tabak, odvjetnik u Zagrebu, Trg kralja Petra Svačića 17, radi uklanjanja opasnosti štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 6. studenoga 2024. u nazočnosti tužiteljevog opunomoćenika i zamjenika tuženikovog opunomoćenika, 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku sanirati klizište koje sprječava prolazak kolnim putem do stambene zgrade na adresi [adresa], u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.354,51 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužba je ovome sudu predana e-komunikacijom 16. listopada 2023. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da je tuženik krajem 2022. godine započeo s polaganjem novih kanalizacijskih cijevi u sklopu projekta Javni kanal u [adresa] i spoj na Dubravkin put. Ta je radnja tuženika pokrenula klizište koje sada tužitelju onemogućuje dolazak automobilom do kuće na adresi [adresa]. Kako je navedeni put na kojemu je nastalo klizište jedini kolni put koji povezuje zgradu tužitelja s javnim putem, to je pristup tužiteljevom objektu onemogućen i za hitne službe: vatrogasce, hitnu pomoć, policiju. Tužitelj je vlasnik nekretnine kuće na adresi [adresa], a kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka. U predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. R1-381/23 proveden je postupak osiguranja dokaza u kojem je predlagatelj bio tužitelj. Iz nalaza vještaka nedvojbeno proizlazi da je za nastalu štetu odgovoran tuženik. Temeljem čl. 1047. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) tuženik je dužan ukloniti izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta. Šteta se u ovom slučaju ne očituje samo u nemogućnosti korištenja kolnog puta, nemogućnosti dolazaka hitne pomoći i vatrogasaca, nego klizište, kako proizlazi iz mišljenja vještaka, ako se ne sanira hitno, može ugroziti i stambenu zgradu koja se na putu nalazi ([adresa]). Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku sanirati klizište koje sprječava prolazak kolnim putem do stambene zgrade na adresi [adresa], uz naknadu tužitelju parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu, koji je predan e-komunikacijom 15. veljače 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 12), navodi se da se tuženik u cijelosti protivi, kako osnovi, tako i visini tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije. Naime, u predmetnoj tužbi tužitelj navodi da je tuženik krajem 2022. godine započeo s polaganjem novih kanalizacijskih cijevi u sklopu projekta Javni kanal u ulicama Slavujevac, [adresa] i spoj na Dubravkin put te da je ta radnja tuženika pokrenula klizište koje sada tužitelju onemogućuje dolazak automobilom do kuće na adresi [adresa], slijedom čega tužitelj temeljem čl. 1047. Zakona o obveznim odnosima od tuženika traži uklanjanje izvora opasnosti od kojeg prijeti znatnija šteta. Prije svega, ističe se da tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora, a imajući na umu da je vještak Goran Mazija u nalazu i mišljenju izrađenom u postupku osiguranja dokaza koji se vodio kod ovoga suda pod posl. br. R1-381/23 naveo da je prije nego što se krene u sanaciju potrebito napraviti istražne geotehničke radove i projekt sanacije, a općepoznato je da svi ti radovi iznimno skupi, pa stoga tuženik predlaže odrediti vrijednost predmeta spora u iznosu 132.861,00 EUR, jer svaki iznos manji od toga bi bio suviše nizak i neprimjeren. Navedeno proizlazi i iz novinskih članak u kojima se govori o troškovima sanacije klizišta. Nadalje, ističe se da iz tužbe nije razvidna točna lokacija klizišta, a isto se ne može utvrditi ni iz nalaza i mišljenja vještaka iz postupka osiguranja dokaza koji se vodio kod ovoga suda pod posl. br. R1-381/23. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka Gorana Mazije je razvidno da je isti dobio u zadaću izvesti očevid na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je u vlasništvu FR i na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je u vlasništvu tužitelja. Međutim iz nalaza i mišljenja nije razvidno na kojoj nekretnini se nalazi klizište, a kamoli je položaj klizišta pobliže određen. Dakle, ničim nije dokazano da se klizište nalazi na nekretnini tužitelja, slijedom čega tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja kao i pravni interes za vođenje ovog postupka, jer tužitelj ničim nije dokazao o kojem kolnom putu se radi kao ni činjenicu da je to jedini kolni put do kuće na adresi [adresa], kao ni okolnost da je ta nekretnina imala pravo na kolni pristup. Također, tuženik ističe da ničim nije dokazano da su nekretnine koje su bile predmet očevida u vlasništvu ili posjedu tuženika, slijedom čega tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tužitelj navodi da iz nalaza vještaka nedvojbeno proizlazi da je za nastalu štetu odgovoran tuženik, dok se navodi da se šteta u ovom slučaju ne očituje samo u nemogućnosti korištenja kolnog puta, nemogućnosti dolaska hitne pomoći i vatrogasaca, nego klizište, kako proizlazi iz mišljenja vještaka, ako se ne sanira hitno, može ugroziti i stambenu zgradu koja se na putu nalazi ([adresa]). Tuženik ističe da iz nalaza vještaka ne proizlazi da je za štetu odgovoran tuženik niti je vještak bio pozvan očitovati se na istu okolnost. Naime, iz toč. V. rješenja o osiguranju dokaza posl. br. R1-381/2023-2 razvidno da se osiguranje dokaza ne odnosi na okolnost utvrđivanja uzročno-posljedične sveze između polaganja kanalizacijskih cijevi odvodnje i pojave klizišta i procjene vrijednosti sanacije klizišta, slijedom čega da je vještak kojim slučajem i utvrdio da je za nastalu štetu odgovoran tuženik onda bi vještak takvim svojim zaključkom prekoračio svoje ovlasti, jer to nije bio ni predmet njegova vještačenja. Nadalje, tužitelj u tužbi tvrdi da je za štetu odgovoran tuženik, a zatim se poziva na čl. 1047. Zakona o obveznim odnosima u kojem se govori o otklanjanju opasnosti od nastanka štete, a da pritom nigdje ne objašnjava za koju nastalu štetu je odgovoran tuženik i koji je to izvor opasnosti kojeg bi tuženik trebao otkloniti. Dakle ukoliko je šteta već nastala, tužitelj je trebao zahtijevati naknadu štete, a ukoliko tužitelj traži otklanjanje opasnosti onda bi trebao definirati što točno predstavlja izvor opasnosti i koja je to znatnija šteta koja njemu prijeti, kao i koje radnje bi tuženik trebao poduzeti, radi čega je ovakav tužbeni zahtjev neodređen i nepodoban za raspravljanje. Podredno, kad bi se kojim slučajem utvrdilo da postoji aktivna legitimacija tužitelja i da je tuženik pasivno legitimiran, tuženik ističe da ničim nije dokazao uzročno-posljedičnu svezu između tuženikovih radnji i nastanka štetnog događaja, kao ni tuženikovu odgovornost za isto. Naime, kao što se i navodi u nalazu i mišljenju vještaka Gorana Mazije, uzroci nastanka klizišta mogu biti brojni, među inim, i hidrogeološki i meteorološki. Iz činjenice da je je kraj 2022. godine i početak 2023. godine bio značajno kišovitiji od prosjeka za isto doba godine, kao i iz činjenice da su na području gdje se nalazi nekretnina tužitelja prisutne i podzemne vode (tako se navodi u nalazu i mišljenju vještaka Gorana Mazije) može za zaključiti da su upravo oborine uzrok nastanka klizišta. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženiku parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 16. listopada 2023. (list 3), novinske napise u svezi klizišta (list 15), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 15. veljače 2024. (list 16), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 15. veljače 2024. (list 17), meteorološke podatke objavljene na mrežnim stranicama Državnog hidrometeorološkog zavoda, od 14. veljače 2024. (list 18-30), dopis Hrvatskih šuma, upućen ovdje tužitelju, od 9. travnja 1998. (list 32 i 33), prikaz predmetnog puta i skice identifikacije puta, izrađen po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. geod. Vladivoju Reliću, od 15. prosinca 2022. (list 39-41) te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Gorana Mazije od kolovoza 2023., izrađen za potrebe ovosudnog postupku osiguranja dokaza posl. br. R1- 381/2023 (list 42-66) te je izveden dokaz saslušanjem istoga na ročištu 6. studenoga 2024. (list 84-86) i dokaz saslušanjem tužitelja osobno kao stranke na ročištu 5. rujna 2024. (list 77 i 78).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za uklanjanje izvora opasnosti štete, odnosno uspostavu ranijeg stanja koje je bilo prije nego što je uslijed tuženikovog djelovanja nastalo klizište na prilaznom putu nekretnini tužitelja.

Sporna je odgovornost tuženika koji navodi da su oborine uzrok nastanka klizišta, te je istaknut prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, odnosno sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 3) utvrđeno je da je na zk.č.br. 1255/39, Obiteljska stambena zgrada 56 C tlocrtne površine 82 čm i dvorište, [adresa], površine 335 čm, uknjiženo pravo vlasništva u korist AR, ovdje tužitelja.

7. Na temelju iskaza tužitelja, saslušanog osobno kao stranke na ročištu 5. rujna 2024. (list 77 i 78), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koji je iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te svih tužiteljevih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunio i pojasnio, utvrđeno je da je prije oko 18 mjeseci tuženik započeo izgradnju kanalizacijske mreže na području [adresa] i jedan krak iste mreže krenuo na put na kojem postoji služnost puta za potrebe tužiteljeve kuće i garaže na adresi: [adresa]. Uslijed navedenih radnji tuženika stvorilo se klizište te prvih 10-tak dana počela se odronjavati zemlja, dok je stanje danas još gore te postoji stalno klizište, koje do današnjeg dana nije sanirano. Zbog tuženikovih radnji odnosno stvorenog klizišta na predmetnoj nekretnini tužitelj se je nebrojeno puta obraćao Hrvatskim šumama d.o.o., Zagreb i tuženiku, razmijenio brojne poruke elektroničkom poštom. Opetovano ističe da uslijed tuženikovih radnji odnosno stvorenog klizišta je onemogućen pristup tužiteljevoj kući i garaži, dakle do tužiteljeve kuće nema drugog prilaznog puta osim puta na kojem je stvoreno trenutno klizište. Zaključno, uslijed tuženikovih radnji odnosno stvorenog klizišta nije moguće vozilom, dakle niti vozilo hitne pomoći niti vatrogasno vozilo nije moguće pristupiti tužiteljevoj kući, [adresa]. Naime, tužiteljeva kuća na navedenoj adresi je u drugom redu te se predmetni put na kojem je klizište koristi kao jedini prilazni put. Tužitelje je htio potaknuti gradske službe na poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi se spriječilo klizište pa je stoga pokrenuo postupak osiguranja dokaza, te je ujedno podnio i kaznenu prijavu te namjerava ustati privremenom mjerom radi osiguranja. Tužitelj je zaprepašten postupanjem gradskih službi koje ništa ne poduzimaju povodom tužiteljevih prijava povodom stvorenog klizišta. U korist tužitelja je zasnovano pravo služnosti puta na predmetnoj nekretnini i to od strane Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, koje je vlasnik predmetne nekretnine na kojoj je zasnovano pravo služnosti puta u korist tužitelja, pa se je stoga tužitelj višekratno obraćao Hrvatskim šumama d.o.o., Zagreb, koje je odgovaralo da će vidjeti što mogu učiniti povodom tužiteljevih prijava, a sve zbog stvorenog klizišta.

8. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Gorana Mazije, izrađenog za potrebe ovosudnog postupka osiguranja dokaza posl. br. R1-381/2023, od kolovoza 2023. (list 42-66), utvrđeno je da je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljene zadaće, vještak mišljenja: Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, je 2016. g. pokrenula izradu projektne dokumentacije za izgradnju i rekonstrukciju javnih kanala u ulicama Jabukovac, Paunovac i Slavujevac na [adresa]-spoj s Dubravkinim putem. Na postojećim javnim kanalima izgrađenim u prvoj polovici 20. stoljeća uočena su razna oštećenja (izmaknute cijevi, prodiranje korijena, prepreke u kanalima...itd.). Projektnom dokumentacijom pristupilo se je sanaciji problema, te je investicija podijeljena u dva stadija:

1. stadij: ''Javni kanal u ulicama Jabukovac, Paunovac i Slavujevac na [adresa]-spoj na Dubravkin put-1. FAZA''-projektant D.I.A.T. d.o.o., broj projekta: GLP-17-7-1, na koji projekt je ishođena pravomoćna građevna dozvola br.: [broj dozvole], klasa: UP/I-361-03/19-001/404, od lipnja 2021.

2. stadij: ''Javni kanali u ulicama Jabukovac, Paunovac i Slavujevac na [adresa]-spoj na Dubravkin put-2. FAZA''-projektant D.I.A.T. d.o.o., broj projekta: GLP-17-7-2, na koji projekt je ishođena pravomoćna građevna dozvola br.: [broj dozvole], klasa: UP/I-361-03/21-001/503, od lipnja 2021. Temeljem izrađene projektne dokumentacije i ishođenih građevnih dozvola u rujnu 2021. je Tigra d.o.o. započela s izvođenjem radova.

1. stadij radova je završena krajem 2022. g., te je izvođač s radovima 2. stadija koji se odnose na sporedne ulice i spojeve na Dubravkin put. Projektom 2. stadija je bila predviđena rekonstrukcija postojećeg javnog kanala koji se nalazi istočno od objekta Slavujevac br. 14 i okomito preko padine se spaja na Dubravkin put.

Uslijed izvođenja predmetnih radova kojima se trajno zadire u tlo došlo je do klizanja i odranjanja djela puta koji prolazi iza objekta predlagatelja RR, a prema objektu predlagatelja AR. U ovom trenutku ne postoji ugroza za navedene objekte, no, zbog nemogućnosti nesmetanog pristupa objektu predlagatelja AR, kao i zbog sprječavanja daljih pomaka do kojih može doći uslijed visokih oborina (ispiranje tla, erozije), nužno je izvesti radove sanacije.

Vrijednost radova nije moguće izračunati kroz ovo osiguranje dokaza, a iz razloga što ista proizlazi i troškovnika koji je sastavni dio Projekta sanacije, a da bi se projekt sanacije mogao napraviti potrebito je prethodno izvesti cjelovite istražne geotehničke radove te izraditi Geotehnički elaborat, koji daje projektantu preporuku odabira projektnog rješenja. Navedeno nije moguće prejudicirati samo izvođenjem prospekcije/očevida, a bez utvrđenja količine materijala koji je odklizao, kao i bez utvrđenja dubine klizne plohe. Tek kada se utvrde svi parametri, biti će moguće izraditi Projekt sanacije kojem će sastavni dio biti troškovnik sa iskazanim vrijednostima koje su potrebite za cjelovitu sanaciju.

9. Isti stalni sudski vještak dipl. ing. Goran Mazija je na ročištu 6. studenoga 2024. (list 84-86) usmeno iznio, obrazložio i očitovao se na istaknute primjedbe, koji je u cijelost ostao kod pisanog nalaza i mišljenja izrađenog za potrebe ovosudnog predmeta posl. br. R1-381/2023 u kojem smislu je iskazao, te nadalje dodaje i pojašnjava da uslijed izvođenja radova sanacije i izmjene komunalne instalacije Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., Zagreb, došlo je do nastanka štete na način da se je na šumskom putu kojim je omogućen pristup nekretninama predlagatelja osiguranja, ovdje tužitelja, došlo do odranjanja dijela istog. Time je onemogućeno nesmetano prometovanje i pristup nekretnini zbog čega je traženo provesti osiguranje dokaza. Protustranka, ovdje tuženik, kao izvođač radova zatražio je izmjenu trase na način da se zadrži unutar gabarita postojećih parcela bez da se režu stabla, a zbog čega je bilo potrebito zatražiti novu građevnu dozvolu. Prema mišljenju izvođača radova željelo se je zahvat izvesti u cijelosti pa tek potom provesti sanaciju tamo gdje je za isto bilo potrebito. No, ono što je loše je da se kod aktivacije klizišta odmakom vremena obuhvat najčešće i poveća, a time i troškovi sanacije. U kojem stanju je cesta sada isti vještak ne zna, no, zna da je do pomaka došlo iza objekta obitelji RR, a na putu do objekta predlagatelja AR, ovdje tužitelja. Isti vještak ima saznanja o stajalištu tuženika da će se sanacija izvršiti nakon što zahvat u cijelosti bude izveden, jer je u realnom vremenu osiguranja dokaza isti vještak kontaktirao kolege iz Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., Zagreb, ukazao na problem i zamolio žurnu sanaciju istoga. U svezi upita je li vještačenje izvedeno na čestici koja bi bila vlasnikom stranaka u postupku, vještak odgovara kako njegova zadaća nije bio niti je po struci geodet da bi utvrdio identifikaciju čestice, ali je zato na šumskom putu, a u nazočnosti Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, proveo očevid utvrdivši pomak tla do kojeg je došlo uslijed izvođenja radova, a što je bio osnovni smisao osiguranja dokaza. Vještakodva zapažanja u cijelosti su sadržana u dostavljenom nalazu i mišljenju. Između vremena izvođenja radova i trenutka sloma prošlo je svega par mjeseci, a dogodilo se u razdoblju godine kada je prisutnost vode u tlu najveća, a to je proljeće 2023. U svezi upita je li vještaku poznata dubina izvođenja radova tuženika odgovara kako osiguranjem dokaza nije određeno vještaku takvo utvrđenje, no, budući da je postojao projekt izvođenja radova na temelju kojeg je izdana građevna dozvola, tada su se svi radovi morali izvoditi na projektiranim vrijednostima, sve ostalo bilo bi suprotno građevnoj dozvoli, a za što vještak vjeruje nije se dogodilo. S obzirom na iskustvo izvođenja radova od strane trgovačkih društava Grada Zagreba, vjerujem kako su svi radovi izvedeni sukladno projektnoj dokumentaciji. U svezi mogućeg utjecaja nastanka klizišta uslijed puta koji bi nastao nasipavanjem zemljanog i kamenog materijala vještak navodi kako nema saznanja u kojem vremenu je predmetni put izveden, no, kod svih nasipavanja čvrstoća i prirodna konsolidacija tla traje 10 godina. Za slučaj da je do nasipavanja došlo u vremenskom razdoblju koji je dulji od navedenog za očekivati je da je put postigao dostatnu konsolidaciju i čvrstoću, a čemu u prilog ide i činjenica da se isti koristio za pristup lakših motornih vozila (osobnih automobila), no, izvođenje rova nebitno koje dubine, predstavlja trajno zadiranje u tlo u slučaju da se u njega polaže komunalna infrastruktura (nebitno koja). Uslijed kojeg izvođenja radova će voda lakše prodirati u tijelo rova iz razloga što je isti rahljen i što se kroz takvo tlo ispunjeno nasutim rovovskim materijalom lakše ostvaruje protok vode. Po pravilima se na dnu takvog rova mora izvesti drenažni sloj upravo za prihvat i otjecanje oborinske vode izvan mogućeg utjecaja na tlo, a što osiguranjem dokaza nije traženo utvrditi. Moguće je izvođenjem dokaza očevidom utvrditi uzroke nastanka klizišta. U svezi rješavanja oborinskih voda prisutnog makadamskog puta vještak navodi kako isti nije riješen na odgovarajući način. S obzirom na priloženu potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, od 9. travnja 1998. (list 32 i 33), a kojom se dokazuje da je put bio izveden prije sada već 26 godina, vještak navodi kako je to razdoblje u kojem se više nego dostatno postigla konsolidacija tla bez rizika za pomak, osim ukoliko se ne promjene uvjeti izgradnje opterećenja izvođenja građevnih radova, a što se u ovom slučaju dogodilo trajnim zadiranjem u tlo prilikom izvođenja komunalne infrastrukture. Na upit radi li se u ovom slučaju o odronu nasutog dijela puta ili klizanju cijele padine, vještak odgovara kako se radi o manjim pomacima, a da bi se razlikovalo je li došlo do pomaka samo nasutog dijela puta ili i dijela podtemeljnog tla bilo bi potrebito: a) znati, u kojoj debljini je put nasut ili provedenim istražnim bušenjima utvrditi do kuda u dubinu seže nasuti dio, a gdje kontakt podtemeljnog tla, no, tako što nije određeno vještaku utvrditi osiguranjem dokaza te se o istome nedvojbeno ne može odrediti. Oborinske vode su uvijek jedan od okidača pomaka tla. Zaključno, a sukladno već izrađenom nalazu i mišljenju, isti vještak je i dalje mišljenja kako je do aktivacije pomaka došlo uslijed izvođenja radova, a poglavito iz razloga što se tlo pomaklo samo i jedino u trasi izvedbe komunalne infrastrukture kojom su položene cijevi i revizijskog oka, a iz razloga jer voda daleko lakše penetrira u razrahljeno tlo rovskog materijala, nego li na konsolidirano tlo, ostalog dijela puta u kojem radovi nisu izvođeni, a za koji u predmetu postoji podatak da su nasuti prije 26 godina, čime je postignuta dostatna konsolidacija za nesmetano korištenje puta bez rizika od sloma ukoliko se na bilo koji način ne promijene uvjeti u tome tlu, a što može predstavljati nova izgradnja, novo opterećenje, novo nasipavanje ili izvođenje drugih građevnih radova u dijelu samoga puta.

10. Daljnji dokazi nisu izvedeni, odnosno nije izveden dokaz očevidom na mjestu prijepora (sjeverno od kuće u [adresa])-zk.č.br. 1251/4 k. o. [katastarska općina], odnosno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz sudjelovanje st. sud. vještaka dipl. ing. Zvonimira Estera, Zagreb, Gundulićeva 50, kao niti pribava i uvid u hidrometeorološke podatke na koje se poziva tuženik. To stoga što navedeni dokazni prijedlozi nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Naime, rješenjem s pripremnog ročišta 19. lipnja 2024. (list 73 i 74) prihvaćeni su dokazni prijedlozi koji su mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I.), dok nisu izvedeni ostali dokazi jer isti nisu potrebiti, pa stoga nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi predloženi po parničnim strankama, jer isti nisu od odlučnog utjecaja na rješenje spornog odnosa, to tim više što do tada izvedenim dokazima predmet dovoljno raspravljen i utvrđene su sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

Stoga, ostali dokazi, prethodno popisani, nisu posebno cijenjeni ni razmatrani, jer nisu od odlučnog utjecaja na rješenje spornog odnosa.

11. Dovodeći u svezu iskaz tužitelja, čiji iskaz se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, te poglavito iskaz vještaka dipl. ing. Goranja Mazije, s ostalim (pisanim) dokazima, je utvrđeno da je do aktivacije pomaka tla došlo uslijed izvođenja radova od strane tuženika, kao investitora, a poglavito iz razloga što se tlo pomaklo samo i jedino u trasi izvedbe komunalne infrastrukture kojom su položene cijevi i revizijskog oka, a iz razloga jer voda daleko lakše penetrira u razrahljeno tlo rovskog materijala, nego li na konsolidirano tlo, ostalog dijela puta u kojem radovi nisu izvođeni, a za koji u predmetu postoji podatak da su nasuti prije 26 godina, čime je postignuta dostatna konsolidacija za nesmetano korištenje puta bez rizika od sloma ukoliko se na bilo koji način ne promijene uvjeti u tome tlu, a što može predstavljati nova izgradnja, novo opterećenje, novo nasipavanje ili izvođenje drugih građevnih radova u dijelu samoga puta. Uslijed izvođenja radova sanacije i izmjene komunalne instalacije Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., Zagreb, došlo je do nastanka štete na način da se je na šumskom putu kojim je omogućen pristup nekretninama tužitelja, došlo do odranjanja dijela istog. Time je onemogućeno nesmetano prometovanje i pristup nekretnini tužitelja, zbog čega je traženo provesti osiguranje dokaza. Zaključno, do pomaka tla je došlo iza objekta obitelji RR, a na putu do objekta AR, ovdje tužitelja, te da isti put predstavlja jedini kolni prilaz do tužiteljeve nekretnine, dok tužitelj već preko 20 godina na Putu vrši pravo služnosti kolnog prolaska, s obzirom je to jedini kolni put do nekretnine u vlasništvu tužitelja, bez obzira što predmetna služnost nije upisana u zemljišne knjige, ali mu je isto pravo služnosti puta priznato od Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, kako to proizlazi iz dopisa od 9. travnja 1998. (list 32 i 33). Dakle, predmetno klizište je nastalo na sjeverozapadnom dijelu zk.č.br. 1251/4 k. o. [katastarska općina], kako je upisano u zemljišnim knjigama odnosno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako je upisano u katastru i to na dijelu koji je u Situaciji br. 4, Skica identifikacije puta (list 39 i 40), označen kao ''put'', a na kojem je klizište nastalo, kao i iz isprave označene Prikaz predmetnog puta ''I'' na DOF-u iz 2021.g. (list 41), koji također prikazuje položaj Puta u odnosu na susjedne čestice, koje skice je izradio stalni sudski vještak dipl. ing. geod. Vladivoj Relić.

12. U odnosu na tuženikov prigovor ne naznačene vrijednosti predmeta spora, valja reći da je podneskom predanim 8. ožujka 2024. (list 34-38) naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu 6.630,00 EUR, koja se prihvaća kao mjerodavna, s tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, sukladno čl. 40. st. 2. i 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), pa se stoga ne prihvaća kao osnovan tuženikov prijedlog da se za vrijednost predmeta spora u ovom predmetu uzme iznos 132.861,00 EUR pozivajući se na novinske napise.

13. Neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, pravni interes tužitelja za pokretanje ovog postupka, proizlaze iz činjenice da je nastankom klizišta, za što tužitelj smatra da je odgovoran tuženik, tužitelj onemogućen u pristupu svojoj nekretnini koja se nalazi na zk.č.br.1255/39 k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], sve upisano u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a što je razvidno iz priloženog zk. izvatka od 16. listopada 2023. (list 3). Tužitelj tvrdi da je klizište nastalo na sjeverozapadnom dijelu zk.č.br. 1251/4 k. o. [katastarska općina], kako je upisano u zemljišnim knjigama odnosno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako je upisano u katastru. Naime, iz priložene isprave oznake Situacije br. 4, Skica identifikacije puta (list 39 i 40), u kojem je crvenim slovima označeno kao ''put'' ucrtan crvenom i žutom bojom dio predmetne čestice (dalje: Put), a na kojem je klizište nastalo, kao i iz isprave označene Prikaz predmetnog puta ''I'' na DOF-u iz 2021.g. (list 41), koji također prikazuje položaj Puta u odnosu na susjedne čestice (skice je izradio stalni sudski geodetski vještak Vladivoj Relić i dijelom su nalaza i mišljenja iz postupka pred ovim sudom posl. broj P-1713/2019. Tužitelj tvrdi da već preko 20 godina na Putu vrši pravo služnosti kolnog prolaska, s obzirom je to jedini kolni put do nekretnine u vlasništvu tužitelja. Bez obzira što predmetna služnost nije upisana u zemljišne knjige, kao dokaz da se služnost u stvarnosti izvršava tužitelj je predložio saslušanje svjedoka i odgovor Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, od 9. travnja 1988. (list 32 i 33) na zahtjev za osnivanjem služnosti puta, a iz kojeg je razvidno da je uprava Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, odobrila tužitelju korištenje tzv. protupožarnog puta koji vodi do nekretnine tužitelja i koji je jedini kolni pristup istoj. Tužitelj je istaknuo da je oznaka nekretnine iz predmetnog dopisa (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u međuvremenu, od dana sastava predmetnog dopisa do danas, promijenila, ali nije sporno da se radi upravo o Putu kako je ranije opisan-sve stoga što se u naravi radi o jedinom mogućem kolnom prilazu tužiteljevoj nekretnini, a slučaju osporavanja tužitelja predlaže očevid radi neposredno utvrđenja suda o kojoj nekretnini se radi te da je ista jedini kolni prilaz tužiteljevoj nekretnini.

14. Naposljetku, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, uslijed polaganja kanalizacijskih ili cijevi odvodnje koje je vršio i/ili vrši tuženik, na navedenoj nekretnini, pojavilo se klizište koje neposredno ugrožava sigurnost imovine, ali i života te neposredno onemogućuje vršenje služnosti kolnog prolaza (pa tako i mogućnost pristupa hitnih službi u slučaju potrebe) tužitelja. Tužitelj je, prethodno pokretanju ovog postupka, proveo postupak osiguranja dokaza pred ovim sudom u postupku posl. br. R1-381/2023 te je sudski vještak dipl. ing. Goran Mazija, u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je tvrtka Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, 2016. g., pokrenula izradu projektne dokumentacije za izgradnju i rekonstrukciju javnih kanala u ulicama Jabukovac, Paunovac i Slavujevac na [adresa]-spoj sa Dubravkinim putem te je mišljenja da uslijed izvođenja predmetnih radova kojima se trajno zadire u tlo došlo je do klizanja i odranjanja djela puta koji prolazi iza objekta predlagatelja RR, a prema objektu predlagatelja AR. U ovom trenutku ne postoji ugroza za navedene objekte, no zbog nemogućnosti nesmetanog pristupa objektu predlagatelja AR, kao i zbog sprječavanja daljih pomaka do kojih može doći uslijed visokih oborina (ispiranje tla, erozije), nužno je izvesti radove sanacije. Sukladno navedenom utvrđenju stalnog sudskog vještaka, razvidno je da je upravo tuženik, kao investitor, svojim radovima postavljanja javnog kanala uzrokovao klizanje i odranjanje dijela Puta, stoga je upravo tuženik i pasivno legitimiran u ovom postupku.

15. U odnosu na tuženikove navode da bi jedino i isključivo vlasnik nekretnine imao aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u ovom predmetu, u pravu je tužitelj kada ističe da tužitelj ima pravni, ali i životni interes, da se predmetno klizište sanira prije nego što nastane šteta ogromnih razmjera, primjerice ako tužitelju ili njegovoj supruzi je hitno potrebita liječnička pomoć, a hitne službe ne mogu uopće pristupiti njegovoj nekretnini jer je na putu koji vodi do iste rupa takve veličine da se ne može proći nikakvim motornim vozilom ili ako dođe do požara pa da vatrogasno vozilo ne bi moglo prići i gasiti požar (a ironično je da uprava Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, predmetni Put naziva upravo protupožarnim putom) ili u bilo kojoj drugom slučaju gdje bi pružanje pomoći bilo uvjetovano pristupom motornog vozila nekretnini tužitelja.

16. Mjerodavno pravo za rješenje spornog odnosa su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Odredbom čl. 1047. ZOO-a je propisano da Čl. 1047. Zakona o obveznim odnosima, a na kojeg se tužitelj poziva, je propisano da svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama (st. 1.); Sud će na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini (st. 2.); Ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta) (st. 3.) i ali se u tom slučaju može zahtijevati poduzimanje društveno opravdanih mjera da se spriječi nastupanje štete ili da se ona smanji. (st. 4.).

17. S obzirom na sve okolnosti slučaja, utvrđene ovako izvedeni dokazima, u pravu je tužitelj kada se poziva na odredbu čl. 1047. ZOO-a, jer nastankom klizišta uslijed izvedenih radova od strane tuženika, stvorila se opasnost nastanka štete, pa stoga tužitelj sukladno citiranoj odredbi čl. 1047. ZOO-a ima zahtjev prema tuženiku radi uklanjanja izvora opasnosti štete. Naime, valja imati na umu tužiteljev navode da od dana nastanka klizišta tužitelj i njegova obitelj trpe štetu u vidu nemogućnosti pristupa na vlastito parkiralište, uslijed čega su primorani parkirati se na nogostupu [adresa], gdje je parkiranje zabranjeno pa se redovito izriču kazne za parkiranje-šteta), u vidu neugodnosti i fizičkog napora jer od [adresa] (gdje se moraju parkirati) pa do kuće vodi strmi put sa stubama, dok su tužitelj i njegova supruga u sedamdesetim godinama i nije im lako svakodnevno prolaziti navedenu strminu i stube, a imaju vlastito parkiranje odmah pored kuće do kojeg više ne mogu doći. Međutim svrha ovog postupka nije da se pretrpljena šteta naknadi u novčanoj vrijednosti, već da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je uslijed tuženikovog djelovanja nastalo klizište. Naposljetku, u pravu je tužitelj kada ističe da nije na tužitelju predložiti kako i na koji način će tuženik sanirati predmetno klizište, već je isto upravo na tuženiku, kao što tužitelj nije predlagao niti znao o radovima koji su doveli do klizišta.

18. Slijedom navedeno, na temelju izvedeni dokaza, poglavito vještačenja dipl. ing. Gorana Mazije, utvrđeno je postojanje uzročno-posljedične sveze između radova koje je izvodio tuženik, kao investitor i pojave klizišta na predmetnom putu, kao jedinom prilaznom kolnom putu do tužiteljeve nekretnine, uslijed čega je onemogućeno nesmetan pristup tužiteljevoj nekretnini, kao i zbog sprječavanja daljih pomaka do kojih može doći uslijed visokih oborina (ispiranje tla, erozije), tužitelj je u ovom slučaju ovlašten od tuženika, kao izvođača radova, dakle odgovorne osobe, zahtijevati uklanjanje izvora opasnosti štete, kao uspostavu ranijeg stanja, temeljem čl. 1047. ZOO- a.

19. Uzgred rečeno, tuženik nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.

20. Zbog izloženog, na temelju ovako izvedenih dokaza i citiranih zakonskih odredbi valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

22. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 8. ožujka 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 19. lipnja 2024., 5. rujna 2024. i 6. studenoga 2024. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te zastupanja na ročištu 14. veljače 2024. u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 1.050,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (262,50 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u zahtijevanom iznosu 26,55 EUR, kao i troška sudskog dostavljača u zahtijevanom iznosu 15,46 EUR. Međutim, nije priznat trošak sastava podneska od 16. listopada 2023. u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR uvećanog za PDV 25% jer istim dostavlja dokaz o platežu sudske pristojbe. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 1.354,51 EUR kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

23. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podneska od 10. travnja 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 19. lipnja 2024., 5. rujna 2024. i 6. studenoga 2024. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u iznosu 200,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 2.000,00 EUR, te zastupanja na ročištima 14. veljače 2024. i 12. ožujka 2024., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 2.000,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 1.100,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (275,00 EUR). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 1.375,00 EUR, nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu.

24. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, u ukupnosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

25. Zbog izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 112,81 EUR i

- opun. tuženika.