REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-4365/2018-115

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijaliste ĆD, u pravnoj stvari tužitelja VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv I- tuženika ZAGREBAČKOG ELEKTRIČNOG TRAMVAJA d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604 i II- tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnice I-tuženika LD, zaposlenice i u odsutnosti uredno pozvanog II- tuženika, 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o. i II- tuženiku CROATIA osiguranju d.d. solidarno isplatiti tužitelju VD iznos od 3.300,00 € zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2018. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 18,07 € sa zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2018. do isplate.

III. Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 17.793,10 € od dana dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa plaće do dana isplate i to:

- na iznos od 526,47 € od dana dospijeća 09.03.2018. do dana isplate 06.04.2023.,

- na iznos od 635,63 € od dana dospijeća 10.04.2018. do dana isplate 06.04.2023.,

- na iznos od 581,05 € od dana dospijeća 09.05.2018. do dana isplate 06.04.2023.,

- na iznos od 690,20 € od dana dospijeća 07.06.2018. do dana isplate 06.04.2023.,

- na iznos od 581,05 € od dana dospijeća 09.07.2018. do dana isplate 06.04.2023.,

- na iznos od 635,63 € od dana dospijeća 09.08.2018. do dana isplate 06.04.2023.,

- na iznos od 690,20 € od dana dospijeća 10.09.2018. do dana isplate 06.04.2023.,

- na iznos od 526,47 € od dana dospijeća 09.10.2018. do dana isplate 06.04.2023.,

- na iznos od 690,20 € od dana dospijeća 09.11.2018. do dana isplate 06.04.2023.,

- na iznos od 635,63 € od dana dospijeća 10.12.2018. do dana isplate 06.04.2023.,

- na iznos od 581,05 € od dana dospijeća 10.01.2019. do dana isplate 06.04.2023.,

- na iznos od 690,20 € od dana dospijeća 08.02.2019. do dana isplate 06.04.2023.,

- na iznos od 526,47 € od dana dospijeća 08.03.2019. do dana isplate 06.04.2023.

- na iznos od 621,41 € od dana dospijeća 09.04.2019. do dana isplate 06.04.2023.,

- na iznos od 918,14 € od dana dospijeća 10.05.2019. do dana isplate 10.07.2023.,

- na iznos od 972,72 € od dana dospijeća 10.06.2019. do dana isplate 10.07.2023.,

- na iznos od 808,99 € od dana dospijeća 10.07.2019. do dana isplate 10.07.2023.,

- na iznos od 972,72 € od dana dospijeća 09.08.2019. do dana isplate 10.07.2023,

- na iznos od 918,15 € od dana dospijeća 10.09.2019. do dana isplate 10.07.2023.,

- na iznos od 863,57 € od dana dospijeća 10.10.2019. do dana isplate 10.07.2023.,

- na iznos od 972,72 € od dana dospijeća 11.11.2019. do dana isplate 10.07.2023.,

- na iznos od 863,57 € od dana dospijeća 10.12.2019. do dana isplate 10.07.2023.,

- na iznos od 918,14 € od dana dospijeća 10.01.2020. do dana isplate 10.07.2023.,

- na iznos od 972,72 € od dana dospijeća 10.02.2020. do dana isplate 10.07.2023., sve prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od 5.826,01 € bruto skupa s zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 414,16 € od dana isplate plaće 09.03.2018.,

- na iznos od 464,82 € od dana isplate plaće 10.04.2018.,

- na iznos od 486,84 € od dana isplate plaće 09.05.2018.,

- na iznos od 433,29 € od dana isplate plaće 07.06.2018.,

- na iznos od 473,95 € od dana isplate plaće 09.07.2018.,

- na iznos od 351,53 € od dana isplate plaće 09.08.2018.,

- na iznos od 289,15 € od dana isplate plaće 10.09.2018.,

- na iznos od 157,72 € od dana isplate plaće 09.10.2018.,

- na iznos od 179,14 € od dana isplate plaće 09.11.2018.,

- na iznos od 231,13 € od dana isplate plaće 10.12.2018.,

- na iznos od 211,13 € od dana isplate plaće 10.01.2019.,

- na iznos od 148,14 € od dana isplate plaće 08.02.2019.,

- na iznos od 181,19 € od dana isplate plaće 08.03.2019.,

- na iznos od 162,98 € od dana isplate plaće 09.04.2019.

- na iznos od 170,88 € od dana isplate plaće 10.05.2019.,

- na iznos od 101,94 od dana isplate plaće 10.06.2019. ,

- na iznos od 168,54 € od dana isplate plaće 10.07.2019.

- na iznos od 211,65 € od dana isplate plaće 09.08.2019.,

- na iznos od 269,76 € od dana isplate plaće 10.09.2019.,

- na iznos od 97,39 € od dana isplate plaće 10.10.2019.,

- na iznos od 129,14 € od dana isplate plaće 10.11. 2019.,

- na iznos od 99,01 € od dana isplate plaće 10.12.2019.,

- na iznos od 39,30 € od dana isplate plaće 10.01.2020.

- na iznos od 353,23 € od dana isplate plaće 10.02.2020.,

sve do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke IV. izreke presude, kao neosnovan.

VI. Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.512,30 € zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 14. listopada 2016. pretrpio ozljedu na radu kod poslodavca – I. tuženika kada je upravljajući autobusom udario pješaka na način da je prilikom skretanja autobusa na okretištu došlo do neočekivanog pada pješaka pod stražnji kotač autobusa sa smrtnim ishodom za pješaka. Tužitelj se par dana nakon štetnog događaja javio liječniku obiteljske medicine jer nije mogao spavati, bio je jako uznemiren i nije se osjećao dobro pa je upućen na pregled kod specijaliste psihijatra i javio se u Centar za krizna stanja Kliničkog bolničkog centra Zagreb gdje mu je dijagnosticirana ozljeda Akutna reakcija na stres. Tužitelj je nakon štetnog događaja pod stalnom kontrolom psihijatra. HZZO je tužitelju priznao ozljedu na radu pod dijagnozom F43,0 Akutna reakcija na stres, ali nije mu priznao dijagnozu F43,1 Posttraumatski stresni poremećaj jer se navodno ne može uzročno-posljedično povezati sa štetnim događajem. Tužitelj je pretrpio povredu prava osobnosti na duševno zdravlje jer je nakon štetnog događaja u kojem je smrtno stradao pješak postao uznemiren i nije se osjećao dobro i nije mogao spavati te se javio psihijatru koji mu je dijagnosticirao simptome akutne stresne reakcije i izbjegavajućeg ponašanja do razine koja onemogućava adekvatno funkcioniranje i propisao terapiju. Tužitelj se kontinuirano liječi u KBC Zagreb, Klinici za psihijatriju. Tužitelj je od dana štetnog događaja radno nesposoban i nalazi se na bolovanju. Dok je radio tužitelj je primio plaću u prosječnom iznosu od 9.318,72 kn, a na ime bolovanja od prima mjesečni iznos bolovanja od 4.257,28 kn pa gubi na ime plaće mjesečno iznos od 5.061,44 kn. Slijedom navedenog tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje potražuje naknadu štete u iznosu od 50.000,00 kn, skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate i imovinske štete s naslova izgubljene zarade iznos od 30.368,64 kn skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana isplate plaće kao i parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

1.1. Tužitelj je naknadno dostavio pravomoćnu presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1925/18 od 26. svibnja 2021., kojom je tužitelju priznata dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F 43.1 posljedicom ozljede na radu od 14. listopada 2016.

1.2. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 28. listopada 2024., na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti, potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti ukupan iznos od 3.318,07 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe odnosno od 25. srpnja 2018. do isplate, zakonske zatezne kamate na isplaćene iznose razlike od 17.793,10 EUR od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa plaće do dana isplate, kako je to specificirano pod točkom III. izreke presude, zatim na ime imovinske štete s naslova izgubljene zarade iznos od 5.826,01 EUR skupa s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana isplate plaće, sve kako je to specificirano kao pod točkom IV. izreke presude, te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu I-tuženik osporava štetni događaj, uzročno-posljedičnu vezu, nastalu štetu, pravni osnov potraživanja, odgovornost te ističe prigovor visini potraživanja. I-tuženik se poziva na čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14) te smatra da nije odgovoran za nastalu štetu tuženiku, jer je do štetnog događaja došlo zbog radnje (krajnjom nepažnjom) treće osobe koju I-tuženik nije mogao predvidjeti, niti na koju je mogao utjecati. Ističe da priznavanje ozljede na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ne znači da je I-tuženik odgovoran za štetni događaj koji je doveo do navedenih ozljeda. Ističe prigovor visini potraživanja kao previsoko postavljenim obzirom na vrstu i karakter ozljede, a osobito jer je iz rješenja HZZO-a od 14. kolovoza 2017. razvidno da mu je priznata ozljeda na radu za dijagnozu F43.0 (akutna reakcija na stres), dok je u odnosu na priznavanje dijagnoze F43.1 (posttraumatski stresni poremećaj) kao posljedica priznate ozljede po dijagnozi F43.0 prema rješenju HZZO- a od 04 lipnja 2018. tužitelj odbijen. Slijedom navedenog I-tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovane.

3. U odgovoru na tužbu II-tuženik priznaje da je 14. listopada 2016. tužitelj upravljajući autobusom udario pješaka koji je pritom smrtno stradao, priznaje da je poslodavac tužitelja na dan štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena javna odgovornost prema zaposlenicima sa limitom pokrića po štetnom događaju u iznosu od 2.000.000,00 kn. Tuženik stavlja prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu u ovom predmetu. Osporava osnov tužbenog zahtjeva, odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedičnu vezu između navodnog štetnog događaja i nastupjelih posljedica te njegovu visinu. II-tuženik smatra da štetu koju je navodno pretrpio tužitelj nije pokrivena policom osiguranja na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, to jer su člankom 4. st. 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti, koji su sastavni dio police osiguranja, iz osiguranja su isključene štete iz posjedovanja ili korištenja plovila, letjelica, motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon. Šteta je nastala isključivo nepažnjom oštećenika ili radnjom treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Opisani štetni događaj nastao je na način da je tužitelj prilikom započete radnje skretanja u desno, protivno čl. 38. st. 1. ZOSPC-a, propustio obratiti pažnju na pješaka koji je započeo prelaziti prilazni kolnik, te potom prešao preko njega stražnjim desnim kotačima. II-tuženik osporava potraživanje tužitelja s osnova izgubljene zarade. Predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

4. Na ročištu održanom 3. prosinca 2024. stranke su učinile nespornim da ako se utvrdi potreba za tuđom pomoći i njegom da su istu pružali ukućani te da cijena sata iznosi 3,23 eura.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: podatke o plaći za razdoblje od 04. - 07./2016. i 02.-07/2018 (list 5-12 spisa), Rješenje HZZO-a od 14.08.2017., Klasa: UP/I-502-03/17-02/622, Ur.Broj: 338-21-81-17-07 (list 13-15 i 101-103 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 16-17, 27-74, 104-110 spisa), Rješenje HZZO-a od 22.09.2017., Klasa: UP/I-502-03/17-04/221, Ur. Broj: 338-21-08-17-4 (list 18-19 spisa), Zaključak MUP-a, PU zagrebačka, Sektor upravnih i inspekcijskih poslova, od 20.06.2018., Broj: 511-19-22/5-UP/I-6757/2018 (list 20-21 spisa), Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima od 03.07.2018., broj: 6635-2018 (list 22 spisa), Ocjena zdravstvene sposobnosti vozača od 03.07.2018., broj: 6635- 2018 (list 23 spisa), Nalaz, mišljenje i ocjena HZZO-a, Liječničko povjerenstvo Direkcije od 14.05.2018., Klasa: UP/II-502-03/18-01/377, Ur.Broj: 338-01-53-18-03 (list 24-26 spisa), Rješenje HZZO-a od 04.06.2018., Klasa: UP/II-502-03/18-01/377, Ur.Broj: 338-01-21-18-04 (list 83-86 spisa), zdravstveni karton tužitelja (list 112-200 spisa), podatke o bolovanju tužitelja od 21.05.2019. (list 210 spisa), presliku izvješća o štetnom događaju i fotoelaborat iz spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-1126/2018 (list 219-250 spisa), izračun pretpostavljene bruto i neto plaće koju bi tužitelj primio za razdoblje od veljače 2018. do prosinca 2019. od 27.07.2020. (list 305 spisa), podatke – Karticu primanja radnika ED za razdoblje od veljače 2018. do srpnja 2018. (list 326-328 spisa), presudu Upravnog suda u Zagrebu od 26.05.2021., poslovni broj: Usl-1925/18-35 (list 334-341 spisa), presliku nalaza i mišljenja vještaka dr. Davora Mayera od 07.06.2021. u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1126/18 (list 342-349 spisa), presliku nalaza i mišljenja vještaka Ivana Bedenikovića, dipl.ing. od 07.06.2021. u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1126/18 (list 350-357 spisa, presudu Visokog upravnog suda RH od 09.02.2023., poslovni broj Usž- 3611/21-5 (list 367-372 spisa), potvrdu o prometu po računu Zagrebačke banke d.d. od 21.03.2023. (list 370-382 spisa), Tahografski listić i Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta proizašle iz postupanja povodom prometne nesreće koja se dogodila 14.10.2016. na autobusnom terminalu (list 391-393 spisa), isplatne liste za tužitelja za razdoblje od veljače 2018. do siječnja 2020. (list 400-423 spisa), karticu primanja za tužitelja za period od rujna 2017. do lipnja 2021. (list 438-439 spisa), podatke o isplatama tužitelju na ime razlike naknade za bolovanje od 01.12.2023. (list 445-446 spisa), karticu primanja tužitelja (list 454-456 spisa), usmeno je saslušan tužitelj na ročištu 08.05.2019. (list 205 spisa), proveo je prometno vještačenje po vještaku Srećku Hlišću, dipl.ing. 10.07.2019. (list 251-259 spisa), usmeno je saslušan vještak Srećko Hlišć na ročištu 03.12.2019. (list 273-274 spisa), proveo je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Nadi Lelas Bahun od 20.12.2019. (list 280-283 spisa), usmeno je saslušan vještak Srećko Hlišć na ročištu 08.05.2023. (list 383-384 spisa), proveo je financijsko vještačenje po vještakinji Danici Smojver 14.10.2023. (list 426-431 spisa), proveo je dopunu financijskog vještačenja po vještakinji Danici Smojver 03.10.2024. (list 462-466 spisa), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu. Pri tome valja istaknuti da sud nije koristio kao dokaz vještačenje iz spisa Općinskog građanskog suda poslovni broj Pn-1126/18 obzirom nije bilo suglasnosti svih stranaka u postupku slijedom čega je provedeno novo prometno vještačenje po vještaku dipl.ing. Srećku Hlišću.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan. 7. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

9. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

10. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Prije svega valja reći da se sukladno čl. 34. ZPP-a radnim sporom smatra spor iz radnog odnosa što znači da je radni spor svaki spor koji se odnosi na prava i obveze proizašle iz radnog odnosa. Tužitelj naknadu štete potražuje s osnove ozljede na radu i odgovornosti poslodavca da naknadi štetu uzrokovanu radniku slijedom čega se radi o radnom sporu za koji je nadležan Općinski radni sud u Zagrebu na temelju članka 2. točka XV. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/18. i 21/22.) i radi čega je prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao u izreci rješenja.

12. S tim u vezi, a u odnosu na prigovor II-tuženika da šteta nije pokrivena policom osiguranja na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, jer su čl. 4. st. 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti, koji su sastavni dio police osiguranja, iz osiguranja isključene štete iz posjedovanja ili korištenja plovila, letjelica, motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon, valja reći da je navedeni prigovor sud ocijenio neosnovanim. Naime, u konkretnom slučaju radi o povredi na radu koju je doživio tužitelj prilikom obavljanja svojih redovnih radnih zadataka kod I- tuženika, a obzirom je poslodavac kod II-tuženika osiguran po polici od odgovornosti za svoje djelatnike, što u postupku nije sporno, II-tuženik odgovara za ovu štetu temeljem Ugovora o osiguranju.

13. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja te odgovornost tuženika obzirom na dinamiku nastanka štetnog događaja. Također je sporna uzročno-posljedična veza kao i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 14. listopada 2016. vozio autobus na liniji Dubrava-Gornje Čučerje i došao na peron Gornje Čučerje gdje je najprije iskrcao putnike, a zatim krenuo na ugibalište za autobus gdje je trebalo primiti nove putnike. Bilo je puno ljudi na peronu, on je prilazeći ugibalištu vozio 10-12 km/h i još je napravio luk autobusom udesno pazeći da mu netko ne naleti pod autobus jer su neki ljudi jednostavno kao muhe prelazili preko ceste i dok je prilazio ugibalištu osjetio je u jednom trenutku kao da mu je na stražnjem dijelu autobusa poskočilo, odmah je zaustavio autobus, izašao van i vidio kako vire ljudske noge iza stražnjeg desnog kotača. Nakon toga se onesvijestio, probudio se tek u kolima Hitne pomoći. Ne zna kako je taj čovjek dospio pod autobus, tijelo čovjeka je bilo pod autobusom, a samo noge su mu virile van. On je imao pregled na svom retrovizoru, no nije vidio kada i kako je isti pao i otkud se stvorio. Doživio je strašan stres, poispadali su mu zubi od stresa. On prije štetnog događaja nije imao bolesti i ozljede koje bi bile ovakve kakve su nastale poslije štetnog događaja. Točno je da je on imao akutni stres zbog napada putnika na njega, no on je prošao prije štetnog događaja. Kod njih u ZET-u je to normalna pojava da ih neki putnik napadne s vremena na vrijeme. Dana 01. kolovoza 2014. mu se dogodilo da je u autobusu pala jedna putnica, no to nije bila prometna nesreća, nego je morao kočiti jer je kamion ispred njega kočio, a ona se nije držala pa je zato pala. On se kretao u prostoru okretišta i radi se o jednosmjernoj cesti, odnosno može se kretati samo po jednom smjeru u tom okretištu. Desna strana autobusa je bila bliža strana peronu i s te strane je došlo do pada pješaka pod njegov autobus. On ga nije vidio u retrovizoru. On nije prednjim kotačima prešao preko tog pješaka, već je prešao preko njega zadnjim kotačem. On je zaustavio autobus čim je osjetio da mu je straga kotač poskočio i shvatio da je prešao preko nečega, a ispostavilo se da je to ljudsko tijelo. On misli da je po prilici metar i pol bio bočnom stranom autobusa udaljen od pločnika, a to je sve izmjereno i vidi se iz očevida. Nema status hrvatskog branitelja, ali je sudjelovao u ratu kao pripadnik HOS-a.

15. Na okolnost nastanka i dinamike štetnog događaja proveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku dipl.ing. Srećku Hlišću koji je u svom nalazu i mišljenju od 10. srpnja 2019. naveo da je provedeno vještačenje pokazalo da je tužitelj upravljao gradskim autobusom ZET-a južnim kolnikom okretišta Dubrava od istoka i skretao desno na istočni kolnik, kada mu je s desne strane od istoka prema zapadu na kolnik stupio pješak, pa kada je autobus već bio na putanji izravnavanja voznim dijelom istočnog kolnika došlo je do susreta s pješakom koji je pao natraške nogama pod autobus u desnom skretanju, da bi u nastavku polegnuti pješak bio pregažen udvojenim kotačima stražnje osovine. Pješak je do mjesta susreta s autobusom po kolniku prešao put od oko 3,8 m, a autobus se nakon toga zaustavio na putu od oko 12,5 m, dok bi se samo pregaženje moglo dogoditi oko 4 do 5 m ispred mjesta zaustavljanja autobusa. Brzina autobusa mogla je iznositi do 12 km/h, a ako bi prije nesreće hodao, pješak se mogao kretati prosječnom brzinom od oko 5 km/h, tako da je na kolnik stupao oko 2,73 s prije susreta. Tog trenutka autobus bi bio udaljen za oko 8,8 m ispred položaja kod južnog na istočni kolnik, tako da je pješak bio izrazito desno bočno u odnosu na položaj tužitelja na vozačkom mjestu autobusa. Pješak je pogledom u lijevu stranu prije stupanja na kolnik mogao vidjeti autobus koji mu dolazi s lijeve bočne strane i nastavno prilazi putanji kojom će on tek prelaziti kolnik, pa da je ostao na rubu nogostupa ili sa stupanjem na kolnik zastao, autobus bi prošao ispred njega i nesreća se ne bi dogodila. Kada je pješak stupao na kolnik, tužitelj ga je mogao vidjeti jedino ako bi tog trenutka imao pogled usmjeren udesno u smjeru svog skretanja i izbjeći nesreću zaustavljanjem prednjeg dijela autobusa ispred njegove putanje naglim kočenjem.

15.1. Na ročištu 03. prosinca 2019. vještak dipl.ing. Srećko Hlišć naveo je da je upoznat s prigovorom I-tuženika na njegov nalaz i mišljenje s time da se ne bi radilo o prigovoru, već o primjedbi na nalaz i mišljenje budući je sam u nalazu i mišljenju naveo da spisu nije priložen original tahografskih listića iz kojih bi se moglo utvrditi dinamika kretanja autobusa neposredno prije nesreće pa sve do zaustavljanja. Tahografski listić je fotografiran po djelatnicima policije, ali nije izuzet njegov original dakle ne preslika u bilo kojoj formi. Temeljem navedenog razloga je u nalazu i mišljenju uzeo u obzir iskaz tužitelja u pogledu dinamike njegovog kretanja sa raspravnog zapisnika od 8. svibnja 2019., a prema kojem se uz kretanje do mjesta nesreće kretao brzinom od 10-12 km/h. Kada bi imali na raspolaganju tahografski listić s obzirom da se radi o nesreći kod koje sama okolina diktira sporu vožnju moguće je da se tahografskim listićem zbog ograničenja u smislu minimalne brzine bilježenja ne može utvrditi gdje je autobus prije nesreće stajao i kada je krenuo, a što se može odraziti na pogrešno zaključivanje o brzini koju je kasnije dostigao u odnosu na mjesto gdje je bio zaustavljen. Eventualno bi se s nekom većom preciznošću mogao utvrditi završni dio kretanja autobusa dakle, nakon samog pregaženja pješaka jer je za očekivati da tada tužitelj zaustavlja autobus reagiranjem kod kojeg će se to i zabilježiti na tahografskom listiću. Tahografski listić u originalu mogao bi promijeniti njegov nalaz i mišljenje u smislu dinamike kretanja autobusa do mjesta zaustavljanja uz tehnička ograničenja zapisa samog tahografskog uređaja.

15.2. Vještak Srećko Hlišć, dipl.ing. je na ročištu 8. svibnja 2023. iskazao da bi pribava tahografskih listića utjecala na njegovu ocjenu iz nalaza i mišljenja utoliko što bi se preciznije mogla utvrditi brzina kretanja autobusa svake sekunde do trenutka zaustavljanja. S obzirom na mogućnost zapisa brzina moguće je u slučaju malih brzina da zapis bude neprecizan zato jer tahografski listići kakav je bio uložen u autobus bilježe brzinu od 6,5 km/h pa naviše, manje brzine od ove nije moguće utvrditi. Na poseban upit tužitelja vještak odgovara da ostaje u cijelosti kod navoda koje je dao na prijašnjem ročištu. Vještak navodi da nema tehničke mogućnosti očitati tahograf, a ukoliko se pribave tahografski listići, prije nego se vještaku dostave isti, potrebno ih je očitati putem tvrtke Tahograf d.o.o. iz Svete Nedjelje, Dr. Franje Tuđmana 24.

15.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dipl.ing. Srećka Hlišća budući da je sačinjen jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke. Također, vještak je na ročištima na objektivan i stručan način otklonio prigovore tuženika. Pri tome valja istaknuti i da je II-tuženik, podneskom od 17. listopada 2024., odustao od prijedloga za izradom dopunskog prometnog vještačenja, a koji bi se eventualno izradio nakon očitanja tahografa.

16. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja jer je uvjerljiv, jasan i logičan te u skladu sa priležećom dokumentacijom.

17. Iz iskaza tužitelja te nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing. Srećka Hlišća sud je utvrdio da je do štetnog događaja došlo 14. listopada 2016., za vrijeme tužiteljevog obavljanja redovitih poslova vožnje autobusa, na okretištu Dubrava. Sud je utvrdio da je u tim trenucima na peronu bilo puno ljudi, da je tužitelj vozio 10-12 km/h te da je pazio da mu netko ne naleti pod autobus jer su neki ljudi neoprezno prelazili preko ceste. Nadalje, sud je utvrdio i da je prilazio ugibalištu kada je u jednom trenutku na stražnjem dijelu autobus poskočio, nakon čega je odmah zaustavio autobus, izašao van i vidio kako vire ljudske noge iza stražnjeg desnog kotača. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da do štetnog događaja ne bi došlo da je pješak koji je stradao pogledao u lijevu stranu jer bi mogao vidjeti autobus koji mu dolazi pa da je ostao na rubu nogostupa ili sa stupanjem na kolnik zastao, autobus bi prošao ispred njega i nesreća se ne bi dogodila. Sud je utvrdio i da bi tužitelj mogao vidjeti kada je pješak stupao na kolnik jedino ako bi tog trenutka imao pogled usmjeren udesno u smjeru svog skretanja te izbjeći nesreću zaustavljanjem prednjeg dijela autobusa ispred njegove putanje naglim kočenjem.

18. Iz navedenih odredaba 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti međutim iako su tuženici osporili odgovornost za nastanak štetnog događaja, po stajalištu ovog suda, nisu dokazali da postoji odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja niti su dokazali da je tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja. Naime, tuženici nisu dokazali da je, a imajući u vidu okolnosti nastanka štetnog događaja, štetni događaj nastao zbog krajnje nepažnje tužitelja.

19. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda od 14. listopada 2016. tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da su tuženici odgovorni za nastanak štetnog događaja slijedom čega su dužni tužitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

20. Na okolnost osnove i visine tužbenog zahtjeva kao i uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i nastupjelih posljedica sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po spec. neuropsihijatru Nadi Lelas Bahun koja je u svom nalazu i mišljenju od 20. prosinca 2019. navela da je tužitelj ID, rođen 1961., profesionalni vozač autobusa koji je 14. listopada 2016. doživio prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradao pješak koji je podletio pod stražnji kotač autobusa. Događaj je izazvao kod tužitelja tešku akutnu reakciju na stres koja je prerasla u smetnje prilagodbe, a zatim u kronični posttraumatski stresni poremećaj uzročno-posljedično vezan uz predmetni štetni događaj. Tužitelj se redovno liječio i kontrolirao, držao uputa specijalista, ali se stanje samo djelomično oporavilo. I dalje perzistiraju simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja, simptomi pobuđenosti, simptomi nametanja, snižen prag tolerancije, impulzivno reagiranje, nemir, tjeskoba i strah, posebno strah u vožnji, poremećaji usnivanja i sna, morni snovi, izbjegavajuće ponašanje, nezadovoljstvo statusom i sniženim voljno-nagonskim reakcijama. Ocijenjen je nesposoban za vozača, na bolovanju je od momenta nesreće, još nije definitivno riješen njegov status, kao ni kvalifikacija njegovog zdravstvenog stanja, iako je oslobođen krivične odgovornosti. Predmetni štetni događaj je kod tužitelja izazvao: primarni strah / strah neposredno uz nesreću/ bio je vrlo intenzivan, kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je oko tjedan dana dok se nije ustalio efekt suporta psihijatra i medikamentozne terapije, srednjeg intenziteta 10 dana i blažeg intenziteta još 8 tjedan sumarno. Zaostali kasni strah uračunat je u trajne posljedice. Ukupno trajno smanjenje životnih aktivnosti iznosi 10%, uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli, te će u tom omjeru ubuduće morati pojačano ulagati napor u svladavanju opće životnih i radnih aktivnosti. Tuđa pomoć sa sudsko- medicinskog stanovišta nije bila potrebna.

20.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje dr. Nade Lelas Bahun, budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a na navedeni nalaz i mišljenje niti stranke nisu imale primjedbi.

21. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

22. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.700,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 10% te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1961.) te očekivani životni vijek sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 1.600,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 3.300,00 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 18,07 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio. 23. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zateznu kamatu počevši od 25. srpnja 2018. pa do isplate odnosno od dana podnošenja tužbe sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

24. Na okolnost visine izgubljene zarade sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Danica Smojver od 14. listopada 2023. proizlazi da visina neisplaćene bruto razlike plaće (uključujući dodatke na plaću) za utuženo razdoblje odnosno za razdoblje od veljače 2018. do siječnja 2020. iznosi 23.619,11 EUR. Tužitelju je u 9/2018 isplaćena razlika poslovne nezgode (bruto isplata) u iznosu 6.348,59 EUR. Utvrđena razlika između primljene naknade plaće za vrijeme bolovanja i plaće koju bi tužitelj primio za razdoblje od veljače 2018. do siječnja 2020. iznosi 17.270,52 EUR.

24.1. I-tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje Danice Smojver obzirom vještakinja prilikom izrade istog nije uzela u obzir sve isplate koje je tužitelj primio s osnove bolovanja radi ozljede na radu.

24.2. U dopuni nalaza i mišljenja od 3. listopada 2024. vještakinja je navela da isplaćena bruto plaća za tuženo razdoblje odnosno za razdoblje od veljače 2018. do siječnja 2020. iznosi 10.695,40 EUR. Tužitelju je za razdoblje od 2/2018 do 1/2020. u 2023. isplaćena razlika poslovne nezgode u iznosu od 17.793,10 EUR. Utvrđena razlika između primljene naknade plaće za vrijeme bolovanja sa isplatom razlike poslovne nezgode i plaće koju bi tužitelj primio za razdoblje od veljače 2018. do siječnja 2020. iznosi 5.826,01 EUR, a u Tabeli 3. vidljivi su izračuni razlike plaća.

24.3. Sud je u cijelosti prihvatio dopunu nalaza i mišljenje vještaka Danice Smojver od 3. listopada 2024. jer je isti sačinjen nakon pribave i uvida u svu relevantnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke, a niti stranke nisu imale primjedbe na isti. Sud je prihvatio izračun naknade štete u visini razlike između naknade plaće za vrijeme bolovanja i plaće u bruto iznosu, kako je to navedeno u točki IV. izreke presude, jer tek isplatom punog iznosa ostvaruje pravo na naknadu štete iz čl. 1095. ZOO-a.

24.4. Pri tome valja reći da sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Dosuđeni bruto iznosi sastoje se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.4.2015.g., Gž R-376/15 od 2.6.2015.g., Gž R-440/15 od 24.2.2015.g., Gž R- 508/14 od 14.4.2015.g.).

25. Tužitelju je sud sukladno čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22) tužitelju dosudio i zateznu kamatu na nesporno plaćene iznose razlike poslovne nezgode od 17.793,10 EUR tekuću od dana dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa plaće do dana kada je tuženik isplatio nespornu štetu, kako je to navedeno pod točkom III. izreke presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

26.1. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 1. listopada 2018., 8. srpnja 2020., 5. prosinca 2022. po Tbr. 9/2 – po 50 bodova, zastupanja na ročištu 12. veljače 2019., 8. svibnja 2019., 3. prosinca 2019., 8. svibnja 2023., 3. prosinca 2024. po Tbr. 9/1 – po 100 bodova, trošak sastava podneska od 21. kolovoza 2019., 17. studenog 2023., 28. listopada 2024. po Tbr. 8/1 – po 100 bodova, sastava podneska od 30. svibnja 2019., 9. siječnja 2020., 5. veljače 2024. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova odnosno ukupno 1125 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 2.250,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 2.812,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 165,90 EUR, financijskog vještačenja u iznosu od 268,45 EUR, prometnog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 3.512,30 EUR.

26.2. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 18. veljače 2019. obzirom istim samo dostavlja zdravstveni karton, podnescima od 14. lipnja 2019., 6. prosinca 2019. i 9. svibnja 2023. samo dostavlja dokaz o uplati predujma, dok podnesci od 31. kolovoza 2020., 26. siječnja 2021., 9. srpnja 2021., 23. srpnja 2021., 5. siječnja 2022., 5. svibnja 2023. nisu priznati jer isti nisu bili potrebni odnosno tužitelj je navode iz predmetnih podnesaka mogao iznijeti na ranije održanim ročištima i podnescima. Trošak pristupa na ročište 9. rujna 2020. nije priznat obzirom je ročište odgođeno na prijedlog tužitelja.

27. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. I-tuženiku

3. II-tuženiku