Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-418/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja RF podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu br. K-1084/2018 od 16. travnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatnog tužitelja RF kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu br. K-1084/2018 od 16. travnja 2024. godine, temeljem čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 118/18, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. NF oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11.
1.1. Temeljem čl. 149. st. 3. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, privatnom tužitelju RF naloženo je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 600,00 eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, kao i troškove nagrade i nužnih izdataka branitelja optuženika, o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem.
2. Protiv te presude žali se privatni tužitelj RF po punomoćnici Gordani Vrandečić, odvjetnici iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika proglasi krivim za terećeno kazneno djelo, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba priv. tužitelja RF je neosnovana.
4. Žalitelj (priv. tužitelj RF) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da je prvostupanjski sud propustio analizirati izvedene dokaze i dovesti ih u međusobnu vezu. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, pozorno ocijenio obranu optuženika, te doveo u vezu s drugim izvedenim dokazima, te iznio razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje privatni tužitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.
5. Žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08), jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da optuženik nije počinio terećeno kazneno djelo iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11, navedeno u izreci pobijane presude. Iz sadržaja žalbe je razvidno da privatni tužitelj u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
5.1. Analizirajući sadržaj obrane opt. NF, iskaza priv. tužitelja RF, svjedoka UF, DF, JF, te MF i OF, nakon pozorne ocjene svakog iskaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da opt. NF nije tvrdio da bi priv. tužitelj RF ukrao ili pronevjerio novac, već da je novac nogometnog kluba Hajduk potrošen na loše nogometaše i dodjeljivanje velikih provizija nogometnim menadžerima, odnosno da je tadašnja uprava postupala rastrošno, te da za loše upravljanje Hajdukom isto tako proziva i tadašnjeg sportskog direktora N, nadzorni odbor i udrugu Naš Hajduk.
5.2. Preuzimanjem funkcije predsjednika uprave nogometnog kluba Hajduk privatni tužitelj se svjesno izložio javnom mijenju, a koje javno mijenje o upravljanju klubom Hajduk su upravo na raspravi iznosili svjedoci DF, JF i UF, koji u iskazima ističu da je priv. tužitelj RF loše upravljao nogometnim klubom Hajduk.
5.3. Stoga prvostupanjski sud nakon ocjene svih izvedenih dokaza pravilno zaključuje da je opt. NF, iskazujući kako je to navedeno u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, zapravo ukazivao na nepravilnosti u radu priv. tužitelja RF i sportskog direktora R, uključujući i vrijednosne sudove o njima, ali bez namjere da samo i isključivo naškodi časti i ugledu priv. tužitelja RF.
5.4. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, navodi iz izreke presude ne predstavljaju činjenične tvrdnje, već vrijednosni sud jer se odnose na subjektivni stav optuženika o ocjeni rada i djelovanju priv. tužitelja. U datoj situaciji opt. NF ima pravo na svoje promišljanje, svoj stav, te svoje mišljenje ima pravo izraziti, a to pravo kao jedno od temeljnih prava čovjeka i građanina jasno proizlazi iz čl. 38. Ustava Republike Hrvatske kojim je zajamčena sloboda mišljenja i izražavanja misli.
5.5. Stoga nije osnovana žalba privatnog tužitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi privatnog tužitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
6. Slijedom navedenog, žalba priv. tužitelja RF nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).
Osijek, 19. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić
