Poslovni broj: Pr-49/2024-32

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ringo Špaleta, odvj. u Drnišu, protiv tuženika VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. Šibenik, Ulica kralja Zvonimira 50, OIB: 26251326399, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Crnogaća & Crnogaća u Šibeniku, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o prestanku ugovora o radu, vraćanja na posao i isplate plaće, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 11. studenog 2024.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 19. prosinca 2024.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je rješenje tuženika Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik, broj: 4-10874/18 od 24. prosinca 2018. godine, kojom se određuje da tužitelju - radniku ĐA prestaje Ugovor o radu na određeno vrijeme, broj: 4-4197/2018 od dana 2. svibnja 2018. godine, za radno mjesto VSS, pomoćnik direktora za tehničke poslove u Uredu direktora, zbog odlaska u starosnu mirovinu danom 31. prosinca 2018. godine, uz ostala posljedična određenja, nije zakonit i dopušten, slijedom čega nije prestao radni odnos tužitelja GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa tuženikom Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik, OIB: 26251326399, sa danom 31. prosinca 2018. godine, već je tužitelj i nadalje u radnom odnosu sa tuženikom do dana 21. prosinca 2020. godine, sa svim pravima koja ga temeljem radnog odnosa do dana 21. prosinca 2020. godine pripadaju, što je tuženik dužan priznati u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju sav parnični trošak u roku od osam dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.800,00 Eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl.29. st.2. ZOO-a, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje:

1. U ovoj pravnoj stvari rješenjem ovog suda pod posl.br. Pr-23/2019 od 12. travnja 2022.g. prekinut je postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji pred ovim sudom teče pod poslovnim brojem Pr-58/2018 uz obrazloženje da se radi o istovrsnom predmetu, kao i radi ekonomičnosti postupka, te da će se postupak nastaviti kad se pravomoćno dovrši postupak pod posl. br. Pr-58/2018, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka (čl. 215.st.4.ZPP), te je po pravomoćnom okončanju parničnog postupka pod poslovnim brojem Pr-58/2018 i nastavljeno raspravljanje u ovoj pravnoj stvari pod novim poslovnim brojem Pr-49/2024.

2. Pregledom presude ovog suda kao prvostupanjskog suda u predmetu pod posl.br. Pr-58/2018 od dana 5. ožujka 2019.g., utvrđeno je da je odlučeno: "I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koja glasi: "1. Utvrđuje se da Ugovorom o radu na određeno vrijeme broj 4-4197/2018 od 2. svibnja 2018.g., sklopljenom između tuženika-poslodavca VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. [adresa], OIB: 26251326399, i tužitelja-radnika- ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nisu poštovana stečena prava i obveze utvrđene između stranaka dana 2. kolovoza 2017.g. postojećim Ugovorom o radu i bez da je sklopljen u pisanom obliku, između tužitelja, kao radnika i tuženika, kao poslodavca, koji je uređivao odnos stranaka tako da su prenesena i ispunjena prava i obveze prema onom što su stranke ugovorile da tužitelju kao radniku pripada, a tuženik kao poslodavac poštovati i ispunjavati temeljem određena iz Ugovora o radu, pravima i obvezama i plaći direktora od 21. prosinca 2015.g., koja se odnose na trajanje novog ugovora o radu i o plaći radnika–tužitelja, pa se mijenja taj Ugovor o radu na određeno vrijeme broj 4- 4197/2018 od 2. svibnja 2018.g., tako što se mijenjaju odredbe čl. 2.st.1. tog Ugovora, tako da glasi da se Ugovor sklapa na određeno vrijeme počevši od 5. svibnja 2018.g. do 21. prosinca 2020.g., te članak 5. st.1. tog Ugovora tako da glasi da radnik ima pravo na plaću u visini od 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika Vodovoda i odvodnja d.o.o. [adresa] ostvarene u prethodna tri mjeseca uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu staža. 2. Utvrđuje se da je tužitelj kroz razdoblje od 2. kolovoza 2017.g. do 4. svibnja 2018.g zakonito i sukladno od dana 2. kolovoza 2017.g. postojećem ugovoru o radu, i bez da je sklopljen u pisanom obliku, između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, koji je uređivao odnos stranaka, tako da su prenesena i ispunjavana prava i obveze prema onom što su stranke ugovorile u Ugovoru o radu, pravima i obvezama i plaći direktora od 21. prosinca 2015.g. primao plaće u mjesečnim iznosima u visini od 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika tuženika ostvarena u prethodna tri mjeseca uvećano za dodatak na radni staž, a dužan je tuženik počevši od 5. svibnja 2018.g. do 21. prosinca 2020.g. tužitelju isplaćivati mjesečne plaće u visini 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika tuženika ostvarena u prethodna tri mjeseca uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža u bruto iznosima, dakle, prema današnjem obračunu dužan je tuženik isplaćivati tužitelju za to razdoblje od 5. svibnja 2018.g. do 21. prosinca 2020.g. mjesečnu plaću u iznosu od 24.400,00 kn neto odnosno, odgovarajući bruto iznos, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe." Istom presudom u toč. II. odbijen je tužbeni zahtjev eventualne kumulacije tužitelja, koji glasi: "1. Dužan je tuženik VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. [adresa], OIB: 26251326399, za razdoblje trajanja radnog odnosa temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme broj 4- 4197/2018 od 2. svibnja 2018.g., dakle za razdoblje od 5. svibnja 2018.g. do 21. prosinca 2020.g. tužitelju ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplaćivati mjesečne plaće u visini 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika tuženika ostvarena u prethodna tri mjeseca uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dakle, mjesečnu plaću u iznosu od 24.400,00 kn neto odnosno odgovarajući bruto iznos, svakog mjeseca do 15- tog u mjesecu, pa je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 8.700,00 kn neto odgovarajući bruto iznos, mjesečno na ime neisplaćene razlike između plaćenog mjesečnog iznosa od 15.700,00 kn neto do pripadajućeg iznosa od 24.400,00 kn neto mjesečno, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Dužan je tuženik VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. [adresa], OIB: 26251326399, za razdoblje od 1. siječnja 2019.g. do zaključno 21. prosinca 2020.g. tužitelju ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti ukupan iznos od 580.000,00 kn neto odnosno, odgovarajući bruto iznos, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe., te je toč.III. odbijen prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere, sadržaja koji glasi: "Određuje se privremena mjera osiguranja nenovčane tražbine i nalaže tuženiku VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. [adresa], OIB: 26251326399, da tužitelja ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s danom 1. siječnja 2019.g. privremeno i nadalje ostavi na radu na poslovima i zadacima –radno mjesto odgovarajuće stručnoj spremi, radnim sposobnostima i stručnim znanjima (pomoćnik direktora uza tehničke poslove) uz plaću koju je primao od 2. kolovoza 2018.g. pa do novog Ugovora o radu na određeno vrijeme broj 4-4197/2018 od 2. svibnja 2018.g., bez pismenog ugovora, u mjesečnom iznosu 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika tuženika ostvarene u prethodna tri mjeseca uvećano za dodatak za radni staž, sve do pravomoćnog okončanja spora i pod prijetnjom ovrhe, te je toč. IV. naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 52.556,00 kn, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

3. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13. i 28/13., dalje ZPP), te predlaže uvažiti njegovu žalbu.

4. U odgovoru na žalbu, tuženik je osporio utemeljenost žalbenih navoda tužitelja, te predložio odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz dosudu troška sastava tog podneska.

5. Odlučujući povodom žalbe protiv presude prvostupanjskog suda u predmetu pod posl.br. Pr-58/2018, Županijski sud u Osijeku je donio presudu po posl.br. Gž R-171/2019-2 od dana 2. travnja 2020.g. kojom se žalba odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pr- 58/2018 od 5. ožujka 2019., te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

6. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj dana 22.5.2020.g. pa je odlučujući povodom revizije Vrhovni sud RH donio rješenje pod posl.br. Rev-818/2021-2 od dana 7. studenog 2023.g. kojim je reviziju odbacio kao nedopuštenu.

7. Po pravomoćnosti navedene odluke nastavljeno je raspravljanje u ovoj pravnoj stvari pod novim poslovnim brojem Pr-49/2024.

8. Tužbom i tužbenim zahtjevom zaprimljenom kod ovog suda dana 22.1.2019.g. pod posl.br. Pr-23/2019 tužitelj zahtijeva da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja sadržaja kako slijedi: „Utvrđuje se da je rješenje tuženika Vodovoda i odvodnje d.o.o. [adresa], broj: 4-10874/18 od 24. prosinca 2018. godine, kojom se određuje da tužitelju - radniku ĐA prestaje Ugovor o radu na određeno vrijeme, broj: 4-4197/2018 od dana 2. svibnja 2018. godine, za radno mjesto VSS, pomoćnik direktora za tehničke poslove u Uredu direktora, zbog odlaska u starosnu mirovinu danom 31. prosinca 2018. godine, uz ostala posljedična određenja nije zakonit i dopušten, slijedom čega ne prestaje radni odnos tužitelja GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa tuženikom Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa], OIB: 26251326399, sa danom 31. prosinca 2018. godine, već je tužitelj i nadalje u radnom odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o radu koji je postojao od dana 2. kolovoza 2017.g. i bez da je sklopljen u pisanom obliku, na poslovima i zadacima – radnom mjestu odgovarajućem stručnoj spremi, radnim sposobnostima i stručnim zanimanjima – VSS pomoćnik direktora za tehničke poslove u Uredu direktora, sa pravom na plaću u mjesečnom iznosu u visini 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika Vodovoda i odvodnja d.o.o. [adresa] ostvarene u prethodna tri mjeseca uvećano za dodatak na radni staž (sve sukladno određenom u Ugovoru o radu, pravima i obvezama i plaći direktora od 21. prosinca 2015.g.), pa se naređuje tuženiku tužitelja vratiti na posao sa svim pravima koja ga pripadaju, na poslove i zadatke – radno mjesto VSS, pomoćnik direktora za tehničke poslove u Uredu direktora, i nadalje od 1. siječnja 2019.g. isplaćivati plaću u mjesečnom iznosu u visini 3, neto prosječne plaće zaposlenika Vodovoda i odvodnje d.o.o. [adresa] ostvarene u prethodna tri mjeseca uvećano za dodatak za radni staž u bruto iznosu svakog mjeseca najkasnije do 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog mjesečnog dospijeća do konačne isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, te da je dužan tuženik naknaditi tužitelju sav parnični trošak u roku od osam dana (toč.2.).“

9. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari (res iudicata), jer da je pred ovim sudom u parnici pod poslovnim brojem 5Pr-58/2018 tužitelj odbijen sa sadržajno identičnim tužbenim zahtjevom, da je navedena odluka potvrđena od strane Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: GžR-171/2019, kojom da je navedeni sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku odluku, pa da je pravomoćnom odlukom tužitelj odbijen u odnosu na istaknuti zahtjev koji da je u svom sadržaju identičan tužbenom zahtjevu istaknutom od istog tužitelja u ovoj pravnoj stvari, te ističe da nije moguće dva puta suditi o istom, te pored istaknutog prigovora se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, navodeći da se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari te da se opisano postupanje tužitelja može jedino i isključivo tumačiti kao preinaka tužbenog zahtjev kojoj se protivi.

10. U podnesku od 1.3.2021.g. tužitelj navodi se radi o tužbi na utvrđenje iz radnog odnosa, predmet spora da je utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa, tužbeni zahtjev da se ne odnosi na novčanu svotu već pripadanje prava, međutim, jer je protekao rok - dan 21. prosinca 2020. godine, a budući da su tvrdnje tužitelja da ne postoji zakonski temelj za prestanak ugovora o radu i radnog odnosa, te da tužitelj kao osnovno traži utvrđenje da rješenje tuženika Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa], broj: 4- 10874/18 od 24. prosinca 2018. godine; kojom se određuje da tužitelju prestaje Ugovor o radu na određeno vrijeme, zbog odlaska u starosnu mirovinu danom 31. prosinca 2018. godine, nije zakonito i dopušteno, te da temeljem tog nezakonitog i nedopuštenog rješenje tuženika, broj: 4-10874/18 od 24. prosinca 2018. godine, ne prestaje radni odnos tužitelja sa tuženikom sa danom 31. prosinca 2018. godine, već je tužitelj i nadalje u radnom odnosu sa tuženikom do dana 21. prosinca 2020. godine jer iz radnog odnosa proizlaze i sva prava i obveze radnika i poslodavca, to tužitelj kako bi se izbjegle sve dvojbe oko tužbe i tužbenog zahtjeva, uređuje tužbu i precizira zahtjev i predlaže da sud usvoji uređeni i precizirani tužbeni zahtjev sadržaja kako slijedi: „1. Utvrđuje se da je rješenje tuženika Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa], broj: 4-10874/18 od 24. prosinca 2018. godine, kojom se određuje da tužitelju - radniku ĐA prestaje Ugovor o radu na određeno vrijeme, broj: 4- 4197/2018 od dana 2. svibnja 2018. godine, za radno mjesto VSS, pomoćnik direktora za tehničke poslove u Uredu direktora, zbog odlaska u starosnu mirovinu danom 31. prosinca 2018. godine, uz ostala posljedična određenja; nije zakonit i dopušten, slijedom čega nije prestao radni odnos tužitelja GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa tuženikom Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa], OIB: 26251326399, sa danom 31. prosinca 2018. godine, već je tužitelj i nadalje u radnom odnosu sa tuženikom do dana 21. prosinca 2020. godine, sa svim pravima koja ga temeljem radnog odnosa do dana 21. prosinca 2020. godine pripadaju, što je tuženik dužan priznati u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe. 2. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju sav parnični trošak u roku od osam dana.“

11. Podneskom od dana 24.3.2021.g. tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, navodeći da se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, te da postupanje tužitelja se može jedino i isključivo tumačiti kao preinaka istaknutog tužbenog zahtjeva kojoj se protivi.

12. Odlučujući povodom istaknutih prigovora tuženika o pravomoćno presuđenoj stvari i preinaci tužbe sud je donio rješenje pod posl.br. Pr-23/2019 od dana 22. srpnja 2022.g. kojim je u toč. I. odbio istaknut po tuženiku prigovor o pravomoćno presuđenoj stvari, te toč. II. dopustio preinaku tužbe umanjenjem postojećeg zahtjeva i tuženiku ostavio rok od osam dana kako bi se mogao pripremiti za raspravljanje nakon preinačene tužbe.

13. Protiv navedene odluke iz toč. 12. ove presude žalbu je izjavio tuženik, pa je odlučujući povodom žalbe Županijski sud u Splitu donio rješenje pod posl.br. Gž R-1179/2021-2 od dana 9. studenog 2021.g. kojim je ukinuo gore cit. rješenje broj Pr-23/2019 od 22. srpnja 2021.g. i predmet vratio ovom sudu na ponovan postupak uz obrazloženje da pravomoćna presuda vezuje pravne subjekte na koje se proteže njezina pravna snaga, da o predmetu o kojem je pravomoćno odlučeno ne može se ponovno raspravljati ni u parnici u kojoj je odluka donesena, ni u nekoj drugoj parnici, da je zapreka za vođenje parnice, ne samo okolnost da je u nekoj prethodnoj parnici odlučeno o tužbenom zahtjevu identičnog sadržaja, već i kada su ta dva zahtjeva sadržajno kontradiktorna, tako da su uzajamno inkompatibilna pa osnovanost jednog isključuje mogućnost da bude osnovan i onaj drugi zahtjev, da se utvrđenje sadržaja prava ili pravnih odnosa u sudskoj odluci smatra istinitim, da je pravomoćna odluka inače, pravni regulator odnosa stranaka s obzirom na stanje i na moment na koji se njezina pravomoćnost odnosi, da , da bi se utvrdilo postoji li sadržajni identitet između određenih sporova, bitna su dva elementa: subjektivni-stranke i objektivni- tužbeni zahtjev, da za utvrđivanje subjektivnog identiteta nije bitno u kojem su procesnom položaju stranke, da elementi na temelju kojih se ispituje objektivni identitet zavise od shvaćanja o tome što je predmet spora, da se sudska praksa opredijelila za shvaćanje po kojemu je za utvrđivanje identitete spora potreban identitet tužbenog zahtjeva i činjenične osnove s obzirom na koju je on istaknut, da je činjenično stanje značajno za identifikaciju i utvrđenje identiteta parnice u mjeri u kojoj je odlučno za identifikaciju sadržaja tužbenog zahtjeva i da se na istom činjeničnom kompleksu ne može više graditi sadržajno isti tužbeni zahtjev, bez obzira na to ispuštaju li se u novoj verziji neke od ranije navedenih činjenica iz tog kompleksa odnosno dodaju li se neke nove, te bez obzira na to opravdava li se zahtjev prije iznesenom ili nekom drugom pravnom osnovom, da, s obzirom na to što pravomoćnost obuhvaća sve činjenice koje predstavljaju jedan činjenični kompleks (povijesni događaj) kojim se određeni tužbeni zahtjev opravdava, pravomoćnost se odnosi i na činjenice koje u raspravljanju što je prethodilo donošenju presude nisu bile iznesene, ako su sastavni dio činjeničnog kompleksa na koji se presuda odnosi. U konkretnom slučaju pitanje identiteta (istovjetnosti) između ovog spora i spora koji se pred istim sudom vodio pod brojem Pr-58/2018 da nije razmatrano u smislu gore navedenog. Nadalje, tužba da se može povući samo djelomično, smanjenjem tužbenog zahtjeva (članak 191. stavak 3. ZPP-a) i na tu radnju da se odnose opća pravila o povlačenju tužbe pa i ona o pristanku tuženika kao pretpostavci za njezinu valjanost, te pritom ukazuje i na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021.g.: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“ Tužba da se može povući i tako da se tužbeni zahtjev zamijeni novim, po pravilima o preinaci tužbe, međutim, za svoju odluku pod točkom II. izreke pobijanog rješenja sud prvog stupnja da iznosi proturječno obrazloženje, bez da je vidljivo kako zapravo ocjenjuje spornu dispoziciju tužitelja u smislu gornjih navoda.

14. Tužitelj navodi glede pitanja prigovora presuđene stvari (u odnosu na objektivni identitet spora) da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku, pod posl. brojem 5 Pr-58/2018 od 5. ožujka 2019. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, pod poslovnim brojem Gž R- 171//2019 od 2. travnja 2020. godine, suđeno tako što je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo: Utvrđuje se da Ugovorom o radu na određeno vrijeme, broj: 4-4197/2018 od 2. svibnja 2018. godine, sklopljenom između tuženika - poslodavca - Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa] i tužitelja – radnika - GA nisu poštovana stečena prava i obveze utvrđena između stranaka od dana 2. kolovoza 2017. godine postojećim Ugovoru o radu, i bez da je sklopljen u pisanom obliku, između tužitelja, kao radnika, i tuženika, kao poslodavca, koji je uređivao odnos stranaka, tako da su prenesena i ispunjavana prava i obveze prema onom što su stranke ugovorile da tužitelja kao radnika pripada, a tuženik kao poslodavac poštovati i ispunjavati temeljem određenja iz Ugovora o radu, pravima, obvezama i plaći direktora od 21. prosinca 2015. godine, koja se odnose na trajanje novog ugovora o radu i o plaći radnika – tužitelja, pa se mijenja taj Ugovor od 2. svibnja 2018. godine, tako što se mijenjaju odredbe čl.

2. st. 1. tog Ugovora, tako da glasi da se Ugovor sklapa na određeno vrijeme počevši od 5. svibnja 2018. godine do dana 21. prosinca 2020. godine, te članak 5. st. 1. tog Ugovora, tako da glasi da radnik ima pravo na plaću u visini 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika Vodovoda i odvodnje d.o.o. [adresa] ostvarene u prethodna tri mjeseca uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; zatim kojim je traženo: Utvrđuje se da je tužitelj kroz razdoblje od 2. kolovoza 2017. godine do dana 04. svibnja 2018. godine zakonito i sukladno od dana 2. kolovoza 2017. godine postojećem Ugovoru o radu, i bez da je sklopljen u pisanom obliku, između tužitelja, kao radnika, i tuženika, kao poslodavca, koji je uređivao odnos stranaka, tako da su prenesena i ispunjavana prava i obveze prema onom što su stranke ugovorile u Ugovoru o radu, pravima, obvezama i plaći direktora od 21. prosinca 2015. godine, primao plaće u mjesečnim iznosima u visini 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika Vodovoda i odvodnje d.o.o. [adresa] ostvarene u prethodna tri mjeseca uvećano za dodatak za radni staž, te da je dužan tuženik počevši od 5. svibnja 2018. godine do dana 21. prosinca 2020. godine tužitelju isplaćivati mjesečne plaće u visini 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika Vodovoda i odvodnje d.o.o. [adresa] ostvarene u prethodna tri mjeseca uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža u bruto iznosima, dakle, prema današnjem obračunu dužan je tuženik isplaćivati tužitelju za to razdoblje od 5. svibnja 2018. godine do dana 21. prosinca 2020. godine mjesečnu plaću u iznosu od 24.400,00 kn neto odnosno odgovarajući bruto iznos, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe. U ovoj parnici Općinskog suda u Šibeniku, broj 5 Pr-23/2019 da je bio najprije tužbeni zahtjev na utvrđenje da je rješenje tuženika Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa], broj: 4-10874/18 od 24. prosinca 2018. godine; kojom se određuje da tužitelju - radniku ĐA prestaje Ugovor o radu na određeno vrijeme, broj: 4-4197/2018 od dana 2. svibnja 2018. godine zbog odlaska u starosnu mirovinu danom 31. prosinca 2018. godine, uz ostala posljedična određenja; nije zakonit i dopušten, slijedom čega ne prestaje radni odnos tužitelja sa tuženikom, već da je tužitelj i nadalje u radnom odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o radu koji je postojao od dana 2. kolovoza 2017. godine i bez da je sklopljen u pisanom obliku sa pravom na plaću, pa se naređuje tuženiku tužitelja vratiti na posao sa svim pravima koja ga pripadaju, na poslove i zadatke – radno mjesto VSS, pomoćnik direktora za tehničke poslove isplaćivati plaću, sve u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe, pa da se radi o parnicama sa potpuno različitim zahtjevima. Ovdje da je temeljna činjenična tvrdnja tužitelja da tuženik nije bio ovlašten odrediti prestanak ugovora o radu zbog odlaska u starosnu mirovinu, budući da su tužitelj i tuženik drugačije dogovorili. Već iz naprijed navedenog da je jasno i razvidno da se radi o dva objektivno različita spora i to onaj u parnici Pr-58/2018, kojem je predmet ugovor o radu i tvrdnja da nisu poštovana stečena prava i ovaj u parnici Općinskog suda u Šibeniku, broj 5 Pr-23/2019, o zakonitosti i dopuštenosti odluke o prestanku ugovora o radu zbog odlaska u starosnu mirovinu danom 31. prosinca 2018. godine, te traženju da se tužitelj vrati na posao nadalje od 1. siječnja 2019. godine, dakle prvi o sporu o ugovoru o radu i stečenim pravima, i drugi o prestanku ugovora o radu zbog odlaska u starosnu mirovinu danom 31. prosinca 2018. godine. Vezano uz odluku o dopuštenju preinake tužbe, tužitelj navodi da nakon podnošenja tužbe u ovoj parnici Općinskog suda u Šibeniku, broj 5 Pr-23/2019, u tijeku trajanja parnice prije donošenja odluke protekao rok - dan 21. prosinca 2020. godine - do kojega je tužitelju imao trajati radni odnos, to da je, jer su se promijenile okolnosti, uređen i preciziran tužbeni zahtjev, te je traženo utvrđenje da je rješenje tuženika Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa], broj: 4-10874/18 od 24. prosinca 2018. godine, kojom se određuje da tužitelju prestaje Ugovor o radu na određeno vrijeme, broj: 4- 4197/2018 od dana 2. svibnja 2018. godine zbog odlaska u starosnu mirovinu danom 31. prosinca 2018. godine nije zakonit i dopušten, slijedom čega da nije prestao radni odnos tužitelja ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa tuženikom Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa], OIB: 26251326399, sa danom 31. prosinca 2018. godine, već daje tužitelj i nadalje u radnom odnosu sa tuženikom do dana 21. prosinca 2020. godine, sa svim pravima koja ga temeljem radnog odnosa do dana 21. prosinca 2020. godine pripadaju, što je tuženik dužan priznati u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe. Tužitelj tvrdi kako se tuženik ovom uređenju i preciziranju tužbenog zahtjeva ne može protiviti budući je protekao dan 21. prosinca 2020. godine do kojega je tužitelj imao biti u radnom odnosu sa tuženikom, tada da se zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe (proteka roka) ne može više tražiti vraćanje na posao, te je tužbeni zahtjev smanjio, pa da tužba nije preinačena. Uostalom u članku 190. ZPP-a između ostalog da je propisano: „Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.“ Također u članku 191. ZPP-a između ostalog da je propisano: „Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili. isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužba da nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da-zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.“ Sud da u svakom slučaju može dopustiti i preinaku ako smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Ovdje ako bi se i radilo o preinaci kojoj se tuženik može protiviti, a tužitelj drži da se ne radi o takvoj preinaci, svakako da je svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, pa da je sud treba dopustiti. Konačno, u odnosu na vezivanje na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. godine, tužitelj ukazuje da to izraženo shvaćanje reflektira na pitanja troška postupka. Naime, nije shvaćanje pretendiralo mijenjati izričitu odredbu iz članka 193. ZPP-a. To shvaćanje da se odnosi na pitanje obračuna troškova, a što da jasno pokazuje i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 216/2021 od 25. svibnja 2021. godine, doneseno neposredno nakon usvajanja na pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. godine, te se na isto tužitelj i poziva, navodeći da se radi o pitanju obračuna troškova, a ne o mijenjanju propisa, te u prilogu dostavlja rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 216/2021 od 25. svibnja 2021. godine. Iz svih navedenih razloga tužitelj predlaže da se odbiju svi prigovori tuženika, u cijelosti ustraje u tužbi i uređenom i preciziranom tužbenom zahtjevu, kao i dokaznim prijedlozima, te predlaže da sud provede dokaze, usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i tuženiku naloži plaćanje troška.

15. Tuženik u odnosu na gornje navodeističe da je Nadzorni odbor tuženika dana 02. svibnja 2018. godine ponudio tužitelju sklapanje Ugovora o radu na određeno vrijeme broj 4-4197/2018 počevši od 05. svibnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine za obavljanje poslova i zadataka radnog mjesta pomoćnika direktora za tehničke poslove, mjesto rada ured direktora sa pravom na plaću u visini 2.25 neto prosječne plaće zaposlenika tuženika ostvarene u prethodna tri mjeseca plus 0,5% na svaku navršenu godinu radnog staža, a koji ponuđeni Ugovor o radu na određeno vrijeme je tužitelj potpisao, da tužitelj nije podnosio prigovore na odluke Nadzornog odbora tuženika, niti da je pred nadležnim trgovačkim sudom pokrenuo odgovarajuće postupke radi pobijanja navedenih odluka, da tužitelj nije bio u radnom odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o radu od dan 02. kolovoza 2017. godine bez da je isti sklopljen u pisanom obliku, da je tužitelj bio u radnom odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 05. svibnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine. Tuženik navodi da tužitelj tijekom ovog postupka, a nakon što je isti zaprimio citiranu odluku Županijskog suda u Osijeku (op.a. parnični postupak Pr-58/2018), ističe sadržajno drugačiji zahtjev na način da sada traži, među ostalim, utvrđenje da je isti i nadalje u radnom odnosu sa tuženikom do dana 21. prosinca 2020. godine, sa svim pravima koja ga temeljem radnog odnosa do dana 21. prosinca 2020. godine pripadaju (op.a. aludirajući sada na postojanje prava i obveza iz Ugovora o radu od dana 21. prosinca 2015. godine), pa da se dakle, tužitelj u prvotno istaknutom tužbenom zahtjevu poziva na Ugovor o radu koji nije sklopljen u pisanoj formi od dana 02. kolovoza 2017. godine (op.a. pravomoćno utvrđeno da taj ugovor nije sklopljen i da ne postoji) dok se u novo istaknutom tužbenom zahtjevu poziva na Ugovor o radu od dana 21. prosinca 2015. godine, pa da je tužitelj izvršio promjenu istovjetnosti tužbenog zahtjeva te se opisano postupanje tuženika ima smatrati preinakom tužbe, a kojem postupanju tužitelja se tuženik u cijelosti protivi i isto da se ne može smatrati svrsishodnim, jer da nije riječ o svrsishodnom postupanju tužitelja i isto da je rezultat pravomoćnog odlučenja u postupku koji se između istih stranaka vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr- 58/2018 i odluke suda koja nije povoljna za osobu tužitelja. Uostalom da prvostupanjski sud ne može niti dopustiti ovakvo raspolaganje tužitelja budući da ovako istaknuti tužbeni zahtjev ne predstavlja zahtjev tužitelja iz postupka za zaštitu prava tužitelja kao radnika u postupku pred poslodavcem (primjena čl. 133. Zakona o radu). Zahtjev tužitelja u tužbi kojom je pokrenut predmetni parnični postupak činjenično da ne sadrži elemente zahtjeva iz postupka zaštite prava radnika (ovdje tužitelja) pred poslodavcem (ovdje tuženikom). Zaključno, tužitelj da je pokrenuo, te da tužitelj vodi postupak glede zahtjeva u odnosu na koji nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu pa da se ima primijeniti odredba čl. 133. st. 3. navedenog zakona, odnosno tužitelj nije niti ovlašten pokrenuti i voditi ovaj parnični postupak. Tuženik nadalje navodi da sada tužitelj neosnovano ističe da bi ovaj postupak bio pokrenut i da se isti vodi radi odluke o zakonitosti i dopuštenosti odluke o prestanku ugovora o radu radi odlaska u starosnu mirovinu tužitelja. Upravo da je tužitelj sa tuženikom dana 02. svibnja 2018. godine zaključio Ugovor o radu na određeno vrijeme te je taj radni odnos prestao protekom roka na koji je zaključen predmetni Ugovor o radu i upravo da je u postupku Pr-58/2018 pravomoćno utvrđeno da je tužitelj bio u radnom odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 05. svibnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine (radni odnos prestao uslijed proteka roka na koji je isti sklopljen), da tužitelj nije isticao zahtjeve za zaštitu prava prilikom sklapanja navedenog Ugovora o radu na određeno vrijeme, niti na bilo koji način tražio zaštitu prava iz radnog odnosa glede tog Ugovora, pa slijedom svega do sada navedenog, predlaže se sudu prihvatiti prigovor pravomoćno presuđene stvari, te ne dopustiti preinaku istaknutog tužbenog zahtjeva.

16. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem rješenja tuženika broj: 4-10874/18 od 24. prosinca 2018. godine, zahtjeva za zaštitu prava – prigovora tužitelja od 4. siječnja 2019., dopisa broj 01-84-1/2019 od 10. siječnja 2019., Ugovora o radu, pravima, obvezama i plaći direktora od 21. prosinca 2015. godine, Odluke Nadzornog odbora od 1. kolovoza 2017., Odluke Nadzornog odbora od 20. travnja 2018. godine, izvoda sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, za Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa], spisa Općinskog suda u Šibeniku, broj 5 Pr-58/2018, rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 818/2021 od 7. studenoga 2023. godine, obračuna plaća za radno mjesto direktora i pomoćnika direktora za razdoblje od 1.1.2019.g. do 21.12.2020.g., te saslušanjem tužitelja ĐA i direktora tuženika JA, kao stranaka u postupku.

17. Vezano uz preinaku tužbe valja navesti da je odredbom članka 190. st. 1. ZPP-a određeno da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, st. 2. da iznimno od odredbe st. 1. tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka; stavkom 3. da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku, ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

17.1. Odredbom čl. 191. st. 1. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

17.2. U konkretnom slučaju, tužitelj tužbom od dana 21.1.2019.g. zahtijeva utvrđenje da je rješenje tuženika Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa], broj: 4- 10874/18 od 24. prosinca 2018. godine; kojom se određuje da tužitelju - radniku ĐA prestaje Ugovor o radu na određeno vrijeme, broj: 4-4197/2018 od dana 2. svibnja 2018. godine zbog odlaska u starosnu mirovinu danom 31. prosinca 2018. godine, uz ostala posljedična određenja; nije zakonit i dopušten, slijedom čega ne prestaje radni odnos tužitelja sa tuženikom, već da je tužitelj i nadalje u radnom odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o radu koji je postojao od dana 2. kolovoza 2017. godine i bez da je sklopljen u pisanom obliku na poslovima i zadacima - radnom mjestu odgovarajućem stručnoj spremi, radnim sposobnostima i stručnim zanimanjima – VSS, pomoćnik direktora za tehničke poslove u Uredu direktora sa pravom na plaću u mjesečnom iznosu u visini 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika Vodovoda i odvodnje d.o.o. [adresa] ostvarene u prethodna tri mjeseca uvećano za dodataka za radni staž (sve sukladno određeno u Ugovoru o radu, pravima, obvezama i plaći direktora od 21.12.2015.g.), pa se naređuje tuženiku tužitelja vratiti na posao sa svim pravima koja ga pripadaju, na poslove i zadatke – radno mjesto VSS, pomoćnik direktora za tehničke poslove u Uredu direktora i nadlaje od 1.1.2019.g. isplaćivati plaću u mjesečnom iznosu u visini 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika Vodovoda i odvodnje d.o.o. [adresa] ostvarene u prethodna tri mjeseca uvećano za dodataka za radni staž u bruto iznosu svakog mjeseca najkasnije do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog mjesečnog dospijeća do konačne isplate, sve u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe, da bi podneskom od dana 1.3.2021.g. precizirao tužbeni zahtjev zahtijevajući da sud utvrdi da je rješenje tuženika Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa], broj: 4-10874/18 od 24. prosinca 2018. godine, kojom se određuje da tužitelju - radniku ĐA prestaje Ugovor o radu na određeno vrijeme, broj: 4-4197/2018 od dana 2. svibnja 2018. godine, za radno mjesto VSS, pomoćnik direktora za tehničke poslove u Uredu direktora, zbog odlaska u starosnu mirovinu danom 31. prosinca 2018. godine, uz ostala posljedična određenja; nije zakonit i dopušten, slijedom čega nije prestao radni odnos tužitelja GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa tuženikom Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa], OIB: 26251326399, sa danom 31. prosinca 2018. godine, već je tužitelj i nadalje u radnom odnosu sa tuženikom do dana 21. prosinca 2020. godine, sa svim pravima koja ga temeljem radnog odnosa do dana 21. prosinca 2020. godine pripadaju, što je tuženik dužan priznati u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

17.3. Dakle, tužba jest preinačena nakon dostave tužbe tuženiku, a prije zaključenja prethodnog postupka, tuženik se protivio preinaci, ali kako su zahtjevi u međusobnoj vezi te su kao takvi u svrsi razrješenja odnosa stranaka i s obzirom na stadij postupka, valjalo je dopustiti preinaku tužbe kako je to učinjeno podneskom tužitelja od 1.3.2021.g. jer je to svrsishodno za konačno uređenje odnosa među strankama, ne ulazeći pritom u osnovanost tako postavljenog zahtjeva.

18. Predmet spora jeste utvrđenje kao nezakonitog i nedopuštenog rješenja tuženika broj: 4-10874/18 od 24. prosinca 2018. godine, kojom se određuje da tužitelju - radniku ĐA prestaje Ugovor o radu na određeno vrijeme, broj: 4-4197/2018 od dana 2. svibnja 2018. godine, za radno mjesto VSS, pomoćnik direktora za tehničke poslove u Uredu direktora, zbog odlaska u starosnu mirovinu danom 31. prosinca 2018. godine, te da je je tužitelj i nadalje u radnom odnosu sa tuženikom do dana 21. prosinca 2020. godine, sa svim pravima koja ga temeljem radnog odnosa do toga dana pripadaju.

19. Tužitelj ĐA, saslušan kao stranka u ovom postupku, iskazuje prvenstveno da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a koji je njegov punomoćnik uredio dana 1. ožujka 2021. godine, pobliže opisan u izreci ove presude, te da zbog odlaska u mirovinu 31.12.2018. ne traži više povratak na rad, već sva prava koja mu pripadaju temeljem radnog odnosa do 21. prosinca 2020.g., dakle, se utvrdi nedopuštenim i nezakonitim rješenje tuženika od 24. prosinca 2018. godine, a da radi se o pravima na zadržavanje radnog odnosa i svim plaćama koje su mu neisplaćene, a prvenstveno radni odnos i osnovno da je pitanje da li je trebao biti u radnom odnosu ili nije, te da je u utuženom razdoblju od 2015. do 2020. godine voditelj pravne službe bio JA, sadašnji direktor i IA i naposljetku da pred Trgovačkim sudom nije vodio nikakve postupke protiv odluka nadzornog odbora tuženika.

20. Iz iskaza direktora tuženika JA proizlazi da je isti u vrijeme donošenja pobijane odluke bio referent, a u svibnju 2018.g. da je došao na mjesto pomoćnika direktora za pravne poslove, dok je na funkciji direktora od travnja 2023. godine, da je, kad je došao na rad kod tuženika 2014. godine, zatekao tužitelja koji je bio direktor, a direktor da je bio do 1.8.2018., a nakon toga pomoćnik direktora za tehničke poslove temeljem ugovora koji je u to vrijeme sklopio sa tadašnjim direktorom HA, te iskazuje da misli da je bio sklopljen na određeno vrijeme i tužitelj da je cijelo to vrijeme radio na tim poslovima i koliko zna da je tužitelju istekao taj ugovor o radu na određeno vrijeme i da je stekao uvjete za mirovinu, te da nije nikakav drugi ugovor sklopljen. Inače ovaj pobijani ugovor od 24.12.2018. da je donijela uprava tuženika, a da je tužitelj otišao iz Vodovoda sa 31.12.2018.g. i više se nije vraćao, te da drži da je neosnovan zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da je on i nadalje u radnom odnosu sa tuženikom do 21. prosinca 2020. godine, a iz ranije iznesenih razloga, te da ne može odgovoriti da mu je poznat ugovor o radu tužitelja koji da je u razdoblju od 1.8.2017. godine do 4.5.2018. godine bio pomoćnik direktora za tehničke poslove, ali da se ne sjeća da li je on taj ugovor potpisao i da li ga je pobijao, te da se ne može sjetiti ničega vezano uz odluku nadzornog odbora od 20.4.2018. godine, a kada je bio referent za pravne poslove, a rukovoditelj mu bila IA.

21. Pregledom spisa ovog suda pod posl.br. Pr-58/2018 utvrđeno je da su prvostupanjskom presudom od dana 5.3.2019.g. pravomoćno odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja ĐA na utvrđenje da Ugovorom o radu na određeno vrijeme broj 4-4197/2018 od dana 2. svibnja 2018.g., sklopljenom između tuženika-poslodavca- tuženika VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. [adresa], OIB: 26251326399, i tužitelja-radnika- ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nisu poštovana stečena prava i obveze utvrđene između stranaka dana 2. kolovoza 2017.g. postojećim Ugovorom o radu i bez da je sklopljen u pisanom obliku, između tužitelja, kao radnika i tuženika, kao poslodavca, koji je uređivao odnos stranaka tako da su prenesena i ispunjena prava i obveze prema onom što su stranke ugovorile da tužitelju kao radniku pripada, a tuženik kao poslodavac poštovati i ispunjavati temeljem određena iz Ugovora o radu, pravima i obvezama i plaći direktora od 21. prosinca 2015.g., koja se odnose na trajanje novog ugovora o radu i o plaći radnika–tužitelja, pa da se mijenja taj Ugovor o radu na određeno vrijeme broj 4-4197/2018 od 2. svibnja 2018.g., tako što se mijenjaju odredbe čl. 2.st.1. tog Ugovora, tako da glasi da se Ugovor sklapa na određeno vrijeme počevši od 5. svibnja 2018.g. do 21. prosinca 2020.g., te članak 5. st.1. tog Ugovora tako da glasi da radnik ima pravo na plaću u visini od 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika Vodovoda i odvodnja d.o.o. [adresa] ostvarene u prethodna tri mjeseca uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu staža (toč.1.), te na utvrđenje da je tužitelj kroz razdoblje od 2. kolovoza 2017.g. do 4. svibnja 2018.g zakonito i sukladno od dana 2. kolovoza 2017.g. postojećem ugovoru o radu, i bez da je sklopljen u pisanom obliku, između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, koji je uređivao odnos stranaka, tako da su prenesena i ispunjavana prava i obveze prema onom što su stranke ugovorile u Ugovoru o radu, pravima i obvezama i plaći direktora od 21. prosinca 2015.g. primao plaće u mjesečnim iznosima u visini od 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika tuženika ostvarena u prethodna tri mjeseca uvećano za dodatak na radni staž, a dužan je tuženik počevši od 5. svibnja 2018.g. do 21. prosinca 2020.g. tužitelju isplaćivati mjesečne plaće u visini 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika tuženika ostvarena u prethodna tri mjeseca uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža u bruto iznosima, dakle, prema današnjem obračunu dužan je tuženik isplaćivati tužitelju za to razdoblje od 5. svibnja 2018.g. do 21. prosinca 2020.g. mjesečnu plaću u iznosu od 24.400,00 kn neto odnosno, odgovarajući bruto iznos, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe(toč.2.), te je odbijen tužbeni zahtjev eventualne kumulacije tužitelja, za isplatu mu mjesečne plaće u visini 3,5 neto prosječne plaće zaposlenika tuženika ostvarena u prethodna tri mjeseca uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dakle, mjesečnu plaću u iznosu od 24.400,00 kn neto odnosno odgovarajući bruto iznos, svakog mjeseca do 15- tog u mjesecu, pa je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 8.700,00 kn neto odgovarajući bruto iznos, mjesečno na ime neisplaćene razlike između plaćenog mjesečnog iznosa od 15.700,00 kn neto do pripadajućeg iznosa od 24.400,00 kn neto mjesečno, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe (toč.1.) i isplatu ukupnog iznosa od 580.000,00 kn neto odnosno, odgovarajući bruto iznos, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“ (toč. II. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 52.556,00 kn (toč. IV. izreke).

22. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku pod posl.br. GžR-171/2019-2 od dana 2.4.2020.g. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena gore citirana prvostupanjska presuda.

23. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti ovaj sud utvrđuje da je sadržajno i činjenično na sve okolnosti iz iskaza tužitelja već pravomoćno i konačno odlučeno u postupku Pr-58/2018 citiranom presudom ovog suda budući da je u tom postupku kao konačno utvrđeno da je Nadzorni odbor tuženika donio odluku o raskidu ugovora o radu, da je taj isti nadzorni odbor ponudio ugovor o radu na određeno vrijeme za poslove pomoćnike direktora tužitelju zaključno do 31.12.2018. kojeg je tužitelj i prihvatio, da tužitelj nije podnosio prigovore, niti pokretao postupke protiv odluka nadzornog odbora, da tužitelj nije bio u radnom odnosu sa tuženikom temeljem usmenog ugovora o radu, već samo i isključivo temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 5.5.2018. do 31.12.2018. kada je tužitelj i umirovljen, te da su navedenim ugovorom tužitelj i tuženik suglasno utvrdili da potpisom tog ugovora tužitelj nema nikakvih daljnjih potraživanja prema tuženiku, a posebice da nema nikakvih prava iz ranijih ugovora, pa je kod takvog stanja stvari, ovaj sud odbacio tužbu, međutim, ne iz razloga presuđene stvari, već zbog nepostojanja pravnog interesa.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 151., 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP. Tuženiku je tako, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, za puni uspjeh u parnici, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kako slijedi: za sastav šest obrazloženih podnesaka iznos od 1.200,00 Eura, za zastupanje na sedam ročišta glavne rasprave iznos od 1.400,00 Eura, za sastav žalbe iznos od 200,00 Eura, odnosno sveukupno 2.800,00 Eura, koliko je tužitelj dužan naknaditi tuženiku na ime parničnog troška (toč. II. izreke).

U Šibeniku, dana 19. prosinca 2024.g.

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena