REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-2298/2021-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Radić, odvjetnik u Odvjetničko društvu Radić & Radić u Splitu, protiv tuženika pod 1 Muzeja Ivana Meštrovića iz Splita, Šetalište Ivana Meštrovića 46, OIB: 49483564012, kojeg zastupa punomoćnica Sanela Džuzdanović Ligutić, odvjetnica u Splitu, ujedno i kao punomoćnica tuženika pod 4, pod 2 Grada Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3 Muzeja grada Splita (Galerija Emanuel Vidović) iz Splita, Papalićeva 1, OIB: 35217491823, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Parčina, odvjetnik u Splitu, pod 4 Galerije umjetnina u Splitu, [adresa], OIB: 73046143569, pod 5 DŽ iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Goran Lučić, odvjetnik u Splitu, ujedno i kao punomoćnik tuženika pod 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 6 CŽ iz [adresa], pod 7 BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 8 Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije iz Splita, Zrinsko-Frankopanska 43, OIB: 03089709484 i pod 9 HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi poništenja oporuke i utvrđenja nužnog nasljednog dijela, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. listopada 2024. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnice tuženika pod 1 i 4, punomoćnika tuženika pod 2 TŽ i zamjenice punomoćnika tuženika pod 3 JŽ, odvjetnice u [adresa], na ročištu radi objave dana 19. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Poništava se oporuka sada pokojnog ŠŽ, koji je umro **.**.2013. i nakon kojeg je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ilije Šarića u Splitu pod brojem O-3414/13, pod kojim je i proglašena označena oporuka nadnevka 17. veljače 2014., koja oporuka nosi nadnevak " U Splitu, 12. lipnja 2012. god. ", koja je oporuka pred svjedocima i to odvjetnicima SŽ i PŽ iz Zajedničkog odvjetničkog ureda SŽ i PŽ." II Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tužiteljci MŽ iz [adresa] (kod [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] pripada pravo na nužni dio nakon smrti njezinog oca ŠŽ u veličini od ½ idealnog dijela svakog dijela njegove ostavine, što su svi, a posebno tuženik Muzeji Ivana Meštrovića iz Splita, Šetalište Ivana Meštrovića 46, OIB: 49483564012, dužni priznati i trpjeti, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
III Nalaže se tuženima pod 1, pod 2, pod 3, pod 4, pod 5 i pod 7 u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.970,86 eur.
Obrazloženje
1. Dana 7. studenog 2014. ovaj sud zaprimio je pod poslovnim brojem Pst- 1215/14 tužbu ovdje tuženika pod 1 Muzeja Ivana Meštrovića u Splitu protiv ovdje tužiteljice MŽ radi utvrđenja da je oporučni nasljednik ŠŽ temeljem pisane oporuke pred svjedocima od 12. lipnja 2012. i s tim u vezi radi utvrđenja vlasništva biste VŽ, rada OŽ.
2. Podneskom od 20. ožujka 2015. ovdje tužiteljica MŽ usprotivila se tužbi, dok je 24. ožujka 2015. ustala protutužbom s glavnim tužbenim zahtjevom postavljenim radi poništenja oporuke ŠŽ, odnosno podrednim koji je postavljen radi utvrđenja njezinog prava na nužni dio nakon smrti oporučitelja u visini od ½ idealnog dijela cjelokupne ostavine. Protutužba je izdvojena iz označenog spisa i zavedena pod novim poslovnim brojem Pst-330/15, a tužiteljica u bitnom navodi kako je njezin otac ŠŽ preminuo **.**.2013., kako je bio osoba fakultetskog obrazovanja i na vodećim pozicijama renomiranog trgovačkog društva, tako da je i nakon umirovljenja nastavio poslovati putem svog trgovačkog društva u domaćoj i međunarodnoj trgovini. Dodaje, kako je otac sastavio pisanu oporuku pred svjedocima i to odvjetnicima SŽ i PŽ, a između ostalog je i odredio kako njoj, odnosno MŽ UŽ osim dvije slike ne ostavlja ništa u odnosu na preostalu imovinu i isključuje je iz nasljedstva, jer ne brine o njemu iako zna da ima znatne zdravstvene probleme, kako joj je njezino ponašanje prema njemu nedolično i nemoralno, kako se ponašala rastrošno, financijski ga iskorištavala, stoga joj je jedini interes domoći se njegove imovine, a pouzdano zna da joj nije biološki otac, što i ona zna, radi čega se tako i ponaša. S timu vezi tužiteljica ističe kako oporučitelj nije imao nikakvog razloga isključiti je iz nasljedstva, kako nije iskorištavala oca ili se ponašala nedolično i nemoralno, već je nakon razvoda imala kao apsolutni prioritet dodatno brinuti o jedinom djetetu, ostaviteljevoj unuci JŽ. Smatra kako je ostavitelj bio očito opterećen potpuno neosnovanim uvjerenjem da mu nije kći i drži kako je upravo zbog pogrešne predodžbe da joj nije biološki otac, odlučio oporučno raspolagati na način kako je to uradio predmetnom oporukom.
3. Podneskom od 25. studenog 2022. tužiteljica je uredila tužbu u subjektivnom smislu, označavajući tuženike kao u uvodu ove presude.
4. Podnescima od 21. travnja 2015., 20. prosinca 2022. i 20. siječnja 2023., tuženici pod 1 – 5 i 7 usprotivili su se tužbi i postavljenim tužbenim zahtjevima. U bitnom navode kako su tužiteljičina tumačenja oporuke ŠŽ, odnosno motiva tog raspolaganja, potpuno neutemeljena i proizvoljna, jer je razloge odluke o njezinom isključenju iz nasljedstva obrazložio neprimjerenim ponašanjem prema ocu, njezinim rastrošnim načinom života i financijskim iskorištavanjem. Ostali tuženici nisu se očitovali do zaključenja raspravljanja.
5. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom ostavinskog spisa broj O- 3414/13, parničnog spisa broj Pst-33/2014, izvatka iz matice rođenih MU Črnomerec, od 24. travnja 2018., obavijesti Muzeja grada Splita od 22. siječnja 2024., saslušanjem svjedoka PŽ i SŽ te tužiteljice i tuženika pod 5, 7 i 9 kao praničnih stranaka.
6. Punomoćnici tužiteljice, tuženika pod 1 i 4 te pod 3 zatražili su naknadu troška.
7. Glavni tužbeni zahtjev je neosnovan, dok je osnovan podredni tužbeni zahtjev.
8. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev kao sporno je valjalo utvrditi ima li predmetna oporuka ŠŽ nedostataka zbog koje bi je trebalo poništiti, a u odnosu na podredni tužbeni zahtjev ima li tužiteljica pored oporučnog isključenja iz nasljedstva, pravo na zakonski nužni nasljedni dio ½ dijela očeve ostavine.
9. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.
10. Odredbom iz čl. 26. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13, dalje ZN/13) propisano je kako oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života, a prema odredbama iz čl. 27. oporuka će se na zahtjev poništiti ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti je zbog toga što je bio prevaren ili se nalazio u zabludi. Raspolaganja oporukom poništit će se na zahtjev i ako je oporučitelj bio u zabludi o činjenicama koja su ga pobudile da učini ta raspolaganja. Odredbom iz čl. 69. st. 1. propisano je kako su nužni nasljednici ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug. Pravo na nužni dio jest nasljedno pravo koje pripada pojedinom nužnom nasljedniku, kako propisuje odredba iz čl. 70. st. 1. Odredbama iz čl. 85. st. 1. propisano je kako oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio, ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju, ako je prema njemu namjerno počinio neko teže kazneno djelo, ako je kazneno djelo počinio protiv RH ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom odnosno ako se odao neradu ili nepoštenu životu. Isključenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomično.
11. Pregledom ostavinskog spisa broj O-3414/13 razvidno je kako je ŠŽ preminuo **.**.2013., a pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju broj O-3414/13 od 6. prosinca 2013. njegovom nasljednicom za cijelo proglašena je kći, ovdje tužiteljica MŽ. Nakon toga, dana 13. prosinca 2013. zaprimljen je prijedlog ovdje tužene pod 5 RŽ radi proglašenja naknadno pronađene oporuke ŠŽ, a ostavinski sud je na ročištu održanom 17. veljače 2014. pred dvoje svjedoka proglasio oporuku i tu odluku dostavio tužiteljici 4. prosinca 2014. stavljanjem na oglasnu ploču.
12. Pregledom oporuke ŠŽ od 12. lipnja 2012. razvidno je kako se radi o pisanoj oporuci pred svjedocima SŽ i PŽ, a oporučitelj je raspolagao stanom i garažom u [adresa] korist Grada Splita, suvlasničkim dijelom ½ nekretnine u Postirima na otoku Braču u korist [adresa] i RŽ, umjetničkim slikama ĐŽ u korist Galerije Emanuel Vidović u Splitu, Galeriji Ivan Meštrović u Splitu ostavio je bistu i skicu OŽ, Galeriji umjetnina u Splitu ostale umjetničke slike koje se u trenutku njegove smrti budu nalazile u stanu u [adresa], CŽ srebrni svijećnjak s anđelima i kinesku vazu, RŽ sav novac koji ostane nakon podmirenja dugova te dva srebrna svijećnjaka s tri svijeće, Caritasu u Splitu sav namještaj i stvari koje su u stanu u [adresa], osim umjetnina, BŽ osobni automobil koji bude njegovo vlasništvo u trenutku smrti, tužiteljici sliku njezine majke pok. GŽ (autor M), sliku pajaca na stalku (autor D) i grobnicu na groblju Lovrinac u Splitu, a unuci HŽ skicu tratinčice (autor D). Pored svega nabrojanog, oporučitelj dodaje kako tužiteljici osim dviju slika ne ostavlja ništa i isključuje je iz nasljedstva u odnosu na svu preostalu imovinu iz razloga što se ne brine o njemu, premda zna da ima znatne zdravstvene probleme, i pored toga kako je njezino ponašanje prema njemu nedolično i nemoralno, kako se uvijek ponašala rastrošno, financijski ga iskorištavala, stoga joj je jedini interes domoći se njegove imovine, a pouzdano zna da joj nije biološki otac, što i ona zna, radi čega se tako i ponaša. Na kraju GŽ pred svjedocima izjavljuje kako je to njegova oporuka i vlastoručno je potpisuje u njihovoj nazočnosti ispod datuma izjave posljednje volje, a svjedoci je potvrđuju vlastoručnim potpisima.
13. Na okolnost nastanka predmetne oporuke pred ovim su sudom iskazivali njezini svjedoci SŽ i PŽ, prema kojima je oporučitelj prije i u vrijeme sastavljanja oporuke bio osoba besprijekornog mentalnog zdravlja, jasne i slobodne volje u pogledu raspolaganja imovinom, a svakako bez utjecaja trećih osoba. Svjedokinja PŽ dodaje kako je izradila oporuku u svom odvjetničkom uredu prema prethodno zaprimljenim Petekovim pisanim uputama, nakon čega ju je odnijela u stan oporučitelja koji ju je pročitao i potom potpisao pred njom i suprugom PŽ bez ikakvih primjedbi, a sve kao nedvosmisleni izraz volje raspolaganja imovinom. Nema neposrednih saznanja o odnosu ŠŽ i tužiteljice, već ih temelji isključivo na oporučiteljevim kazivanjima o kćeri koja ga zanemaruje, ne posjećuje, a zanima je samo novac i raskošan život. Iskaze ovih svjedoka o sposobnosti rasuđivanja oporučitelja, njegovog shvaćanja značaja i posljedica odluke o raspolaganju imovinom, kao i okolnosti izrade oporuke, sud prihvaća u cijelosti kao uvjerljive i vjerodostojne, pogotovo što ni ostala dokazna građa ne ukazuje na drugačiji zaključak. Naime, i ostali saslušani sudionici, odnosno tužiteljica te tuženici pod 5, 7 i 9 govore o ŠŽ kao lucidnom i visokoobrazovanom čovjeku besprijekornog mentalnog zdravlja, stoga je jasno da je u vrijeme potpisivanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Osim toga, do zaključenja raspravljanja nije priložen niti jedan dokaz ili kakav trag koji bi ukazivao da je oporučitelj bio prisiljen, odnosno prinuđen ili da je bio pod kakvim drugim nezakonitim ili nedopuštenim utjecajem trećih osoba. Što se tiče zablude koju tužiteljica navodi kao osnovu poništenja oporuke, ističući pri tome oporučiteljevo pogrešno uvjerenje kako ona nije njegov biološki potomak, zbog čega je isključio iz nasljedstva, ovaj sud smatra kako je takvo tumačenje motiva i sadržaja odluke o raspolaganju ostavinom neutemeljeno i proizvoljno. Prije svega iz razloga što ŠŽ na jasan i nedvosmislen način iznosi stvarne razloge zbog kojih je odlučio djelomično isključiti kći iz nasljedstva i pri tome naglašava njihov međusobni odnos, a posebno neprimjereno ponašanje nasljednice i njezine životne navike. Nakon toga njezino ponašanje obrazlaže spoznajom da joj nije biološki otac, a za ovaj sud je svakako znakovit redoslijed njegovih riječi. Naime, pod pretpostavkom da doista nije bio biološki otac i da je to bio stvarni razlog isključenja, bilo bi logično i očekivano da ga je istaknuo na prvom mjestu, a ne na kraju izjave. Nasuprot tome, prema ovako sročenoj izjavi proizlazi kako bi odluka o raspolaganju imovinom bila potpuno drugačija da je oporučitelj bio zadovoljan tužiteljicom i njihovim odnosom, neovisno o biološkoj vezi. Izneseni stav ne dovodi u sumnju svjedok ŽŽ u parnici broj Pst-33/14 (list 110 spisa) kada navodi kako je prilikom pregleda oporuke vidio izjavu oporučitelja kako nije biološki otac tužiteljice, jer tome dodaje kako ŠŽ nije shvaćao ozbiljno njegovo (svjedokovo) pitanje o provedbi DNK analize na okolnost utvrđenja očinstva. Osim toga, šokirao se oporučiteljevom izjavom, jer je obitelj ŠŽ dugo i dobro poznavao i o gospođi imao najbolje mišljenje, a nije nikada čuo da bi odnosi supružnika bili poremećeni. Kod donošenja odluke valjalo je cijeniti kako je oporučitelj bio visokoobrazovana i prosvjećena osoba, stoga bi bilo životno da je svoje dvojbe o očinstvu otklonio za života supruge (umrla 2008.) ili nakon toga, na medicinski apsolutno pouzdan način DNK analizom. Međutim, nije tako postupio niti u spisu ima traga da je pitanje očinstva bio problem u obitelji, a od tužiteljice je evidentno očekivao prisan odnos uobičajen za roditelje i potomke, što svakako ide u prilog iznesenom kako odluka o isključenju nije donesena zbog dvojbene biološke veze. Dakle, ŠŽ je očito bio nezadovoljan tužiteljičinom brigom i skrbi, uzimajući u obzir zdravstvene probleme s kojima se nosio i pored toga držao kako ga je financijski iskorištavala i istodobno vodila život koji je po njegovom shvaćanju bio raskalašen. Izneseni stav ima uporište u iskazu svjedokinje PŽ kada spominje kako je ŠŽ iskazivao ljutnju, a posebno u iskazu tužene pod 5 u dijelu u kojem govori kako bi ga čula zamjerati kćeri „kako ništa ne radi, kako spava do podne i davao joj do znanja kako ne namjerava sponzorirati takav način života, ukazujući na potrebu zaposlenja i života vlastitim radom“. U svakom slučaju, nitko od sudionika ove parnice nema saznanja da se za oporučiteljeva života osporavala ili dovodila u sumnju biološka veza oca i kćeri ili da bi o tome bilo kakvih razgovora. Kod takvog stanja stvari, nedvojbeno je kako ŠŽ nije bio u zabludi u pogledu činjenica koje su ga pobudile na odlučivanje, jer pri tome nije bila od presudnog značaja biološka veza s djetetom, već su razlozi bili sasvim druge naravi, a odnose se na prethodno iznesena utvrđenja. Konačno je za navesti kako oporuka svojim sadržajem i formom nije u suprotnosti s pozitivnim zakonskim propisima niti moralom društva, o čemu je valjalo voditi brigu i po službenoj dužnosti, a činjenično stanje ukazuje kako na strani oporučitelja nije bilo zablude ili drugih mana volje, stoga nema nedostataka zbog kojih ova pisana oporuka pred svjedocima ne bi trebala proizvoditi pravne učinke..
14. Slijedom iznijetog, tužba nema činjeničnog uporišta u citiranoj odredbi iz čl. 27. ZN/13, radi čega je glavni tužbeni zahtjev postavljen radi poništenja oporuke odbijen u cijelosti, kako je odlučeno u točki I izreke presude.
15. U odnosu na podredni tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja pripada li tužiteljici pravo na nužni nasljedni dio, prije svega je za navesti kako prema odredbi iz čl. 86. st. 1. ZN/13 oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to očitovati u oporuci na izričit način i navesti razlog za isključenje, tako da isključenjem nasljednik gubi nasljedno pravo u mjeri u kojoj je isključen, kako propisuje odredba iz čl. 87. Odredbom iz čl. 125. ZN/13 propisano je kako je nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja ili je to pokušao, koji je silom ili prijetnjom natjerao ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu ili ga je spriječio to učiniti, onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji ju je krivotvorio te onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojem je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.
16. Uzimajući u obzir prethodno iznesena utvrđenja, otac tužiteljice isključio ju je praktički u cijelosti od nasljeđivanja, jer je u njezinu korist raspolagao samo s dvije umjetničke slike, dok je preostalu ostavinu rasporedio tuženicima. Tuženici ne čine spornim tužbene navode kako je ŠŽ bio visoko obrazovan i poslovan te situiran čovjek, dok iz stanja u spisu proizlazi kako je nakon smrti supruge živio sam u stanu u [adresa], a o njegovom domaćinstvu godinama je vodila brigu tužena pod 5 DŽ. Tužiteljica navodi kako je u vrijeme i prije sastavljanja oporuke živjela u [adresa] u koji je odselila 2010., a nakon toga redovito posjećivala oca prilikom boravaka u Splitu, posebno za vrijeme zimskih i ljetnih školskih praznika, dok tužena DŽ u svom iskazu u osnovi potvrđuje te navode, prije svega posjete koje su bile češće ljeti. Među ovim strankama nije sporno da je ŠŽ bio osoba krupne građe, problematičnih koljena i otežanog kretanja, a iz iskaza tuženika pod 7 BŽ proizlazi kako je preminuo iznenada u stanu gdje ga je mrtvog za stolom zatekao njegov (tuženikov) otac prilikom dostave obroka. Dakle, sve uobičajene poslove domaćinstva oporučitelja godinama je redovito obavljala tužena BŽ, kojoj su po potrebi pomagali članovi njezine obitelji, stoga je jasno kako je ŠŽ imao svu potrebnu pomoć i pažnju, a kao situirana osoba bio je financijski neovisan, stoga je uslugu domaćice podmirivao vlastitim sredstvima. Ovome valja dodati kako u tijeku postupka nije bilo spomena da je ŠŽ, osim navedenih, trpio zdravstvene tegobe zbog kojih bi bio duže vremena hospitaliziran ili da je bio onkološki bolesnik i s tim u vezi izložen operativnim zahvatima te zahtjevnim i tegobnim dugotrajnim liječenjima i pregledima, koji bi pored svega iziskivali i dodatnu stručnu ili nemedicinsku tuđu pomoć i njegu. U svakom slučaju, iznesene okolnosti nedvojbeno upućuju na zaključak kako je ŠŽ do smrti živio u primjerenim uvjetima i nije imao posebnih potreba.
17. Nasuprot tome, tužiteljica je godinama prije predmetne oporuke bila udana i živjela u vlastitom obiteljskom domaćinstvu, a dvije godine prije njezinog sastavljanja u Zagrebu, što znači da nije mogla biti svakodnevno uz oca, već isključivo prilikom boravaka u Splitu ili njihovih zajedničkih boravaka u kući na Braču. Posebno je za navesti kako do zaključenja raspravljanja nije priložen dokaz koji bi ukazivao na ostvarenje pretpostavki propisanih citiranom odredbom iz čl. 125. ZN/13 i da je tužiteljica na bilo kakav način pokušala spriječiti ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje ili utjecati na njezinu provedbu. Uzimajući u obzir prethodno navedene životne okolnosti njezinog oca, ne proizlazi da je bila u obvezi njegovog uzdržavanja ili da se teže ogriješila o tu obvezu, da mu je uskratila nužnu pomoć ili da ga je ostavila bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje, sve pored ranijeg utvrđenja kako njezin otac nije imao takve potrebe, a da se istodobno o njemu besprijekorno brinula tužena pod 5 uz odgovarajuću naknadu. Dakle, u radnjama ili propuštanjima tužiteljice ne nalazi se zakonom propisanih obilježja nedostojnosti za nasljeđivanje, niti se u njezinom načinu života vidi razloga zbog kojih ne bi imala pravo na nužni nasljedni dio. Sud ne dvoji kako je između oca i kćeri bilo nesuglasja pa i svađa, pri čemu poklanja vjeru svjedokinjama PŽ i BŽ kada spominju kako se ŠŽ ljutio na tužiteljicu i otvoreno je kritizirao zbog nerada, ukazujući joj na potrebu zaposlenja i ostvarenja primanja vlastitim radom, a s tim u vezi razumljivo je i da je u oporuci naveo rastrošnost kao jedan od razloga zbog kojih ju je odlučio djelomično isključiti iz nasljedstva. Međutim, prema svjedokinji BŽ oporučitelj je iskazivao tužiteljici nezadovoljstvo u vremenu kada je bila bez redovitih primanja, a to je bilo nakon razvoda braka i prije sklapanja novog, što znači da za vrijeme trajanja bračnih zajednica nije bila na teret ocu. U takvoj situaciji, a sve pod pretpostavkom da je tužiteljica doista živjela rastrošno, nedvojbeno je kako su financijski teret takvog života snosili njezini supružnici, a nije bilo potrebe da tome doprinosi oporučitelj, jer nije bio ni u kakvoj obvezi „sponzorirati“ životne potrebe punoljetne i radno sposobne osobe. Upravo se na tu okolnost u svom iskazu referira svjedok ŽŽ na ročištu održanom 9. siječnja 2018. u parnici broj Pst-33/14 (list 110 spisa), kada spominje kako je ŠŽ smatrao da njegova kći troši mnogo novca, ali „ne njegovog obzirom da je bila bogato udata“. Konačno, sud dopušta da je ŠŽ osjećao nezadovoljstvo pa čak i prijezir prema navikama tužiteljice i da je time motiviran želio „kazniti“ zakonsku nasljednicu, ali to nisu niti mogu biti zakonski razlozi zbog kojih bi bila isključena iz nasljedstva u cijelosti, odnosno lišena zakonskog prava na nužni nasljedni dio očeve ostavine.
18. Slijedom iznijetog, tužiteljica je dokazala osnovanost podrednog tužbenog zahtjeva postavljenog radi utvrđenja prava na nužni dio nakon smrti njezinog oca u visini od ½ idealnog dijela njegove ostavine, radi čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.
19. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 5. ZPP uz dodatak kako tužiteljica nije uspjela s glavnim tužbenim zahtjevom, ali je uspjela u cijelosti s podrednim, a zbog glavnog tužbenog zahtjeva sud nije posebno raspravljao niti su zbog toga nastali posebni troškovi. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to sastava tužbe od 24. ožujka 2015., dva obrazložena podneska od 25. studenog 2022. i 6. travnja 2023., te zastupanja na ročištima održanim 11. travnja, 5. listopada i 20. studenog 2023, 21. veljače, 11. lipnja i 7. listopada 2024. u vrijednosti od 250 bodova, odnosno u zatraženom iznosu od 497,71 eur za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje OT). Priznati iznos od 4.479,39 eur uvećano je za 25% PDV te trošak sudske pristojbe za tužbu i ovu presudu u iznosu od 371,62 eur (185,81 eur za svaku).
20. U skladu s iznesenim, a kako su tuženici u ovom slučaju jedinstveni suparničari i sudska odluka je trebala biti istovjetna prema svima, za naknadu troška tužiteljice u iznosu od 5.970,86 eur, valjalo je teretiti tuženike koji su se usprotivili tužbi i zbog kojih je trebalo provesti dokazni postupak, odnosno tuženike pod 1, pod 2, pod 3, pod 4, pod 5 i pod 7, kako je odlučeno u točki III izreke presude.
Split, 19. prosinca 2024.
S u d a c
Branko Malenica
PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
-pun. tužiteljice
-pun. tuženika pod 1 i 4
-tuženiku pod 2
-pun. tuženika pod 3
-pun. tuženika pod 5 i 7
-tuženima pod 6 i 8
