REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Psp-13/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužitelja 1. CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. mlt. VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ocu i zz OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba tužitelja zastupana po punomoćniku ĐĆ, odvjetniku u [adresa], radi smetanja posjeda, protiv tužene CĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 26. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, 19. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženica smetala je tužitelje u mirnom i nesmetanom suposjedu stana broj 5, oznake “S5” u Rijeci, na drugom katu, na adresi [adresa], na način da je promijenila bravu ulaznih vrata u isti stan ne uručivši tužiteljima ključ nove brave te time onemogućila tužiteljima ulaz u stan i drvarnicu i korištenje istih.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traže uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, predaje tužiteljima ključeva stana te zabrane svakog takvog ili sličnog uznemiravanja posjeda tužitelja, pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku od 7 dana.

III. Nalaže se tuženoj tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 539,82 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da se zajedno sa tuženicom nalaze u posljednjem mirnom suposjedu stana broj 5, oznake “S5” u Rijeci, na drugom katu, na adresi [adresa]. Tužitelji da na navedenoj adresi imaju i prebivalište. U tom stanu da im se nalaze i osobne stvari odnosno njihova odjeća i obuća, zatim VR naočale, osobna iskaznica, zdravstvena iskaznica, računalo, mikser i boksačke rukavice. Na navedenu adresu da im stiže i pošta. U razdoblju od 10. veljače 2022. do 18. veljače 2022. tužena da je bez znanja tužitelja promijenila bravu na ulaznim vratima stana, te je otišla najvjerojatnije u Međimurje, gdje je u međuvremenu prebacila svoje prebivalište. Dana 18. veljače 2022. prvotužitelj da je sa svojim prijateljem otišao do stana i zatekao promijenjenu bravu, te u stan nije mogao ući, nakon čega je nekoliko puta bezuspješno pokušao kontaktirati tuženu. Konačno ističu i kako se pred Općinskim državnim odvjetništvom u Rijeci vodi postupak protiv tužene zbog nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja te ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužena i zz drugotužitelja da su razvedeni bračni drugovi i to rješenjem ovoga suda od 4. prosinca 2019., kojim rješenjem je ujedno odobren i plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u odnosu na maloljetnog drugotužitelja. Zbog psihičkog i fizičkog maltretiranja njezinog bivšeg supruga, a u posljednje vrijeme i njezinog sina, prvotužitelja, okolnosti da su se izmijenile. Dana 27. prosinca 2021. prvotužitelj da je pred maloljetnim drugotužiteljem

vrijeđao i prijetio tuženoj kao i njezinom novom suprugu TĆ. Tom prilikom da je prvotužitelj nasilno odveo drugotužitelja iz stana tužene, a ona da se zbog straha za osobnu sigurnost tome nije suprotstavila. Prvotužitelj da je tada iselio sebe i drugotužitelja iz predmetnog stana u stan njihovog biološkog oca. Tim činom da je prestao njihov posjed. Dana 1. siječnja 2022. da su pred stan tužene došli prvotužitelj i njezin bivši suprug te su vikali i prijetili njoj i njezinom sadašnjem suprugu, uslijed čega je intervenirala i policija. Stoga da je razvidno kako tužitelji nisu bili u posljednjem mirnom pojedu predmetnog stana jer su ga svojevoljno napustili. Također, tužena da nije pasivno legitimirana jer je upravo ona posljednja mirna posjednica. Zbog cjelokupne situacije da je bila primorana privremeno odseliti u Međimurje. Čak štoviše boji se doći u Rijeku budući da je neprestano nazivaju razne osobe sa skrivenih brojeva koje joj u ime bivšeg supruga upućuju prijeteće poruke. Tužena da se privremeno odselila. Tužitelji da su upoznati sa činjenicom kako tužena već minimalno dva mjeseca nije na adresi [adresa], pa je stoga i faktički nemoguće da je promijenila bravu u navedenom periodu, jer uopće nije bila u Rijeci.

3. Dalje tijekom postupka tužitelji navode kako nisu prekinuli suposjed jer su u stanu ostavili svoje stvari po koje su se planirali vratiti čim se situacija između njih i tužene smiri ili donekle normalizira. Uostalom, tuženoj da nisu predali ključeve.

4. Dalje tijekom postupka tužena navodi kako je stan u međuvremenu prodan, te s obzirom na navedeno predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u obavijest o poduzetim radnjama od 24.1.2022. upućen PU PGŽ (list 18 spisa), dopis od 28.1.2022. upućen CZSS Rijeka (list 19-20 spisa), službenu zabilješku od 1. siječnja 2022. od strane I. policijske postaje Rijeka (list 33 spisa), saslušan je prvotužitelj kao stranka (list 35-38 spisa), zakonski zastupnik drugotužitelja OĆ (list 39-41 spisa), svjedok FĆ (list 42-43 spisa), te je izvršen i uvid u zemljišnoknjižni izvadak, zemljišnoknjižnog odjela u Rijeci, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 54-71 spisa).

6. Budući da tužena, iako uredno pozvana i upozorena na posljedice propuštanja dolaska na ročište na kojem je određeno provesti dokaz njezinim saslušanjem, nije pristupila na ročište održano 26. studenog 2024., niti je svoj izostanak opravdala, sud je odustao od provođenja ovog dokaza. Sud nije proveo niti dokaz saslušanjem svjedoka TĆ budući da je tužena odustala od prijedloga za njegovim saslušanjem na ročištu održanom 11. rujna 2023., dok provođenje drugih dokaza nije bilo potrebno s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

7. Nakon ocjene dokaza u smisli odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Predmet spora je utvrđenje da je tužena smetala tužitelje u posljednjem, mirnom suposjedu stana u kojem su zajedno sa tuženom živjeli, na način da je tužena promijenila bravu bez da je tužiteljima predala nove ključeve od stana. Predmet tužbenog zahtjeva je i uspostava ranijeg posjedovnog stanja te zabrana takvog ili sličnog uznemiravanja suposjeda ubuduće.

9. Među strankama nije sporno:

- da su tužitelji, koji su ujedno i njezini sinovi i tužena živjeli u predmetnom stanu na adresi [adresa] do kraja 2021. godine;

-da su tužitelji, nakon što je majka u stan dovela novog partnera, otišli živjeti kod oca 31. prosinca 2021.;

-da je predmetni stan u međuvremenu prodan.

10. Među strankama su sporne aktivna i pasivna legitimacija, odnosno jesu li tužitelji prekinuli svoj posjed time što su se iselili iz predmetnog stana te je li tužena promijenila bravu na vratima.

11. Sukladno čl. 441. ZPP-a, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Navedeno proizlazi i iz članka 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu: ZV). Nadalje, člankom 21. st.3. ZV-a propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

12. Prvotužitelj je u svojem iskazu, u bitnome naveo kako je sa drugotužiteljem, njegovim bratom živio u stanu sa tuženom, njihovom majkom u Rijeci na adresi [adresa] i to od razvoda njihovih roditelja. Stan da je u vlasništvu tužene. Negdje 26. ili 27. prosinca njegova majka da je otputovala u Zagreb te ih je nazvala i rekla da se u Rijeku vraća sa jednim svojim rođakom. Brat i on da nisu bili zadovoljni dolaskom neke nepoznate osobe, te su bili u strahu od te osobe jer im je majka rekla da će ta muška osoba doći i ubiti njega i oca. Majka da se iz Zagreba vratila u Rijeku 31. prosinca 2021. Brat da se zatvorio u sobu od straha kada je majka došla sa tom osobom, a on da je nazvao policiju ali policija da je rekla kako ne može intervenirati te da nazove ako se štogod dogodi. On da je onda nazvao oca i pitao ga može li sa bratom doći kod njega dok je ta muška osoba u stanu jer nisu željeli biti s njim u stanu, bilo ih je strah. Otac da je pristao, a on i brat da su pokupili nešto svoje odjeće i stvari i otišli k ocu, u namjeri da tamo budu sve dok ta muška osoba bude boravila u stanu. Brat i on da nisu uzeli sve njihove stvari iz stana jer je tamo ostalo još njihove odjeće i obuće, njegove uspomene (Paška čipka) i dokumenti od brata (osobna iskaznica, zdravstvena, vjerojatno i putovnica). Tada da su uzeli i ključeve od predmetnog stana kojima su raspolagali od ranije. Od toga dana, 31. prosinca 2021. brat i on da borave kod oca i žive kod oca u stanu na adresi [adresa]. Odmah sljedeći dan i to 1. siječnja 2022. on da je imao namjeru otići u majčin stan po neku svoju odjeću, međutim toga dana ispred same zgrade da su bili djelatnici policije koje je zvala majka i taj dan da nije ulazio u stan. Nakon toga negdje sredinom siječnja 2022. ponovo da je otišao do tog majčinog stana s namjerom da uzme neke svoje stvari, mamu nije zvao da će doći i tada da je s njim išao prijatelj FĆ. Pozvonio je na vrata stana i mama mu je otvorila stan te je ušao u stan i uzeo svoje stvari. U stanu su tada bili i mama i ta muška osoba. Nakon toga da je ponovno otišao u ovaj stan 18. veljače 2022. također u pratnji prijatelja FĆ s namjerom da opet uzme neke svoje stvari. Nije kontaktirao majku prije, a kada je pozvonio nitko nije otvarao. Pokušao je ključem otvoriti vrata od stana ali nije u tome uspio. Brava koju je zatekao da je bila u normalnom stanju, nije bila razvaljena, možda da je bila malo svjetlija od one prijašnje. Tada da je shvatio da je očito promijenjena brava ulaznih vrata u stan. U drvarnicu također da ne može ući jer kada su odlazili iz stana nisu uzeli ključ od drvarnice koji je različit od ključa od stana. Taj ključ od drvarnice da je ostao u stanu. Nije mu poznato je li promijenjena brava i na vratima drvarnice, a od stare brave da su postojala tri ključa, jedan je imao on, jedan majka i jedan brat. Kada je sa bratom odlazio iz stana 31. prosinca 2021. nije rekao majci da će se vratiti jer da nije uopće razmišljao da joj išta kaže, samo su otišli, a stvari da su stavili u jednu putnu torbu. Od njezina odlaska u Zagreb 26. ili 27. prosinca 2021. pa sve do njezinog povratka do 31. prosinca 2021. brat i on da su bili sami u ovome stanu. Prije 31. prosinca 2021. da niti on, a ni brat nisu živjeli kod oca već su samo odlazili kod njega. Živjeli su kod majke.

13. Zakonski zastupnik drugotužitelja OĆ je u svojem iskazu naveo kako su djeca, nakon razvoda sa tuženom koja je njegova bivša supruga, ostala živjeti sa njom u stanu koji joj je pripao u vlasništvo. CĆ da je već bio punoljetan i u školskoj godini 2019./2020. da je otišao studirati u Zagreb no kada bi se vraćao u Rijeku da je boravio kod majke, a u tom stanu da je živio i VĆ. Njegova djeca da su u prosincu 2021. bila u stanu sa majkom, te da ga je 31. prosinca 2021. telefonski kontaktirao CĆ vidno uznemiren obavještavajući ga da je u stan došla nepoznata muška osoba. CĆ da ga je pitao ako smiju doći do njega, u njegov stan i on da se složio. CĆ i VĆ da su došli popodne sa nekim svojim stvarima i od tada da su kod njega. Kao razlog dolaska u njegov stan sinovi da su navodili to da ne žele boraviti i živjeti u stanu kod majke dok se u tom stanu nalazi njima nepoznata muška osoba i to da je uglavnom bio razlog zbog čega su sinovi otišli iz ovoga stana. Sada kada se CĆ vrati iz Zagreba, da dolazi kod njega. Slijedećeg dana CĆ da je imao potrebu otići u ovaj stan po neke svoje stvari tako da sam ga je on odvezao osobno, ali CĆ da nije bio u stanu tog 1. siječnja 2022. jer je na licu mjesta bila policija, te je osobno toga dana bio pozvan dati izjavu od strane djelatnika policije. Nadalje je naveo kako on osobno nije bio u stanu niti u prosincu 2021., niti u siječnju, a ni u veljači 2022. odnosno od kada se iselio iz stana 2019. Knjige od mlađeg sina da su također ostale u tom stanu. Negdje sredinom siječnja 2022. CĆ da je otišao po svoje osobne stvari i knjige mlađega sina, a on da ga je savjetovao da u stan ode s nekim, pa je odlazio u pratnji svojeg prijatelja FĆ. U stan da je ponovno pokušao ući sredinom veljače 2022. no tada nije mogao ključevima otvoriti ulazna vrata stana. Naveo je kako ne zna od kada bivša supruga više ne živi u tome stanu te ne zna tko je i kada promijenio bravu ulaznih vrata. Mlađi sin da nakon 31. prosinca 2021. nije odlazio u taj stan. Osobno da mu najteže pada to što mlađi sin nakon što je otišao iz ovoga stana više nema dokumenata, osobne iskaznice, zdravstvene iskaznice i putovnice koju nije ponio sa sobom. Sinovi da su došli kod njega svaki sa svojim ključem od predmetnog stana. Koliko zna ključeve drvarnice nisu imali i postojao je samo jedan ključ od drvarnice koji se nalazio u stanu. Odmah kada su oni došli kod njega mlađi sin da je počeo govoriti kako se u stan kod supruge ne želi vratiti, a takvu izjavu da je dao već i 4. siječnja 2022. pred Centrom za socijalnu skrb. I stariji sin da je govorio da se on više ne želi vratiti u ovaj stan kod majke u ovoj situaciji kada kod nje dolazi živjeti njima nepoznata muška osoba. Kada je on napustio taj stan u srpnju 2019. da su bila četiri ključa od stana, on da je svoje ključeve ostavio u stanu i ne zna što je sa njima bilo. I CĆ i VĆ da su imali svoj ključ.

14. Svjedok FĆ je u svoje iskazu u bitnome naveo kako je on prijatelj prvotužitelja još od djetinjstva, te mu je poznato da su CĆ i njegov brat VĆ živjeli sam majkom u stanu na adresi [adresa]. Po onome što mu je CĆ rekao, on da se sa majkom posvađao na Staru godinu 2021. te je otišao iz stana zajedno sa mlađim bratom kod oca. On da nije ispitivao detalje oko svađe. Negdje sredinom siječnja 2022. CĆ da ga je zamolio da zajedno sa njim ode do ovoga stana na adresi [adresa] po neke stvari i knjige. Nadalje je naveo kako je on došao s njim do ulaza ispred zgrade, ali s njim da nije išao tada do samog stana. CĆ da mu je rekao da je sa ključem ušao u stan i uzeo stvari, te mu je rekao da u stanu nije bilo nikoga. Sredinom veljače 2022. CĆ da ga je opet zamolio da ode s njim u tu zgradu kako bi ponovo uzeo stvari. Tada da je s njim otišao do samog stana i kada je CĆ pokušao otključati sa ključevima stan, nije u tome uspio, a CĆ da je rekao kako je valjda promijenjena brava. On sa CĆ da nije razgovarao o tome tko je i kada promijenio bravu, niti su oni, u pogledu te brave, išta radili. U stanu unutra po onome što su mogli zaključiti izvana, nije nitko bio. Stan da se nalazi na drugom ili trećem katu u zgradi na adresi [adresa]. Dok je CĆ živio kod majke, on da ga je znao posjećivati u tom stanu. CĆ da je studirao u Zagrebu, fakultet da je upisao negdje 2019., a kada je dolazio u Rijeku bio je u stanu kod majke. Nakon što je CĆ otišao iz ovoga stana da mu je rekao da je otišao u očev stan. Ne zna gdje se taj stan nalazi i u njemu nije nikada bio. Vrata od stana da su bila smeđa, koliko se sjeća, a nije mogao opisati ključ niti jesu li vrata bila protuprovalna. U veljači 2022. da CĆ nije kontaktirao majku ispred njega. Kada je u pratnji prvotuženika sredinom siječnja 2022. došao do ovoga stana, prvotuženik da nije zvonio ispred zgrade, već je otvorio vrata ključevima koje je imao. Nakon što je uzeo stvari iz stana, misli da je stan i zaključao.

15. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu prvotužitelja, zakonskog zastupnika drugotužitelja i svjedoka FĆ jer su njihovi iskazi detaljni, uvjerljivi, životno logični te nisu, u bitnome, u međusobnoj kontradikciji. Činjenica što je svjedok FĆ iskazao da je u siječnju 2022. prvotužitelj ušao u stan sa ključem i da mu je prvotužitelj rekao kako nema nikoga u stanu ne mijenja uvjerenje suda da su i svjedok, a i prvotužitelj iskazivali istinu. Naime, svjedok FĆ je ostao čekati ispred zgrade pa nije mogao vidjeti je li prvotužitelju otvorila majka vrata ili je sam ušao u stan, već je samo mogao vjerovati onome što mu je prvotužitelj rekao. S druge strane, životno je logično da, pored neupitno poremećenih odnosa između prvotužitelja i njegove majke, prvotužitelj nije svojem prijatelju želio govoriti o ponovnom susretu sa majkom, već mu je rekao da nikoga nije bilo u stanu. Uostalom, ta činjenica nije niti odlučna jer je neupitno utvrđeno da je tog dana prvotužitelj ušao u stan i uzeo neke svoje stvari i knjige, što upućuje na zaključak da tada još brava nije bila promijenjena ili ako je, da prvotužitelj o tome nije tada imao saznanja.

16. Prema tome, tijekom dokaznog postupka sud je utvrdio da su tužitelji živjeli do 31. prosinca 2021. u stanu sa majkom, te da su iz stana otišli tog dana iz razloga što je majka došla u stan sa nepoznatom muškom osobom. Utvrđeno je i da su tužitelji imali ključeve od stana koje su uzeli sa sobom kada su tog dana otišli kod oca, te da su u stanu ostale njihove osobne stvari i to obuća, odjeća, osobni dokumenti prvotužitelja i knjige. Također je utvrđeno da je prvotužitelj 18. veljače 2022. htio ući sa svojim ključevima u stan, ali nije u tome uspio jer je brava bila promijenjena.

17. Uvidom u tužbu utvrđeno je da je ona podnesena 23. veljače 2022., što znači da je podnesena unutar roka od 30 dana iz čl. 21. st.3. ZV-a budući da su tužitelji 18. veljače 2022. saznali za čin smetanja – promjenu brave na vratima stana, i to kada je prvotužitelj sa svjedokom FĆ pokušao otvoriti vrata od stana sa svojim ključem.

18. Nadalje, neosnovani su navodi tužene da su tužitelji izgubili posjed jer su iselili iz predmetnog stana. Posjed traje dok postoji faktična vlast nad stvari. Faktična vlast nad stanom se manifestira mogućnošću ulaska u stan u bilo kojem trenutku. Budući da su tužitelji nesporno bili i u posjedu ključa, to su mogli izvršavati faktičnu vlast nad stvari – stan sve dok tužena nije promijenila bravu. Također, člankom 19. st.1. ZV-a propisano je da posjed ne prestaje niti se prekida ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja bilo po svojoj naravi samo privremeno, dok je sukladno st.2. istog članka teret dokaza da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao, na tuženoj. Sukladno iskazu prvotužitelja, tužitelji su otišli iz stana jer nisu željeli živjeti sa nepoznatom osobom i dok se ta osoba nalazi u stanu. No, nisu predali ključeve od stana niti su stan ispraznili od svojih stvari, pa ovaj sud utvrđuje da njihov posjed stana nije prestao. Stoga je neosnovan prigovor promašene aktivne legitimacije.

19. Nadalje, iz iskaza prvotužitelja i zakonskog zastupnika drugotuženika proizlazi da je tužena ostala u stanu sa svojim partnerom, dok je sud uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga, zemljišnoknjižni odjel Rijeka, broj zk uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 57 spisa) utvrdio da je tužena 9. studenog 2022. stan prodala. Prema tome, kako je tužena u siječnju i u veljači 2022. bila vlasnica predmetnog stana, a u siječnju 2022. je u njemu i živjela, zasigurno je ili ona promijenila bravu ili je dala nalog trećoj osobi za promjenom brave, jer da tome nije tako i da je netko neovlašten promijenio bravu na vratima njezina stana, tada bi tužena, kao i svaka razumna osoba, reagirala na način da zaštiti svoj posjed bilo putem samopomoći ili tužbom. Slijedom navedenog neosnovan je i prigovor promašene pasivne legitimacije.

20. Konačno valja istaći kako tužba radi smetanja posjeda, sukladno čl. 22. st.1. ZV-a sadrži deklaratorni zahtjev da se utvrdi čin smetanja, te kondemnatorni zahtjev da se naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja i zabrani takvo ili slično buduće smetanje.

21. U slučaju kada je uspostavljanje prijašnjeg stanja nemoguće, kao u ovom slučaju jer je predmetni stan prodan, zahtjev tužitelja za uspostavom prijašnjeg stanja nije osnovan, kao ni dio tužbenog zahtjeva za zabranom budućeg smetanja. Međutim navedeno nije odlučno za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje čina smetanja. Naime, stanje posljednjeg mirnog (su)posjeda prosuđuje se prema trenutku čina smetanja, a naknadni gubitak predmeta posjedovanja nije zapreka da se utvrdi čin smetanja. U protivnom, došlo bi do negiranja uopće instituta posjedovne zaštite, te se ne bi zaštitio legitimni interesi tužitelja u trenutku podizanja tužbe. Negiralo bi se i načelo zabrane samovlasti, budući da bi naknadne radnje tužene (u vidu prodaje predmetnog stana), koja je samovlasno smetala tužitelje u posljednjem mirnom (su)posjedu predmetnog stana, dale pravni legitimitet samovlasnom postupanju.

22. Slijedom svega navedenog, a budući da je sud u postupku utvrdio kako je tužena smetala tužitelje u posljednjem mirnom (su)posjedu predmetnog stana, pobliže označenog u izreci rješenja, na način da je promijenila bravu na ulaznim vratima tog stana u veljači 2022., ne uručivši tužiteljima primjerak ključeva nove brave te im je time onemogućila ulazak u stan, ali i u drvarnicu čiji ključ se nalazio u stanu, valjalo je usvojiti deklaratorni dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem čina smetanja.

23. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

24. Budući da je predmetni stan tijekom postupka prodan, to je valjalo odbiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva jer ranija uspostava posjedovnog stanja više nije moguća, kao što nije moguća niti zabrana budućeg smetanja nad stanom koji više ne može biti u (su)posjedu tužitelja, te je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. i 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljima je priznat paušalni iznos za zastupanje u ovom sporu prema Tbr. 7/2 (500,00 EUR). Sud je tužiteljima priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu 19,91 EUR i na rješenje o smetanju posjeda 19,91 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke rješenja.

U Rijeci, 19. prosinca 2024.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

-pun. tužiteljica putem e-Oglasne ploče uz nalog za platež pristojbe na rješenje (19,91 EUR)

-tuženoj putem e-Oglasne ploče