Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-865/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BH, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-547/2024-9 od 13. prosinca 2024., u sjednici održanoj 19. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog BH.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) protiv okrivljenog BH produljen istražni zatvor, koji mu traje od dana uhićenja – 23. studenoga 2024. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni BH putem braniteljice po službenoj dužnosti Slavice Orehovec, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud preinači pobijano rješenje na način da istražni zatvor zamijeni mjerom opreza (u žalbi se očitom omaškom spominje zaštitna mjera) zabrane približavanja žrtvi ili istražnim zatvorom u domu.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-998/2024 od 18. prosinca 2024. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik isključivo osporava zaključak suda prvog stupnja o postojanju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08 u vidu tzv. iteracijske opasnosti, pri čemu ističe da se njegovo dosadašnje neprimjereno ponašanje na koje se poziva sud prvog stupnja svodilo na verbalne prijetnje žrtvi – HH, okrivljenikovoj kćeri, koje nisu realizirane, iz čega bi se dalo zaključiti da je ovdje riječ o narušenim obiteljskim odnosima koje prate česti verbalni ispadi. S druge strane, žalitelj napominje da stručni nalaz i mišljenje angažiranog psihijatrijskog vještaka o okrivljenikovoj dugotrajnoj ovisnosti o alkoholu ne predstavlja zakonsku osnovu za određivanje ili produljenje istražnog zatvora, već za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

6. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je, pored nesporne temeljne zakonske pretpostavke za daljnju primjenu istražnog zatvora – osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje za koje se tereti, isto tako pravilno utvrdio i drugu odlučnu činjenicu – istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08. Naime, žalitelj sam u žalbi potvrđuje da se ovdje radi o narušenim obiteljskim odnosima, pa kada se k tome dodaju također nepobitne činjenice da okrivljenikovu psihopatologiju čini žestoka i dugotrajna ovisnost o alkoholu koja je očigledno „okidač“ za njegova neprimjerena ponašanja u obitelji, zbog čega je već u dva navrata bio i prekršajno osuđivan radi prekršaja iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu svoje supruge, a žrtvine majke, tada nema dvojbe da je pravilan zaključak suda prvog stupnja da su to one osobite okolnosti koje u smislu čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08 upućuju na objektivnu i razumno predvidivu opasnost od okrivljenikovog ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela na štetu sebi bliskih osoba. Točno je da je dugotrajna ovisnost o alkoholu osnova za izricanje odgovarajuće sigurnosne mjere, koju je uostalom angažirani psihijatrijski vještak i predložio, međutim ta okolnost ujedno govori u prilog tome da se okrivljenik uslijed ove ovisnosti dovodi u stanje u kojem ne može kontrolirati svoje ponašanje i koja očigledno poticajno djeluje na njegovo protupravno i kažnjivo postupanje prema najbližima, što potvrđuje činjenica da ga niti dosadašnje prekršajne sankcije nisu odvratile od takvog ponašanja.

7. Sve naprijed iznijeto istovremeno opravdava ocjenu suda prvog stupnja da je u konkretnom slučaju nužna daljnja primjena upravo ove najteže mjere procesne prisile, uz argumentaciju koju je taj sud valjano izložio u točki 16. obrazloženja osporenog rješenja, a koju je ovaj žalbeni sud u cijelosti uvažio. Ona, naime, ukazuje da blaže zakonske mjere, kao što su mjere opreza iz čl. 98. ZKP/08 ili istražni zatvor u domu iz čl. 119. ZKP/08, ne predstavljaju dovoljno sigurno i pouzdano jamstvo u prevenciji utvrđene istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08.

8. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, s time da je pobijano rješenje ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic