Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-863/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DH, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog DH, protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-291/2024-9 od 29. studenog 2024., u sjednici održanoj 19. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika DH kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-291/2024-9 od 29. studenog 2024., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. u vezi s čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog DH, produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

1.1. Trajanje istražnog zatvora okrivljeniku se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 31. listopada 2024. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljenik ĐH po branitelju Zvonimiru Đuranu, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor nad okrivljenikom.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-996/2024-3 od 18. prosinca 2024. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovo žalbeno vijeće primjećuje da žalitelj uvodno istaknutu žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka u daljnjem tekstu žalbe ne konkretizira niti posebno obrazlaže, tako da se sadržajno radi samo o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom žalbe okrivljenika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj žalbeni sud ispitao pobijano rješenje i po službenoj dužnosti te nije utvrdio da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

6. Okrivljenik u žalbi prvenstveno osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljenog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, uz bitnu argumentaciju da dokazi na kojima se temelji optužnica ne dokazuju da je znao da je njegov poduhvat zabranjen. 7. Suprotno žalitelju, ovo žalbeno vijeće prije svega uočava da iz sadržaja iskaza ispitanih svjedoka (stranih državljana KH i TH), na razini osnovane sumnje, proizlazi da se ovdje radilo o dobro organiziranom i očito od ranije dobro uhodanom poslu ilegalnog prebacivanja stranih državljana radi sjecanja lake i brze zarade, a u kojem je uloga okrivljenika bila preuzimanje stranih državljana u Republici Hrvatskoj s ciljem njihovog ilegalnog prevoženja preko državne granice.

Imajući uz to dodatno u vidu dokaze i podatke u spisu, posebice rezultate pretrage mobilnog uređaja koji je oduzet od žalitelja, koji govore o sadržaju i okolnostima njegove komunikacije s osobom naziva "JH" putem aplikacije "Telegram", iz koje je vidljivo da ta osoba okrivljeniku daje upute o lokaciji preuzimanja osoba, rute kretanja i krajnju lokaciju do koje je potrebno odvesti migrante, prvostupanjski sud, a suprotno žalbenim tvrdnjama, s pravom smatra da navedeni dokazi i podaci, za sada, upućuju na relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je žalitelj znao i bio svjestan svih bitnih obilježja predmetnog kaznenog djela, i to kako objektivnih tako i subjektivnih, te da je pritom postupao iz motiva koristoljublja.

8. Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08), uz bitnu argumentaciju da do sada nije bio kažnjavan, da je cijelog života radio kao rudar, te da stoga niti jedna okolnost njegovog dosadašnjeg života i ličnosti ne upućuje na opasnost od bijega.

8.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da je okrivljenik državljanin [adresa], gdje i prebiva, koji u Republici Hrvatskoj nema posao, obitelj niti prijatelje, tako da za Republiku Hrvatsku nije vezan nikakvim osobnim, poslovnim vezama, niti drugim vezama, nego je na njezinom teritoriju zatečen u tranzitu, a što po stavu ovog žalbenog vijeće upućuje da je njegov dolazak u Republiku Hrvatsku bio motiviran isključivo počinjenjem kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku.

Imajući uz to još u vidu da se okrivljenik suočava s mogućnošću (dakako, ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela) izricanja kazne zatvora koja je za predmetno djelo propisana u rasponu od minimalno jedne do osam godina, kao i samu prirodu kaznenog djela za koje se tereti (a koja podrazumijeva da mu je poznat način ilegalnog prelaska preko državne granice Republike Hrvatske) prvostupanjski sud je, suprotno žalitelju, pravilno zaključio da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu bojazan da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj.

9. Naposljetku, a polazeći od brojnosti i prirode navedenih okolnosti, sud prvog stupnja ujedno, a suprotno žalitelju, s pravom zaključuje da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe radi koje je protiv njega određen/produljen istražni zatvor razumno ne može očekivati primjenom drugih, blažih mjera pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti mjerom jamstva.

10. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke