Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-2284/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika 1. KB iz [adresa]., s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici ad 2., 3. i 4., zastupani po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku u OD Beloša i Jukić j.t.d., odvjetnicima u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 30. listopada 2024., u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženika ad. 1. osobno, te punomoćnika tuženika ad. 2. do ad. 4., dana 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Zadru pod brojem Ovr-688/2017, a koja je određena na nekretninama tuženika ad. 1., upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica], pašnjak od 356 m2."

II. Nalaže se tužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženicima 2. TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.100,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2024., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je Rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-688/2017 od 13. studenog 2019. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nadalje, da je sa tuženikom ad. 1. KB dana **.**.2016. zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnina upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] (sada 436) k. o. [katastarska općina] i to kat. čest. br. [katastarska čestica], a koji ugovor je ovjeren kod Javnog bilježnika Ljiljane Herceg Miličević iz Zagreba, pod brojem OV-12078/16 istog dana, kao i da je tada u cijelosti isplatio ugovorenu kupovninu tuženiku ad. 1. Na predmetnoj nekretnini bila je upisana zabilježba ovrhe pod brojem Ovr-1626/16 i Ovr Ob-2/2016, a koje je tuženik ad. 1. kao prodavatelj bio dužan podmiriti i brisati prije provedbe Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 2. prosinca 2016. Tuženik ad. 1. je ispunio svoju obvezu, s obzirom da je punomoćnik ovrhovoditeljica u tim postupcima povukao prijedlog za ovrhu i predložio obustavu ovrhe. Tužitelj potom da podnosi prijedlog radi uknjižbe pod brojem Z-26337/2016, međutim isti je odbijen rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda, od 8. prosinca 2016., za kojeg tvrdi da mu nikad nije dostavljeno, tako da on uopće nije imao saznanja da je njegov prijedlog za uknjižbu odbijen, sve dok 23. siječnja 2018., nije osobno pristupio u odjel ovog suda kada mu je rečeno da mu poštom nije uspješno izvršena dostava, pa je tada rješenje preuzeo neposredno u sudu. Nakon toga da dana 6. veljače 2018. podnosi žalbu protiv tog rješenja poslovni broj Z-26337/2016 od 8. prosinca 2016. povodom čega je doneseno rješenje kojim se dopušta upis zabilježbe njegove žalbe. Dakle, kako on svoje pravo na predmetnoj nekretnini dokazuje javnom ispravom, odnosno Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 2. prosinca 2016., koji je sačinjen prije pokretanja predmetnog ovršnog postupka, da podnosi ovu tužbu te predlaže da sud donese presudu kojom će ovrhu koja se vodi kod Općinskog suda u Zadru, pod brojem Ovr- 688/2017, a koja je određena na nekretnini tuženika ad. 1. upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proglasiti nedopuštenom.

2. Tuženici ad. 2., 3. i 4. u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističu da su u vrijeme podnošenja prijedloga za uknjižbu predmetnog kupoprodajnog ugovora na predmetnoj nekretnini bile upisane zabilježbe ovrha koje tužitelj navodi u svojoj tužbi (Ovr-1626/16 i Ovr Ob-2/2016), dok je prijedlog za brisanje istih stavljen 31. siječnja 2017., odnosno više od mjesec dana nakon podnošenja spornog prijedloga za uknjižbu. Tako, da sukladno odredbi čl. 84. st. 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16) nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugoga stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta, a kako je to utvrdio i ovaj Sud u postupku pod brojem Z-26337/2016. Dakle, da je već iz navedenog razvidno da tužitelj neosnovano ističe prigovor treće osobe, jer isti nije vlasnik predmetne nekretnine, s obzirom da je uz titulus potreban i modus (uknjižba u zemljišne knjige), a isti je u trenutku sklapanja spornog ugovora i podnošenja prijedloga za uknjižbu imao saznanja da postoje zabilježbe ovrhe na predmetnoj nekretnini, jer su iste bile upisane u zemljišne knjige. Okolnost da je tužitelj prerano predao svoj prijedlog za uknjižbu nema utjecaja na njihovo postupanje koji su u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišnoknjižno stanje u trenutku nastupa pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1618/2016 podnijeli prijedlog za ovrhu. U tom trenutku da u zemljišnim knjigama nije bilo zabilježeno postojanje nikakve žalbe na odbijeni prijedlog tužitelja niti ikakva druga plomba, kao što nije postojala nikakva aktivna plomba niti zabilježba podnesenog zahtjeva za uknjižbu ili postojanja bilo kakvog parničnog ili ovršnog postupka. Napominju da je indikativno da je do "prodaje" predmetne nekretnine došlo odmah nakon donošenja navedene presude. Nadalje navode, da opreza radi ističu prigovor da je predmetni ugovor o kupoprodaji od 2. prosinca 2016. ništetan jer je u ugovoru navedeno da je kupoprodajna cijena ugovorena i isplaćena u eurima, iako se nekretnina može kupiti samo u kunama. Osim toga da bi predmetni ugovor bio i prividan a što da proizlazi iz činjenice da je 13. travnja 2017. tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na predmetnoj nekretnini protiv tuženika ad. 1. povodom kojeg je doneseno Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-688/2017 od 14. travnja 2017., te da je u tom postupku sudski vještak procijenio predmetnu nekretninu na 1.084.303,45 kn odnosno 146.000,00 EUR, da bi nakon toga oni sklopili predmetni ugovor o kupoprodaji temeljem kojeg je tužitelj "kupio" predmetnu nekretninu za 52.000,00 EUR, odnosno za cijenu koja je tri puta manja od tržišne koja je isplaćena na ruke. Slijedom navedenog predlažu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3. Tuženik ad. 1. u odgovoru na tužbu navodi da je stvarni vlasnik nekretnine koja je predmet ovog postupka tužitelj, jer je on s istim dana 2. prosinca 2016. zaključio Ugovor o kupoprodaji, kojim mu je prodao svoju nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kat. čest. br. [katastarska čestica], a koji ugovor su ovjerili kod Javnog bilježnika u Zagrebu, te da mu je tužitelj u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Tužene ad. 2., 3. i 4., da ne poznaje, ali da zna da one nemaju nikakva prava na kući koju je on prodao tužitelju, s tim da on uopće nije bio obaviješten da su one vodile bilo kakav sudski spor protiv njega na sudu u Šibeniku jer ga sud nikada o tome nije obavijestio, tako da u tom postupku ni na koji način nije sudjelovao. Stoga, obzirom je tužitelj stvarni vlasnik predmetne kuće u [adresa], drži da se ovrha ne može provoditi na istoj, te da je suglasan da se ovrha u ovom predmetu proglasi nedopuštenom.

4. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici pod poslovnim brojem Gž-372/2021 od 4. studenog 2021. ukinuta je Presuda ovog Suda poslovni broj P-3172/2019 od 3. veljače 2021., te je predmet vraćen ovom Sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja navedenog drugostupanjskog Rješenja proizlazi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo zbog čega je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

5. Tako, Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-688/2017-64 od 13.11.2019. (l.s. 5), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 2.12.2016. (l.s. 6), podnesak ovrhovoditelja u predmetu poslovni broj Ovr Ob-2/2016 od 2.12.2016. (l.s. 7), podnesak ovrhovoditelja u predmetu poslovni broj Ovr-1626/2016 od 2.12.2016. (l.s. 8), Rješenje Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z-26337/2016 od 8.12. 2016. (l.s. 9- 10), žalbu predlagatelja u predmetu Z-26337/2016 od 6.2.2018. (l.s. 11), Rješenje Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z-3232/2018 od 24.9.2018. (l.s. 12), pravomoćnu Presudu i Rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1618/2016 od 29.9.2016. (l.s. 24-31), povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 9.2.2020. (l.s. 32-34), dio procjembenog elaborata sačinjenog od strane stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Dražena Džepine, dipl. ing. građ. u predmetu Ovr-688/2017 dana 19.1.2018. (l.s. 35-36), te je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem P-1618/16, spise ovog Suda pod poslovnim brojevima Z-38412/22 (ranije: Z-26337/16), Ovr-688/2017, Z-20594/2019, Z-15910/19, Z-8904/17, Z-22407/16, Z-1281/16 i Z-18865/16, te proveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika ad. 1., kao stranaka ovog postupka.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Naime, predmet ovog spora zahtjev je tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Zadru pod brojem Ovr-688/2017, a koja je određena na nekretnini tuženika ad. 1., oznake kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak površine 356 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljeći svoj zahtjev na tvrdnji da je nekretninu u odnosu na koju se vodi ovrha stekao kupnjom temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je dana 2. prosinca 2016. zaključio s ovdje tuženikom ad.

1. KB, a koji je ovršenik u navedenom ovršnom postupku

8. Prvenstveno se ističe kako je odredbom čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona (Nar. Nov. br. 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje OZ) propisano da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom pri čemu će sukladno čl. 60. st. 1. OZ (ovršni) sud podnositelja prigovora zaključkom uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svog prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

8.1. Tako, među strankama ovog postupka nije sporno da je po prijedlogu za ovrhu tuženica ad. 2., 3. i 4. kao ovrhovoditeljica podnesenog ovom Sudu dana 13. travnja 2017. protiv ovdje tuženika ad. 1. kao ovršenika, Općinski sud u Zadru donio Rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-688/2017 od 14. travnja 2017. kojim je na temelju ovršne isprave - Presude i Rješenja Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem P-1618/2016 od 29. rujna 2016., a radi dospjelog duga ovršenika prema ovrhovoditeljicama koji iznosi 936.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškom parničnog postupka u iznosu od 64.875,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te troškovima ovršnog postupka, određena ovrha na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 3640/143, pašnjak površine 356 m2. Osim što nije sporna, ova činjenica proizlazi i uvidom u spis ovog Suda poslovni

8.2. Nastavno, u postupku nije sporno niti to da je tužitelj kao treća osoba u označenom ovršnom postupku poslovni broj Ovr-688/2017 podnio prigovor u smislu odredbe čl. 59. i 60. OZ, dana 17. rujna 2019., a povodom kojeg prigovora je ovršni sud Rješenjem od 13. studenog 2019., uputio treću osobu, ovdje tužitelja, temeljem odredbe čl. 60. st. 1. OZ, da protiv stranaka u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena. Navedeno, također iako nesporno, proizlazi uvidom u navedeni spis ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-688/2017.

8.3. Sukladno navedenom Rješenju ovog Suda poslovni broj Ovr-688/2017 od 13. studenog 2019., tužitelj sudu, unutar roka od 15 dana od zaprimanja istog, dana 26. studenog 2019. podnosi predmetnu tužbu.

9. Tako, tužitelj, podredno rečeno i tuženik ad. 1., tvrdi da je on stvarni vlasnik predmetne nekretnine oznake čest. br. 3640/143, pašnjak površine 356 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji da je stekao kupnjom od upravo tuženika ad. 1., slijedom čega je izvršen uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 2. prosinca 2016., čija ovjerena preslika ne prileži ovom spisu, već spisu ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-688/2017, pa tako ovaj Sud utvrđuje da je isti zaključen između KB kao prodavatelja s jedne strane i RB, kao kupca s druge strane, koji ugovor je ovjeren po Javnom bilježniku Ljiljani Herceg Miličević iz Zagreba, pod brojem OV- 12078/16 dana 2. prosinca 2016., predmet koje kupoprodaje je upravo nekretnina čest. br. 3640/143, k. o. [katastarska općina], da je kupoprodajna cijena ugovorena u ukupnom iznosu od 52.000,00 EUR, koja je u cijelosti isplaćena prilikom potpisa i ovjere ugovora, te je prodavatelj ovlastio kupca da temeljem istog ishodi uknjižbu prava vlasništva kupljene nekretnine na svoje ime pri zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda, kao i da je u posjed kupljene nekretnine kupac stupio danom potpisa ovog ugovora, te da je prodavatelj jamčio kupcu da je predmetna nekretnina njegovo isključivo vlasništvo i nije opterećena nikakvim stvarnim upisanim ili ne upisanim teretima, osim zabilježbe ovrhe pod brojem Ovr-1626/16 i Ovr Ob-2/2016, a koje ovrhe se prodavatelj obvezuje podmiriti i brisati prije provedbe ugovora.

10. Naime, odredbom čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV), propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Tako, odredbom čl. 119. st. 1. ZV propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Odredbom čl. 120. ZV propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Također, ističe se da se prema odredbi čl. 122. st. 1. ZV smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, dok st. 2. istog članka određuje da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

10.1. Naime, obzirom na navedeno, ovaj Sud tužitelja ne nalazi vlasnikom predmetne nekretnine s obzirom da je uz titulus, valjan pravni posao, potreban i modus, uknjižba u zemljišne knjige, koja uknjižba je, odbijena tužitelju prilikom podnesenog prijedloga za uknjižbu dana 7. prosinca 2016. donošenjem Rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Zadar pod poslovnim brojem Z-26337/2016, kako i proizlazi uvidom u pribavljeni navedeni spis, međutim obzirom isti ima potreban titulus za stjecanje prava vlasništva nekretnine koja je predmetom ovrhe, što ga čini predmnijevanim vlasnikom predmetne nekretnine isti je aktivno legitimiran tražiti proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom u smislu ranije navedene odredbe čl. 59. st. 1. OZ, a sukladno i pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje je zauzeto na sjednici od 22. veljače 2018., pod br. Su-IV-4/18-4, da predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe, kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zlouporabio svoje pravo.

11. Stoga okolnost da tužitelj ima pravni temelj za stjecanje vlasništva može biti od utjecaja na nedopuštenost ovrhe ako tuženice ad. 2., 3. i 4., kao ovrhovoditeljice kod podnošenja prijedloga za ovrhu nisu bile u dobroj vjeri u smislu citirane odredbe čl. 122. ZV, kojom je normirana zaštita povjerenja u zemljišne knjige. Naime, zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj stječe pravo na namirenje u smislu odredbe čl. 84. st. 2. OZ, pa je bilo potrebno utvrditi jesu li tuženice ad. 2., 3. i 4. postupale u dobroj vjeri kod iniciranja ovršnog postupka.

11.1. Također se ističe kako pravo na posjed koje ima predmnijevani vlasnik nekretnine ne isključuje pravo vjerovnika (ovrhovoditelja) da u ovršnom postupku traži provedbu ovrhe na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama (u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, donošenja rješenja o ovrsi i zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi) upisana kao vlasništvo ovršenika, već pravo na posjed koje ima treća osoba (predmnijevani vlasnik), može isključiti to pravo vjerovnika (ovrhovoditelja) samo pod uvjetom da vjerovnik kod iniciranja ovršnog postupka nije postupao u dobroj vjeri. Navedeno shvaćanje ovog suda svoju potvrdu nalazi i u stajalištima izraženim u Odluci broj: U- III-4177/2010 od 31. siječnja 2013. Ustavnog suda Republike Hrvatske, a takvo stajalište izraženo je i u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev 1548/10-2 od 3. ožujka 2011., Rev 1597/14-2 od 10. rujna 2014.).

12. Naime, u

vidom u povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem od 9. veljače 2020., ovaj Sud nalazi utvrđenim da su na kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak, površine 356 m2, kao vlasnice, svaka za 1/3 dijela, upisane ovdje tužene ad. 2. TB, tužena ad. 3. VB i tužena ad. 4. DB, a koja uknjižba je izvršena dana 5. rujna 2019. pod poslovnim brojem Z-20594/2019, temeljem zaključka Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-688/2017 od 3. rujna 2019., Rješenjem Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-688/2017 od 15. travnja 2019. i Rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-940-01/19-01/288, Urbroj: 514-05-03-02/5-19-08 od 1. srpnja 2019.

12.1. Međutim, relevantnim se ukazuje, da je u trenutku podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu dana 13. travnja 2017. od strane ovdje tuženica ad. 2., 3. i 4. na temelju ovršne isprave i to presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 1618/2016, radi namirenja novčanog potraživanja ovrhovoditeljica, ovdje tuženica ad. 2., 3. i 4. prodajom nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i namirenjem iz iznosa dobivenog prodajom, uz prijedlog za ovrhu bio predan i izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] sa stanjem na dan 11. travnja 2017., te da je na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi kao vlasnik bio upisan tuženik ad. 1. za cijelo, ovršenik, a ne tužitelj, koji je prema utvrđenju ovog suda u tom trenutku bio izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, obzirom je sa tuženikom ad. 1. dana 2. prosinca 2016. zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnina, te da u predmetnom zk. ulošku u trenutku podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu, osim zabilježbe od 7. prosinca 2016. da je odbijen prijedlog predlagatelja SB, ovdje tužitelja radi uknjižbe, te zabilježbe od 25. siječnja 2016. da je odbijen prijedlog LB za upis zabilježbe potraživanja, nije postojala niti jedna druga zabilježba poput zabilježbe žalbe na donesena rješenja, niti je postojala bilo kakva aktivna plomba. Također, je utvrđeno kako je dana 20. lipnja 2017. doneseno Rješenje poslovni broj Z-8904/17MB kojim se određuje zabilježba ovrhe na kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju Rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-688/17-2 od 14. travnja 2017.

13. Slijedom iznesenog, ovja Sud drži kako tuženice ad. 2., 3. i 4. u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu kao i trenutku zabilježbe pokretanja ovršnog postupka na predmetnoj nekretnini, nisu postupale nemarno, te s obzirom na okolnosti nisu imale razloga posumnjati da je izvanknjižno stanje drukčije od zemljišnoknjižnog stanja vlasništva na predmetnoj nekretnini, pa ovaj Sud utvrđuje da njihovo povjerenje u zemljišne knjige uživa zaštitu sukladno citiranoj odredbi čl. 122. ZV, a iste zabilježbom ovrhe kao ovrhovoditelji stječu pravo na namirenje u smislu odredbe čl. 84. st. 2. OZ, te da tužitelj kao predmnijevani vlasnik nije uspješno zaštitito svoje pravo na predmetu ovrhe, jer nije dokazao da je ovrhovoditelj, u konkretnom slučaju tužene ad. 2., 3. i 4. bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zlouporabio svoje pravo.

14. Slijedom navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23

– dalje ZPP), ovaj Sud nije našao osnovanim usvojiti predmetni tužbeni zahtjev, te proglasiti nedopuštenom ovrhu koja se vodi kod Općinskog suda u Zadru pod brojem Ovr-688/2017, a koja je određena na nekretninama tuženika ad 1., upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica], pašnjak od 356 m2, te je odlučeno kao u izreci.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tuženicama ad. 2., 3. i 4., kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava podneska od 7.2.2020. – 120 bodova, te trošak zastupanja na ročištima dana 21.12.2020., 14.2.2022., 24.5.2023., 21.9.2023., 19.12.2023. i 30.10.2024. – svaki po 120 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 2.100,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Zadar, 19. prosinca 2024.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženiku ad 1. osobno,

3. Tuženicima ad 2. do ad 4. po pun.