Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-652/2019-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 03. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćniku tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 19. prosinca 2024. u prisutnosti pun. tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7 Ugovora o kreditu br. 7103145287, od 05. lipnja 2006. g. sklopljenog između tužitelja VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi “Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 895,56 CHF, obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora”.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 17.303,28€ sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava za razdoblje do 31. prosinca 2007. g. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. g. do 31. srpnja 2015. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 %-tnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se plaća na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 %-tna poena, koju kamatu utvrđuje HNB,

za razdoblje, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na svaki pojedinačni novčani iznos kako slijedi:

Na iznos 49,87 EUR od 1. siječanj 2009. do isplate

Na iznos 78,59 EUR od 1. veljača 2009. do isplate

Na iznos 61,62 EUR od 1. ožujak 2009. do isplate

Na iznos 65,51 EUR od 1. travanj 2009. do isplate

Na iznos 66,29 EUR od 1. svibanj 2009. do isplate Na iznos 59,53 EUR od 1. lipanj 2009. do isplate Na iznos 60,76 EUR od 1. srpanj 2009. do isplate Na iznos 43,28 EUR od 1. kolovoz 2009. do isplate Na iznos 24,43 EUR od 1. rujan 2009. do isplate Na iznos 16,34 EUR od 1. listopad 2009. do isplate Na iznos 21,57 EUR od 1. studeni 2009. do isplate Na iznos 20,73 EUR od 1. prosinac 2009. do isplate Na iznos 34,85 EUR od 1. siječanj 2010. do isplate Na iznos 43,92 EUR od 1. veljača 2010. do isplate Na iznos 41,95 EUR od 1. ožujak 2010. do isplate Na iznos 50,96 EUR od 1. travanj 2010. do isplate Na iznos 67,46 EUR od 1. svibanj 2010. do isplate Na iznos 70,33 EUR od 1. lipanj 2010. do isplate Na iznos 89,55 EUR od 1. srpanj 2010. do isplate Na iznos 88,90 EUR od 1. kolovoz 2010. do isplate Na iznos 128,74 EUR

od 1. rujan 2010. do isplate

Na iznos 83,71 EUR od 1. studeni 2010. do isplate

Na iznos 133,46 EUR od 1. prosinac 2010. do isplate

Na iznos 135,66 EUR od 1. siječanj 2011. do isplate

Na iznos 126,87 EUR od 1. veljača 2011. do isplate

Na iznos 132,19 EUR od 1. ožujak 2011. do isplate

Na iznos 132,47 EUR od 1. travanj 2011. do isplate

Na iznos 148,71 EUR od 1. svibanj 2011. do isplate

Na iznos 183,23 EUR od 1. lipanj 2011. do isplate

Na iznos 222,51 EUR od 1. srpanj 2011. do isplate

Na iznos 263,20 EUR od 1. kolovoz 2011. do isplate

Na iznos 196,06 EUR od 1. rujan 2011. do isplate

Na iznos 196,06 EUR od 1. listopad 2011. do isplate

Na iznos 174,98 EUR od 1. studeni 2011. do isplate

Na iznos 178,10 EUR od 1. prosinac 2011. do isplate

Na iznos 197,59 EUR od 1. siječanj 2012. do isplate

Na iznos 203,45 EUR od 1. veljača 2012. do isplate

Na iznos 197,07 EUR od 1. ožujak 2012. do isplate

Na iznos 196,10 EUR od 1. travanj 2012. do isplate

Na iznos 199,34 EUR od 1. svibanj 2012. do isplate

Na iznos 204,96 EUR od 1. lipanj 2012. do isplate

Na iznos 197,95 EUR od 1. srpanj 2012. do isplate

Na iznos 196,01 EUR od 1. kolovoz 2012. do isplate

Na iznos 178,80 EUR od 1. rujan 2012. do isplate

Na iznos 193,64 EUR od 1. listopad 2012. do isplate

Na iznos 200,54 EUR od 1. studeni 2012. do isplate

Na iznos 195,95 EUR od 1. prosinac 2012. do isplate

Na iznos 199,89 EUR od 1. siječanj 2013. do isplate

Na iznos 280,36 EUR od 1. veljača 2013. do isplate

Na iznos 278,41 EUR od 1. ožujak 2013. do isplate

Na iznos 278,41 EUR od 1. travanj 2013. do isplate

Na iznos 321,10 EUR od 1. svibanj 2013. do isplate

Na iznos 317,80 EUR od 1. lipanj 2013. do isplate

Na iznos 319,77 EUR od 1. srpanj 2013. do isplate

Na iznos 317,70 EUR od 1. kolovoz 2013. do isplate

Na iznos 325,08 EUR od 1. rujan 2013. do isplate

Na iznos 329,59 EUR od 1. listopad 2013. do isplate

Na iznos 332,18 EUR od 1. studeni 2013. do isplate

Na iznos 340,48 EUR od 1. prosinac 2013. do isplate

Na iznos 332,10 EUR od 1. siječanj 2014. do isplate

Na iznos 304,50 EUR od 1. veljača 2014. do isplate

Na iznos 309,43 EUR od 1. ožujak 2014. do isplate

Na iznos 305,13 EUR od 1. travanj 2014. do isplate

Na iznos 298,97 EUR od 1. svibanj 2014. do isplate

Na iznos 300,30 EUR od 1. lipanj 2014. do isplate

Na iznos 304,70 EUR od 1. srpanj 2014. do isplate

Na iznos 308,21 EUR od 1. kolovoz 2014. do isplate

Na iznos 309,11 EUR od 1. rujan 2014. do isplate

Na iznos 312,89 EUR od 1. listopad 2014. do isplate

Na iznos 284,91 EUR od 1. studeni 2014. do isplate

Na iznos 319,29 EUR od 1. prosinac 2014. do isplate

Na iznos 320,09 EUR od 1. siječanj 2015. do isplate

Na iznos 3.799,09 EUR od 15. siječanj 2015. do isplate sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove ovog sudskog postupka u iznosu od 6,091,81 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom na trošak koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana presuđenja tj. od 19.12.2024. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od sveukupno 1.000,00 EUR, uvećano za PDV kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj TČ, (dalje: tužitelj), u tužbi navodi da su dana 05. lipnja 2006. g., tužitelj i tuženik sklopili su Ugovor o kreditu broj: 7103145287, solemniziran kod Javnog bilježnika Nikole Bakrača iz [adresa], pod brojem OU-390/06, dana 06. lipnja 2006. g., temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu 100.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan korištenja.

1.1. U skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, predmetnim Ugovorom u čl. 2., određena je promjenjiva kamatna stopa u visini od 4,5 % godišnje.

1.2. Temeljem čl. 7. Ugovora, predmetni kredit je otplaćivan u jednakim mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan plaćanja, a prema Otplatnom planu koji je uručen korisniku kredita, ovdje tužitelju, po isplati kredita.

1.3. Prvi anuitet dospio je na naplatu dana 01. kolovoza 2006 g., a kredit je otplaćen u cijelosti dana 15. siječnja 2015. g.

1.4. Tužitelj podnosi ovu tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu.

1.5. U tužbi navodi da je tužitelj već podnio tužbu kod Općinskog suda u Koprivnici pod brojem P-301/2019 radi utvrđenja ništetnosti Ugovorne odredbe iz čl. 2. Ugovora o kreditu koja se odnosi na Ugovornu kamatnu stopu.

1.6. Navodi da je revizijskom odlukom VSRH br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. valutna klauzula proglašena ništetnom za svih osam banaka te je po tom pitanju Vrhovni sud zauzeo svoj stav o nedopuštenoj primjeni valutne klauzule kroz kolektivni spor. To tužitelj podnio ovu tužbu jer ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti ugovorene valutne klauzule iz čl. 7. Ugovora o kreditu te isplatu pretplaćenih novčanih iznosa i po tom osnovu.

1.7. Predmetni Ugovor o kreditu broj: 7103145287 također je sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale.

1.8. Kako je ugovaranjem valutne klauzule u CHF prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu kreditor propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovore i u svezi zaključenja Ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama Ugovornih stranaka kao i zbog činjenice da je kreditor valutnu klauzulu Ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi to je navedena Ugovorna odredba ništava. Navodi da sud EU zauzeo je stav da ako je ništetna valuta kredita da je u tom slučaju ništetan i sam Ugovor o kreditu.

1.9. O nepoštenim odredbama u potrošačkim Ugovorima postoji Direktiva EU-93/13 od 05. travnja 1993. godine.

1.10. Navodi da je svrha valutne klauzule bile zaštititi vjerovnika od gubitka vrijednosti novca, a HNB je monetarnom politikom štitio tečaj kune u odnosu na EUR, to je tijekom otplatnog perioda spornog Ugovora došlo do aprecijacije CHF koji je porastao u odnosu na EUR, a to se odrazilo na tečaj kune u odnosu na CHF iako je kuna u odnosu na EUR ostala u istom odnosu.

1.11. Banka kao trgovac u ovome konkretnom pravnom poslu raspolaganja ne informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF dok s druge strane tužitelj kao potrošač nije imao mogućnost niti kapaciteta a uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz tog proistekle.

1.12. Banka je sporni "kreditni proizvod" sa valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji, a što je tužitelj u dobroj vjeri, zbog nedovoljne informiranosti i neznanja prihvatio.

1.13. Kredit je bio potrošaču ovdje tužitelju u pisano obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je normirana glavnica i uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač dobio informiranu odluku. Ove obveze proizlaze iz Zakona o kreditnim institucijama, a danas je regulirana odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je zamijenio odredbe zakona o zaštiti potrošača 74-77 koje su donošenjem ZPK stavljene izvan snage.

1.14. Na ovakvo ponašanje u poslovnoj praksi kredit je obvezan samim načelima obveznog prava, a to su načela: savjesnosti i poštenja, dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti, prestacija, sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

1.15. Stjecanje ekstra profita, do kojeg je kreditor došao kombinacijom valutne klauzule u CHF te promjenjive kamatne stope koja je Ugovorena protivno Zakonu da bi tijekom otplatnog perioda i bez provjerljivih parametara isključivo rasla nije dopušteno potrošačkim kreditima.

1.16. Poziva se na odredbu VSRH Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. godine. Navodi da se pozivajući na stav VSRH o direktno učinku kolektivne presude na individualne parice u pogledu dokazivanja nedopuštenih i nepoštenih Ugovornih odredbi, tužitelj ima pravi interes i osnov za podnošenje ove tužbe.

1.17. Tužitelj je prije podnošenja tužbe izvršio okvirni obračun preplaćenih iznosa s osnova ništetosti Ugovorne odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu te je utvrđeno da je tužitelj pretplatio novčani iznos od 17.178,32 EUR / 129.430,02 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani iz razloga što je nastupila zastara potraživanja tužitelja. Da utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi ne mogu se primijeniti na konkretan predmet. Tuženik navodi da nema mjesta vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine, a kamoli izravnoj primjeni navedene presude.

2.1. Navodi da je korisnik kredita bio upoznat s valutni rizikom i to je jasno navedeni u čl. 1. Ugovora, kao i u čl. 23.r. Ugovora gdje se navodi (pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa za vrijeme postojanja… Ovoga Ugovora) da je valutna klauzula izrekom zakonom dopuštena, legitimna Ugovorna odredba. Nakon što je valjano Ugovorena on ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja Ugovornog odnosa.

2.2. Banka nije znala niti mogla / morala znati za rast tečaja. Prilikom sklapanja Ugovora banka je pružila sve potrebne informacije. Što se tiče informacije kako HNB štiti tečaj kn prema EUR da se radi o javno dostupnoj informaciji u niz novinskih članaka tijekom 2005. godine, te je na istu upozorio tadašnji Vice guverner HNB-a HČ prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru.

2.3. U odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nije dokazao da je potrošač.

2.4. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

3. U svrhu dokaza pročitana je tužba, preslika ugovora o kreditu br. 7103145287 od 5. lipnja 2006., prijepis knjigovodstvene kartice sa specifikacijom uplata, kamatnim stopama i tečajnim razlikama, uvid u otplatni plan prema ugovoru o kreditu, dodatak ugovora o namjenskom kreditu br. 7103145287 od 05. lipnja 2006. (list 9-15), koji je ovjeren po javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz [adresa], br. Ov-390/2006., uvid u sudsku praksu, saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokaza, pročitani su podnesci stranaka, odgovor na tužbu s prilozima, priložena presuda, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po Nataliji Jambrečić, očitovanje na prigovore, saslušana je vještakinja.

4. Na temelju analize izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, sud je presudio kao u izreci presude.

5. U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od br. 7103145287 od 5. lipnja 2006., sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora i to odredbi Ugovora u dijelu koja je vezana uz isplatu anuiteta za CHF.

6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o namjenskom kreditu (dalje: Ugovor) od broj 7103145287 od 5. lipnja 2006 (list 9-17) koji je solemniziran po javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz [adresa], od 06. lipnja 2006. broj OU-390/2006 kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje novčani iznos od 100.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita te je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i način utvrđen ovim Ugovorom (čl. 1.) Ugovorena je kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odredbi banke o kreditiranju građana, a koja u vrijeme zaključenja ovog Ugovora iznosi 4,50 % (čl. 2).

7. Nesporno je da je rok otplate kredita 144 mjeseci, jednakih mjesečnih anuiteta, računajući od dana prijenosa kredita u otplati, time da prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kreditora u otplatu, a anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počev do dana dospijeća prvog anuiteta. (čl. 3.)

7.1. Prema odredbi čl. 7. Ugovora stranke su Ugovorile da će korisnik kredita otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 895,56 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamate stope važeće na dan sklapanja ovoga Ugovora.

8. Između stranaka je nesporno da je kod Općinskog suda u Koprivnici pravomoćno dovršen predmet P-301/2019 radi utvrđenja ništetnosti i isplate pretplaćenog iznosa s osnove ništetne promjene kamatne stope.

9. Ovaj sud smatra da tužitelj ima pravni interes na tužbu za utvrđenje u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a iako je kredit otplaćen u cijelosti 15. lipnja 2015.

10. Između stranaka sporno je da li su u ovom konkretnom slučaju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za CHF protivne pozitivnim propisima RH odnosno jesu li iste ništetne a posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu razlike visine anuiteta zbog koje je došlo do promjena tečaja u odnosu na HRK. 11. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

12. Ugovor o kreditu br. 7103145287 od 5. lipnja 2006., na pitanje ništetnosti primjenjuju se odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03).

13. Odredbom čl. 81. st. 2 i 3. ZZP-a, tada važećeg u sklapanju Ugovora bilo je propisano da se Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

14. Odredbom č. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 97/07) uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim Ugovorima.

15. U čl. 97. ZPP-a (NN 79/07) određuje pojedine Ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

16. Ugovore odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u ovom konkretnom slučaju.

17. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03), "potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

18. Iskazom tužitelja utvrđeno je da je realizirao kredit kod Zagrebačke banke i bio njezin klijent te 2006. godine, a i sada u istoj banci prima plaću. Kredit je realiziran za izgradnju obiteljske kuće u kojoj živi i danas tj. 14.10.2024. u vrijeme kad je dao svoj iskaz, sa svojom obitelji. U svome iskazu navodi da se nije obavljana nikakva poslovna djelatnost niti se obavlja bila od strane njega osobno i člana njegove obitelji. Da je kredit otplaćen u cijelosti, a njegova supruga je sudužnik. Tužitelj nije vlasnik obrta te ne obavlja nikakvu poslovnu djelatnost.

19. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu za kupnju br. 7103145287 od 5. lipnja 2006. utvrđeno je da u čl. 6. Ugovora, namjena kredita bila refinanciranje i dovršenje stambenog objekta. Čl. 12. Ugovora o namjenskom kreditu stranke su Ugovorile radi osiguranja tražbine kreditora zasnivanje založnog prava na nekretninama koje dolaze upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

20. Sud je zaključio da su tužitelj, kao fizička osoba, i tuženik zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirao u svrhu refinanciranje i dovršenje stambenog objekta, za osobne potrebe, dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno, odnosno nije dokazao da bi tužitelj sklopio Ugovor u okviru svoje poslovne djelatnosti, odnosno da nema status potrošača.

21. Iz sadržaja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je u tužbi udruge Potrošač-Hrvatski savez udruge za zaštite potrošača protiv 8 poslovnih banaka, među kojima je i tuženik odlučeno na način kako je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 77/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

22. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u navedenom dijelu potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g. 23. Ovaj sud je vezan za utvrđenje sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača sukladno odredbi čl. 502.c. U navedenim presudama je utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) iste su ništetne.

24. Sukladno odredbi čl. 138a Zakona o Zaštiti potrošača Narodne Novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 odnosno odredbi (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine 41/14). Predmetne presude obvezujuće su u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu kaluzulu u CHF.

25. Tužitelj u svome iskazu navodi da je po zanimanju ekonomista i da mu je jasno što znači riječ valuta, međutim nije bio svjestan da bi došlo do rasta valutne klauzule. Što se tiče rizika iz njegova iskaza sud doznaje da u ono vrijeme kad je realizirao kredit nije bio upozoren na bilo kakav rizik jer ga nije niti bilo. Da 2006. godine kredit u CHF je bio najpovoljniji kredit. Načelno da nije mogao utjecati na sam sadržaj Ugovora. Početna otplata kredita bila je 4.400,00 kn, a dosegla je do 6.700,00 kn do 6.800,00 kn mjesečno. Priznaje da je dobivao na svoju adresu obavijesti o visini rata. Da mu nije bila ponuđena niti jedna druga valuta osim u CHF te je ponovno napomenuo da su u to vrijeme bili najpovoljniji kredit u CHF. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je otplaćivao kredit na način da mu se ustezalo od njegove plaće.

26. Razgledavanjem Ugovora br. 7103145287 od 5. lipnja 2006., godine (list 9-17) utvrđeno je da je riječ o tipskom Ugovoru koji je u naprijed sastavljen.

27. Sud je prihvatio iskaz tužitelja da nije primio odgovarajuće obavijesti o naravi i rizicima i posljedicama osporenih Ugovornih odredba.

28. Tuženik je propustio informirati tužitelja kao potrošača o važnim činjenicama kao što su opći rizici vezani za takvu valutu.

29. Ovaj sud smatra da su takve odredbe u Ugovoru u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.

30. Nadalje, sud je utvrdio da je ugovorna odredba u valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 7., Ugovora u kojem je iskazana u valuti CHF, a koja glasi:

" Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 895,56 CHF, obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora” je nepoštena i da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom Ugovoru. Položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio je "slabiji" a kako je tužitelj pristupio sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi i u odnosu na valutnu klauzulu tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentiralo te je iskoristio nestručnost tužitelja na način da je unaprijed formuliran u standardnom Ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati.

31. Ovaj sud smatra da tuženik mora dokazati da je tuženik kao potrošač faktički mogao utjecati na sporni sadržaj odredbe Ugovora o kreditu od 7103145287 od 5. lipnja 2006., godine.

32. S obzirom da su odredbe Ugovora gore u članku 7. Ugovora o namjenskom kreditu br. 7103145287 od 5. lipnja 2006., u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, sud je utvrdio njihovu ništetnost kako je presuđeno u točki I. izreke presude.

33. Utvrđenje nepoštenosti Ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za cilj ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedenih odredbi nije niti bilo. (Sud EU spojeni predmeti C- 154/2015, C-307/2015, C-308/2015.)

34. Ovaj sud smatra da na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužiteljice kada je postupanjem tuženika preplaćen i naplaćen zatraženi iznos. 35. Ovaj sud smatra da kako se u ovom konkretnom slučaju radi o namjenskom kreditu – stambenom kreditu, te se presuda "Potrošač" primjenjuje i na takvu vrstu Ugovora budući da se radi o potrošačkom Ugovoru. U tom smislu odlučeno je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-221/2018-11 od 3. rujna 2019.

36. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

37. Provedeno je financijsko vještačenje po Nataliji Jambrečić mag. oec. stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije, koje je određeno rješenjem ovoga suda posl. br. P-652/2019-11 od 22. kolovoza 2022. godine.

38. Zadatak je bio vještaka da na temelju dokumentacije koja prileži u spisu izvrši obračun koliko je više plaćeno s osnova povrata kredita temeljem navedenog Ugovora zbog promjene promjene tečaja CHF u odnosu na kunu. Dana 13. rujna 2022. zaprimljen je nalaz i mišljenje sudskog vještaka (list 268-280). Sudska vještakinja dostavila je nalaz i mišljenje koliko je više plaćeno zbog promjena kamatne stope te po osnovi promjene tečaja. Tako vještakinja navodi da po osnovi promjene katne stope više je plaćeno 45.407,44 kn, te po osnovi promjene tečaja CHF da je više plaćeno 15.114.,83 EUR / 113.882,66 kn.

39. Tužitelj naveo je pismenim podneskom od 16.09.2022. (list 285) da sud pozove vještakinju na dopunu nalaza i mišljenja kojom svaki pojedinačni mjesečni iznos iskazati razdvojeno po osnovi tečaja, a posebno po osnovi kamatne stope.

40. Tuženik pismenim podneskom od 23. rujna 2022. (list 287-293) prigovorio je nalazu i mišljenju navodeći da je vještak pogrešno obračunao razliku anuiteta po osnovi ništetnosti kamatne stope.

41. Sudska vještakinja dana 08. kolovoza 2023 (list 336-340) dostavila je očitovanje na podnesak tužitelja u kojem se osvrnula na vještačenje koje je provedeno po vještakinji Sanji Pernjak u ovosudnom predmetu P-301/2019.

42. Na održanom ročištu dana 10. srpnja 2024. navodi da u cijelosti ostaje kod nalaza od 13.09.2022. godine. Navodi da tim nalazom obračunata je ukupna razlika (promjena kamatne stope i valutna klauzula), više plaćenog po Ugovoru o kreditu. Kasnijom dopunom nalaza po nalogu suda ukupna pretplata odvojena je zasebno na dio koji se odnosi na promjenu kamatne stope i na dio koji se odnosi na promjenu tečaja CHF, a sve u skladu s time da tužitelj u ovome predmetu potražuje samo više plaćeno po osnovi valutne klauzule budući da je više plaćeno po osnovi primjene kamatne stope već presuđeno u drugome predmetu. Da prigovori koje ističe tužitelj proizlazi iz činjenice što je kod utvrđivanja razlike više plaćenog u drugom predmetu došlo do omaške, u kojoj nisu u obzir uzete dva prijevremena povrata glavnice. U svom očitovanju na podnesak tužitelja od 07.08.2023. godine, navodi da ukupno obračunata razlika po obje osnove u mom nalazu iznosi 159.290,10 kn. Ukupna razlika i u drugom predmetu iznosi 159.161,60 kn, iz navedenog proizlazi da njezin obračun i obračun vještakinje u drugom predmetu gotovo identični, a da je do razlike došlo samo u pojedinačnim iznosima. Iz aspekta financijskog vještačenja, a imajući u vidu prethodnu presudu smatra da bi utvrđivanje iznosa koji otpada na valutnu klauzulu u ovome konkretnom predmetu trebao postaviti na način da se od ukupne razlike oduzme iznos koji je do sada već presuđen tužitelju.

42.1. Nadalje da u odnosu na prigovor tuženika iz podneska od 14.10.2023. navodi da je točno da nije izrijekom navodila datume i iznose prijevremenog povrata glavnice, međutim iz samog izračuna je vidljivo da su oni uzeti u obzir, jer matematički i suštinski na taj datum tuženik je dospjelo upravo onaj iznos glavnice koji je tužitelj platio, s toga je matematički iznos po svakoj promjeni (07.01.2013., 20.12.2010.), jednak nuli. Navedeno ne utječe na konačan iznos razlike iskazan u zaključku.

42.2. Nastavno na prigovor da su pogrešno iskazane uplate za pojedine mjesece dopušta mogućnost da je došlo do omaške, ali ne u iznosu koji bi značajno utjecao na konačni iznos razlike.

43. Sudska vještakinja dana 02. rujna 2024. dostavila je drugu dopunu nalaza u kojem je trebala dostaviti mišljenje na način da se od ukupno utvrđene pretplate od strane tužitelja koja su kod oba vještaka utvrđena u gotovo identičnom iznosu oduzme pretplata koja je utvrđena u pravomoćno dovršenom postupku Općinskog suda u

43.1. Vještakinja u zaključku navodi da se mijenja zaključak iz Nalaza od 07. veljače 2023. godine i izmijenjeni glasi: Izračunati razliku između iznosa koje je tužitelj naplatio na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. Također, izračunati razliku iznose koje je tužitelj platio zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate (korištenja) kredita. Potrebno je primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila na dan isplate kredita (4,50% godišnje) i tečaj CHF na dan stavljanja kredita u korištenje. U izračun je potrebno uvrstiti i razdoblja kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita i kada je kamatna stopa bila niža od kamatne stope koja je vrijedila na dan zaključenja Ugovora. Izračun izraditi na način da se od ukupno utvrđene preplate iz točke 1. Zaključka nalaza oduzme preplata po osnovi promjene kamatne stope utvrđena u pravomoćnoj presudi OS Koprivnica u

43.2. Tužitelj je tuženoj zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora (4,50%) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita više platio 21.141,43 EUR (159.290,10 kuna).

43.3. Od iznosa 21.141,43 EUR: Iznos od 3.838,15 EUR (28.918,57 kuna) odnosi se na promjenu kamatne stope, i za tu razliku je već donesena pravomoćna presuda OS Koprivnica u predmetu P-301/2019, iznos od 17.303,28 EUR (130.371,53 kuna) odnosi se na promjenu tečaja CHF (valutna klauzula) i predmet je ovog postupka, razlika od 17.303,28 EUR - samo promjena tečaja CHF (valutna klauzula), iskazana u pojedinačnim mjesečnim iznosima kako je pobliže navedeno u zaključku (list 377-378).

43.4. Tužitelj je prihvatio drugu dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje u cijelosti te je specificirao svoje potraživanje na način da potražuje iznos od 17.303,28 EUR s osnova više plaćenog VALUTE sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni novčani iznos.

43.5. Tuženik prigovorio je dopuni nalaza i mišljenja (list 385) iz razloga što je vještak tečajnu razliku obračunao na način da je od stvarnog kunskog anuiteta oduzimao stvarni anuitet u CHF-u po inicijalnom tečaju 1 CHF = 4,658243 HRK. Također, iz razloga što vještak nije ispravno prikazao anuitet u 06/2010 (vještak: 4.060,08 HRK; banka: 5.060,08 HRK) te dolazi do različite primjene tečajeva u 04/2013.

44. Dana 10. listopada 2024. godine, vještakinja se pismeno očitovala na podnesak tuženika i to na drugu dopunu nalaza na način, a vezano za obračun tečajne razlike te navodi:

- Za utvrđivanje početnog tečaja (tečaja na dan isplate) korišten je podatak iz knjigovodstvene kartice tuženika, te je utvrđeno da je isti iznosio 4,658243, što tuženik ne osporava

- U Nalazu je izračunata razlika anuiteta na način da je izvršena usporedba anuiteta obračunatog po početnim parametrima (kamatna stopa 4,50%, tečaj CHF 4,658243) i stvarno izvršenih uplata tužitelja (ukupna razlika po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF)

- U II Dopuni Nalaza je od te ukupne razlike samo oduzeta preplata po osnovi promjene kamatne stope utvrđena u pravomoćnoj presudi OS Koprivnica u

- U II Dopuni Nalaza nisu vršena nikakva preračunavanja, već sam samo postupila po nalogu suda, a to je bilo da se od ukupne razlike oduzme iznos razlike priznat u pravomoćnoj presudi OS Koprivnica u predmetu P-301/2019 i na taj način dobije samo iznos preplate po osnovi promjene tečaja CHF (valutna klauzula)

- U Nalazu se ne navode iznosi koje ističe tuženiku svom podnesku (vještak: 4.060,08 HRK; banka 5.060,08 HRK) niti u 06/2010 niti u 04/2013, niti su ti iznosi anuiteta obračunati i prikazani u bilo kojem mjesecu u ovom predmetu, stoga je njeno mišljenje da se omaškom ovaj prigovor odnosi na neki drugi predmet.

45. Sudska vještakinja na ročištu glavne rasprave dana 03. prosinca 2024. godine ostala je u cijelosti kod nalaza i druge dopune nalaza od 02.09.2024. kojom je prva dopuna nalaza od 07. veljače 2023. stavljena izvan snage te kod pisanog očitovanja na prigovor tuženika od 10. listopada 2024. Na održanom ročištu pun. tuženika nije postavio upit vještakinji vezano za "neispravno prikazane anuitete" za koje vještakinja je navela da je vjerojatno riječ o omašci.

46. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao i drugu dopunu nalaza i mišljenja, a na ročištu glavne rasprave 03. prosinca 2024. nijedna od stranaka nije imala pitanja za vještaka radi eventualnog otklanjanja bilo kakve nejasnoće u provedenom vještačenju.

47. Između stranaka sporno je da li postoji zastara potraživanja tužitelja.

48. Primjenom odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a vezano uz odredbe čl. 502.a do 502. h. ZPP kojim je reguliran institut podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a ponovno je počela teći od dana pravomoćnosti odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetu posl. br. P-1401/12 u dijelu gdje je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. rokovi zastare počeli su ponovno teći od tih datuma.

49. Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH VSRH broj 3. od 31. siječnja 2022., poslovni broj Suv-IV-33/2022-2.

50. Ovaj sud utvrđuje da je neosnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanje na više plaćeno zbog ništetne odredbe po valutnoj klauzuli obzirom na dan podnošenja tužbe tj. 14. studenog 2019. godine i početak roka zastare 14. lipnja 2018. jer nije prošlo 5 godina. (čl. 225 ZOO.)

51. Vraćanje se vrši po pravilima po stjecanju bez osnove, te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO.

52. Sukladno odredbi 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti Ugovora, svaka stranka dužna je vratiti drugoj sve što je primila. U slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

53. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

54. S obzirom na sve navedeno, sud je tuženiku naložio da tužitelju vrati novčane iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu od 17.303,28 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od svake isplate pojedinog anuiteta.

55. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka pa do konačne isplate sukladno odredbi čl. 1115 ZOO. Tuženik je nepošten jer je u trenutku sklapanja Ugovora morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima budući da se radi o Ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti. ( kamatna stopa određena je čl. 29. st. 2. ZOO).

56. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

57. Sud o troškovima (VPS 17.303,28 EUR) tužitelja odlučio je u smislu odredbe 154. st. 1. i 155. ZPP-a. sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 -dalje Tbr.), primjenom Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 9. t. 3., sastav tužbe (Tbr. 7. t.1.) u iznosu od 500,00 EUR, zastupanje na ročištu (Tbr. 9. t.5.) dana 13.01.2021. g. u iznosu od 125,00 EUR, zastupanje na ročištu (Tbr. 9. t.2.) dana 16.05.2022. g. u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska (Tbr. 8. t.1.) od 16.09.2022. g. u iznosu od 500,00 EUR, sastav podneska (Tbr. 8. t.1.) od 15.02.2023. g. u iznosu od 500,00 EUR, sastav podneska (Tbr. 8. t.1.) od 08.09.2023. g. u iznosu od 500,00 EUR, zastupanje na ročištu (Tbr. 9. t.1.) od 10.07.2024. g. u iznosu od 500,00 EUR, sastav podneska (Tbr. 8. t.1.) od 23.09.2024. g. u iznosu od 500,00 EUR, zastupanje na ročištu (Tbr. 9. t.1.) od 14.10.2024. g. u iznosu od 500,00 EUR, zastupanje na ročištu (Tbr. 9. t.1.) od 03.12.2024. g. u iznosu od 500,00 EUR, objava presude (Tbr. 9. t.3.) u iznosu od 100,00 EUR, ukupno 4.475,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.118,75 EUR, ukupno 5.593,75 EUR, predujam za vještaka u iznosu od 331,81€ + 166,25 EUR, sveukupno 6,091,81 EUR.

58. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi za sastav podneska od 19. studenog 2019. g. u iznos od 500,00 EUR prijedlog koji se odnosi na sastav prijedloga, sastav podneska od 30. rujna 2022. g. u iznosu od 500,00 EUR, da sud pozove vještakinju radi ponovne dopune nalaza, sveukupno 1.000,00 EUR, uvećano za PDV iz razloga što nisu bili nužni za vođenje ovoga postupka, čl. 155. ZPP-a, s toga je valjalo odbiti tužitelja s preostalim zahtjevom za naknadu troškova.

59. Na dosuđeni iznos troškova od 6,091,81 EUR, tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 19. prosinca 2024. pa do isplate (čl. 30. Ovršni zakon (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24). i čl. 29. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

60. Temeljem navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.

Koprivnici, 19. prosinca 2024. godine.

Sutkinja:

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Sonja Dušić Poljak

2. Odvjetnica Margita Kiš Kapetanović