REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-675/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja SĐ, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Soblinec, Krapinska ulica 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Hajdek, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika: ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalo, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 120,62 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnom postupka u iznosu od 62,50 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 2024. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. travnja 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je 8. rujna 2023. u prometnoj nezgodi oštećeno motorno vozilo marke i tipa VW Caddy, reg. ozn. [registarska oznaka], vlasništvo PĐ iz [adresa], a koju štetu je u obvezi platiti tuženik kao odgovorni osiguratelj.

Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika, koju isti ima ugovorenu kod tuženika.

Ističe da je tužitelj izvršio popravak navedenog vozila te je oštećenom PĐ ispostavio račun br. 376/P1/1 od dana 14. studenog 2023 na iznos od 2.259,83 eura (PDV uključen).

Nadalje pojašnjava da je tuženik temeljem Izjave i Punomoći od dana 12. listopada 2023., kojom je oštećeni PĐ dao suglasnost da se troškovi popravka predmetnog vozila isplate izravno na račun tužitelja, tuženik je izvršio isplatu iznosa od 2.139,21 eura na koji je procijenio štetu na vozilu, umjesto iznosa od 2.259,83 eura koliko su iznosili troškovi popravka oštećenog vozila, dok je za preostali iznos do onog iz računa (120,62 eura), navedeno da predstavlja razliku u visini cijene rada limara i lakirera koji oni priznaju i one koje naplaćuje tužitelj. PĐ je svoju tražbinu u visini od 2.259,83 eura, ustupio tužitelju.

Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 2.139,21 eura kuna po računu, međutim nije platio iznos od 120,62 eura, te nije u potpunosti nadoknadio štetu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, te tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da je u nezgodi oštećeno motorno vozilo, a tuženik osporava odgovornost za štetu, te ističe da tužitelj za svoje činjenične navode ne dostavlja, niti predlaže nikakvih dokaza, pa se predlaže sudu da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza.

Osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja navodeći da ne bi trebalo biti sporno da je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Tuženik ističe kako ne određuje cijenu sata rada niti jednog pružatelja usluga servisa/lakirera vozila već svoje odluke donosi i upućuje isključivo oštećenim osobama/vlasnicima vozila sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima i drugim pozitivnom propisanima kojima se uređuje pitanje naknade štete. Smatra da su pri tome oštećene osobe (u ovim slučajevima vlasnici oštećenih vozila) prilikom ostvarivanja prava na naknadu štete dužne se pridržavati općih načela obveznog prava, i to :

- sukladno čl. 8 Zakona o obveznim odnosima uspregnuti se od postupaka kojima bi mogli nanijeti štetu;

- sukladno čl. 10 st. 3 istog Zakona u ostvarivanju svojih prava suzdržati se od postupaka kojima bi se otežalo ispunjenje obveze naknade štete,

a što u ovom slučaju predstavlja odabir sanacije popravka predmetne štete na vozilu u servisu tužitelja sa cijenama sata rada koje su znatno više od tržišnih cijena ostalih neovisnih auto servisa.

Tuženik je sukladno odredbi čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima isplatio iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i sukladno čl. 1092. st. 1. istog zakona odbilo zahtjeve za naknadom štete preko tržišnih cijena radnog sata jer je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u drugim jednako kvalitetnim neovisnim serviserima na području prebivališta tužitelja.

Slijedom navedenog, tuženik smatra da je tužiteljevo potraživanje u cijelosti neosnovano.

3. Podnescima od 9. srpnja 2024. i 30. rujna 2024, koje je sud uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZPP), tužitelj se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu, navodeći, u bitnome, da se generalno protivi svim navodima tuženika iz istih, kao potpuno pravno neosnovanim.

4. Sud je sukladno čl. 220. ZPP-a, izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, ostale predložene dokaze sud nije provodio obzirom iste ne smatra važnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, tužbeni zahtjev utvrđen je u cijelosti osnovanim.

6. Iz dokumentacije u spisu proizlazi, a osobito iz izvida štete tuženika (u kojem je naveden točan datum štetnog događaja-prometne nezgode, zatim oštećenikova registracijska oznaka vozila, vrsta automobila, kao i njegovo ime i prezime), kako je ŠĐ u prometnoj nezgodi 8. rujna 2023. oštećeno vozilo, marke i tipa VW Caddy, reg. ozn. [registarska oznaka].

Radove popravka vozila izveo je tužitelj. Tužitelj je za popravak vozila oštećenom ŠĐ izdao račun br. 376/P1/1 od dana 14. studenog 2023 na iznos od 2.259,83 eura (PDV uključen).

Iz navedenog proizlazi pasivna legitimacija tuženika i osnova nastanka štete koju je tuženik sukladno polici obveznog osiguranja štetnika prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22), te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) dužan nadoknaditi tužitelju.

7. Vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o ustupanju tražbine kojim je oštećenik PĐ svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 2.259,83 eura ustupio tužitelju. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za limarske lakirerske radove na vozilu kategorije M1 u iznosu od 33,20 eura+PDV po satu, a ne u iznosu od 18,58 eura+PDV po satu, (tuženik sam, u dopisu od 14. studenog 2023. navodi da je priznao cijenu sata rada u iznosu od 18,58 eura+PDV, a i punomoćnik tuženika na ročištu od 15. studenog 2024. navodi da je u odnosu na visinu računa tužitelja sporna samo cijena sata rada), koju je tuženik platio oštećeniku, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 120,62 eura. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

8. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

9. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 9. studenog 2023. proizlazi da je oštećenik PĐ podnio zahtjev prije tog dana, no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (20. studenog 2023.), o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

10. U odnosu na osporavanje pasivne legitimacije od strane tuženika, treba navesti da iz dopisa tuženika od 14. studenog 2023. (list 11 spisa) proizlazi da tuženik ne spori nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, odgovornost, odnosno osnov štete koju tužbom potražuje tužitelj, niti uzročno posljedičnu vezu između štete i štetnog događaja, već samo cijenu rada sata tužitelja, te je ponudio, i u konačnici isplatio iznos od 2.139,21 eura, pa je stoga ovaj sud tuženikova osporavanja elemenata odgovornosti za naknadu štete u odgovoru na tužbu, ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

11. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu br. 376/P1/1, odnosno po cijeni radnog sata za limarske lakirerske radove na vozilu kategorije M1 u iznosu od 33,20 eura+PDV po satu, a ne u iznosu od 18,58 eura+PDV po satu, koje cijene priznaje tuženik, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

12. Iz računa tužitelja broj br. 376/P1/1 proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila marke i tipa VW Caddy, reg. ozn. [registarska oznaka], vlasništvo PĐ iz [adresa], te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 219,12 eura uvećano za PDV, te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 6,6 radnih sati na popravku, upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 33,20 eura+PDV dok je tuženik obračunao cijenu sata rada u iznosu od 18,58 eura+PDV.

13. Iz Cjenika tužitelja, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat rada na vozilu kategorije M1po cijeni od 33,20 eura+PDV.

14. Nadalje, tužitelj je i oštećenom ŠĐ fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima.

15. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u blizini mjesta njegovog prebivališta, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO- a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

16. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

17. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da u svom poslovanju obračunava na računima PDV svim klijentima kojima pruža usluge.

18. Oštećenik PĐ je bio dužan platiti i PDV tužitelju radi popravka vozila pa i iznos PDV-a predstavlja štetu koja mu je nastala sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a jer je i za taj iznos umanjena njegova imovina.

20. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

21. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7. t. 8. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, dok se za preostali zatraženi trošak postupka u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV odbija kao neosnovan sukladno vrijednosti predmeta spora. Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troška za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 eura (članak 1. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama - ''Narodne novine'' broj 118/18., dalje: ZSP, u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - ''Narodne novine'' broj NN 37/2023., dalje: Uredba te u vezi s odredbom članka 7. ZSP-a), i troška za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eura (Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe).

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. i III. izreke presude.

22. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

Sudac:

Iva Buljan

Viši sudski savjetnik:

Domagoj Klinžić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1) tužitelju po pun. na roč uz pristojba za presudu

2) tuženiku po pun. na ročištu

3) kal