Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Povrv-6/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji toga suda Gordani Kliček-Horvat, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg zemljišnoknjižnog sudskog savjetnika-specijalista NH, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća Pag d.o.o., OIB: 13973013461, Ul. braće Fabijanića 1, Pag, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina, protiv tuženice DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 5. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ane Čopor, odvjetnice iz Varaždina i punomoćnice tuženika Jasmine Vukalović, odvjetnice u OD, te objave presude 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u odnosu na tuženicu NHI platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar od dana 4. listopada 2022.g., pod posl.br. Ovrv-7403/2022 u cijelosti.
II. Nalaže se tužitelju Čistoća Pag d.o.o. da plati tuženici DH trošak ovog postupka u iznosu od 138,27 Eur (slovima: sto trideset osam eura i dvadeset sedam centi), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je prvotno podnio protiv ovršenika GH i NHI prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku Nadi Šagi-Belcar iz Ivanca tražeći isplatu iznosa od ukupno 128,82 Eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji trošak se odnosi na troškove zbrinjavanja otpada iz nekretnine tuženika koja se nalazi na adresi [adresa], otok [adresa], specificirano po mjesecima. Javni bilježnik je usvojio navedeni prijedlog te i donio rješenje o ovrsi broj Ovrv-7403/2022 dana 4. listopada 2022.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženica DH je podnijela prigovor u kojem prigovoru navodi da nekretnina za koju ovrhovoditelj vrši uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i koju označava kao komunalnu uslugu za razdoblje od listopada 2021.g. do lipnja 2022.g. nosi oznaku čkbr. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa] i dvorište sa 255 m2 (stambena zgrada sa 72 m2 i dvorište sa 183 m2), upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da 2.-ovršenica ima za prikupljanje miješanog komunalnog otpada jedan spremnik od 120 litara za cijelu predmetnu nekretninu (neovisno o etažnom vlasništvu na kojem je upisano isto vlasništvo kao i na cijeloj nekretnini). Prema navodima ovršenice odredbom članka 33. st. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom propisano je da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika. Obzirom na navedeno, 2. -ovršenica u cijelosti osporava tražbinu ovrhovoditelja koju isti obračunava kao naknadu za pružanje javne usluge za „tri apartmana ovršenice“ jer ista naknada nije obračunata u skladu sa zakonskim propisima niti u skladu sa stvarnim volumenom spremnika kojim 2. -ovršenica raspolaže i to kako u razdoblju kada ovrhovoditelj obračunava samo minimalnu cijenu javne usluge tako i u razdoblju kada ovrhovoditelj obračunava povećanu cijenu (preko ljetnih mjeseci). Ovršenica navodi da u vezi pravilnosti / nepravilnosti i neosnovanosti načina obračuna naknade javne usluge ovrhovoditelja kako ju isti pogrešno i bez pravnog osnova obračunava 2.- ovršenici, te da osim u postupku Općinskog suda u Varaždinu broj Povrv-143/2019, svoje pravno stajalište je zauzeo i Općinski sud u Varaždinu u parničnom predmetu koji se vodio između istih stranaka pod brojem Povrv-160/2020 i to u pravomoćnoj presudi broj Povrv-160/2020-9 od dana 11. lipnja 2021.g..
3. Nakon istaknutog prigovora javni bilježnik je dostavila predmet ovome sudu na daljnji postupak te je ovaj sud donio rješenje broj 27 Povrv-6/2023-2 od 3. ožujka 2023. u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-7403/2022 dana 4. listopada 2022 stavljen van snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene ovršne radnje, te je odredio nastavak postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U podnesku od 27. ožujka 2023. je tužitelj pojasnio kako je predmetnim rješenjem o ovrsi tuženoj i GH kao upisanim korisnicima usluge naloženo razmjerno plaćanje iznosa glavnice od 667,76 kn s pripadajućim kamatama, te troškovima ovrhe, koje potraživanje tužitelja odnosi se na neplaćene mjesečne račune javnu uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada za objekt na otoku [adresa], za razdoblje od listopada 2021. pa do lipnja 2022., odnosno na neplaćene mjesečne račune za komunalne usluge izdane za korisnika 050223 što je razvidno iz vjerodostojne isprave u prilogu i da je cijena obračunata skladno Cjeniku na snazi na koji cjenik suglasnost daje jedinica lokalne samouprave, a sva je to javno dostupno i na web stranici društva kao i u poslovnim prostorijama tužitelja, a tužitelj ih dostavlja u spis. U odnosu na navedene uplate ističe se kako su iste knjižene na šifru korisnika 50224 sukladno upisu plaćanja na izvodima banke kako je to navedeno u opisu plaćanja. Po šifri 50223 nije izvršena niti jedna uplata, što se vidi iz financijskih kartica na dan 23.03.2023..Nadalje, tužitelj pojašnjava da su ovršenici upisani kao korisnici tri apartmana koji se nalaze u istoj stambenoj zgradi koja je etažirana, te da svaki od tih apartmana predstavlja samostalnu uporabnu jedinicu sa samostalnim brojilom za vodu i struju pa se tako navedeni apartmani vode i kod tužitelja, i to pod tri različite šifre, te da potraživanje iz ovog predmeta se odnosi se šifru korisnika 050223. Tužitelj je naveo da još jednom ističe kako je odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 94/13 i 73/17) utvrđen sustav gospodarenja otpadom, načela, ciljevi i način gospodarenja otpadom, na temelju č1. 29 istog zakona donijeta je odredba o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine br. 50/17). Pružena usluga tužitelja je javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i bio razgradivog komunalnog otpada i smatra se uslugom od općeg interesa, a korisnici te usluge sukladno odredbama st.1. čl. 30. Zakona na području pružanja javne usluge su vlasnici nekretnine, odnosno vlasnici posebnog dijela nekretnine i korisnici nekretnine, što su u konkretnom predmetu tuženi. Nadalje, odredbama čl. 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, te čl. 18. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom propisani su troškovi koji ulaze u cijenu minimalne usluge, a obračun je izvršen na temelju podataka navedenih u Izjavi o načinu korištenja javne usluge, te Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Grada Paga. Na temelju Zakona o održivom gospodarenju otpadom, Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom davatelj javne usluge ovdje tužitelj dužan je obračunati troškove rada za funkcioniranje Društva ovdje tužitelja sukladno proizvedenoj količini miješanog komunalnog otpada i raspodijeliti ih na svaku kategoriju korisnika javne usluge sukladno njegovu udjelu. Tuženici kao građani s privremenim boravištem na području grada [adresa] plaćaju cijenu minimalne javne usluge za sva godišnja obračunska razdoblja, a sve sukladno Odluci grada [adresa], a ista se uvećava za broj gostiju/postelja za mjesece lipanj, srpanj i kolovoz. Tuženi su tako u obvezi plaćati cijenu minimalne javne usluge za sva tri apartmana koje cijene ovise o površini objekta/apartmana prema kojoj se određuje predviđeni broj osoba koje koriste nekretninu, a sukladno tome i volumen spremnika, kao i koeficijent, a umnožak kojih faktora zajedno s jediničnom cijenom definiranoj po litri čine cijenu minimalne javne usluge. Tužitelj je početkom 2018. svim svojim korisnicima uputio nove obrasce Izjave o načinu korištenja usluge, pa tako i tuženima. Izjavu o načinu korištenja usluge (dalje u tekstu: Izjava), a sukladno Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Paga (dalje u tekstu: Odluka) korisnik je dužan dostaviti davatelju usluge kako bi se uskladili podaci. Napominje se da sukladno članku 5. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) sudionici obveznih odnosa dužni su surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima. Tužitelj je početkom 2018. svim svojim korisnicima uputio nove obrasce Izjave o načinu korištenja usluge, pa tako i tuženima. Izjavu o načinu korištenja usluge (dalje u tekstu: Izjava), a sukladno Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Paga (dalje u tekstu: Odluka) korisnik je dužan dostaviti davatelju usluge kako bi se uskladili podaci. U naravi Izjava je obrazac sa dva stupca od kojih je prvi stupac prijedlog podataka Davatelja usluge, a drugi stupac je očitovanje korisnika usluge U prilogu se dostavlja primjerak izjave iz 2018. po kojoj je vršen izračun cijene minimalne javne usluge. Napominje se da sukladno članku 5. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) sudionici obveznih odnosa dužni su surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima.
5. U podnesku od 7. travnja 2023. je tuženica navela da činjenica što je rješenje o ovrsi u odnosu na 1. -ovršnika pravomoćno i ovršno ni na koji način ne anulira opravdanost prigovora i navoda prigovora tuženice, niti ista predstavlja dokaz na okolnost osnovanosti i visine tražbine tužitelja, te kako je tužitelj gore citiranim podneskom smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 333,88 kn / 44,31 eur, to tuženica predlaže da Sud prethodno donese rješenje o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva tužitelja, te da tužitelja obveže da tuženici naknadi prouzročene troškove parničnog postupka (prema zatraženim troškovima u prigovoru od 07. listopada 2022.g.), razmjerno u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženica navodi kako tvrdnje tužitelja u pogledu “knjiženja” uplata tuženice na različite šifre korisnika je također irelevantno, jer tuženica nema saznanja niti bi trebala imati saznanja na koji način tužitelj “knjiži” uplate koja ona vrši sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Varaždinu broj Povrv-143/2019, a koja presuda je, dakle i potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci broj 17 Gž-364/2020-3 od dana 19. rujna 2022.g., sve u skladu i sa odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Dakle, tuženica se pozvala na pravomoćna utvrđenja nadležnih sudova za pravno pitanje koje je aktualno i u ovom predmetu. Naime, nekretnina za koju tužitelj vrši uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i koju označava kao komunalnu uslugu za razdoblje od listopada 2021.g. do lipnja 2022.g. nosi oznaku čkbr. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa] i dvorište sa 255 m2 (stambena zgrada sa 72 m2 i dvorište sa 183 m2), upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te tuženica ima za prikupljanje miješanog komunalnog otpada jedan spremnik od 120 litara za cijelu predmetnu nekretninu (neovisno o etažnom vlasništvu na kojem je upisano isto vlasništvo kao i na cijeloj nekretnini). Stoga su i netočni navodi tužitelja da je tuženica sklopila tri ugovora kao korisnica tri različita objekta, jer za navedeno tužitelj nije priložio nikakav dokaz, a niti se takova tvrdnja može izvoditi „tumačenjem“, kako to tužitelj neosnovano pokušava prikazati. Troškovi i oprema koju tužitelj mora osiguravati i koje ima da bi postupao u skladu sa odredbama samog Zakona su sasvim irelevantni za ovaj parnični postupak, te je potpuno nejasno u kojem kontekstu tužitelj ističe takove navode (bez dokaza na sve navedeno).
6. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo dokaz uvidom u financijsku karticu s lista 13-14 spisa, u financijsku karticu s lista 36-37 spisa, dokumentaciju tuženika s lista 73-76 spisa i dokumentaciju tužitelja s lista 98-225 spisa.
7. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to temeljem odredbe iz čl. 8 ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u ovom predmetu neosnovan.
8. Iz provedenih dokaza kao nesporno je utvrđeno:
- da je tuženica suvlasnica (zajedno sa GH) na jednake dijelove nekretnine koja nosi oznaku čkbr. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa] dvorište u kojoj se stambenoj zgradi nalaze tri stana koja su etažirana i koja nekretnina je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da se radi o tri apartmana koja nose oznaku S1 površine 58,45 m2, zatim S2 površine 54,48 m2 te S3 površine 73,99 m2,
- da tuženica (zajedno sa suvlasnikom) ima za prikupljanje miješanog komunalnog otpada od sva tri apartmana zajedno jedan spremnik od 120 litara,
- da tužitelj vodi pražnjenje spremnika tek za apartman S1 pod šifrom korisnika 050210,
- da se apartman S2 vodi pod šifrom 050223, a apartman S3 pod šifrom 050224,
- da na području otoka [adresa] upravo tužitelj vrši uslugu zbrinjavanja otpada sukladno odluci jedinice lokalne samouprave tj. Grada Paga.
- da je već u pogledu istovjetnog spora istih stranaka ovaj sud donio pravomoćnu presudu br. Povrv-143/2019-11 od 26. studenog 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci br. Gž-364/2020-3 od 19. rujna 2022..
9. Sporno je između stranaka da li je tuženica obvezna plaćati zbrinjavanje otpada i za apartmane S2 i S3 posebno ili pak se zbrinjavanje otpada za te apartmane treba naplaćivati kroz trošak apartmana S1 kada bi se taj trošak obračunavao za cijelu zgradu.
10. Prije svega, ovaj sud se vodio pravnim shvaćanjima iznesenim u presudi ovoga suda br. Povrv-143/2019-11 od 26. studenog 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci br. Gž-364/2020-3 od 19. rujna 2022., te stav da je zbrinjavanje otpada propisano Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine 94/2013, 73/2017 i 14/2019 – dalje ZOGO), a također i Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine 50/2017 – dalje Uredba). Slijedom navedenog je usluga zbrinjavanja i prikupljanja otpada usluga od javnog interesa za Republiku Hrvatsku te su jedinice lokalne samouprave sukladno odredbi iz čl. 28. st. 1. i dužne osigurati svaka na svom području provođenje navedene javne usluge a kako je to i naznačeno u navedenoj zakonskoj odredbi. Odredbom iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a odredbom iz čl. 30. st. 2. je i propisano da se ta javna usluga smatra uslugom od općeg interesa. Korisnik usluge je prema odredbi iz čl. 30. st. 5. ZOGO-a vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine, a koji je sukladno odredbi iz čl. 30. st. 6. i dužan koristiti javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada sukladno navedenom zakonu kao i propisima donesenim na temelju ovog zakona te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovog zakona. Također je sukladno odredbi iz čl. 30. st. 6. toč. 3. i dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge. Prema odredbi iz čl. 33. st. 1. ZOGO-a davatelj usluge je dužan obračunati cijenu iz čl. 30. st. 1. ovoga zakona na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga zakona, zatim uredbe iz čl. 29. st. 10. ovoga zakona i odluke iz čl. 30. st. 7. ovoga zakona. Nadalje, odredbom iz čl. 33. st. 2. ZOGO- a je propisano da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ovoga zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz čl. 30. st. 2. Inače odredba iz čl. 29. st. 10. propisuje da način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi obveza propisanih čl. 28. i ovim čl. granične količina miješanog komunalnog otpada za određena razdoblja i način obračuna, poticanje naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada propisuje Vlada uredbom a to je upravo naprijed citirana Uredba. Kao što je već rečeno na području otoka [adresa] upravo tužitelj pruža navedenu uslugu s tim da je u vezi toga i donesena Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (službeni glasnik Grada Paga 12/2017), a temeljem te odluke je i donesen cjenik o cijeni navedene usluge. U samoj odluci je i propisano da se cijena javne usluge iskazuje kao zbroj troškova minimalne javne usluge, troškova zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada, ugovorne kazne i naknade za građenje, a što znači da se usluga plaća i u razdoblju kada i nema otpada, a što je naročito bitno u ovom slučaju budući tuženici ne koriste navedenu nekretninu tijekom cijele godine nego tek tijekom ljetnih (turističkih) mjeseci a kada i iznajmljuju navedene apartmane gostima.
11. Uzevši u obzir sve navedeno, u ovom predmetu je prvenstveno sporno da li je tuženica u obvezi plaćati minimalnu cijenu javne usluge za svaki apartman posebno kao posebnog dijela navedene zgrade ili zajedno jedinstvenu cijenu za sva tri apartmana. Činjenica jest da je tužitelj odnosno Grad Pag donio odluku pa i cjenik na način da u ljetnim mjesecima se upravo kod korisnika kakva je upravo tuženica povećava cijena usluge zbrinjavanja u odnosu na broj postelja u pojedinoj cjelini koja služi za zbrinjavanja, a to je u ovom slučaju svaki od naprijed naznačenih apartmana, a koji trošak se pribraja i redovnom trošku zbrinjavanja koji se obračunava prema volumenu spremnika i broju pražnjenja. Međutim, očigledno je nesporno da tuženica sa suvlasnikom ima za zbrinjavanja otpada jedan spremnik od 120 litara za cijelu zgradu odnosno za sva tri apartmana dok iz računa koje je tužitelj dostavio je vidljivo da ustvari tužitelj obračunava za svaki od apartmana S2 i S3 i još dodatnu minimalnu cijenu koja se dobiva prvenstveno brojem pražnjenja i volumenom spremnika iako tim apartmana uopće nisu dodijelili spremnike. Naprotiv i sam tužitelj tvrdi da volumen spremnika kakav doista i postoji u naravi obračunava u trošku zbrinjavanja otpada koji se odnose na apartman S1 odnosno šifru korisnika 050210. Upravo je to i sporno i po mišljenju ovog suda tužitelj doista neosnovano potražuje naknadu minimalne cijene javne usluge zbrinjavanja otpada za apartmane S2 i S3, a za koje nije doista dao i predao na korištenje odgovarajući spremnik a predaja kojeg spremnika je i osnova da bi se uopće mogla obračunavati minimalna cijena javne usluge u razdoblju kad se samo pražnjenje spremnika i ne čini obzirom da se radi ipak o povremenom korištenju tijekom godine. Naime u toj minimalnoj cijeni a sukladno odredbama ZOGO i Uredbe se obračunavaju troškovi rada za funkcioniranje društva tj. ovdje tužitelja. Također se ovdje navodi da su doista suvlasnici i dali podatak o broju postelja u svakom od svojih apartmana. Zbog prednjeg sud i smatra da tuženica nije doista u obvezi isplatiti tužitelju cjelokupne zatražene iznose za sva tri apartmana, nego mu je dužna isplatiti u cijelosti tek za apartman S1, a na koji apartman tužitelj i bilježi upravo spremnik, dok za apartmane S2 i S3 trebaju plaćati cijenu za pojedinu postelju, a što po mišljenju suda bi sve trebalo biti navedeno i naplaćeno samo u jednom računu a ne u tri računa jer se radi ipak o samo jednom spremniku a ne o više spremnika.
12. Slijedom navedenog je ovaj sud ukinuo predmetni platni nalog u cijelosti, uzevši u obzir na izneseni pravni stav, a isto tako i navode tuženice iznesene u prigovoru koji se ima smatrati odgovorom na tužbu, kako je ista, uvažavajući stav iz gore navedene pravomoćne presude izvršila svoje predmetne novčane obveze u iznosu kako je sud već prije odredio, a navedenu činjenicu nije niti tužitelj pobijao, u smislu da je izvršeno plaćanje, nego je sporio visinu izvršenog plaćanja.
13. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154 st. 1. ZPP-a. Sud je priznao tuženici trošak jednokratne nagrade po Tbr. 7. toč. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 138/2023. u iznosu od 100,00 Eur, pripadajući PDV u iznosu od 25,00 Eur, i trošak pristojbe na prigovor u iznosu od 13,27 Eur, sveukupno iznos od 138,27 Eur.
U Varaždinu 19. prosinca 2024.
Sutkinja
Gordana Kliček-Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka. Presuda u sporu male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.
U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.
U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.
Dostaviti:
1/ Odvjetnik Hrvoje Bićanić iz Ogulina (za tužitelja)
2/ OD Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina (za tuženicu)
