REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-8145/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Radeljak, odvjetnici iz Zagreba, Masarykova 13, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima OT, ČT, RT, IT, Moniki Đukić Brekalo, ĆT, HT, ĐT, UT, PT, ŠTB, VT, Nataši Trbović i Moniki Trkulja, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ilica 1/a, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. studenog 2024. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Ivane Radeljak, odvjetnice i punomoćnika tuženika Monike Đukić Brekalo, odvjetnice, dana19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, platiti tužitelju ŠT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.252,18 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 2,14 EUR teku od dana 01.09.2007.g.,

-1,21 EUR teku od dana 01.12.2007.g.,

-0,29 EUR teku od dana 01.01.2008.g.,

-3,48 EUR teku od dana 01.02.2008.g.,

-5,24 EUR teku od dana 01.03.2008.g.,

-8,25 EUR teku od dana 01.04.2008.g.,

-3,15 EUR teku od dana 29.05.2008.g.,

-1,94 EUR teku od dana 01.06.2008.g.,

-4,14 EUR teku od dana 01.07.2008.g.,

-0,91 EUR teku od dana 01.08.2008.g.,

-1,06 EUR teku od dana 01.09.2008.g.,

-2,98 EUR teku od dana 01.10.2008.g.,

-17,50 EUR teku od dana 01.11.2008.g.,

-7,77 EUR teku od dana 01.12.2008.g.,

-20,14 EUR teku od dana 01.01.2009.g.,

-22,04 EUR teku od dana 01.02.2009.g.,

-22,90 EUR teku od dana 01.03.2009.g.,

-20,54 EUR teku od dana 01.04.2009.g.,

-20,99 EUR teku od dana 01.05.2009.g.,

-17,37 EUR teku od dana 01.06.2009.g.,

-14,70 EUR teku od dana 01.07.2009.g.,

-15,41 EUR teku od dana 01.08.2009.g.,

-16,82 EUR teku od dana 01.09.2009.g.,

-16,69 EUR teku od dana 01.10.2009.g.,

-15,27 EUR teku od dana 01.11.2009.g.,

-17,94 EUR teku od dana 01.12.2009.g.,

-20,08 EUR teku od dana 01.01.2010.g.,

-23,12 EUR teku od dana 01.02.2010.g.,

-22,42 EUR teku od dana 01.03.2010.g.,

-26,54 EUR teku od dana 01.04.2010.g.,

-25,76 EUR teku od dana 01.05.2010.g.,

-27,29 EUR teku od dana 01.06.2010.g.,

-40,49 EUR teku od dana 01.07.2010.g.,

-37,77 EUR teku od dana 01.08.2010.g.,

-46,07 EUR teku od dana 01.09.2010.g.,

-43,21 EUR teku od dana 01.10.2010.g.,

-38,59 EUR teku od dana 01.11.2010.g.,

-48,33 EUR teku od dana 01.12.2010.g.,

-59,70 EUR teku od dana 04.01.2011.g.,

-51,94 EUR teku od dana 01.02.2011.g.,

-55,02 EUR teku od dana 01.03.2011.g.,

-51,11 EUR teku od dana 01.04.2011.g.,

-51,81 EUR teku od dana 01.05.2011.g.,

-68,41 EUR teku od dana 01.06.2011.g.,

-70,03 EUR teku od dana 01.07.2011.g.,

-83,90 EUR teku od dana 01.08.2011.g.,

-76,78 EUR teku od dana 01.09.2011.g.,

-68,98 EUR teku od dana 01.10.2011.g.,

-68,14 EUR teku od dana 01.11.2011.g.,

-67,54 EUR teku od dana 01.12.2011,g.,

-71,26 EUR teku od dana 01.01.2012.g.,

-74,50 EUR teku od dana 01.02.2012.g.,

-74,94 EUR teku od dana 01.03.2012.g.,

-72,69 EUR teku od dana 01.04.2012.g.,

-74,21 EUR teku od dana 01.05.2012.g.,

-75,25 EUR teku od dana 01.06.2012.g.,

-73,96 EUR teku od dana 01.08.2012.g.,

-72,65 EUR teku od dana 01.09.2012.g.,

-72,65 EUR teku od dana 01.09.2012.g.,

-69,83 EUR teku od dana 01.10.2012.g.,

-72,84 EUR teku od dana 01.11.2012.g.,

-73,49 EUR teku od dana 03.01.2013.g.,

-73,49 EUR teku od dana 03.01.2013.g.,

-67,59 EUR teku od dana 01.02.2013.g.,

-72,42 EUR teku od dana 01.03.2013.g.,

-72,84 EUR teku od dana 01.04.2013.g.,

-70,95 EUR teku od dana 01.05.2013.g.,

-65,06 EUR teku od dana 01.06.2013.g.,

-64,91 EUR teku od dana 02.07.2013.g.,

-66,36 EUR teku od dana 01.08.2013.g,

-68,67 EUR teku od dana 01.09.2013.g.,

-71,89 EUR teku od dana 01.10.2013.g.,

-71,78 EUR teku od dana 30.11.2013.g.,

-72,81 EUR teku od dana 31.12.2013.g.,

-72,69 EUR teku od dana 31.01.2014.g.,

-75,30 EUR teku od dana 01.03.2014.g.,

-74,73 EUR teku od dana 01.04.2014.g.,

-74,73 EUR teku od dana 01.04.2014.g.,

-72,80 EUR teku od dana 01.05.2014.g.,

-72,18 EUR teku od dana 01.06.2014.g.,

-72,46 EUR teku od dana 01.07.2014.g.,

-1.566,35 EUR teku od dana 09.07.2014.g., pa do isplate i to do 31.12.2007. po stopi koju određuje čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do dana 31. srpnja 2015. godine teku po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., naknaditi tužitelju ŠT troškove parničnog postupka u iznosu od 1.561,02 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. 19. prosinca 2024. g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 14.10.2021. tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 148-50-4224170 dana 4.7.2007. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 25.332,10 CHF za kupnju vozila. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci prema ugovoru o kreditu uz redovnu kamatu koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama kreditora, a na dan sklapanja je ista iznosila 5,20% godišnje.

Ukazuje da je Trgovački sud u Zagrebu donio presudu P-1401/2012 u sporu tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika, koja presuda je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, potvrđena presudom Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. g. Visokog trgovačkog suda RH te presudom Rev-2221/2018 od dana 3.9.2019.g. Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je u bitnom utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da tuženik (banka) prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nije u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003 do 6.8.2007. i to čl. 81., 82., 90, a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96., 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Povodom istaknutih revizija tuženika, Vrhovni sud RH je u presudi Rev- 2221/18 od 3.9.2019. odbio revizije tuženih i potvrdio presudu nižestupanjskih Trgovačkih sudova. Presuda Rev-2221/18 je obvezujuća za nižestupanjske sudove. Nadalje, tužitelj ne spori činjenicu da je odredbama Ugovora o kreditu ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno da je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute RH (kuna) u odnosu prema stranoj valuti to jest u ovom pojedinačnom slučaju, vrijednost švicarskog franka - CHF, ali tužitelj osporava valjanost njenog ugovaranja sukladno odredbama kako tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao prosječni potrošač nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, dok je tuženiku, kao specijaliziranoj novčarskoj ustanovi, to bilo poznato ili moglo biti poznato, iz čega proizlazi da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije postupao u dobroj vjeri. S obzirom da odredbe Ugovora nisu bile razumljive te se o njima nije pojedinačno pregovaralo iste su nepoštene te posljedično tome ništetne. Tužitelj ističe da je Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu. Isto tako tužitelj ističe da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Ističe da se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa više puta mijenjala sukladno jednostranim odlukama tuženika na štetu tužitelja. Navedena odredba čl. 2 predmetnog Ugovora, po kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja – tuženika, bez da su istovremeno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, je ništetna iz razloga nepoštenosti. Ističe da tuženik nije tužitelja kao potrošača informirao i upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule, već mu je naprotiv nudio takav kredit kao najpovoljniji i najisplativiji. Prije svega valja napomenuti kako je predmetni Ugovor o kreditu standardni unaprijed formulirani ugovor koji tuženik sklapa s korisnicima kredita (ili je u to vrijeme sklapao), te da se o odredbi čl.2. o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno nije pregovaralo. Takav je bio slučaj i u ovome konkretnome primjeru te tužitelj nije imao nikakav utjecaj na njezin sadržaj.

Konačno postavljenjem tužbenim zahtjevom traži ( podnesak 3.5.2024. i ročište 4.11.2024. s osnove preplate zbog valutne klauzule) donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu (list 278) u kojem osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Smatra da je na tužitelju teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne. Ističe kako su odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi Ugovora jasne, uočljive i razumljive te da tuženik nije postupao nepošteno prilikom sklapanja Ugovora. Ističe prigovor zastare potraživanja. Tuženik (list 442 – roč. 3.7.2024.) ističe da ne osporava matematički izračun vještaka financijske struke. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u Ugovor o kreditu broj 148-50- 4224170, potvrdu privatne isprave javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković OV - 8087/07-1 , otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice na dan 8.7.2019., račun 20, potvrdu Zagrebačke banke o uplati iznosa od 60,00 HRK ( list 273 spisa), tablicu G1:

Kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, izvod iz zapisnika VSRH, nalaz i mišljenje dao je sudski vještak dipl. oec. Darko Prpić iz Darfin d.o.o. (list 385-395 i 418-428 spisa), izvršen je uvid u e-poruke, presudu ovog suda P- 9376/19-18 od 25.3.2021., medicinsku dokumentaciju tužiteljice – list 445 spisa, dokumentaciju tj. račun A1 Hrvatska d.o.o. sa specifikacijom poziva, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke(list 463 - roč.14.11.2024.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

5. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili predmetni Ugovor o kreditu potvrđen kod javnog bilježnika 4.7.2007. na iznos 25.332,10 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja uz redovnu kamatu od 5,20% godišnje, promjenjivu – vidljivo iz Ugovora o kreditu. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno je li riječ o ništetnim odredbama u svezi valutne klauzule i pripadaju li u tom slučaju tužitelju utuženi iznosi.

6. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 25.332,10 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Prema čl. 6 namjena je kupnja vozila.

7. Tužiteljica ŠT (list 463 - ročište 14.11.2024.) u svom odlučnom, logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu navodi da je sklopila ugovor o kreditu sa tuženikom radi kupnje novog osobnog vozila za osobne potrebe. Dakle, nije se radilo o kupnji vozila radi obavljanja poslovne djelatnosti, dakle u nikakve poslovne svrhe. U vrijeme sklapanja ugovora nije bila obrtnik i radila je na Zagrebačkom velesajmu kao referent za sajmove. Došla je u Autokuću Pupek u Zagrebu gdje je odabrala osobno vozilo koje želi kupiti i onda je njezin suprug nazvao poslovnicu iste autokuće u Karlovcu gdje je cijena vozila bila niža za nekoliko tisuća kuna tako da je telefonskim putem dogovorena kupnja automobila i nije niti išla u Karlovac već joj je ugovor dostavljen poštom na kućnu adresu u Zagrebu. Autokuća Pupek surađivala je sa tuženikom i radilo se o tipskom ugovoru, a jedino je mogla odabrati rok otplate kredita i odabrati iznos rate kredita tj. da zadnja rata može biti veća od ostalih rata. Nadalje, navodi da joj je ponuđen samo ugovor u kunskoj protuvrijednosti CHF i nije joj nuđen kredit u kunama ili u eur u protuvrijednosti kuna niti je upozorena na bilo kakve rizike Ugovora o kreditu. Nije imala izbora druge valute jer za kupnju tog vozila rečeno joj je da se odobrava jedino kredit u CHF u protuvrijednosti kuna. Nije tražila nikakve izmjene ugovornih odredbi niti stavljala kakve prigovore. Ugovor je pročitala prije potpisivanja, a pročitao joj ga je i javni bilježnik, ali nije tumačio ništa niti upozoravao na bilo kakve rizike tog ugovora. Ne sjeća se da bi bilo razdoblja nižeg tečaja od početno ugovorenog. Zna da su rate rasle vrlo brzo i rasle su od 1.100,00 kn na 2.300,00 kn otprilike. Ističe da je otplaćivala rate kredita i to nije činio nitko drugo osim nje i u cijelosti je otplatila taj kredit svojim novcem. Mislila je da je CHF stabilna valuta. Jedina opcija za kupnju vozila za nju bila je ponuđena od strane Autokuće Pupek u smislu obročne otplate kod tuženika u kunskoj protuvrijednosti CHF i nije imala mogućnost odabira druge banke. Nije išla gledati druge autokuće jer je odabrala vozilo u Autokući Pupek koje joj je odgovaralo.

8. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darku Prpić iz Darfin d.o.o. za računovodstvo, financije i porezno savjetovanje koji je svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, objektivno, jasno i obrazloženo pa ga stoga sud prihvaća, a i stranke su istakle da nemaju primjedbi na matematički izračun vještaka. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev uskladio u potpunosti sa rezultatima vještačenja u ukupnom i pojedinačno navedenim iznosima i kamate od datuma plaćanja.

Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke na dan plaćanja, umanjeni za dosuđenu kamatu po pravomoćnoj presudi (list 401 i 403) P-9376/19 u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos u eurskoj protuvrijednosti više plaćenog iznosa jest 5.252,18 EUR.

Razlika između anuiteta s odnosa valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos:

datum plaćanja razlika u EUR

30.9.2007.

-0,65

31.10.2007.

-1,00

Ukupno

-1,65

Dakle, eurska protuvrijednost manje plaćenog iznosa iznosi 1,65 eur. Tužitelj u ovom postupku potražuje preplaćeno uslijed promjene tečaja CHF dok tuženik konkretni zahtjev u svezi manje plaćenog ne stavlja u prijeboj ili sl. no tuženik niti nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za tzv. negativne razlike u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome, tužitelj za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj i tuženika ne šteti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, a pravo potraživati tzv. negativnu razliku tuženiku je u svakom slučaju zastarjelo jer je od dana stjecanja prošao opći zastarni rok (kako to i ukazuje tužitelj), a sve s obzirom na činjenicu da tuženika ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužitelja. Sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja (čl. 2/1 ZPP) i odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. 1. 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. 1. 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. U smislu čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.

12. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

13. Ovaj sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

14. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Trgovac ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

15. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

16. Uvažavajući presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj poslovni Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbe ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18 i 126/21 dalje: ZOO).

17. Kako odluka o tome je li odredba Ugovora o kreditu ništetna predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatom, to je sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, uvažavajući sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio ništetnom odredbe prijepornog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

18. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na zatraženu isplatu.

19. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Čl. 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan isplate pojedine rate, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju pripada od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa odnosno kako je zatraženo pa je valjalo odlučiti kao u izreci.

21. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

22. U pogledu ništetnosti valutne klauzule mjerodavna je pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. Pravomoćne presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju se primijeniti u ovom slučaju kako u pogledu ništetnosti tako i kod rješavanja prigovora zastare. Tužitelj je tužbu podnio 14.10.2021. pa je ista podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225 ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). Pravomoćnim okončanjem spora (14.6.2018.) pred Visokim trgovačkim sudom RH zastara počinje teći iznova. Najstarija utužena tražbina dospjela je 31.8.2007., a kolektivna tužba Trgovačkom sudu u Zagrebu podnesena je 4.4.2012. Slijedom svega navedenog neosnovan je prigovor zastare (glede valutne klauzule).

23. Zbog svega navedenog svi prigovori tuženika (glede zahtjeva u svezi valutne klauzule) su neosnovani te je odlučeno kao u izreci.

24. Naime, ništetnost ugovornih odredbi ustanovljena je već u postupku kolektivne zaštite potrošača pa zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

25. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1 ZPP.

Omjer uspjeha u parnici sukladno čl. 154 ZPP ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

Uspjeh tužitelja glede osnove i visine = 100%,

Tužiteljici je priznat samo potrebni trošak (VPS u tužbi 39.505,34 kn/ 5.243,26 eur za radnje do zaključno 2.5.2024., a od 3.5.2024. 5.252,18 eur) i to za:

- sastav tužbe od 14.10.2021. po Tbr 7/1 - 100 bodova

- sastava podneska od 7.11.2022. po Tbr 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 22.11.2022. po Tbr 9/1 - 100 bodova

- sastava podneska 23.11.2022. po Tbr 8/4 – 25 bodova

- sastava podneska od 3.5.2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 14.11.2024. po Tbr 9/1 - 100 bodova

- trošak PDV 25% 262,50 eur

- trošak financijskog vještačenja u ovom postupku u iznosu od 199,08 eur – list 382 spisa (nije priznat trošak vještačenja kojeg je tužiteljica provela prije utuženja jer nije bio nužan),

- trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 49,44 eur po Tbr 1 t.1. TSP tj. ½ sudske pristojbe plaćene pravovremeno list 275 spisa ili ukupni parnični trošak tužiteljici u iznosu od 1.561,02 eura.

( troška sudske pristojbe na presudu je tužiteljica oslobođena sukladno čl.6 ZIZSP – Narodne novine 51/23).

Za napomenuti je da je (list 462 spisa – ročište 14.11.2024.) tužiteljici naloženo isplatiti tuženiku iznos od 62,50 eur (za zastupanje na ročištu 3.7.2024., odnosno zbog odgode ročišta – po Tbr. 9/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a neovisno o ishodu parnice jer se radi o slučaju koji se dogodio tužiteljici odnosno razloga osobne prirode, a koje ročište je odgođeno po prijedlogu tužiteljice zbog nedolaska tužiteljice radi saslušanja (čl. 156/1 ZPP).

26. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud. Protiv rješenja o trošku u svezi čl. 156/1 ZPP posebna žalba nije dopuštena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka