REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5142/2020-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Anja Lubin, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] te oboje zastupani po punomoćnici Vlatki Cvok, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja, 1. tuženika sobno, 2. tužene osobno te punomoćnice 1. -2. tuženika, 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se 1. tuženiku ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženoj ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 189,84 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se 1. tuženiku ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženoj ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 286,68 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ED, OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu daljnjeg iznosa 779,64 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja ED, OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

V Nalaže se tužitelju ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi 1. tuženiku ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženoj ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 259,87 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. listopada 2020. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da da su tuženici suvlasnici nekretnine koja se sastoji od z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 115A i dio zgrade i dvorište ukupne površine 135 čhv odnosno 485 m2 svaki u 3/18 dijela. Tužitelj je također bio suvlasnik te nekretnine do 1. rujna 2020. kada je Ugovorom o kupoprodaji svoj suvlasnički dio prodao ND. Tužitelj navodi da je u lipnju 2020. izvršio popravak krova prema računu broj 024-01-91 u ukupnom iznosu 74.500,00 kuna. Promijenjeni su krovni prozori za iznos 9.208,64 kune te je za izradu ponudbenog troškovnika za sanaciju krova, kao i za nadzor nad sanacijom krova plaćen ukupan iznos 3.312,50 kuna.

1.1. Tvrdi da su se suvlasnici sporazumjeli da će se izvršiti popravak krova na nekretnini te da su prikupljene dvije ponude i to prva stolarsko tesarske radione SEMENSKI DRAŽEN na iznos 75.370,00 kuna i druga društva KROVOPOKRIVAČI d.o.o. na iznos 99.825,00 kuna. Tvrdi da su se suvlasnici dogovorili da će se popravak krova izvršiti po ponudi SEMENSKI DRAŽEN, što se nikada nije ostvarilo, jer tuženici nisu htjeli platiti svoj iznos predujma za izvođenje radova.

1.2. U godinu dana od dogovora oko popravka krova tužitelj se obraćao suvlasnicima, ali ništa nije poduzeto zbog čega je pokrenuo postupak osiguranja dokaza, koji se pred ovim sudom vodio pod brojem R1-211/20 kako bi mogao izvršiti popravak krova u slučaju osporavanja nužnosti popravka krova. Tužitelj je povukao taj prijedlog, jer su mu suvlasnici putem e-mail korespodencije, a nakon podnošenja prijedloga za osiguranje dokaza, priznali da je popravak krova bilo nužno izvršiti. Zbog toga je tužitelj imao daljnji trošak u iznosu 6.400,00 kuna i trošak vještaka Žarka Željka u iznosu 4.375,00 kuna, zbog čega tužitelj potražuje od tuženih ½ dijela navedenih iznosa.

1.3. Također tvrdi da tuženici nisu platili struju za izvođenje radova na krovu a koji iznos je podmirio on u iznosu 120,00 kuna zbog čega tužitelj potražuje od tuženih 1/3 navedenog iznosa

1.4. Tuženi su tužitelju uplatili iznos 25.000,00 kuna i to 9. lipnja 2020. iznos 12.000,00 kuna, a 17. lipnja 2020. iznos 13.000,00 kuna.

1.5. Tužitelj traži isplatu na ime stvarne potrošnje struje temeljem čl. 1119. ZOO-a te troškova odvjetnika, kao i troškova vještaka Žarka Željka po osnovi čl. 1045. ZOO-a. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženicima isplatiti mu iznos 9.464,51 kunu sa zakonskim zateznim kamatama od 22. lipnja 2020. do isplate, uz naknadu pripadajućih parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili tužbu za iznos 8.034,13 kuna. Učinili su nespornim da su suvlasnici predmetne nekretnine svaki u 3/18 dijela. Dalje su naveli da su prihvatili Ponudu za adaptaciju krovišta izdanu od strane Stolarsko- tesarske radione Semenski Dražen, a što da i sam tužitelj u tužbi priznaje pod Ad. IV. Dakle, tuženici su prihvatili ponudu i suglasili se s potrebom popravka krova, zbog čega tvrde da nije bilo niti potrebe za pokretanjem postupka za osiguranje dokaza niti za angažiranje vještaka Žarka Željka, zbog čega smatraju da nisu dužni snositi nikakve troškove koji se odnose na izdane račune od 3. lipnja 2020. i 9. lipnja 2020., kao niti troškove izrade ponudbenog troškovnika. Dalje navode da tužitelj nije dokazao trošak potrošene struje, a niti je dokazao da bi bilo što platio. Istaknuli su da su 27. siječnja 2020. platili i daljnji iznos 2.160,00 kuna, čime smatraju da su u cijelosti podmirili što su dužni platiti. Priznali su zahtjev za iznos 1.430,38 kuna. Osporili su tijek zateznih kamata, jer tužitelj nije dostavio dokaz da je izvršio plaćanje prema računima dostavljenima uz tužbu. Zaključno su predložili da sud odbije zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 8.034,14 kuna te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (listovi 5-9 spisa), račun Zvonimir rad d.o.o. (list 10 spisa), račun PAKOMELEKTRONIKA d.o.o. (list 11 spisa), račun SANIZ d.o.o. (list 12 spisa), ponuda SEMENSKI DRAŽEN (list 13 spisa), ponuda KROVOPOKRIVAČ d.o.o. (list 14-15 spisa), račun od 3. lipnja 2020. (listovi 16-17 spisa), račun od 9. lipnja 2020. (list 18 spisa), e-mail korespodenciju (listovi 19-29 spisa), dopise s povratnicama (listovi 30-33, 34-37 spisa), dopis tuženika (listovi 38-40 spisa), dopise tužitelja (listovi 41-45 spisa), potvrde o plaćanju (listovi 46, 47 i 56 spisa), parcelacijski elaborat i prijavni list (listovi 63-79 spisa), saslušani su svjedok VD (listovi 126-127 spisa) te tužitelj (listovi 129-131 spisa), 1. tuženik (listovi 131-132 spisa) i 2. tužena (list 133 spisa).

3.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 1.256,16 eura (9.464,51 kunu). Svoj zahtjev za isplatu tužitelj temelji na činjenici da je u cijelosti platio troškove izvedbenog troškovnika i nadzora za izvođenje radova sanacije krova, pokretanja postupka osiguranja, trošak vještaka Žarka Željka te struju potrošenu za izvođenje radova sanacije krova, zbog čega u ovom postupku traži isplatu navedenog iznosa od suvlasnika zgrade na kojoj su izvođeni radovi sanacije krova.

4.1. U odgovoru na tužbu tuženici su priznali tužbeni zahtjev za iznos 189,84 eura (1.430,38 kuna), pa je sud na temelju odredbe čl. 331. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) donio presudu na temelju priznanja kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za taj iznos.

4.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke.

5. Između stranaka nije sporno:

- da su tuženici suvlasnici nekretnine na kojoj su izvršeni radovi u vezi kojih su nastali troškovi čiju isplatu traži tužitelj i to svaki u 3/18 dijela,

- da je na predmetnoj nekretnini izvršen popravak krova prema računu u iznosu 74.500,00 kuna,

- da su na predmetnoj nekretnini promijenjeni krovni prozori za cijenu 9.208,64 kuna,

- da je za izradu ponudbenog troškovnika za sanaciju krova i nadzor nad sanacijom krova izdan račun na iznos 3.312,50 kuna,

- da je tužitelj pokrenuo postupak osiguranja pred ovim sudom,

- da je prije vještačenja povukao prijedlog za osiguranje te

- da su tuženici na ime izvršenih radova tužitelju platili dana 9. lipnja 2020. iznos 12.000,00 kuna i dana 17. lipnja 2020. iznos 13.000,00 kuna.

6. Između stranaka je sporno:

- odnosi li se uplata tuženika u iznosu 2.160,00 kuna izvršena 27. siječnja 2020. na troškove u vezi sanacije krova,

- je li pokretanje postupka osiguranja dokaza te izrade vještačenja po vještaku Žarku Željku bilo potrebno te s tim u vezi jesu li tuženici dužni tužitelju naknaditi razmjeran dio tih troškova (troškovi odvjetnika i vještačenja) te

- jesu li tuženici dužni tužitelju naknaditi razmjeran dio troškova izrade ponudbenog troškovnika i električne energije potrošene za izvođenje radova sanacije krova.

7. Uvidom u račun broj 024-01-91 izdan 9. lipnja 2020. od Zvonimir rad d.o.o. utvrđeno je da se isti odnosi na sanaciju krova u ukupnom iznosu 74.500,00 kuna (list 10 spisa).

8. Uvidom u račun broj 129-1-1 izdan 4. lipnja 2020. od PAKOMELEKTRONIKA d.o.o. utvrđeno je da se isti odnosi na izmjenu krovnih prozora u iznosu 9.208,64 kune (list 11 spisa).

9. Uvidom u račun broj 16-1-1-2020 izdan 29. svibnja 2020. utvrđeno je da se isti odnosi na izradu ponudbenog troškovnika za sanaciju krova i nadzor prilikom izvođenja građevinskih radova na sanaciji krovišta u ukupnom iznosu 3.312,50 kuna (list 12 spisa).

10. Uvidom u račun broj 0294/ZG1/1 izdan 9. lipnja 2020. od ING ekspert d.o.o. utvrđeno je da se isti odnosi na građevinsko vještačenje u ukupnom iznosu 4.375,00 kuna (list 18 spisa).

11. Uvidom u e-mail korespodenciju između suvlasnika zgrade na kojoj su izvršeni radovi utvrđeno je da je ista vođena u razdoblju od srpnja do rujna 2020. u vezi plaćanja troškova i rješavanja imovinsko pravnih odnosa u vezi nekretnine (listovi 19-29 spisa).

12. U odgovoru na tužbu tuženici su priznali da su, razmjerno svom suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine, za popravak krova bili dužni platiti:

-račun za popravak krova izdan od strane Zvonimir rad d.o.o. od 9. lipnja 2020. na iznos 74.500,00 kuna

-račun izdan od strane Pakomelektronika d.o.o. na iznos 9.208,64 kuna

-račun izdan od Saniz d.o.o. na iznos 2.062,50 kuna u dijelu koji se odnosi na trošak nadzora.

12.1. Dakle, tuženici su priznali da su, od ukupnog iznosa 11.383,79 eura (85.771,14 kuna), dužni platiti prema svom suvlasničkom omjeru 6/18 dijela, iznos 3.794,60 eura (28.590,38 kuna).

12.2. Između stranaka nije sporno da su tuženici na ime izvršenih radova platili iznos 3.318,07 eura (25.000,00 kuna).

12.3. Sporno je odnosi li se uplata u iznosu 286,68 eura (2.160,00 kuna) na radove sanacije krova.

12.3.1. Uvidom u potvrdu o plaćanju utvrđeno je da je 1. tuženik dana 27. siječnja 2020. izvršio uplatu iznosa 2.160,00 kuna na račun tužitelja te da je kao opis plaćanja navedeno „učešće u troškovima u predmetu uređenja vlasništva nekretnine zkč 1803/1 k. o. [katastarska općina], [adresa] (list 56 spisa).

12.3.2. Kako iz e-mail korepodencije (listovi 19-29 spisa), računa punomoćnice tužitelja (listovi 16-17 spisa) te dopisa punomoćnice tužitelja (listovi 30-37, 41-44 spisa) i dopisa punomoćnice tuženika (list 38 spisa) proizlazi da je vršena legalizacija predmetne nekretnine te da su suvlasnici dogovarali etažiranje predmetne nekretnine, to sud zaključuje da je uplata iznosa 2.160,00 kuna izvršena na ime tih troškova, a što proizlazi i iz opisa plaćanja, a ne na ime troškova u vezi sanacije krova.

12.4. Slijedi dakle da:

- tuženici priznaju da su dužni platiti tužitelju, u vezi troškova sanacije krova, iznos 3.794,60 eura (28.590,38 kuna) te da

- da su platili iznos 3.318,07 eura (25.000,00 kuna).

12.4.1. Dalje slijedi da su dužni platiti i preostalih 3.590,38 kuna. Kako su priznali zahtjev za iznos 189,84 eura (1.430,38 kuna), to su dužni platiti tužitelju daljnjih 286,68 eura (2.160,00 kuna).

12.5. Tužitelju su na ovaj iznos dosuđene zakonske zatezne kamate, kako je zatraženo do 22. lipnja 2020., obzirom da su kao datumi dospijeća na računima (listovi 10-12 spisa) navedeni raniji datumi, a radovi su nesporno izvedeni i plaćeni.

12.6. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

13. Tuženici osporavaju obvezu plaćanja troškova pokretanja postupka osiguranja dokaza, trošak vještaka Žarka Željka, troškova izrade ponudbenog troškovnika i troškova električne energije potrošene za izvođenje radova.

14. Svjedok VD u svom iskazu rekao je da je nakon smrti njegove majke, koja je umrla u veljači 2020., dogovoreno da će se izvršiti sanacija krova. Za zamjenu krova on je platio iznos 25.000,00 kuna. Tužitelj od njega nije tražio plaćanje nikakvih daljnjih troškova, koji bi se odnosili na izradu ponudbenog troškovnika za sanaciju krova, odvjetničke troškove ili bilo koje druge troškove. Nisu dogovarali ništa u vezi nadzora sanacije krova, a niti o angažiranju odvjetnika. Ne zna otkuda je korištena struja za izvođenje radova, jer nije izvodio radova, a niti ih je nadgledao. Zna da ne postoji zajedničko brojilo za struju koja se troši za zajedničke dijelove zgrade.

15. Tužitelj je u svom iskazu između ostalog naveo da je platio izradu ponudbenog troškovnika i stručni nadzor za izvođenje radova na sanaciji krovišta, ali da se ne sjeća je li s ostalim suvlasnicima razgovarao i dogovarao izradu ponudbenog troškovnika i stručni nadzor. U trenutku kada je pokrenuo postupak osiguranja već su imali neke ponude. Trošak struje koji potražuje je u paušalnom iznosu, obzirom je struja za izradu krova išla preko njegovog brojila.

Postupak osiguranja pokrenuo je, jer je krov curio te kako bi mogao dokazati da je promjena krova bila nužna. Međutim, kako ga je izvođač nazvao da može ranije započeti s promjenom krova, obustavili su postupak osiguranja te su angažirali vještaka Žarka Željka. On je naručio izradu ponudbenog troškovnika, a ne može se sjetiti kada, ali pretpostavlja da je to bilo kada je izdan račun. Taj troškovnik dao je ostalim suvlasnicima. Ponude koje su pribavili VD i E pribavljene su nekih godinu, godinu i pol prije nego što je zamijenjen krov. Ponude ČD i VD pribavljene su otprilike godinu i pol prije izvođenja radova, a prije toga je izrađen troškovnik. Troškovnik je izrađen prije pribave bilo kakve ponude. Svi suvlasnici usuglasili su se da će se prije pribavljanja ponuda izraditi troškovnik te da će se on platiti.

16. Dakle, tužitelj je iskazivao proturječno o dogovoru u vezi izrade ponudbenog troškovnika. Tako je prvo iskazao da ne zna je li sa ostalim suvlasnicima razgovarao o tome. Dalje je naveo da je izradu ponudbenog troškovnika naručio on, da bi na kraju iskaza rekao da su se svi suvlasnici usuglasili da će se prije pribavljanja ponuda izraditi troškovnik te da će se on platiti.

16.1. Stoga sud nije povjerovao tužitelju kada je tek na kraju svog iskaza rekao da su se svi suvlasnici usuglasili o pribavljanju ponudbenog troškovnika i plaćanju troškova izrade tog troškovnika. Ovo i zato što je suprotno iskazivao saslušani svjedok VD, koji nije zainteresiran za ishod ovog postupka te nema razloga neistinito iskazivati.

16.2. Svjedok je u svom iskazu rekao da tužitelj od njega nije tražio plaćanje troškova izrade ponudbenog troškovnika za sanaciju krova. U tom smislu iskazivao je i 1. tuženik koji je naveo da sa tužiteljem nisu razgovarali o izradi ponudbenog troškovnika, kao i 2. tužena koja je u svom iskazu rekla da nije znala da je tužitelj tražio izradu troškovnika, a niti da bi oni to trebali platiti.

16.3. Stoga, prema shvaćanju ovoga suda, tuženici nisu dužni tužitelju naknaditi razmjeran dio troškova izrade izvedbenog troškovnika.

17. Nadalje, sam tužitelj je u svom iskazu naveo da je pokrenuo postupak osiguranja kako bi dokazao da je promjena krova bila nužna, ali da je prijedlog povukao, nakon što je izvođač radova javio da u kratkom roku može započeti izvođenje radova.

17.1. Dakle, obzirom da je tužitelj svojevoljno povukao prijedlog za osiguranje, to očito pokretanje tog postupka nije bilo potrebno.

17.2. Iz navedenog sud zaključuje da odvjetnički troškovi u vezi postupka osiguranja nisu bili nužni, zbog čega ih tuženici nisu dužni naknaditi tužitelju.

18. Nadalje, tužitelj je rekao da je nakon povlačenja prijedloga za osiguranje angažirao vještaka Žarka Željka za izradu nalaza i mišljenja.

18.1. U svom iskazu tužitelj je naveo da su i ostali suvlasnici pribavljali ponude za sanaciju krova. Iz ovoga sud zaključuje da su svi suvlasnici bili suglasni o potrebi sanacije krova u kojem smislu je iskazivao i svjedok VD koji je u svom iskazu naveo da da je nakon smrti njegove majke (preminula u veljači 2020.) dogovoreno da će se izvršiti sanacija krova. U tom smislu iskazivao je i 1. tuženik koji je u svom iskazu naveo da je tužitelj znao za koju ponudu su se odlučili te da je bilo dogovoreno da će izvođač prema ponudi VD započeti s izvođenjem radova, ali da su jednog dana došli kući i zatekli kamione i dizalice. Prvotuženik je iskazao da nije znao da je angažiran vještak Žarko Željko. Isto je iskazala i 2. tužena.

18.2. Iz navedenog sud zaključuje da trošak vještaka Žarka Željka nije bio nužan, zbog čega ga tuženici nisu dužni naknaditi tužitelju. Ovo tim više što iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi tuženici u bilo kojem trenutku osporavali sudjelovanje u snošenju troškova sanacije krova, time da iz iskaza svjedoka VD proizlazi da tužitelj od njega nije tražio niti plaćanje razmjernog dijela ovog troška.

19. U pogledu struje potrošene za izvođenje radova 1. tuženik je iskazao da ne zna da li su radnici koristili struju koju plaća tužitelj, ali zna da su koristili njihovu kada tužitelja nije bilo. Tužitelj je u svom iskazu iznio da je trošak struje koji potražuje u paušalnom iznosu, jer je struja za izradu krova išla preko njegovog brojila, a svjedok VD je u svom iskazu rekao da ne zna tko je platio struju koja je korištena za izvođenje radova.

19.1. Prema odredbi čl. 7. st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

19.2. Iz citiranih zakonskih odredbi slijedi da je dužnost stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje, odnosno da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnja o postojanju činjenica koje su za nju povoljne.

19.3. Teret dokaza da je za izvođenje radova korištena struja koju je platio tužitelj te visina troška te struje je na tužitelju, jer istinitost određene tvrdnje treba dokazivati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji.

19.4. Međutim, prema ocjeni ovog suda tužitelj tijekom postupka nije dokazao koji dio potrošene struje je on platio, niti u kojem iznosu pa da bi tuženici bili dužni isplatiti mu razmjeran dio tog iznosa.

20. Stoga je sud ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na ime odvjetničkih troškova, troškova u vezi izrade ponudbenog troškovnika, pokretanja postupka osiguranja, izrade nalaza i mišljenja od strane ING ekspert d.o.o. i troška potrošene struje.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa 779,64 eura s pripadajućim zateznim kamatama i odlučiti kao u točki III izreke.

22. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj je uspio u sporu sa 38% (u pogledu visine tužitelj je uspio sa 38%, u pogledu dokazivanju osnove zahtjeva uspio je sa 38%, dakle ukupno kada se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tužitelj je ukupno uspio sa 38%).

22.1. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženici su uspjeli u sporu sa 62% (u pogledu visine tuženici su uspjeli sa 62%, u pogledu osporavanja osnove zahtjeva tužitelja uspjeli su također sa 62% pa kada se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tuženici su ukupno uspjeli sa 62%).

22.2. Kada se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, slijedi da su tuženici u sporu uspjeli sa 24% (62%-38%).

22.3. Stoga je, temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, odbijen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka tužitelja te je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

22.4. Tuženicima je, temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a priznat trošak koji se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

22.5. Tako je tuženicima priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 75 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 9. rujna 2021. u visini 75 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 11. svibnja 2022. u visini 75 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 5. listopada 2022. u visini 18,75 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife, zastupanja na ročištu 22. svibnja 2024. u visini 75 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife i zastupanja na ročištu 20. studenog 2024. u visini 75 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

22.6. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tuženicima pripada iznos 787,50 eura odnosno uvećano za 10% prema Tbr. 40/1 Tarife ukupno 866,25 eura te uvećano za 25% PDV-a sve1.082,81 eura.

22.7. Tuženicima je za zastupanje na ročištu 5. listopada 2022. nagrada odmjerena prema Tbr. 9/5 Tarife, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 9/1 Tarife, jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja.

22.7. Slijedom navedenog, tuženicima je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.082,81 eura odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 24 % ukupno 259,87 eura.

22.8. Na tako određeni trošak tuženicima su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćnici tužitelja

- punomoćnici 1.-2. tuženika