Poslovni broj K-192/2022-76

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po predsjednici vijeća Ilki Markić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Vesne Bender kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika KZ, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku br. K-DO-648/04 od 21. prosinca 2010, izmijenjena u činjeničnom opisu podneskom od 26.11. 2018. godine, 28.12.2018. godine i 04.07.2023. godine, radi produljenog kaznenog djela iz čl. 243. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), a kažnjivo po čl. 243. st. 2. KZ/11 i u svezi sa čl. 52. KZ/11, nakon javne rasprave održane i zaključene na ročištu dana 11. prosinca 2024. godine, održane u prisutnosti optuženika KZ, branitelja optuženika Borisa Medovića, odvjetnika iz [adresa], oštećenika ŠZ i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku Mile Lončarić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, dana 19. prosinca 2024. godine, u prisutnosti optuženika KZ, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik: RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i NZ rođene Š, rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, strojarski tehničar, sa završenom SSS,  oženjen,  otac  jednog  djeteta,  zaposlen,  prosj.  mj. primanja1.200,00 eura, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je u siječnju 2004., s ciljem da sebi ostvari nepripadnu imovinsku korist, tražio od ŠZ da mu, na ime navodnog duga po neisplaćenom ostatku cijene iz ugovora o kupoprodaji nekretnine označene kao čestica zemlje [katastarska čestica] i čestica zgrade [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] između KZ kao prodavatelja i OZ vlasnika obrta " [obrt]" kao kupca, prenese vlasničke udjele nad trgovačkim društvom MMQ Građenje d.o.o. Zagreb, koje je u svom vlasništvu imalo zgradu u [adresa], na adresi [adresa], označenu kao katastarska čestica [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], čiji je direktor bio ŠZ, a koje trgovačko društvo je bilo u vlasništvu trgovačkog društva MMQ Gostinstvo i turizem d.o.o., Rogaška Slatina, Slovenija, čiji je direktor bio DZ, a vlasnici za po ½ dijela DZ i ŠZ, te da u ime obrta [obrt], vlasništvo OZ ( a kojeg obrta je po punomoći za zastupanje izdane od strane OZ, stvarni vlasnik bio ŠZ), sklopi sa trgovačkim društvom Petrus d.o.o. ugovor o prodaji 3/10 dijela prava vlasništva čestice zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te mu preda isplaćenu kupoprodajnu cijenu, a da će mu se u protivnom nešto dogoditi ženi i djeci, te da će mu uništiti obitelj, ženu i djecu, zbog čega preplašen navedenim prijetnjama ŠZ prvo dana 15. siječnja 2004. u Metkoviću u javnobilježničkom uredu FZ pod br. Ov. 119/2004 izdaje VZ punomoć za zastupanje i prodaju trgovačkog društva MMQ Građenje d.o.o., a nakon toga dana 24. siječnja 2004., preplašen ranije izrečenim prijetnjama, ŠZ kao punomoćnik obrta [obrt] u [adresa], u javnobilježničkom uredu Lucije Carić, pod br. Ov. 456/04 sklapa ugovor o kupoprodaji 3/10 dijela prava vlasništva čestice zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], između obrta [obrt] kao prodavatelja i trgovačkog društva Petrus d.o.o. kao kupca, za iznos od 800.000,00 kn („106.178,24 Eura“), a nakon toga ugovor o cesiji br. Ov. 457/04 između cedenta [obrt], cesionara KZ i cesusa Petrus d.o.o. na iznos od 531.517,00 kn, temeljem kojeg ugovora o cesiji trgovačko društvo Petrus d.o.o., isplaćuje VZ tijekom 2004. ukupan iznos od 531.517,00 kn („70.544,42 Eur-a“) čime se RZ nepripadno okoristio za iznos od 531.517,00 kn („70.544,42 Eur-a“) za koji iznos je oštetio ŠZ, a kada je RZ shvatio da temeljem navedene punomoći od 14. siječnja 2004. ne može raspolagati trgovačkim društvom MMQ Građenje d.o.o., telefonskim putem više puta je tražio od DZ da mu bez ikakve naknade potpiše punomoć da može raspolagati trgovačkim društvom MMQ Građenje d.o.o, što ovaj isprva odbija ali kada mu RZ prijetećim tonom govori: " Imaš li ti djecu", te iz Dubrovnik dolazi u Krapinu, preplašen tom prijetnjom DZ dana 27. siječnja 2004. odlazi s njim u Zagreb, te mu kao direktor trgovačkog društva MMQ Gostinstvo i turizem d.o.o. u javnobilježničkom uredu AZ pod br. Ov. 796/04, bez ikakve naknade izdaje punomoć kojom RZ može raspolagati trgovačkom društvom MMQ Građenje d.o.o, temeljem koje punomoći RZ za točno neutvrđeni iznos od najmanje 30.000,00 kn, dana 30. siječnja 2004. pod br. Ou-40/2004 sklapa ugovor o prijenosu 100 % vlasničkog udjela u društvu MMQ Građenje d.o.o. na HZ, čime se RZ nepripadno okoristio za točno neutvrđeni iznos svakako veći od 60.000,00 kn („najmanje 7.963,36 Eur-a“). a za koji iznos je oštetio trgovačko društvo MMQ Gostinstvo i turizem d.o.o.

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist ozbiljnom prijetnjom prisilio druge da što učine na štetu svoje i tuđe imovine, a djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

čime je počinio produljeno kazneno djelo protiv imovine – iznudu – djelo opisano u čl. 243. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24

– u daljnjem tekstu KZ/11), a kažnjivo po čl. 243. st. 2. KZ/11, i u svezi sa čl. 52. KZ/11.

II. Na temelju odredbe čl. 243. st. 2. KZ/11, optuženik RZ se za produljeno kazneno djelo iz čl. 243. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 i u svezi sa čl. 52. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE i 4 (četiri) mjeseca.

Temeljem odredbe čl. 57.KZ/11 optuženiku VZ se izriče

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

na način da neuvjetovani dio kazne, koju je optuženik dužan izvršiti, iznosi

7 (sedam) mjeseci kazne zatvora.

Temeljem odredbe čl. 56. i 57. KZ/11, uvjetovani dio kazne optuženiku VZ iznosi

9 (devet) mjeseci zatvora,

koji dio kazne se neće izvršiti ukoliko optuženik RZ u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a koji rok se računa od dana izvršenja neuvjetovanog dijela kazne.

Na uvjetovani dio kazne shodno se primjenjuju odredbe iz članka 56. i čl. 58. KZ/11.

III. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećeniku ŠZ u iznosu 531.517,00 kuna / 70.544,42 eura, a koji iznos je optuženik RZ dužan isplatiti oštećeniku ŠZ u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, dok se sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik ŠZ upućuje u parnicu.

IV. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, oštećenik DZ se, s imovinskopravnim zahtjevom, upućuje u parnicu.

V. Temeljem odredbe čl. 560. st. 1. i st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) od optuženika KZ

oduzima se

imovinska korist u iznosu od 60.000,00 kuna / 7.963,36 eura, koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 243. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 i u svezi sa čl. 52. KZ/11, opisanog izrekom ove presude.

Utvrđuje se da je novčani iznos od 60.000,00 kuna / 7.963,36 eura postao imovina Republike Hrvatske, te se nalaže optuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude Republici Hrvatskoj uplati novčani iznos od 60.000,00 kuna / 7.963,36 eura.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 400,00 eura, troškove građevinskog vještačenja po vještaku Anti Srhoju u iznosu od 2.853,60 kuna / 378,74 eura, troškove knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Matu Mariću u iznosu od 2.767,50 kuna / 367,31 eura, troškove svjedoka OZ, u iznosu od 246,00 kuna / 32,65 eura, kao i u iznosu od 46,00 eura, troškove svjedokinje UZ u iznosu od 912,25 kuna / 121,07 eura, kao i u iznosu od 46,20 eura, troškove svjedoka ĐZ u iznosu od 400,00 kuna / 53,09 eura, kao i u iznosu od 46,16 eura, troškove svjedoka GZ u iznosu od 120,00 kuna / 15,93 eura, kao i u iznosu od 24,60 eura, troškove svjedoka ŠZ u iznosu od 450,00 kuna / 59,73, troškove svjedoka DZ u iznosu od 84,12 eura, koje troškove je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-19222 (opis plaćanja: troškovi u predmetu br. K-192/2022), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu dana 21. prosinca 2010. godine optužnicu broj K-DO-648/04 od 21. prosinca 2010, izmijenjena u činjeničnom opisu podneskom od 26.11. 2018. godine, 28.12.2018. godine i 04.07.2023. godine, radi produljenog kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. u svezi sa st. 1. i u svezi sa čl. 61. KZ/97, protiv okrivljenika KZ.

1.1 Donesena je presuda pod posl. brojem K-492/10 dana 11. lipnja 2021. godine, a kojom presudom je optuženik RZ oslobođen od optužbe počinjenja kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. u svezi sa st. 1. i u svezi sa čl. 61. KZ/97. Protiv navedene presude Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku izjavilo je žalbu, koja je prihvaćena i rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. KŽ-245/2022 od dana 19. kolovoza 2022. godine, ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje i odluku drugom sucu.

1.2 Tužitelj Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku izmijenilo je optužnicu podnescima od dana 26. studenog 2018. godine na način da u činjeničnom opisu riječi „ čime se RZ okoristio za iznos od namanje 30.000,00 kuna, a za koji iznos je oštetio trgovačko društvo MMQ Gostinstvo i turizem d.o.o.“., zamjenjuje riječima „čime se RZ nepripadno okoristio za iznos od najmanje 60.000,00 kuna, a za koji iznos je oštetio trgovačko društvo MMQ Gostinstvo i turizem d.o.o.“. Optužnica je izmijenjena i dana 28. prosinca 2028. godine, jer je došlo do očigledne omaške u podnesku od 26. studenog 2018. godine, kojim se mijenjao činjenični opis na način da ista glasi: „čime se RZ nepripadno okoristio za točno neutvrđeni iznos svakako veći od 60.000,00 kuna, a za koji iznos je oštetio trgovačko društvo MMQ Gostinstvo i turizem d.o.o.“. Optužnica je izmijenjana i dana 4. srpnja 2023. godine na način da se u retku 23. optužnice iza riječi "800.000,00 kuna" dodaje ("106.178,24 EURA"), da se u retku 26. optužnice i retku 27. optužnice iza riječi "531.517,00 kuna" dodaje ("70.544,42 EUR-a") te da se na kraju činjeničnog opisa iza riječi "najmanje 60.000,00 kuna" dodaje ("najmanje 7.963,36 EUR-a").

1.3 Na glavnoj raspravi temeljem čl. 19.b st. 4. ZKP/08 stranke su izjavile da su suglasne da u ovom kaznenom postupku raspravu provede predsjednica vijeća, kao sudac pojedinac, te su iste upozorene na neopozivost jednom date izjave.

2. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim, da će iznosit svoju obranu i odgovarati na postavljena pitanja samo svog branitelja i obranu će dati na kraju dokaznog postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, pročitao iskaz oštećenika DZ, koji je dao na glavnoj raspravi dana 02. veljače 2023. godine, iskaz svjedokinje ĆZ, koji je dala na glavnoj raspravi dana 03. ožujka 2023. godine, iskaz svjedokinje ČZ, koji je dala na glavnoj raspravi dana 03. ožujka 2023. godine, na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, uz suglasnost stranaka, pročitan je iskaz oštećenika ŠZ, koji je dao na glavnoj raspravi dana 08. ožujka 2023. godine, na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08, pročitan je iskaz svjedoka BZ, koji je dao na glavnoj raspravi dana 11. travnja 2023. godine, iskaz svjedokinje UZ, koji je dala na glavnoj raspravi dana 11. travnja 2023. godine, koji je dala na glavnoj raspravi dana 11. travnja 2023. godine, iskaz svjedoka ĐZ, koji je dao na glavnoj raspravi dana 11. travnja 2023. godine, iskaz svjedokinje KZŠ, koji je dala na glavnoj raspravi dana 12. svibnja 2023. godine, iskaz svjedoka GZ, koji je dao na glavnoj raspravi dana 12. svibnja 2023. godine, iskaz svjedoka OZ, koji je dao na glavnoj raspravi dana 12. svibnja 2023. godine, temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, uz suglasnost stranaka, pročitani su iskazi svjedoka JZ, koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Županijskog suda u Dubrovniku, dana 19. ožujka 2010. godine (list spisa 335-336), kao i iskaz svjedoka koji je dao na glavnoj raspravi dana 21. siječnja 2019. godine (list spisa 509-510), PZ, koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Županijskog suda u Dubrovniku, dana 26. ožujka 2009. godine(list spisa 260-262), kao i iskaz svjedoka koji je dao na glavnoj raspravi dana 22. srpnja 2019. godine, kao i iskaz svjedokinje SZ, koji je dala na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Županijskog suda u Dubrovniku, dana 09. ožujka 2010. godine (list spisa 330- 331), kao i iskaz svjedoka koji je dala na glavnoj raspravi dana 28. listopada 2019. godine (list spisa 546), na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08, pročitan je iskaz svjedoka HZ, koji je dao na glavnoj raspravi dana 04. srpnja 2023. godine, kao i iskaz svjedokinje AZ, koji je dala na glavnoj raspravi dana 22. kolovoza 2023. godine, na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, uz suglasnost stranaka, pročitan je zapisnik o izvanraspravnom ispitivanju vještaka Mata Marića, kod ovog suda od dana 23. veljače 2024. godine (list spisa 1047-1048), ispitan je i svjedok MZ, pročitano je i pregledano: zemljišnoknjižni izvaci za čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo MMQ Građenje d.o.o. Zagreb, izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo MMQ Gostinstvo i turizam d.o.o. Slovenija, punomoć OZ, EZ od 16. siječnja 2002., kupoprodajni ugovor između KZ i OZ od 19. lipnja 2001. za čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ugovor o kreditu br. 116/2001 između Hypo Alpe – Adria Bank i OZ na iznos od 72.850,00 EUR-a od 8. studenog 2001., preslik štedne knjižice KZ kod Hypo Alpe – Adria Bank d.d. od 9. studenog 2001., br. štednog računa 0126620000401, preslici naloga za uplatu i isplatu 40.000,00 DEM na račun KZ br. 26620000401 kod Hypo Alpe – Adria Bank d.d., priznanice od 8. ožujka 2001. o primitku 10.000,00 DEM i 25. svibnja 2001. o primitku 7.000,00 DEM koje je RZ izdao ŠZ, ugovor o kupoprodaji 3/10 dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] između obrta [obrt] vlasništvo OZ, kao prodavatelja, i Petrus d.o.o. kao kupca od 24. siječnja 2004. br. Ov. 456/04, procjena prometne vrijednosti nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od strane dipl. ing. arh. TZ, ugovor o cesiji između cedenta [obrt], cesionara KZ i cesusa Petrus d.o.o. od 24. siječnja 2004, br. Ov. 457/04, potvrda KZ od 24. siječnja 2004. br. Ov. 459/04, konto kartica trgovačkog društva Petrus d.o.o. za KZ u periodu od 1. siječnja do 13. travnja 2004., preslici izvadaka sa računa trgovačkog društva Petrus d.o.o., punomoć DZ VZ od 27. siječnja 2004. br. Ov. 976/04, generalna punomoć ŠZ VZ od 15. siječnja 2004. br. Ov. 119/2004, zapisnik o odluci o izmijeni izjave o osnivanju sa potvrdom i izjavom o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću za trgovačko društvo MMQ Građenje d.o.o., te ugovorom o prijenosu poslovnog udjela u društvu MMQ Građenje d.o.o. Zagreb sa trgovačkim društvom MMQ Gostinstvo i turizam d.o.o. [adresa] na HZ od 30. siječnja 2004. kod javnog bilježnika Borice Kovačevića br. Ou-40/2004, odluka o razrješenju imenovanog člana uprave trgovačkog društva MMQ Građenje d.o.o. kod javnog bilježnika Borice Kovačevića br. Ov. 348/2004 od 30. siječnja 2004, preslik obrtnice za [obrt], dopis Hypo Alpe Adria – Bank sa stanjem duga po ugovoru o kreditu br. 4/2003 na dan 31. siječnja 2004, elaborat procjene prometne vrijednosti zemljišta i budućeg objekta u Zagrebu a adresi [adresa] trgovačkog društva Tehno Inženjering od 27. lipnja 2003, pregledava se i čita presuda Općinskog suda u Dubrovniku br. P-1481/01, P- 969/01 i spis K-318/06, povijesni z. k. izvadak Općinskog suda u Dubrovniku od 25. listopada 2005. za čest. zgrade [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina], presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. 157/10 od 3. ožujka 2011., presuda br. Gž 1065/11 od 27. veljače 2013., sporazum o osiguranje novčane tražbine zaključen između PBZ d.d., OZ te [obrt] i OZ, nalog za uplatu i isplatu Hypo Alpe Adria Bank d.d. od 12. studenog 2001. i štedna knjižica RZ otvorenog kod Hypo Alpe Adria Bank d.d., rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Dubrovnik, klasa: UP/1-410-20/2000- 001/00390, urbroj: 513-007-19/001-200-0004 od 11. svibnja 2000., pročitan se z. k. izvadak za katastarsku česticu [katastarska čestica] z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i z. k. izvadak od 31. prosinca 2008., obavijest Hypo Alpe Adria Bank d.d. od 4. prosinca 2009. o stanju duga po ugovor o kreditu br. 4/003 zaključen između Hypo Alpe Adria bank d.d. i Dirko d.o.o., dopis Hypo Alpe Adria Bankd d.d. upućen na spis Kio 69/08, povijesni izvadak od 11. listopada 2006. za TD Dirko d.o.o. i MMQ građenje d.o.o., prijedlog i rješenje o ovrsi broj. Z 1345/05, prijedlog i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku br. Ovr 3021/2005, rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku, br. I – Ovr. 134/06 prijedlog i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku br. Ovr 1992/2006, prijedlog i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku br. Ovr – 222/2007, prijedlog i rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Dubrovniku br. Ovr-193/07, prijedlog i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku br. Ovr-676/12, prijedlog i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku br. Ovr-758/13, popis poreznih dužnika porezne uprave, sporazum o osiguranju novčane tražbine zaključen između PBZ d.d. i [obrt] ovjeren 17. siječnja 2002., punomoći OZ ovjerene 14. siječnja 2004. br. Ov – 145/04 kod javnog bilježnika Miha Plećaša, obrtnica za obrt OZ i [obrt], pregledani su i pročitani spis Općinskog suda u Dubrovniku br. Ovr – 471/05, Ovr. 3021/05, Ovr. 1992/06, Ovr, 222/07 , Ovr. 834/07, Ovr. 676/12, Ovr. 758/13, spisi Trgovačkog suda u Dubrovniku br. Ovr. 134/06, i Ovr. 193/07, rješenje Ministarstva obrane, Uprave za obranu Dubrovnik, Ureda za obranu Dubrovnik, klasa: UP/I-562-02/93-01/215 od 16. travnja 1997., rješenje CZSS Dubrovnik, klasa: UP/I-551-06/14-04/33, urbroj: 2117-24-11/06-14-3 od 17. travnja 2014, kupoprodajni ugovor zaključen između KZ i ŽZ br. ovjere 113/2001 od dana 04. siječnja 2001. godine, pročitan je i pregledan dopis Addiko Banke d.d. (list spisa 684-706), presuda i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-651/19 i Gž-652/19, dokumentacija dostavljena od javne bilježnice AZ (list spisa 886-889), dopis Hypo banke od dana 29. studenog 2005. godine, izvadak iz sudskog registra za MMQ Građenje, povijesni izvadak iz sudskog registra za MMQ Građenje, podaci za upis u glavnu knjigu sudskog registra kao i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-03/11641-2 od 31. prosinca 2003. godine, dopis Hypo Banke od 29. studenog 2005. godine, izvadak iz sudskog registra za MMQ građenje, povijesni izvadak iz sudskog registra za MMQ građenje, podaci za upis u glavnu knjigu sudskog registra, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-03/11641-2 od 31. prosinca 2021. godine, dokumentaciju sudskog registra i banke (list spisa 931-1015), pročitan je i pregledan ugovora o kreditu br. 116/2021, kao i fotografije nekadašnjeg objekta pekare Orlando, te fotografije hotela Porto i City, upis o brisanju društva od 31. srpnja 2012. godine Trgovačkog suda u Zagrebu, rješenje od 12. srpnja 2012. godine Trgovačkog suda u Zagrebu, odluka od 17. listopada 2011. godine Trgovačkog suda u Zagrebu, povijesni i posebni izvadak za katastarsku česticu [katastarska čestica] K. O [katastarska općina], pregled isprava u spisu P-632/2012 i P-1547/2019, drugostupanjske presude Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-1661/01, od 17. veljače 2005. godine, drugostupanjske presude Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-447/07, od 21. siječnja 2010. godine, presuda posl. P-157/10, podnesak oštećenika ŠZ od 28. listopada 2024. godine, sa prilozima (list spisa 1150-1157), pročitana je i pregledana lokacijska dozvola Službe za prostorno uređenje i zaštitu okoliša klasa UP/I-350-05/00-01/385 od 28. svibnja 2022. godine.

3.1 Odbijeni su dokazni prijedlog tužitelja i oštećenika ŠZ za ponovnim ispitivanjem svjedoka HZ, ispitivanjem svjedoka IZ, kao i dokazni prijedlozi oštećenika ŠZ za ispitivanjem svjedoka CZ i svjedoka ZZ, smatrajući iste nepotrebnim i odugovlačećim.

3. 2. Odbijeni su ostali prijedlozi branitelja optuženika Borisa Medovića da se pribavi izvadak iz kaznene evidencije za ŠZ, za BZ i za LZ, budući da isti nisu optuženici u ovom kaznenom postupku, te su odbijaju prijedlozi branitelja optuženika da se pribave svi spisi Općinskog suda u Dubrovniku u kojima se kao stranka (tuženik ili ovršenik ili okrivljenik ili optuženik) pojavljuju ŠZ, OZ i obrt [obrt], svih spisa Trgovačkog suda u Dubrovniku u kojima se kao stranka (tuženik i li ovršenik) pojavljuju KŠ, OZ i obrt [obrt], svih spisa u kojima se kao osumnjičenik pojavljuje ŠZ ili OZ, za pribavljanjem novog izvatka iz kaznene evidencije za ŠZ ili OZ, da se pročita iskaza LZ, koji je dao pred Županijskim sudom u Dubrovniku dana 05. veljače 2009. godine u predmetu posl. br. Kio-69/08, da se ispitaju svjedoci ŠŠ i RŠ, za provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost koliki je iznos u DEM predstavljaju iznosi 40.000,00 DEM što iznosi oko 153.532,00 kuna vidljivo iz naloga za isplatu i prodaje stranih sredstava plaćanja HYPO Alpe Adria Bank d.d. od dana 12. studenog 2001. godine i 531.517,00 kuna plaćenih po ugovoru o cesiji zaključenom dana 24. siječnja 2004. godine između [obrt], okrivljenika i Petrus d.o.o., a kako bi se utvrdilo koliko je točno okrivljeniku ukupno plaćeno po predmetnom kupoprodajnom ugovoru te koliko iznosi zakonska kamata na iznos od 182.000,00 DEM počevši od dana 10. srpnja 2021. godine kada je dospjela obveza plaćanja kupoprodajne cijene pa do dana 12. studenog 2001. godine kada je okrivljeniku plaćeno 40.000,00 DEM što iznosi oko 153.532,00 kuna vidljivo iz naloga za isplatu i prodaju stranih sredstava plaćanja Hypo Alpe Adria Bank d.d. i koliko iznosi zakonska kamata na iznos od 142.000,00 DEM od dana 12. 11. 2001. godine (kada je njegovom branjeniku plaćeno 40.000,00 DEM što iznosi oko 153.532,00 kn vidljivo iz nalogu za isplatu i prodaje stranih sredstava plaćanja Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. od dana 12. 11. 2001. godine) pa do dana 24. 01. 2004. godine kada je njegovom branjeniku plaćeno cesijom 531.517,00 kn, a kako bi se utvrdila visina, ukupne novčane obveze EZ po predmetnom kupoprodajnom ugovoru, kao i prijedlog za građevinsko vještačenje radi utvrđenja tržišne vrijednosti čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 19. lipnja 2001. godine, tj. na dan zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora, prijedlog za kombinirano knjigovodstveno – financijsko i građevinsko vještačenja na okolnost tržišne vrijednosti vlasničkog udjela kojeg je trgovačko društvo MMQ Gostinstvo i turizam d.o.o., [adresa], Slovenija imalo u trgovačkom društvu MMQ Građenje d.o.o. Zagreb na dane 15., 27. i 30. siječnja 2004. godine, a sve nakon uspješne ili bezuspješne pribave poslovne i financijske dokumentacije trgovačkog društva MMQ Građenje d.o.o. Zagreb na prethodno navedene dane koju će sud zatražiti kako od EZ (tadašnjeg direktora trgovačkog društva MMQ Građenje d.o.o. Zagreb) tako i od osobe koja je vodila knjigovodstvene poslove za trgovačko društvo MMQ Građenje d.o.o. Zagreb, kao i od Porezne Uprave od koje posebno treba zatražiti bilance trgovačkog društva MMQ Građenje d.o.o. Zagreb za 2002. i 2003. godinu kao i podatke o eventualnim dugovima koje je trgovačko društvo MMQ Građenje d.o.o. Zagreb imalo na prethodno navedene dane i o vremenu nastanka tih eventualnih dugova, da se ispita svjedok NŠ, da se pregleda najnovija lista poreznih dužnika, da se pregledaju i pročitaju članci iz Slobodne Dalmacije, od 22. svibnja 2018. godine i članci iz Bljeska od dana 22. svibnja 2018. godine, te da se pribavi ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom, br. 5110005835/2002 od 8. siječnja 2022. godine, smatrajući iste nepotrebnim i odugovlačećim.

3.3 Na kraju dokaznog postupka pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika KZ, od 28. listopada 2024. godine (list spisa 1170-1171).

4. U svojoj obrani optuženik RZ je naveo da je namjeravao prodati svoju česticu zgrade [katastarska čestica] i česticu zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (u daljnjem tekstu : predmetne nekretnine). Poznavao je ŠZ i između ostalih i njemu je tu svoju namjeru priopćio i ponudio mu predmetne nekretnine da ih on kupi. Prije zaključenja bilo kojeg kupoprodajnog ugovora oni smo zajedno bili na predmetnim nekretninama i on ih je osobno pregledao i on mu je rekao ono što je jedino i znao, a to je da u nekim dijelovima zgrade stanuju neki stanari, koji su tu u svojstvu zaštićenih najmoprimca, a u što se on i osobno uvjerio, jer je on osobno vidio prilikom tog pregleda da su neki ljudi ulazili i izlazili iz zgrade, i jer nisu mogli ući u neke prostorije, koje su bile zaključane, a za koje on nije imao ključ, i za koje mu je rekao da te prostorije sigurno koriste neki stanari u svojstvu zaštićenih najmoprimaca. Nakon nekoliko dana on ga je nazvao i rekao da bi on predmetne nekretnine kupio bez obzira što su u nekim dijelovima zgrade stanovali neki zaštićeni najmoprimci, ali da mu zbog toga nudi samo 860.000,00 kuna, a ne punu tržišnu cijenu predmetnih nekretnina za koju su i jedan i drugi, s obzirom na tadašnje tržišne cijene, znali da je oko dva puta veća od prethodno navedenog iznosa, te da će on predmetne nekretnine kupiti, ali na ime OŠ, koji će biti samo fiktivno naveden u kupoprodajnom ugovoru kao kupac, jer je stvarni kupac predmetnih nekretnina on, ŠZ. Nakon toga je takav kupoprodajni ugovor i zaključen 04. siječnja 2001. i ovjeren pod brojem Ov-113/2001 pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem. Njemu je ŠZ dao tj. pozajmio jednom 10.000,00 DEM, a jednom 7.000,00 DEM, s tim da mu te iznose vrati kada mu plati ostatak kupoprodajne cijene po prethodno navedenom kupoprodajnom ugovoru. Nakon nekog vremena, njemu je ŠZ rekao da ne želi kao stvarni kupac po prethodno navedenom kupoprodajnom ugovoru kupiti predmetne nekretnine na fiktivno ime OŠ, nego da želi predmetne nekretnine kupiti na ime OZ, koji će također biti samo fiktivno naveden kao kupac u novom kupoprodajnom ugovoru, jer je stvarni kupac predmetnih nekretnina i dalje on, ŠZ, te da zbog toga treba prvo raskinuti onaj već zaključeni kupoprodajni ugovor u kojem je kao kupac naveden DŠ i zaključiti novi kupoprodajni ugovor za predmetne nekretnine, po kojem će samo fiktivno kao kupac biti naveden OZ, jer će stvarni kupac i po tom novom ugovoru biti on, ŠZ. Zbog svega toga, a s obzirom da mu je data kapara u iznosu od 78.200,00 kuna po onom kupoprodajnom ugovor, u kojem je kao kupac naveden DŠ, a koju je kaparu on imao pravo zadržati, jer nije isplaćen ostatak kupoprodajne cijene po tom ugovoru, u roku koji je za to bio određen i s obzirom da mu je ŠZ već bio dao tj. pozajmio onaj iznos od 10.000,00 DEM i onaj iznos od 7.000,00 DEM, kao i s obzirom da su u nekim dijelovima zgrade stanovali neki zaštićeni najmoprimci, on i ŠZ su dogovorili da će u novom kupoprodajnom ugovoru kupoprodajna cijena biti manja i od one, koja je bila dogovorena u onom kupoprodajnom ugovoru u kojem je kao kupac naveden DŠ, a da on zadrži i kaparu, koju je bio primio po prethodno navedenom kupoprodajnom ugovoru i one iznose od 10.000,00 DEM i 7.000,00 DEM, koje mu je ŠZ već bio dao tj. pozajmio. Stoga je raskinut onaj kupoprodajni ugovor u kojem je kao kupac naveden DŠ i u lipnju 2001. godine zaključen novi kupoprodajni ugovor za predmetne nekretnine u kojem je kao kupac tih nekretnina naveden OZ i to za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 182.000,00 DEM, koja je manja od one kupoprodajne cijene koja je bila ugovorena u kupoprodajnom ugovoru, u kojem je kao kupac naveden DŠ, a koja je također bila sigurno dva puta manja od tadašnje stvarne tržišne cijene predmetnih nekretnina. On je sve u svezi prethodno navedena dva kupoprodajna ugovora dogovarao sa ŠZ, a ništa ni s OZ, ni s OŠ. Njemu je u studenom 2001. godine na ime kupoprodajne cijene po ovom kupoprodajnom ugovoru, u kojem je kao kupac naveden OZ, plaćeno 153.532,00 kn tj. 40.000,00 DEM, a što je evidentirano na njegovom štednom računu u Hypo-Alpe-Adria banci, za što postoji dokaz u spisu na str. 94, tako da je ostao dug od oko 142.000,00 DEM, na ime neplaćenog ostatka kupoprodajne cijene, a za kojeg su se on i ŠZ dogovorili da će mu biti plaćen nakon što OZ podigne kredit kod Privredne banke Zagreb, za koji će kao osiguranje biti uknjižena hipoteka na predmetnim nekretninama. Saznao je da je taj kredit podignut u iznosu od 120.000,00 EUR-a i da je osiguran hipotekom, koja je uknjižena na predmetnim nekretninama, a njemu iz tog kredita nikada ništa nije plaćeno na ime ostatka kupoprodajne cijene od oko 142.000,00 DEM. Nakon toga, samo u nekoliko puta, ne više od 10 puta, i to isključivo i samo u situaciji kada bi neposredno i slučajno sreo EZ u [adresa], istog je samo uljudno pitao kada će se platiti ostatak kupoprodajne cijene, jer nije u redu da je podignut kredit na nekretnine koje je prodao, a da njemu nije plaćen ostatak kupoprodajne cijene, a on bi mu uvijek rekao

- bez brige RZ sve će ti biti plaćeno. To ga je pitao, jer sve od dana zaključenja kupoprodajnog ugovora, u kojem je kao kupac naveden OZ, pa sve do danas, nije znao i ne zna niti za jedan razlog zbog kojeg on ne bi imao pravo na isplatu mu dogovorene kupoprodajne cijene u cijelosti. Naime, naprotiv, on sve od dana zaključenja kupoprodajnog ugovora u kojem je kao kupac naveden OZ pa sve do danas osnovano smatra i drži da je imao osnovano pravo na isplatu mu dogovorene kupoprodajne cijene u cijelosti iz slijedećih razloga:

- jer kupoprodajni ugovor u kojem je kao kupac naveden OZ nikada nije prestao važiti zbog bilo kojeg zakonskog razloga,

- jer plaćanje kupoprodajne cijene ili nekog njenog dijela nije bilo ničim uvjetovano, a rok za njeno plaćanje je bio istekao,

- jer je ŠZ bio upoznat da su u nekim dijelovima zgrade stanovali zaštićeni najmoprimci i pristao da se usprkos toga zaključi kupoprodajni ugovori i sa OŠ i sa OZ,

- jer je upravo zbog stanovanja zaštićenih najmoprimaca u nekim dijelovima zgrade kupoprodajna cijena ugovorena u duplo manjem iznosu od stvarne tržišne cijene predmetnih nekretnina,

- jer je predmetne nekretnine stekao u dobroj vjeri postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, ne znajući i ne sumnjajući u trenutku sklapanja pravnog posla, kao ni u trenutku kada je zahtijevao upis na svoje ime da na predmetnim nekretninama, netko treći ima bilo kakvo pravo, a s obzirom da je tek nakon svega toga, a prije nego je zaključio kupoprodajni ugovor, u kojem je kao kupac naveden DŠ, saznao da u nekim dijelovima zgrade stanuju zaštićeni najmoprimci,

- jer sve od kada se upisao u zemljišne knjige na predmetnim nekretninama pa sve do danas misli i drži da su predmetne nekretnine zaista bile njegove i stvarno i uknjiženo vlasništvo budući sve do danas ne postoji pravomoćna presuda kojom je određeno brisanje njegovog prava vlasništva ili prava vlasništva OZ s predmetnih nekretnina i upis nečijeg drugog prava na tim nekretninama, te zbog činjenice da je Privredna banka Zagreb odobrila OZ kredit, a sud upisao u zemljišne knjige založno pravo Privredne banke Zagreb na predmetnim nekretninama, radi osiguranja tražbine te banke po tom kreditu. Nikada u svom životu nikome nije prijetio niti koga zastrašivao, niti koga nagovarao na bilo što, niti koga prisiljavao, niti vršio bilo kakve druge, ne samo protupravne, nego ni nemoralne radnje, pa tako ništa od prethodno navedenog nikada nije činio ni prema EZ ni prema OZ, ni prema nekom drugom, a nije nikada bio prisutan ako im je netko drugi takvo što eventualno radio, a niti mu je poznato da je netko drugi bilo što protupravno ili nemoralno činio EZ ili OZ. Negdje u siječnju 2004. godine nazvao ga je ŠZ i rekao mu da dođe u ured javne bilježnice Lucije Carić i da će mu se isplatiti oko 531.000,00 kn na ime ostatka kupoprodajne cijene, pod uvjetom da mu potpiše potvrdu da mu je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena. On je na to pristao, iako je njegovo potraživanje na temelju ostatka kupoprodajne cijene i kamata zasigurno po njegovom mišljenju bilo veće od prethodno navedenog iznosa, kojeg mu je ŠZ ponudio, jer se rukovodio načelom bolje išta nego ništa. Kad je došao ispred ureda javne bilježnice Lucije Carić tu je već bio ŠZ i BZ i onda su svi zajedno pošli u ured LZ. Kad su došli u taj ured, tu je već bio i JZ, koji je gotovo odmah sam izašao, a malo iza njega on, ŠZ, BZ i FŠ su pošli u ured javne bilježnice Lucije Carić i tamo su mi izvršili potpisivanje nekih ugovora, a on je potpisao jedan ugovor o cesiji, pa je njemu zaista i isplaćeno oko 531.517,00 kn cesijom, a na ime ostatka kupoprodajne cijene. On je EZ, kako mu je i obećao, i izdao potvrdu da mu je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti. Cijelo ovo vrijeme od kada je susreo EZ i BZ, ispred ureda javne bilježnice Lucije Carić, pa sve dok se nisu razišli, nakon što su potpisali ugovore u njenom uredu, nitko nikome nije prijetio, ni bilo što nedolično ili neprimjereno učinio, a ŠZ je cijelo to vrijeme bio potpuno smiren i nije na bilo koji način djelovao uplašeno, dapače, ponašao se sasvim normalno. Osim onoga što je prethodno rekao da mu je plaćeno, njemu nitko ništa više nikada nije niti platio, niti dao po osnovu kupoprodajne cijene. Od EZ nikada ništa protupravno nije uzeo, niti zna da je itko tako nešto njemu napravio. EZ nikada nije slijedio ni na koji način, nikada nije bio ni u kući, ni pokraj kuće BZ, niti se ikada susreo sa bilo kim, pa ni s EZ ispred te kuće, nikada nije s EZ putovao u Zagreb, ni sa njim samim, ni sa njim i još nekim, nikada se nije susreo na bilo koji način u [adresa] sa EZ. Nikada ŠZ nije nazvao na telefon ili na mobitel. Negdje u siječnju 2004. godine sreo je EZ i tada mu je on rekao da nema novca, da je gladan, i on i njegova obitelj te mu je sam predložio da će mu dati punomoć da on može prodati jednu njegovu firmu koja ima u vlasništvu neku zgradu u [adresa], ako mu on da 22.000,00 kn, te da on nakon svega toga tu firmu može slobodno prodati i eventualno zaraditi, ako je uspije prodati za više od 22.000,00 kn. Rekao mu je tom prilikom da mu tu firmu prodaje tako jeftino, jer su ta firma i ta zgrada opterećeni raznim obvezama, koje su čak i veće od tržišne cijene te zgrade. On je na to pristao, jer je mislio da mu sigurno neće biti isplaćena kupoprodajna cijena, ako ne prihvati taj njegov prijedlog, a ne zbog eventualne zarade za koju je pretpostavljao da od nje nema ništa, s obzirom na ono što mu je on rekao o opterećenosti te firme i te zgradi. Stoga mu je dao 22.000,00 kn, a on njemu izdao punomoć za prodaju te firme. Kasnije je saznao da sa tom punomoći ne može ništa, već da mu za prodaju te firme treba punomoć od VŠ. Nazvao je DZ i ispričao mu sve što je s ŠZ dogovorio i sve što su njih dva uradili, te mu rekao da nazove ŠZ, da sve to provjeri te da ga nakon toga nazove i reče mu što su oni dva odlučili tj. kako će riješiti taj problem. Nakon toga nazvao ga je DZ i rekao mu da će mu i on izdati punomoć za prodaju te firme, ako i njemu dao 22.000,00 kn, te da nakon svega toga tu firmu može slobodno prodat i eventualno zaraditi, ako je uspije prodati za više od 44.000,00 kn. Nakon toga je sreo AŠ i ispričao mu sve što ovo što je prethodno naveo i ponudio mu da kupi tu firmu za 50.000,00 kn, na što je on pristao. Nakon toga je nazvao DZ i rekao mu da pristaje i na njegov prijedlog i dogovorio s njim vrijeme kad će se naći u [adresa], pa su on i HŠ pošli u [adresa] i našli se sa VŠ, u vrijeme koje je bio prethodno dogovorio s njim, te su svi zajedno pošli u Zagreb, gdje mu je DZ u jednom javnobilježničkom uredu izdao punomoć za prodaju te firme, a on mu je nakon toga, nakon što su izišli vanka, dao 22.000,00 kn. Nakon toga on je prodao tu firmu AŠ za 50.000,00 kn. Firma, o kojoj je pričao, zvala se MMQ Građenje d.o.o. Ni na koji način nije prijetio VŠ, niti se na bilo koji način prema njemu neprimjereno ponašao, a niti mu je ikada spominjao njegovu djecu ili ga pitao nešto u svezi njegove djece, a niti mu je on nešto govorio o njegovoj djeci. Na upit branitelja, optuženik je izjavio da u kući, koja je bila predmet kupoprodaje, nije bilo zauzeto cijelo potkrovlje, više od pola prvog kata te je i u suterenu bila slobodna jedna prostorija. Tlocrtna površina zgrade je bila otprilike 220 kvadrata, a površina zemljišta preko 1000 kvadrata. Od trenutka započinjanja pregovara sa UŠ pa do zaključenja ugovora o cesiji nije postojala bilo kakva pravomoćna odluka, na osnovu koje bi mogli zaključiti da neka treća osoba ima vlasničko ili neko drugo pravo, koje bi isključivalo prvo njegovo pravo vlasništva, a kasnije Milenkovo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Navodi da je upoznat sa presudom poslovni br. P-1166/23 i Gž-253/2024. Nedavno je kontaktirao ŠZ, odvjetnik NŠ je bio sa njima, ove godine, zajedno su popili piće. ŠZ se ponašao sasvim normalno, on je htio platiti piće, ali ga je na kraju ŠZ platio.

4. 1 Pročitana je obrana optuženika koju je dao na zapisnik o ispitivanju, dana 10. lipnja 2021. godine (list spisa 737-741).

4.2 Temeljem čl. 435. st. 2. ZKP/08, pročitan je pregledaa zapisnik o ispitivanju optuženika od 13. veljače 2009., sastavljen pred Županijskim sudom u Dubrovniku (list spisa 214-215).

5. Svjedok, oštećenik, DZ u svom iskazu na glavnoj raspravi je naveo da je dao punomoć VZ, koju je nakon tri dana poništio. Nije mu jasno na koji način su oni napravili prijepis tvrtke, kada nije posjedovan izvadak iz Sudskog registra u Sloveniji, a to je mogao tražiti samo on, jer je samo on imao pečat. RZ je nekog zvao i odveo ga kod jedne javne bilježnice, koja je imala izvadak iz Sudskog registra, ali stari, a on je imao novi. Dao je punomoć i rođaku ŠZ, koji, također, nije mogao napraviti prijepis. Pravni vlasnik tvrtke MMQ građenje je samo on, i on je jedini oštećeni. On, kao direktor, je vlasnik firme MMQ građenje u Zagrebu i on jedini ima pravo vlasništva. Sa gospodinom RZ nikada nije bio u poslovnom odnosu, a potpisao mu je punomoć, jer je došao sa punomoći ŠZ, pokazao mu je tu potpisanu punomoć. Potpisao je da može raspolagati sa firmom MMQ građenje u svakom pogledu, a to je potpisao, jer mu je prijetio sa djecom, odnosno pitao ga je "Imaš li ti djecu?" i zato je on to potpisao, a sastali su se u [adresa], na parkiralištu, došao je sa dva čovjeka i vodili su ga u Zagreb, kod javnog bilježnika, a javni bilježnik ih je otjerao, jer on nije htio dati izvadak iz Sudskog registra. RZ je zvao nekoga na telefon i onda su ga odveli kod drugog javnog bilježnika. Isti dan je napravljen prijepis firme MMQ građenje na treću osobu. Rođak ŠZ mu se nije javljao 14 dana, i kasnije mu je rekao da su ga oni zatvorili, RZ i njegovi, da su ga držali zatvorenog sa ženom i djecom. Ne sjeća se kada je policiji prijavio taj događaj. Što se tiče pekare [obrt], nije imao nikakve vlasničke udjele. MMQ građenje imalo je nekretninu u Zagrebu, odnosno kuću u izgradnji, koja je bila procijenjena od banke na 1.200.000,00 eura, hipoteka banke na 700.000,00 eura, njegov polog od 50.000,00 eura, te su dobili kredit od 700.000,00 eura, a dobili su i kredit od 450.000,00 eura, kako bi se ta kuća dovršila, a po dovršetku bi ista vrijedila oko 2.500.000,00 eura.

5.1 Temeljem odredbe čl. 426. ZKP/08, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka DZ, koji je dao kod kod Županijskog suda u Zlataru, od 21. travnja 2009. godine (list spisa 285-287), kada je naveo da su on i njegov dalji rođak KŠ u [adresa] u [adresa] gdje ima prijavljeno prebivalište osnovali tvrtku MMQ ugostiteljstvo i turizam. Bilo je to otprilike negdje 2001. ili 2002. godine. Namjera im je bila da se bave ugostiteljstvom i turizmom u [adresa], a cilj im je bio kupiti turistički kompleks u [adresa], koji se sastojao od sportskih terena i to većinom teniskih terena vanjskih i dvoranskih. Budući da nisu našli na razumijevanje u [adresa], odnosno nisu mogli kupiti te sportske terene u cjelini od toga su odustali. Također, može napomenuti kako su u Dubrovniku imali jednu pekaru. U tu pekaru su dolazili razni ljudi, pa je tako dolazila i sestra vlasnika jedne građevinske firme iz Zagreba, koja je, a s obzirom da su se namjeravali vratiti u Njemačku predložila njegovom rođaku ŠZ da oni kupe tu firmu od njih. Radilo se o firmi DIRKO d.o.o. iz Zagreba. Nakon što se konzultirao sa ŠZ odlučili su se kupiti tu firmu, a s obzirom da su se dalje namjeravali baviti građevinskim obrtom, sve poslove oko kupovine te firme vodio je ŠZ. Nakon što su obavili kupovinu firme Dirko d.o.o. osnovali su tvrtku MMQ građenje. Vlasnik tvrtke MMQ građenje bio je on, dok je direktor firme bio ŠZ. Tvrtka MMQ građenje osnovana je s ciljem bavljenja građevinskih radova, a od tvrtke Dirko d.o.o. nakon obavljene kupovine u imovinu tvrtke ušle su dvije kuće koje su se nalazile u Zagrebu i to jedna kuća koja je bila u izgradnji i koja je tada bila opterećena hipotekom u vrijednosti od 750.000 EUR-a, a ta kuća je tada vrijedila negdje oko milijun EUR-a. Iz toga je vidljivo da se radilo o velikoj vrijednosti imovine i da je tvrtka MMQ građenje osnovana s ciljem da se ne bavi sitnim građevinskim radovima nego upravo takvim radovima veće vrijednosti. Između ostalog tvrtka MMQ građenje obavljala je i određene građevinske radove u Dubrovniku. Može pojasniti da građevinske radove u Dubrovniku nije obavljala tvrtka MMQ građenje, nego je te radove obavljala tvrtka [obrt] i tvrtka Max i sinovi. Radilo se o tvrtkama u kojima je radio odnosno vodio ih ŠZ, a osnovane su prije nego što su osnovane tvrtke MMQ ugostiteljstvo i turizam i MMQ građenje. Negdje u to vrijeme, a radilo se o studenom 2003. godine. prvi puta ga je telefonom kontaktirao. RZ kojega on do tada nikada nije vidio, niti ga je poznavao. On mu je predložio da mu potpiše punomoć odnosno da mu prenese svoj dio odnosno vlasništvo nad tvrtkom MMQ građenje. Njemu nije bilo jasno zbog čega RZ traži da mu prepiše svoju firmu, na što mu je odgovorio da je on sve dogovorio sa ŠZ koji mu je već potpisao punomoć za prijenos. Rekao mu je da on u tu firmu ima uložen svoj novac koji nije mali, na što mu je on rekao da ako je potrebno da će mu on taj novac isplatiti Nakon toga RZ je rekao da mora kontaktirati ŠZ i vidjeti što je to on konkretno odgovorio. On je jedno 14 dana pokušavao stupiti u kontakt s ŠZ i njegovom obitelji, no u tome nije nikako uspio što mu je sve bilo vrlo čudno. U tih 14 dana RZ ga je svakodnevno zvao i vršio pritisak na njega, tražeći da dođe kod njega u [adresa]. On na to nije htio nikako pristati, jer nije htio da vidi gdje stanuje, pa se opravdao na razne načine, da ima malo dijete i slično. Nakon toga RZ ga je bio jednom prilikom nazvao i upitao ga da li ima djecu. Tek je tada shvatio o čemu se radi i koliko je sve to ozbiljno, a nakon što je to povezao o onome što je o RZ čuo ranije iz priča drugih ljudi. On ni tada nije pristao da se s njim nađe u [adresa] nego je odgovorio da se nađu u [adresa]. To je bilo negdje otprilike u prosincu 2003. godine odnosno moguće u siječnju 2004. godine, jer se sjeća da je vani bio snijeg. Sjeća se da je u [adresa] došao RZ u Mercedesu koji je imao krapinske reg. oznake. Zajedno s njime su bile dvije osobe koje je tada prvi i posljednji put vidio, a radilo se o osobama koje su se međusobno zvale ĐŠ i R. RZ je tada tražio od njega da sjedne u auto i da zajedno s njima ode u Zagreb, k javnom bilježniku kako bi tamo obavili ovjeru punomoći radi prijenosa firme. Sada ne zna i ne može se sjetiti kod kojega su to prvog javnog bilježnika bili, a s obzirom da baš ne poznaje Zagreb, ali se sjeća da kod tog prvog javnog bilježnika nisu ništa obavili jer je tražio da mu preda izvadak iz trgovačkog registra za tvrtku MMQ ugostiteljstvo i turizam, a na temelju kojeg bi on dokazao da je direktor te tvrtke i vlasnik tvrtke MMQ građenje. On je taj izvadak iz registra imao kod sebe, ali ga namjerno nije htio pokazati jer je shvatio da na taj način može odugovlačiti postupak. Kad je RZ shvatio da neće ništa obaviti kod tog bilježnika, odnosno da bilježnik ne pristaje obaviti prijenos firme bez izvatka iz registra, odnosno ovjere punomoći, postao je neugodan, sjeća se da je galamio na hodniku, pa ih je taj bilježnik čak istjerao iz ureda. Sjeća se da je tada RZ nazvao nekoga na mobitel, a ta osoba mu je onda rekla da neka odu do javnog bilježnika kod kojega je obavljen prijenos tvrtke Dirko d.o.o. na tvrtku MMQ ugostiteljstvo i turizam, jer da bi on trebao imati izvadak iz sudskog registra. Oni su tada otišli kod tog javnog bilježnika. On se također ne može izjasniti o tome o kojem javnom bilježniku se radilo, ali zna da je to poznato EZ. Kad su dolazili do tog javnog bilježnika imao je na umu da mu da na znanje da ne postupi po traženju KZ, ali KZ ga je cijelo vrijeme držao na oku, tako da to nije mogao učiniti nego je pred javnim bilježnikom potpisao punomoć o prijenosu vlasništva tvrtke MMQ građenje. Nakon toga su ga sva trojica vratili u [adresa], nakon čega se više nisu vidjeli. Pokušavao je stupiti u kontakt s ŠZ, međutim to nije uspio učiniti, pa je otišao u Zagreb na Trgovački sud kako bi pokušao utvrditi što se točno dogodilo. Uvidom u registar vidio je da je ŠZ opozvao punomoć KZ, pa je to isto učinio i on. Napominje da na temelju Milenkove punomoći nije niti mogao biti izvršen prijenos firme MMQ građenje, s obzirom da je ŠZ bio samo direktor, dok je vlasnik bio on. Iako su obojica opozvali punomoć KZ prijenos firme izvršen je ranije, a on je kasnije saznao da je ta firma prenesena na nepoznatu osobu, a kasnije je saznao da je firma prenesena na već treću ili četvrtu osobu. Pravi slijed događaja, odnosno s koga na koga je prenošena firma, može se provjeriti u registru Trgovačkog suda u Zagrebu. Nakon što je potpisao punomoć KZ on se njemu više nikada nije javljao. Opet može napomenuti da je za prijenos odnosno za potpis punomoći nije primio bilo kakvu novčanu naknadu. Prijenos te firme MMQ građenje on i njegov rođak oštećeni su za iznos otprilike 400,000,00 eura, a radilo se o iznosu koji predstavlja razliku između kredita odnosno hipoteke na spomenutu kuću u [adresa] i njezine tada stvarne tržišne vrijednosti. Protiv KZ su on i njegov rođak ŠZ podnijeli odvojene kaznene prijave zbog svega ovoga, a postupak se vjerojatno vodi u Dubrovniku. Pročitan i iskaz svjedoka DZ, koji je dao na glavnoj raspravi kod ovoga suda, dana 05. lipnja 2019. godine (list spisa 531-534), kada je oštećeni DZ u bitnome naveo da je njega RZ na telefon tražio da mu da punomoć da može obavljati određene radnje sa firmom kojoj je bio vlasnik, a radilo se o trgovačkom društvu MMQ građenje, a da je bio suvlasnik i trgovačkog društva MMQ ugostiteljstvo i turizam, ali ovo Prkačinovo traženje da se odnosilo na firmu MMQ građenje. To kada ga je RZ zvao na telefon da je bio u [adresa]. RZ da je rekao da ga zove iz Dubrovnika i da je to bio njegov prvi kontakt s RZ, jer da ga do tada nije poznavao, niti je ikad prije s njim razgovarao. Dva - tri dana nakon ovog poziva da se sastao s njim i osobom po imenu ĐŠ, da su se sastali u [adresa], gdje je došao sa svojim vozilom, a da je na taj razgovor u [adresa] otišao radi toga što mu je on u telefonskom razgovoru rekao "Imaš li ti djecu" . Da ga je bilo strah za djecu, pa da je radi toga otišao. Oni da su tražili da im on da opću punomoć da mogu odraditi neke stvari, ali da mu nisu rekli koje stvari i to radi toga što im je njegov rođak ŠZ dužan određeni novac. Da su prvo otišli kod jednog javnog bilježnika u Zagreb, ali da kod tog javnog bilježnika nisu mogli napraviti punomoć jer nije bilo izvatka iz sudskog registra za ovu firmu. Potom da su otišli kod jedne druge javne bilježnice u Zagrebu koja je imala izvadak iz sudskog registra za ovu firmu te da je on tamo potpisao ovu punomoć onako kako su ga tražili. Dva – tri dana kasnije da je ponovno došao u Zagreb i opozvao tu punomoć, ali da je kasnije doznao da su oni u međuvremenu u Splitu prepisali trgovačko društvo "Dirko" d.o.o. koje je bilo u sklopu firme MMQ građenje na neku treću osobu. Da poslije više nije imao nikakvog kontakta sa RZ ni tim N. Da je on veliki broj puta zvao rođaka ŠZ radi ovoga, ali da mu nije nikada odgovarao na pozive i da ga je vidio tek dva – tri mjeseca iza ovoga gdje mu je on samo rekao da su njega i suprugu i djecu držali zatvorene u stanu i da mu radi toga nije mogao odgovoriti na poziv. Tko ga je držao da nije rekao, odnosno ako je i rekao, on se toga ne sjeća te je li to što je rekao bila istina ili ne, da ne zna. Posebno upitan je naveo da ne može objasniti zašto nakon prvog poziva odmah nije zvao policiju jednako kao što ne može objasniti zašto odmah nakon što je otišao od te javne bilježnice nije otišao u policiju sve prijaviti.Tih dva dana kasnije kada je opozvao ovu punomoć da je u međuvremenu spremio djecu na sigurno i da ga zato više nije bilo strah i da je onda krenuo rješavati ovaj problem, da je čak došao i do Dubrovnika ali da nije tamo pronašao ni KZ ni tog O. Da su se našli u [adresa] radi toga što su se tako dogovorili u onom prvom razgovoru na telefon, jer da nije htio da oni dolaze u [adresa]. Još je naveo da nema dokaze o ovom telefonskom pozivu već da samo postoje činjenice da je punomoć dana i kasnije opozvana kao i to da je iz firme MMQ građenje izvučena firma "Dirko" d.o.o i prebačena na treću osobu. Još je naveo da je pekara [obrt] tada bila vlasništvo OZ, a ne njegova. Nadalje je naveo da ne zna je li nekretnina u [adresa] u vrijeme potpisivanja ove punomoći bila uknjižena na trgovačko društvo MMQ građenje. U tom trenutku MMQ građenje da je imalo dug po kreditu u iznosu od 700.000 Eura, a da je u firmi bio polog od 50.000 Eura, te da je bila predana molba za dodatni kredit od 400.000 Eura, te da misli da je taj kredit bio i odobren. Sve ove informacije vezano za navedene novčane iznose da je dobio od ŠZ usmeno, a osobno da ih nije vidio te da misli da mu je ove informacije ŠZ rekao negdje oko prosinca 2003. godine, te da su oni u to vrijeme normalno komunicirali, a da su prestali komunicirati kada se ovo dogodilo sa RZ te nekoliko mjeseci nakon toga. Nakon što su mu predočeni njegovi ranije dani iskazi izjavio je da je i tada iskazivao opširno, a danas skraćeno, te je prošlo duže vremensko razdoblje od događaja.

6. U svom iskazu svjedokinja ĆZ je navela da se sjeća kroz maglu i ne bi htjela nešto pogrešno reći. Zna da je radila u toj trgovini, zna da je došlo do nekog nereda, da je gospodin uzeo robu i nije htio platiti.

6.1 Temeljem odredbe čl. 426. ZKP/08, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĆZ, kod Županijskog suda u Dubrovniku, dana 09. ožujka 2010. godine (list spisa 332-333), kada je izjavila da je bila zaposlena u obrtu [obrt] prije jedno oko šest ili sedam godina i radila je ukupno oko dvije do tri godine, za to vrijeme je radila u više prodavaonica, koje se nalaze u vlasništvu tog obrta na području Dubrovnika. Čitavo vrijeme svog rada nikome nije davala robu u prodavaonicama na poček plaćanja, niti se može sjetiti da je netko uzimao robu iz prodavaonice gdje je ona radila i odnosio je sa sobom, a da ta roba nije bila plaćena. Samo se sjeća jednog slučaja kada je jedna mlađa osoba otvorila hladnjak u prodavaonici i nešto uzimala iz tog hladnjaka, prišla joj je i pitala ga što traži, što želi, a ta mlađa osoba ju je pogledala nekako čudno i rekla joj „makni se“ na što se ona i maknula, jer je tada pomislila tko zna koja je to osoba i ne želi sa njom da ima posla. Zna ubrzo da se tu pojavila policija ispred te prodavaonice, ali ne zna što su oni pričali sa ovim mladićem koji je njoj rekao da se makne. Osobe po imenu RZ, GŠ, ĆŠ, ČŠ i BZ, uopće ne poznaje, niti su te osobe dolazile i uzimale veću količinu robe iz prodavaonice gdje je radila, a da tu robu nisu platile. Ništa joj nije poznato o tome da li su neke osobe prijetile gazdi ŠZ ili nisu, a ona u prodavaonici nikada nije davala nekome veću količinu robe bez plaćanja, a po prethodnom nalogu ŠZ ili njegove supruge UZ.Pročitan je iskaz svjedokinje ĆZ, koji je dala na glavnoj raspravi kod ovoga suda, dana 28. listopada 2019. godine (list spisa 545- 546), kada je u bitnom izjavila da je u Pekari Lapad radila oko tri godine i to od 2003.

– 2005. i da, koliko zna ŠZ nitko nije prijetio, ali da zna da su imali poteškoća sa plaćanjem dobavljača i da su radi toga imali dosta telefonskih poziva. Kada su joj pročitani njezini ranije dani iskazi izjavljuje da se sjetila i da je bilo tako kako je tada rekla.

7. U svom iskazu svjedokinja ČZ je navela da se sjeća da je radila u pekari [obrt], s obzirom da je prije par godina svjedočila, ni onda se nije sjećala, a i tada, kada su joj pročitali njezin ranije dani iskaz, tek tada se sjetila što je ranije iskazivala.

7.1 Temeljem odredbe čl. 426. ZKP/08, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedokinje ČZ, kod Županijskog suda u Dubrovniku, dana 10. ožujka 2009. godine (list spisa 258-259), kada je navela da je bila zaposlena u obrtu [obrt] u 2002. i 2003. godini, kada je napustila tu posao te 2003. godine. Čitavo vrijeme dok je radila u tom obrtu, obnašala je poslove vođenja robnog knjigovodstva i nije bila u nikakvom dodiru sa novcem i robom, osim što je ostvareni dnevni utržak novca nosila iz tvrtke dnevno polagati u FINU. Osobe po imenu ĆŠ, ČŠ, GŠ i RZ poznaje pod tim imenima i prezimenima, ali se sa njima nikada nije družila. ŠZ je bio šef u tom obrtu [obrt] i on je njima naređivao što trebaju raditi. Taj njen bivši šef njoj nikada nije naredio, niti nekom drugom zaposleniku u njezinoj nazočnosti da se daju određeni iznosi novca i određena roba naprijed označenim osobama RZ i GŠ, BŠ i ČŠ ili drugim osobama. Inače ŠZ bi rijetko bio tamo u prostorijama gdje je ona radila, a zna da su dolazile tu razne stranke i tražile ga, ali u njezinoj nazočnostii nikada nije predavan tim strankama novac ili roba iz tog obrta [obrt]. BŠ je zapamtila po tome što je ona više puta na telefon tražila ŠZ, pa je ona i prenosila poruke ŠZ od te ĆŠ. Ne može se sada sjetiti detalja što je ĆŠ preko telefona tražila, a što je ona prenosila ŠZ jer je to bilo davno. Zna da je [obrt] bila dužnik većem broju vjerovnika i da su oni zvali i raspitivali se kad im se može platiti dug. Zna da je tamo u prostoriji gdje je radila dolazio ČŠ i tražio ŠZ, ali se ne može nikako sjetiti da je tamo dolazio i RZ, GŠ ili ĆŠ. Pročitan je i iskaz svjedokinje ČZ, koji je dala na glavnoj raspravi kod ovoga suda, dana 22. srpnja 2019. godine (list spisa 538), kada je konstatirano da je iskazivala identično kao kod ispitivanja pred Županijskim sudom u Dubrovniku. Kada su svjedokinji predočeni njezini ranije dani iskazi izjavila je da je bilo onako kako je ranije iskazivala.

8. Svjedok, oštećenik, ŠZ u svom iskazu je naveo da se sa RZ upoznao preko pokojne odvjetnice Malvine Goga, a kada je došlo do mogućnosti kupnje nekretnine, koja je bila u vlasništvu njegove supruge. Nekretnina je imala tri stanara, stanari su bili D, F i JŠ. Cijena, koja je bila dogovorena, je 200.000,00 maraka. RZ i gospođa Goga su imali obvezu da se uradi elaborat, projekt, urbanističku suglasnost, radi čega su se sastali puno puta. RZ je dobio urbanističku suglasnost. Ispostavilo se da obitelj JŠ imaju kupoprodajni ugovor, koji su napravili sa bivšim vlasnicima. Obećano je da će se spor završiti sa obitelji JŠ i riješiti. Ti stanari su bili zakupoprimci. Plaćali su redovno najam. Kada je taj spor krenuo, KZ je zastupao odvjetnik NŠ, a taj spor i danas traje. Kada je sve to krenulo, osim iznosa koji je dogovoren, u međuvremenu kako je nekretnina dobivala na vrijednosti, RZ je osim 200.000,00 maraka htio još. [obrt] je imala dosta dobar posao i bila je u poslovnoj suradnji sa firmom Ragusa. U to vrijeme Ragusa je kupila pekaru Orlando. On je postao stvarni vlasnik pekare Lapad. RZ je tražio od njega još novaca na ime kupoprodajne cijene, znao je zaustaviti vozače pekare Lapad, tako je jednom zaustavio vozača PZ, uzeo mu je vozilo i robu, a sutradan bi vratio ključeve vozila i rekao "Sve je u redu". Jedne prilike su htjeli uzeti motor, drugom prilikom su ga tražili da im da neke iznose, dolazio je par puta sa V, dala mu je jedne prilike njegova supruga 20.000,00 kuna. Često je dolazio u trgovinu, pekaru Lapad, sa svojom suprugom GŠ, tražio bi novac, odnosno da se isplati još neki dio. Zadnji put je bilo vezano za zemljište, koje se nalazilo do pekare Lapad. Od njega je RZ tražio da se to zemljište proda, što je i prodano, a RZ je od te prodaje isplaćeno 590.000,00 kuna, a dio je dan BZ. Ta parcela je tada vrijedila puno više. Od 200.000,00 maraka, VZ je isplaćen kompletan iznos, plus ovaj dio od prodaje zemljišta. RZ i JZ, FŠ i BZ su nazočili potpisivanju i ovjeri kod javnog bilježnika ugovora o kupoprodaji dijela zemljišta, koje se nalazi iza Robne kuće Minčeta. Poslije toga, on ga nikad više nije vidio. Prešao je u Zagreb, gdje je bio direktor tvrtke MMQ građenje, nakon čega je RZ tražio od njega da mu da punomoć, odnosno da može izvršiti prodaju kuće, koja se nalazila u Zagrebu. Dao mu je punomoć, jer mu je RZ prijetio obitelji, često je znao stajat pred kućom, čekat pred stanom satima. Novi vlasnik tvrtke MMQ ZZ je dolazio gore par puta, na kraju je to predano nekom R, datuma se točno ne sjeća, a sve ima papirnato. RZ mu je znao ženu zaustaviti na cesti, pred ljudima. I njemu je RZ prijetio osobno, oteli su ga u auto, bio je s njima u autu, tražili su od njega da im potpiše neke dokumente, što on nije htio, te je iskočio iz auta, a to je bilo kod Doma zdravlja u Dubrovniku. Još jednom je otet, i to kada je trebao potpisati punomoć VZ, a za tvrtku MMQ, u kojoj je bio direktor. Tu punomoć je potpisao dva puta, na jednoj punomoći je bilo da je RZ taj koji prodaje, a na drugoj da može preuzeti novac. Jedna punomoć je potpisana u [adresa], a druga u Zagrebu, kada su ga oteli i u Zagrebu je ostao sedam dana. Prilikom otimanja kod Doma zdravlja bio je prisutan i njegov prijatelj ĐZ. Te prilike su ga oteli PŠ, RZ i GŠ. Na upit tužitelja, svjedok je izjavio da je potpisao i zadužnicu, kada je preuzimana firma MMQ, tada je uvjet Hypo banke bio da on kao novi direktor potpiše zadužnicu i da garantira svojom imovinom da će se taj kredit vraćati na način kako je to dogovoreno. Punomoć, koju je potpisao, je SŠ pokazao RZ. DZ je kontaktirao kada je na banci vidio da on više nije direktor firme MMQ, i DZ mu je tada rekao da su i njemu prijetili i da je on zato morao potpisati prijenos osnivačkog udjela u firmi. Kuća u [adresa], površine od 600 m2 je bila vlasništvo tvrtke MMQ, a ta kuća je vrijedila puno više od iznosa kredita, a izgradnju kuće je financirala banka. Nakon završetka kuće, banka je odobrila još jedan kredit za finalizaciju objekta u iznosu od 1.500,000,00 kuna, koji nikada nije ni realiziran iz razloga što je firma bila oteta. Posebno napominje da želi ispraviti iznos, koji je naveo ranije, da je predao VZ iznos od 590.000,00 kuna, odnosno radilo se o iznosu od 546.300,00 kuna.

8.1 Temeljem odredbe čl. 426. ZKP/08, pročitan je iskaz svjedoka ŠZ, koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Županijskog suda u Zagrebu, od 29. travnja 2009. godine (list spisa 291-293),kada je naveo da je vodio obrt [obrt] sa šogorom OZ. Ta Pekara je bila vlasništvo OZ. Dobro su poslovali pa je 2001. godine putem svoje odvjetnice, sada pokojne Malvine Goga tražio nekretninu u Dubrovniku koju bi kupio, s tim da bi u istoj imao i poslovni prostor i stanovao. Odvjetnica Malvina Goga mu je dovela stariju gospođu ĆŠ, njenu kćerku GŠ i KZ. Naime, oni su prodavali kuću u [adresa]. Pokazali su mu vlasnički list i da su vlasnici 1/1. Vlasnik ove nekretnine po izvatku bila je GŠ. Dokumentacija koja mu je pokazana na prvom sastanku govorila mu je o vlasništvu te osobe 1/1. Nakon toga odvjetnica ga je izvijestila da je nekretninu provjerila i da je sve čisto, no da su u nekretnini stanari, i da će to sve srediti RZ. S obzirom da je RZ branitelj Domovinskog rata zbog lakšeg ishođenja lokacijske i građevinske dozvole na ovoj nekretnini, dogovor je bio da se ova nekretnina prebaci na KZ. To je učinjeno u siječnju 2001. godine i nekretnina je bila od tada u vlasništvu KZ. S obzirom na datume, mora se ispraviti pa stoga navodi da je započeo razgovore o kupnji ove nekretnine krajem 2000. godine. Dana 19. lipnja 2001. godine zaključen je ugovor o kupoprodaji ove nekretnine u [adresa] između KZ, kao prodavatelja i OZ, kao kupca. Dogovoreno je da se kupoprodajna cijena u iznosu od 182.000,00 DEM isplati na način da se jedan dio isplati u gotovini, a drugi dio putem kredita koji bi digao OZ tj [obrt]. Do 12. studenog 2001. godine osobno je VZ dao ukupno 375.000,00 kuna, a onda po dobivanju kredita banka je na račun VZ doznačila iznos od 153.000,00 kuna dana 02. studenog 2001. godine. U tom trenutku još nije VZ isplaćena ukupna kupoprodajna cijena u cijelosti iz razloga što se vodio spor glede stanara, koji su se nalazili u ovoj nekretnini, a istovremeno se vodio postupak za izdavanje lokacijske dozvole i rekonstrukciju ove nekretnine. Dogovor između njega i VZ bio je da kada se to sredi da će on isplatiti ostatak novca. Koliko zna spor sa stanarima u ovoj nekretnini vodio je RZ, a zastupala ga je sada pokojna Malvina Goga. Za vrijeme trajanja postupka RZ je od njega u više navrata tražio još novca. Davao mu je novac, jer je njemu bilo u interesu da dođe do ove nekretnine tj. da istu kupi i uđe u posjed. Po pričanju RZ i odvjetnice Goge ovaj spor je trebao biti brzo okončan, pa je bio dogovor da [obrt] podigne novi kredit, gdje će založiti predmetnu nekretninu uz suglasnost RZ, radi dogradnje i rekonstrukcije te nekretnine te plaćanja ostatka duga. Kredit se realizirao i [obrt] je dobila novac, ali nije isplaćen VZ, jer je u međuvremenu sud donio nepravomoćnu presudu u korist stanara. Mora reći da je lokacijska dozvola u međuvremenu dobivena, a i kredit je realiziran u vezi toga, a [obrt] odnosno OZ i on nisu ušli u posjed te nekretnine. Radi cjelokupne situacije, koja je sada nastala, tražio je u više navrata razgovor s VZ, tj. u više navrata su razgovarali i tražio je od njega da raskinu ugovor i da mu vrati primljeni novac. RZ mu je rekao da neće vratiti novac i da od njega očekuje ostatak kupoprodajne cijene i da se on brine o tome kako će se dobiti ovaj spor glede stanara u ovoj nekretnini i da je svemu kriva odvjetnica Malvina Goga i da njega to ne interesira. Nakon toga počele su prijetnje prvo od strane KZ da će mu uništiti firmu i da će zatvoriti sve poslovne jedinice [obrt]. Na to se oglušio i nije mu želio ništa dati, i jedno vrijeme ga je izbjegavao. Onda se počelo ostvarivati ono čime je prijetio. Jedne zgode u prodavaonicu su došli RZ, MŠ (njegov šogor), GŠ i ĆŠ i rekli su da nemaju što jesti. Ušli su u prodavaonicu i počeli kupiti robu. Sve se to dešavalo u trgovini „Citrus“. Te zgode iz trgovine su uzeli razne robe o čemu je izvještena policija koja je bila na mjestu događaja, on nije bio prisutan no o tome su ga izvijestili djelatnici i njegova supruga. Nakon toga našao se sa GŠ, koji mu je rekao da to više neće raditi, ali je tražio od njega da im se dozvoli uzimanje robe iz trgovine što će sve odbiti kada završi spor sa stanarima. Jedno vrijeme je bio mir, a onda je ponovno GŠ tražio novac. U nekoliko navrata istom je dao novac i to koliko je tražio, a bili su to iznosi između 5.000,00 i 20.000,00 kuna. Onda je tražio da mu u vrijednosti ostatka duga kupi stan, a što će sve prebiti s okončanjem ovog postupka glede stanara, no to je on odbio. Nakon toga, ČŠ prijetio mu je da ukoliko ne kupi za njih tu nekretninu da ima spremno oružje i da će ga ubiti, jer da nitko neće nervirati njegovu sestru i zeta, da je on liječeni narkoman i da mu nije ni do čega. Uzeo mu je ključeve od auta, a bili su prisutni RZ i GŠ i sve se odvijalo kod Doma zdravlja. Prijetili su mu RZ i GŠ govoreći mu da je glavni krivac što su oni na sudu sa tim stanarima i tražili su kompletnu isplatu cijene prijeteći da će ga ubiti. Te zgode sa njim je bio njegov prijatelj ĐZ, dok je bio van auta ĐZ je sjedio u autu, a kad je ČŠ uzeo ključeve od auta odnio ih je ĐZ i rekao da on ide s njima. ČŠ ga je cijelo vrijeme držao za ruku i nije ga htio pustiti i morao je sjesti s njima u auto. Krenuli su u ulicu Iva Vojnovića, a u jednom trenutku ga je udario i to dok je auto bilo u vožnji. Sjedio je na zadnjem sjedištu, a do njega je bila GŠ, a PŠ je sjedio na mjestu suvozača, a vozio je RZ. MŠ je zamahnuo šakom prema njegovoj glavi, izmaknuo se, pa ga je udario u rame. Otvorio je vrata i u vožnji iskočio iz auta. To se sve događalo između hotela Lero i Bellevue. Trčao je u suprotnom smjeru od auta i vidio da se auto zaustavio, dok je PŠ izašao iz auta i trčao za njim. Pokušao je otići do hotela i zvati policiju no PŠ se stvorio iza njega i rekao da nema razloga da bježi, jer će ga on stići, i da će mu naći ženu i djecu pred školom ili u stanu ili u kući, dok se i RZ vratio sa autom. Pitao je šta sada, a RZ je rekao da idu do tih ljudi u [adresa] da to riješe. No prije toga su tražili 16.000,00 kuna iz kase. Pristao je i otišli su do trgovine u Lapadu, gdje je dao A 10.000,00 kuna jer više nije bilo u blagajni. To ih je zadovoljilo, a onda su krenuli prema njihovoj kući u [adresa], gdje su bili ovi stanari s kojima se vodio spor. U kuću je ušao s H, ali je on vrlo brzo otišao, a on je razgovarao s jednim od stanara koje su zatekli u kući. Nakon sat vremena kad je izašao KZ, GŠ i MŠ više nije bilo. Njegov prijatelj je sjedio cijelo vrijeme u autu ispred Doma zdravlja, a kada se je vratio do auta šturo mu je ispričao o čemu se radi. Otišao je u firmu i tada je primijetio da mu nema ključeva od kase. Radilo se u trgovini pod Rašicom, u Lapadu. Nakon sat vremena, nazvao ga je PŠ i rekao da im do sutra treba dati još 6.000,00 kuna i da će mu vratiti ključ od kase što je sutradan i uradio. Novac je predao BŠ, koja ga je čekala u [adresa] ispred zgrade, nakon čega je došao PŠ i vratio mu ključeve. Rekao mu je da se ne zajebava s njegovim najbližim i najdražim jer će ga snaći nešto puno gore nego što je bilo dan prije. I poslije ovoga u njegovu trgovinu su dolazili RZ, GŠ, ĆŠ i MŠ i uzimali su robu. To se ponavljalo učestalo. Njegove trgovine su dobro radile, ali svaki put kad bi dolazili po robu vikali su, tako da su kupci trgovinu napuštali i promet je rapidno padao. U međuvremenu RZ je pronašao nekakav stan za kupnju. U toj transakciji prodavatelju je dao svoje auto, te je tražio od njega da mu da neki auto dok ne riješi taj spor. Nije mu htio dati auto, a onda je on sačekao jednog od njegovih djelatnika PZ navečer oko 22,00 sati ispred trgovine „Citrus“ i oteo mu auto sa kompletnom robom. Radilo se o autu Peugeot Partneru, a njemu je to javljeno ujutro i to je prijavio policiji. Dva dana po tom događaju u kancelariju firme obrta [obrt] došao je RZ s osobom po imenu U s njegovim autom Peugeot Partner. U autu nije bilo robe. Tada mu je U rekao da će sve njegove trgovine i automobile zapaliti i njega skupa s njima, ako mu isti tren ne nađe neki prijevoz i da ne ide više na policiju. Tada je RZ dao automobil marke Fiat, a RZ je vratio Peugeot bez robe. Dao mu je rok od 15 dana da mu doveze novi auto, jer je Đ bio star. Nije nabavio novi auto, a sljedeće što se dogodilo bila je postavljena bomba u trafiku koja je u vlasništvu firme „Max i sinovi“ njegovog prijatelja ĐZ, koji kiosk je on vodio kao i pekaru Lapad. Tko je to počinio nije se otkrilo, ali sumnja u RZ jer mu je on jedino na takav način prijetio. U međuvremenu pekara [obrt] kupila je jedan kamion i dio pekare Orlando u [adresa]. Kako je trebao kamion osigurati preko svog odvjetnika Damira Hercega, upoznao je FŠ, koji je bio klijent odvjetnika Hercega. On je radio u Zagreb osiguranju, kao voditelj. S njim se i upoznao preko odvjetnika radi osiguranja kamiona i to je bio njihov prvi kontakt. Kad je RZ saznao da je kupio pekaru Orlando bio je bijesan i rekao kako kupuje pekaru, a njemu nije kupio stan. Vratio mu je starog Fiata i tražio od njega da mu nađe auto, a jedino što je mogao učiniti je, da mu u rent-a caru iznajmi auto. To je i učinio i unaprijed platio najam auta za 7 dana. Sve ovo je činio iz razloga da „kupi mir“. Osmi dan su ga po sklapanju najma za ovaj auto zvali iz pekare, jer je bio na putu, da je RZ pokušao od vozača oteti Peugeot te je tada napravio scenu ispred njegove trgovine. Nakon nekog vremena RZ ga je pozvao da dođe do njegove praonice. Bio je na skuteru i RZ mu je rekao da je prestalo vrijeme zajebavanja i da će on i U, koji je tu bio prisutan poći sa njim i da mu da svoje auto. Sjeo je na motor, a oni su vozili za njim. U jednom trenutku skočio je s motora tu su bili neki njegovi poznanici, a RZ i U su nastavili vožnju. Vratio se po motor i otišao. Kad se vratio kući svaki sat vremena RZ i U su prolazili ispred kuće. Paralelno sa ovim događanjima radio je ortački ugovor s FŠ. Trebali su zajedno raditi na nadogradnji na pekari Orlando. U svemu ovom posredovao je Damir Herceg. Kupoprodajni ugovor sklapala je pekara [obrt] sa firmom Petrus, gdje je direktor bio FŠ. Ugovor je radio Herceg i dogovoreno je da se izvrši kupoprodaja kata pekare Orlando od strane firme Petrus. Kupoprodajna cijena je vidljiva iz ugovora i misli da je oko 2,5 milijuna kuna, a cijena je jednim dijelom isplaćena po potpisivanju ugovora. [obrt] je ušla u drugi posao čekajući isplatu kupoprodajne cijene od firme Petrus. Kupio je zemlju i dao je jedan dio novca čekajući isplatu firme G i FŠ. Čestica te zemlje je 627/6 k.o.o. [adresa]. FŠ mu nije isplatio cjelokupni dogovoreni iznos i počeo ga je zavlačiti s kompenzacijama. Drugi dio novca za pekaru Orlando uvijetovao mu je kupovinom vozila. Načinili su kompenzaciju i preuzeo je vozilo od LZ i na taj način je FŠ ispunio uvjete kupoprodajnog ugovora za pekaru Orlando. Nije isplatio cijeli iznos za zemljište 627 k.o.o. [adresa] jer je solventnost firme opala i tada mu je FŠ rekao da će on to financirati i da će zatvoriti ovo njegovo dugovanje prema PGM Ragusi ,čije je to bilo zemljište. Ugovor koji je za kupnju tog zemljišta radila pekara [obrt] je raskinut i pravi se novi ugovor gdje pekara Lapad ulazi unutra sa 3/10, a firma Petrus sa FŠ sa 7/10. FŠ je platio dio od njegovih 3/10 i svojih 7/10 što je vidljivo iz kupoprodajnog ugovora. Upisuje se fiducija na ovo zemljište dok se Ć ne isplati iznos koji je on dao za pekaru [obrt]. Kako pekara nije mogla isplatiti iznos predložio je da se izvrši prodaja tih 3/10 s tim da je u ugovoru dogovoren prvokup. Dolazi do svađe između njega i FŠ, jer se nisu uspjeli dogovoriti koji dio novaca treba dati pekari [obrt]. S obzirom da je FŠ nudio cijenu na koju nije pristao nalaze se u Zagrebu, gdje mu FŠ govori da mora pristati ili će on svoj dio i kompletan posao predati gospodinu JZ i da će tek onda imati problema. Krajem 2003. godine i početkom 2004. godine vraćao se prema Dubrovniku, kada ga je kod Opuzena presreo jedan auto. U autu su bili njegova žena i djeca, dok je taj auto vozio ispred njih, kada je došao u Dubrovnik svratio je kod BZ sa kojim je firma [obrt] surađivala. Rekao mu je da ga RZ s jednim prijateljem traži nekoliko dana i da su išli u Zagreb tražiti, i da će doći sad pred kuću, što se i dogodilo. Pred kuću je došao auto kojega je cijelo vrijeme od Opuzena slijedio, a u njemu su bili U i RZ. Rekao mu je da ženu i djecu ostavi kod kuće, a da s njima krene u Zagreb i da se ženi i djeci neće ništa dogoditi, ukoliko pođe s njima. Učinio je što su tražili i s KZ i Č je krenuo za Zagreb, a u vožnji su se mijenjali RZ i on. Kad su došli u [adresa] RZ je rekao da napravi punomoć gdje je on opunomoćen da može prodati to zemljište EŠ za kojeg je naveo da mu je platio auto i sve troškove da ga nađe i da ujedno riješi svoj i njegov dug. To je bio sječanj 2004. godine, bili su u Internacionalu s time da je tamo bio ilegalno, jer mu nisu dozvolili da da osobnu, niti su ga prijavili. Nije vjerovao da je to učinio EŠ, ali su mu rekli da ga nazove i da s njim dogovori sastanak i da to bude u [adresa] u kući firme MMQ njegovog rođaka iz Slovenije. On je imao udio te firme i bio je direktor te firme. Zvao je EŠ i dogovorio se s njime da se slijedeći dan nađu ispred kuće u [adresa]. Otišao je po dogovoru i došao je i EŠ. Razgovarali su o zemljištu, a EŠ je negirao da RZ radi po njegovom nalogu. Zatražio je od njega da da neki papir, i on je otišao u kuću, ali kad se vratio EŠ nije bilo, a ispred kuće je bio RZ i U koji su mu rekli da mora biti s njima cijelo vrijeme inače da će se nešto dogoditi njegovoj ženi i djeci. Tražili su da bude gdje su i oni, zahtijevali da se na RZ napravi punomoć, prvo za zemlju, a onda kad su vidjeli ovu kuću na [adresa] tražili su da da punomoć da mogu prenijeti tu kuću na onoga koga oni žele. Dao je punomoć RZ da kuću zajedno s firmom može prodati. Na to ga je prisilio jer je rekao da ako to ne učini da će se nešto dogoditi ženi i djeci. Ovu punomoć glede kuće i firme MMQ ovjerili su kod bilježnika u [adresa]. Telefonom je zvao OZ i rekao mu da on treba dati punomoć da bi se mogla izvršiti prodaja zemljišta. Punomoć je trebala glasiti na KZ, što je i glasila. To je OZ učinio u [adresa], a punomoć je pokupio kod tog bilježnika gdje su ovjeravali njegovu punomoć i predao je RZ. Kako punomoć koju je dao OZ nije odgovarala RZ, jer je on zahtijevao isplatu na ruke ili na svoj račun zahtijevao je da OZ da punomoć njemu, što je i učinio. Došao je u ured kod EŠ gdje su bili BZ, EŠ, RZ i JZ, bila je subota, sve što su tražili od njega potpisao je, i kupoprodajni ugovor za zemljište i cesije gdje je jedan dio novca otišao na račun RZ, a dio na račun BZ. To je učinio iz razloga što su mu prijetili cijelo vrijeme da će mu uništiti obitelj, ženu i djecu. Nakon ovoga KZ više nije vidio, dok je FŠ vidio no nitko mu više nije prijetio, niti što tražio od njega. Čuo je kasnije da punomoć koju je dao RZ za kuću u [adresa] i firmu MMQ nije bila dobra tj. dovoljna jer je trebala još punomoć njegovog rođaka SŠ, jer je on bio osnivač pa su njega tražili punomoć i on im je punomoć dao. Rekao mu je da im je tu punomoć dao, jer su mu prijetili da će mu ubiti djecu. Rekli su mu da nema razloga da se buni, jer im je i on dao punomoć, a zabranili su mu bilo kakav kontakt s njim. Nakon nekoliko mjeseci nalazio se u kući kada je došao TŠ, koga je upoznao preko KZ i tražio od njega da izađe iz kuće ili će ga zakopati živog u kanalu, koji je te zgode kopao ispred kuće. Rekao je da je firmu prenio na sebe i da je osnivač i vlasnik firme HŠ. Kupoprodajna cijena pekare Orlando bila je 2.700.000,00 kuna. Pročitan je iskaz svjedoka ŠZ, koji je dao na glavnoj raspravi kod ovoga suda, dana 23. siječnja 2020. godine (list spisa 556), kada je izjavio da je bio upravitelj po punomoći pekare "Lapad". Zapravo da je on sve radio u njoj i bio odgovoran za sve, da je bio stvarni vlasnik pekare " [obrt]" ali po toj punomoći. Da je htio kupiti nekretninu za pekaru " [obrt]", te da je došao do kuće čiji je vlasnik bila GŠ, te da su se dogovorili o cijeni, pekara " [obrt]" je isplatila akontaciju od oko 20.000,00 DEM. Da su problem bili stanari koji su bili u toj kući i taj spor za njihovo iseljenje da je vodila sada pokojna odvjetnica Malvina Goga. Kada je ona umrla da je predmet preuzeo odvjetnik Richter, a da misli da taj predmet ni danas nije dovršen, u svakom slučaju da se ispostavilo da je 5-6 godina prije ta kuća već prodana jednome od stanara koji je u njoj živio, a da toga nije bilo u zemljišnim knjigama i da to nitko nije znao, pa ni gospođa GŠ. Da je dogovor bio kada se ti stanari isele da će biti isplaćena puna dogovorena cijena s tim da je ostao dug koji je još bio mali. Da pekara " [obrt]" nikad nije ušla u tu kuću, niti ju je ikada koristila, a da je RZ tražio da ih se isplati do kraja. On da je to odbijao radi tog problema. Da su uslijed toga RZ, njegova supruga i PŠ počeli zaustavljati opskrbu prodavaonice pekare " [obrt]", uzimati opskrbna vozila, zaustavljali ih na cesti, da su psovali, prijetili, da su se uvijek nalazili ispred njihovih trgovina i ti pritisci da su stalno trajali. Pekara " [obrt]" da je bila kupila dio pekare "Orlando", koju su do tada vodili B i J. FŠ da je bio zainteresiran za kupnju tog dijela pekare "Orlando " koji je kupila pekara " [obrt]" te da je to provedeno na način da je pekara " [obrt]" tom transakcijom u cijelosti podmirila dug prema RZ i da je on time smatrao da su oni do kraja isplaćeni. Međutim da to nije bilo dosta, da su se pritisci na prodavaonici nastavili, da im je jednom obijen stan i da su ukradeni samo rezervni ključevi, a RZ da je nakon nekoliko dana njegovoj supruzi vratio te ključeve. Da je FŠ htio kupiti i dodatnu parcelu od pekare " [obrt]" što mu je pekara " [obrt]" i prodala, međutim da je to korišteno za kompenzaciju dugova pekare " [obrt]" i da je on to potpisao, a da se radilo o kompenzaciji duga prema BZ koji je pekara " [obrt]" imala prema njemu, a ostali dio da je bio za RZ, jer su u međuvremenu cijene nekretnina u Dubrovniku narasle pa je smatrao da za onu nekretninu treba dobiti više nego što je bilo dogovoreno, a da je on sve to radio pod prisilom. Da je BZ imao firmu koja je radila slastičarske proizvode, te da je opskrbljivao prodavaonice pekare " [obrt]" tim proizvodima tako da je dug pekare "Lapad" prema njemu postojao, ali da ne zna koliki je on točno bio u tom trenutku, ali da je on pristao na onaj iznos koji je on naveo. Ostatak od duga prema BZ da je išao RZ jer je FŠ platio znatno veći iznos od iznosa duga pekare " [obrt]" prema BZ. Kada se to događalo da se sjeća da je bila zima i da se sa suprugom i djecom vraćao iz [adresa] prema Dubrovniku. RZ da ga je sačekao kod benzinske postaje u Opuzenu te da je vozio za njim a on da je to primijetio u retrovizoru. Da se on parkirao ispred kuće BZ, te da je razgovarao s BZ ispred kuće, da je tu došao iz tog vozila koje ga je pratilo RZ, tražio da odvede ženu i djecu kući i da pođe nakon toga s njima. Da je on to i učinio, te da su pošli prema Zagrebu. Tamo da su bili u sobi u hotelu "Internacional", te da su mu rekli da bi trebao dati punomoć za ovu tvrtku "MMQ" građenje da oni mogu prodati nekretninu koju je ta firma imala. Da je on idućeg dana kod bilježnika dao punomoć iako ona zapravo nije vrijedila puno jer on nije bio vlasnik firme "MMQ" građenje nego samo odgovorna osoba ali da su oni rekli da to znaju i da to neće biti problem. Nakon toga da su ga odveli u [adresa] i da su mu rekli da ne ide u Dubrovnik dok mu se Niko ne javi. Dakle, da je u Zagrebu proveo 2-3 dana, a u [adresa] još 2-3 dana, te da se tada vratio u Dubrovnik. Ovom prilikom da oni njemu konkretno nisu prijetili ali da su mu prijetili prije toga tako da se ta prijetnja stalno kod njega osjećala. Da je on poslušao što mu je RZ rekao i da se uistinu nije vratio u Dubrovnik dok mu on nije rekao da se vrati. On da je rekao da ova firma "MMQ" Građenje ima nekretninu koja se može dobro prodati i da on već ima kupca. Da on nije želio da RZ dobije tu firmu i tu nekretninu. Međutim, da ipak nakon davanja ove punomoći te nakon što je ostao sam u [adresa], a kasnije i u Dubrovniku nije kontaktirao svog rođaka DZ da mu ispriča i objasnim sve što se događa, već da je tek kasnije u Dubrovniku išao na banku nešto platiti u ime te firme i onda da mu je rečeno da se promijenio vlasnik i odgovorne osobe i da to više nije on. Tek tada da je otišao osobno kod DZ i razgovarao s njim o ovome i on da mu je rekao da im je on dao punomoć da firmu prebace s njega na nekog drugog kada je vidio njegovu punomoć, a i da su mu prijetili, da su mu čak i obećavali neki novac i da je zato to učinio. Tijekom ovog vremena da je on uglavnom bio sam a s njim da je samo bio RZ i njegovi prijatelji tako da nema svjedoka koji bi mogli potvrditi ovo što on govori. Od ovog događaja da ga više nisu kontaktirali, a on da je otišao iz Dubrovnika. U svemu ovome da je ostao bez kuće na [adresa], kuće u [adresa] i kuće u [adresa]. Od ovog događaja sa davanjem punomoći do njegovog prijavljivanja svega toga policiji da je prošlo barem šest mjeseci moguće i godine dana, da ne može precizirati. Da jednostavno nije bio u stanju to otići prijaviti policiji. Ovog njegovog rođaka DZ da nije zvao jer mu je RZ to zabranio. Što se tiče prijetnji negdje oko mjesec dana prije ovog odlaska u Zagreb da ga je BŠ zvala da dođe u njen stan u [adresa], da je došao, da je tamo bio RZ, te da mu je govorio da je nitko i ništa, da je govno, da će ga ubiti i da to shvati ozbiljno. Da se tada ničim nije spominjala ova firma "MMQ" građenje, ali da se sjeća da su tražili i govorili da radi sve što oni traže. Da je on osjećao prijetnje zapravo konstantno jer gdje je god bio da bi tu bio RZ ili netko njegov. Vezano za "MMQ" da je KZ dao dvije punomoći, jednu u Zagrebu, a drugu u [adresa]. Još je naveo da je njegovo zdravstveno stanje nije dobro, da pije antidepresive, a vezano za sve ove događaje je naveo da bi više volio da ih nije nikada prijavljivao, da ih ne bi nikome poželio, da prošlost zaboravlja i oprašta, a da RZ dobro zna sve okolnosti ovih događanja i za što je kriv a za što nije. Poslovni odnos vezano za kupnju kuće od GŠ da je ušao u probleme kada se ispostavilo da je jedan stanar te kuće zapravo njen vlasnik jer je nekada prije kupio tu kuću i kada je donesena takva presuda. Nadalje je naveo da je RZ u konačnici isplaćeno više nego što je bila vrijednost nekretnine u vrijeme kupnje odnosno ono za koliko ju je pekara "Lapad" po ugovoru kupila da zna da je prvo isplaćeno 200.000,00 DEM, da je u svakom slučaju isplaćeno preko milijun kuna sveukupno ali da se detaljnije ne može očitovati, a za taj iznos da je pekara " [obrt]" dobila kuću u [adresa] u koju ne može ući. Prijetnje koje je dobivao da su bile nakon što su se dogodili problemi vezano za ovu nekretninu. Kada je davao ove punomoći da je bio u strahu, da je htio da se to više riješi i da je zato dao punomoć. Kada su mu predočeni njegovi ranije dani iskazi naveo je da je iskazivao opširnije nego danas.

9. U svom iskazu svjedok BZ je naveo da poznaje ŠZ, to je bilo davno, a već je jednom iskaz dao. Imali su poslovni odnos, tu se stvorio neki dug, početkom 2004. godine gospodin ŠZ ga je zazvao i rekao da dođe u Mercante u kancelarije, da potpišu cesiju, što je i potpisao. Tu je bio i gospodin FŠ, RZ i on, i to je vrlo kratko trajalo. Ne može se sjetiti da li je još netko tu bio. ŠZ njemu nikada nije dolazio kući, niti ispred kuće. JZ je tada bio u prolazu. Dug je platila tvrtka gospodina FŠ, u ratama. Ne može se sjetiti kolika je bila visina toga duga. Ništa mu tada nije bilo neobično, gospodin ŠZ je izgledao sasvim normalno. Na upit tužitelja, svjedok je izjavio da ne zna zašto je gospodin FŠ platio dug, a to ga nije ni zanimalo, budući je njemu bilo bitno samo da se dugovanje plati, a da li je između FŠ i ŠZ postojao neki dug on ne zna, a vjerojatno je postojao. Ugovori su uredno potpisani kod javnog bilježnika. KZ je poznavao iz viđenja. Supruga ŠZ je radila u trgovini, gdje su vozili njihove proizvode, a imali su kontakt samo kada bi dovozili njihove proizvode, odnosno kruh. Na upit branitelja optuženika, svjedok je izjavio da, dok je bio u zgradi, gdje se potpisivao ugovor o cesiji, nitko se nije neprilično ponašao prema ŠZ, niti mu je prijetio. Nije se mogao steći dojam da je gospodin ŠZ u strahu ili da je uznemiren. Nikada nije zahtijevao od ŠZ da negdje ide, s bilo kim, nije to od njega nikada zahtijevao. Nikada mu nije prijetio, niti išta grubo rekao.

9.1 Pročitan je iskaz svjedoka BZ, koji je dao na glavnoj raspravi kod ovoga suda, dana 05. lipnja 2019. godine (list spisa 535-536), kada je izjavio da je on surađivao s ŠZ i da ga je on negdje u siječnju 2004. kontaktirao predloživši da mu cesijom namiri dug koje je Milenkovo trgovačko društvo imalo prema trgovačkom društvu njegove supruge. Da su se radi toga našli ispred ureda javne bilježnice Lucije Carić i da su tamo već bili ŠZ i RZ s tim da nije znao koja je uloga RZ bila u svemu tome. Da su prvo otišli kod gospodina FŠ čija firma Petrus da je trebala njemu izvršiti plaćanje umjesto ŠZ te da su potom svi zajedno otišli kod javne bilježnice Carić. Još je naveo da su takvi ugovori o cesiji uobičajena stvar u poslovanju te da to nije smatrao nečim posebnim u tom trenutku. Nadalje je naveo da nikada ŠZ nije zvao na telefon, a i inače da ga je vrlo rijetko viđao te da ŠZ nikada nije bio kod njega kući te da nikad nije s njim razgovarao ni ispred svoje kuće. Za cijelo vrijeme ovog susreta vezano za cesiju da nitko od tamo nazočnih osoba ŠZ nije rekao ništa prijeteće niti uznemirujuće niti negativno u bilo kojem smislu, da se ŠZ normalno ponašao, da se nije doimao da je u nekom strahu ili išta slično, a da je njegov dojam čak bio da mu je drago što se to riješilo. Još je naveo da dok su bili kod javne bilježnice Lucije Carić da su ŠZ i RZ također potpisivali neku dokumentaciju, ali da ne zna na što se to odnosilo. Još je izjavio da on od ŠZ nije tražio da on ide u [adresa] sa RZ niti s bilo kim drugim te da ne poznaje osobu po nadimku " U". Nakon što su mu pročitani iskazi ranije dani isti izjavljuje da je bilo tako, kako je tada iskazivao.

10. Svjedokinja UZ je u svom iskazu navela da je radila u obiteljskoj firmi, bili su podstanari u [adresa], došlo je na red kupiti nešto, da ne plaćaju stanarinu. Odvjetnica Goga je našla KZ, koji je prodao kuću, odnosno nudio na prodaju. Bili su na jednoj kavi sa odvjetnicom Gogom, bio je RZ i njegova supruga, da bi kasnije saznala da je njezin suprug odlučio kupiti kuću, da je dao već novac VZ, a ne zna cijenu koju je dogovorio njezin muž, a ne zna koliko je novaca dao. Odvjetnica je rekla da je sve u redu sa kućom. RZ joj je počeo dolazio na vrata, kucao, kao i BZ. RZ bi joj rekao da ga živci bole, da se osuo od njenog muža, a dolazio je da mu njezin muž daje novac. Dala je njegovoj punici 3.500,000 kuna. Pretpostavlja da njen muž nije isplatio sve, jer je htio odustati od te kupnje. Jedne prilike je dala 20.000,00 kuna iz trgovine. U trgovinu na ŽŠ je došao jednom, imao je puno ključeva, koje je ostavio, a jedne prilike ranije im je obijen stan i u njihovom stanu su bili ti ključeve, koje je on donio te prilike. Sjeća se da su se uvijek negdje vozili, prođe RZ i opsuje joj kroz prozor. Pratili su ih na sve strane, dolazili kući. Jedne prilike je došao RZ sa BZ na njihova vrata, a kasnije je došao sam BZ, predstavljajući se kao prijatelj. Jedne prilike u trgovinu Citrus su došli GŠ, BŠ i PŠ, kupili su robu, ĆZ je nazvala policiju, misleći da će se to riješit, ali oni su odnijeli robe u iznosu od 1.700,00 kuna. Gospodin RZ im je znao uzeti i Caddy-a, punog robe. Jedne noći i kiosk im je bio dignut u zrak, a to je tada bio jedini njihov izdvojeni objekt, jer su njihove trgovine inače bile u obiteljskim kućama. Njima se strah uvukao u kosti, djeca su se bojala i nisu mogli funkcionirati u životu. Jedne prilike se vraćala iz [adresa], išla je kod ĆZ prenoćiti, jer se bojala ući u stan, a uz njenu pratnju je išla u stan, da se istušira i da uzme robu. Jedne prilike ju je vozio suprug iz [adresa], kod [adresa] se jedno vozilo uključivalo u promet, pa je bilo ispred njih, pa iza njih, sve tako putem, a vidjela je da se u istom nalazi RZ i još jedna osoba. Kada je njezinom suprugu ŠZ zazvonio telefon i onda su došli na magistralu, parkirao je i otišao kod BZ, dok su ona i djeca ostali u vozilu. Vratio se u kombi, vratio nju i djecu u stan, a on je otišao s KZ i BZ. Nije ga vidjela nekoliko dana, niti čula. Punica KZ je prijetila da će njezin sin PŠ ubiti djecu te joj je govorila da zna li gdje on živi, odnosno da živi u hotelu Belvedere, da bi potom plakala i govorila da će njezin sin u zatvor, kada joj ubije djecu.Na upit tužitelja, svjedokinja je izjavila da je ŠZ bio ucjenjivan, a kada ga nije bilo tih par dana, nije joj ništa ispričao o tome, znao bi joj reći da će on riješiti probleme i da se ne brine.

10.1 Temeljem odredbe čl. 426. ZKP/08, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedokinje UZ, kod Županijskog suda u Zagrebu, dana 02. travnja 2009. godine (list spisa 289-290), kada je izjavila da je sa suprugom ŠZ živjela na otoku [adresa], ali su onda radi škole preselili u Dubrovnik i iznajmili stan u [adresa] u [adresa]. Bila im je želja kupiti nekakvu staru kuću u [adresa]. Preko odvjetnice sada pokojne Malvine Goge, upoznali su KZ i njegovu suprugu GŠ. Oni su prodavali kuću koja je bila u vlasništvu obitelji gospođe KZ. Ne zna na kome je točno bila ta nekretnina. Kako je imala svoj dućan na [adresa], a i brinula se i o djeci i školi sve u vezi poslova kupnje ove nekretnine vodio je njen suprug. Suprug je dogovorio kupnju ove nekretnine, no doista ne zna s kime. Sve to zna njen suprug. Sve je radio u dogovoru sa odvjetnicom Malvinom Goga. Zna da je suprug već iznos novca dao VZ, a u kojem iznosu se radi ne zna, kao niti kad je to bilo. Oni su i dalje živjeli kao podstanari, a muž joj je znao reći da RZ da određene iznose novca što je ona i učinila, pa je tako RZ dala u jednom navratu 20.000,00 kuna, punici BŠ 3.500,00 kuna. Onda ju je nazvala ĆŠ i rekla da treba dati još novaca i ona joj je rekla da neće to reći mužu, i da se protivi davanju novca i da joj kaže kad mogu ući u taj stan kad će već davati novce. Ističe da su u toj kući bili stanari, odnosno podstanari i da nema problema da oni izađu iz kuće. BŠ je tada rekla da ne namjerava davati novac za ovu kuću i ujedno plaćati najam stana. Na to joj je ona rekla „Jadna ne bila imaš li ti djecu“. Spomenula joj je sina ČŠ, koji živi na Belvederu, a to je inače napušteni, devastirani hotel i tamo se skupljaju drogeraši. Rekla joj je „Moj PŠ će ti ubiti djecu i jadan moj PŠ će završiti u zatvoru“. ĆŠ je inzistirala da joj njezin suprug da novac, jer je u dugovima. Nekoliko dana po ovom razgovoru sa ĆŠ, RZ je zaustavio vozača, koji je radio za njih. Taj vozač se vraćao sa robom iz [adresa] i RZ je tada istjerao vozača iz tog automobila i zajedno sa robom u vrijednosti od 6.000,00 kuna otišao u nepoznatom pravcu, dok je vozilo četiri dana bilo kod njega, a roba nikada nije vraćena. Sve je to prijavljeno policiji, a bez tog vozila oni nisu mogli raditi. Nakon nekog vremena ponovno je RZ pokušao ispred njihovog dućana oduzeti isto vozilo. Te zgode vozač je bio GZ, koji je uspio izvaditi ključ iz vozila tako da RZ nije uspio pokrenuti vozilo. Zna da je njezin suprug davao neke iznose novca RZ, kupujući zapravo „mir“ i dok je davao novac, nisu ih uznemiravali. Nakon nekog vremena u dućan Citrus upala je ĆŠ, ČŠ, GŠ, a sa njima je bila i Marojicina djevojka, kojoj ne zna ime i prezime. Djelatnicama koje su bile zaposlene te zgode zabranili su da zovu policiju i uzimali su iz trgovine robu. Iz priča svojih djelatnica IŠ i ĆZ saznala je na koji način i što su uzimali iz dućana. IŠ joj je čak ispričala da je stala jedna žena s autom nalik na nju, pa je ĆŠ viknula sinu „Evo je PŠ, ubij je“. Svi su tada istrčali na to dvorište, a za to vrijeme je ĆZ izašla u pizzeriu Atrij i tada je nazvala policiju i nju. Nije otišla na lice mjesta po pozivu djelatnice, jer ju je odgovorila poznanica CŠ rekavši joj da će policija odraditi svoj dio posla. Roba koja je tada odnesena iz dućana je u vrijednosti 1.700,00 kuna. Ponovno je njezin muž davao novce VZ i ponovno je kupovao na takav način „mir“. A onda je njezin suprug prestao davati novac i dignut im je u zrak kiosk u kojem su se prodavale cigarete i novine. Sumnja da je to učinio RZ, jer mu njezin muž nije htio davati novac. Čula je razgovor muža sa odvjetnikom, muž je rekao da želi sve ovo prekinuti i da želi sve riješiti putem suda. Zna da se sve svodilo na rješavanje tih stanara, koji nisu nikako izlazili iz ove kuće, a RZ je tražio i više novaca nego što je dogovoreno. Nakon ovog događaja sa trafikom u nju se uvukao silan strah i pitala se što je sljedeće. Bilo je strah za djecu. Mora reći da je čak zvala oca KZ, jer je htjela da proba utjecati na sina da ne traži više novac od njih, no nije ništa uspjela. Nedugo zatim srela je KZ kada joj je doviknuo iz auta „majku ti jebem, ubit ću te“. A onda su počeli dolaziti kući. Jedanput je došao PŠ i tražio njenog muža, a onda su došla trojica poslije ponoći. Lupali su na vrata tražili joj muža i rekli ne bude li sutra kod kuće da im se javi i da oni upadaju. Tko je to bio ne zna, samo zna da su bila tri muškarca. Bila je u silnom strahu i sva se tresla. Poslije toga kada su se vratili s [adresa] jedne zgode našli su provaljen stan no ništa nije otuđeno, odnosno nisu primijetili da je išta otuđeno. Nakon toga bila je u dućanu Citrus u Dubrovniku kad je došao KZ i pozvao je do auta, pokazao joj snop ključeva, a to su bili ključevi njenog muža. Tada joj je KZ rekao „ovo mi je dao FŠ, nije ih htio dati tvome mužu“. Tada je zvala muža i rekla mu je što se događalo. Ona inače FŠ ne poznaje i vidjela ga je jedanput, a njezin muž je s njim poslovao. Kako je ove ključeve držala u vitrini u sobi u dnevnom boravku, došla je do zaključka da su nestali prilikom provale. A onda je nakon nekog vremena došao BZ sa RZ. BZ je imao pekaru i od njega su kupovali kruh, a njihov knjigovođa, ne zna kako se zove, a misli da se preziva P, rekao je da mu ništa ne odgovara između primitka i ispostavljenih računa, tako da im je BZ tada otuđio jedan veliki iznos novca. Toga dana BZ je bio u društvu sa RZ ispod balkona i tada su tražili njenog supruga, a RZ je rekao da će navečer doći na vrata. Kad su otišli u strahu je spakirala djecu i prije nego što je krenula na vrata je došao BZ i rekao da se riješio RZ. Bila je u takvom strahu da je otišla iz stana u 13,00 sati, iako je autobus za [adresa] imala u 17,15 sati. BZ joj je ponudio prijevoz do kolodvora. U [adresa] je provela Božić, a kada su se vraćali iz [adresa] kod [adresa] su primijetili auto riječkih registracija. Taj auto ih je slijedio, i tako su ih pratili do Dubrovnika. Njenog muža tada je nazvao BZ, došli su do Smoljkove kuće, muž je otišao BZ, a ona je ostala u autu, a u ovom autu, koji ih je pratio bio je RZ i još neki muškarac. Muž ih je dovezao kući, a onda je otišao s RZ i tim čovjekom, i nije znala gdje je. Nije ga bilo nekoliko dana i nije se javljao na mobitel, a nije obavijestila policiju jer nije znala da li će ga dovesti u teži položaj. Kad se muž vratio kući rekao je da su ih odradili i da je morao potpisati nešto, no o svemu tome reći će on sam. Nakon ovoga nikakvog kontakta nemaju sa ovim ljudima. Ostala je bez sredstava i dalje je u iznajmljenom stanu. Tijekom školske godine je u Zagrebu zbog školovanja djece, a preko ljeta živi na [adresa] ili [adresa], a kuću na [adresa] su izgubili. LZ vidjela je samo jedanput i to na svadbi jednog Hercega. S njim nikada nije razgovarala, a spomenula ga je zato što joj ga je RZ spominjao da ga angažira za svoje interese. RZ joj je rekao da je njemu auto riječkih registracija, koje ih je pratilo dao LZ. [obrt] bila je registrirana na njezinog brata OZ, a stvarni vlasnik je njezin muž ŠZ. Ne zna da li je bio zaposlen između 2000-2006. godine, njoj nije donosio plaću kući. Pročitan je i iskaz svjedokinje UZ koji je dala na glavnoj raspravi kod ovoga suda dana 21. siječnja 2019. godine(list spisa 508-509), kada je konstatirano da je iskazivala identično kao u svom iskazu pred Županijskim sudom u Zagrebu. Na upit branitelja optuženika, izjavila je da ne zna kako se zvao vozač koji se vraćao iz [adresa] s robom i kojega je RZ istjerao iz vozila i udaljio se zajedno sa vozilom. Što se tiče vrijednosti te robe od 6.000,00 kuna vrijednost robe se zna po otpremnici, međutim kako su i otpremnice nestale zajedno sa robom ona ne može reći, s obzirom na protek vremena da je njoj netko tada rekao kolika je vrijdnost robe, a je li to bio njezin suprug ili vozač nije više sigurna. Inače ljeti je radila na [adresa], a tijekom trajanja školske godine bila je u Dubrovniku. BZ im je otuđio jedan veliki iznos novca, ne zna točno iznos, ali on je to radio tako da su oni po otpremnicama dobivali jednu količinu robe, a on je izdao račun za veću količinu robe i tako se stvorila razlika, koju je on otuđio od njih. Oni su te uvećane račune plaćali sve dok knjigovođa nije primijetio tu razliku u otpremnicama i računima. Naime, do tog uvećanog plaćanja je došlo zato jer se nije pazilo i nije uočila razliku između računa i otpremnice. Inače one prilike kada ih je cestom pratilo auto riječkih registarskih oznaka u njihovom vozilu su bili ona, suprug i njhove dvije kćeri S i ĆŠ. To vozilo ih je pratilo od Opuzena, do kuće BZ u [adresa]. BZ je nazvao njenog supruga tijekom te vožnje. Nakon toga njezin muž je izišao iz vozila, i otišao u kuću gospodina BZ, a ona je ostala sa djecom u autu. Dok je njezin suprug bio u Smoljkovoj kući, nije vidjela to auto, ali čim je izašao i kada su krenuli vozilom prema njihovoh kući to auto je ponovo bilo iza njih, dopratilo ih je do kuće, te je njezin suprug izašao iz njihovog vozila i ušao u to vozilo, i otišao sa njima, nije vidjela da je itko iza njezina supruga ušao u tu kuću, jer nije to ni mogla vidjeti, a da je to Smoljkova kuća zna po tome što joj je rekao suprug. U taj automobil je ušao samo njezin suprug. Ne može precizirati koliko dana je njezin suprug bio odsutan od kuće kada je ušao u taj automobil, najmanje dva-tri dana. Kćerima je morala reći da su mu to bili prijatelji. Inače u tome vozilu su bile dvije osobe, optuženi i još neka druga osoba. Kada je davala novac BŠ, dala joj je na ruke bez ikakve potvrde, a kada su dali 20.000,00 kn optuženom on je potpisao da je novac primio u jednu bilježnicu, a ta bilježnica je ostala u prostoru „ispod Rašice“ gdje se nalazio jedan njihov dućan. Njezina djelatnica ĆZ nazvala je policiju kada je obitelj optuženika iz njihovog dućana „Citrus“ uzimala robu te je ta roba sva provedena kroz kasu, kao da su ju oni kupili, ali naravno nisu ništa platili. Policija je pristupila po tom pozivu. Koliko zna policija je došla dok su oni još bili u prodavaonici. Inače njezin suprug je vodio poslove pekare „ [obrt]“ te je on bio odgovorna osoba, a OZ je bio registrirani vlasnik i on je njezinom suprugu dao punomoć za vođenje. Inače kad joj suprug nije nekoliko dana bio kući, nakon što je otišao u autu sa optuženim i još jednom osobom, ne sjeća se je li ga pitala, gdje su bili, niti joj je on rekao gdje je bio. Kada su došli ispred kuće gospodina BZ, ona njega tamo nije vidjela. Nakon što su joj predočeni njezini ranije dani iskazi izjavila je da je tada malo opširnije iskazivala nego danas, a, uostalom, prošlo je puno vremena od tog događaja.

11. U svom iskazu svjedok ĐZ je naveo da je to davno bilo. On i ŠZ se dugo znaju. Bio je na odmoru na [adresa], dok je njegovo auto ostao u gradu i ŠZ ga je vozio sa svojim vozilom. On i ŠZ su bili u autu. Dvojica, trojica ljudi, muške osobe, su zaustavili auto, blizu Doma zdravlja, ŠZ je skrenuo desno. Oni su uzeli ključeve iz Milenkovog auta, ŠZ je otišao s njima, a jedan od njih je njemu vratio ključeve, jer je ostao u Milenkovu autu. To je sve čega se sjeća. Na upit tužitelja, svjedok je izjavio da su te zgode te osobe grube bile, prijetili su ŠZ, ne sjeća se što su govorili. Ne zna tko su bili ti ljudi. Spominjao je RZ, ne može se sjetiti u kojem kontekstu ga je spominjao. Zna da su ga odveli, a on ga je još tu dugo čekao, dok se on nije vratio. Bili su grubi prema njemu i polili su ga nečim ljepljivim, vjerojatno sokom. Na upit branitelja optuženika, svjedok je izjavio da ne može reći da li je u sudnici prisutni RZ bio na mjestu događaja te zgode.

11.1 Temeljem odredbe čl. 426. ZKP/08, pročitan je se iskaz svjedoka ĐZ, koji je dao kod Županijskog suda u Dubrovniku, dana 26. ožujka 2009. godine, kada je izjavio da se ne može sjetiti kojeg je to dana, ni mjeseca bilo, ali zna da je bilo ljeto i moglo je to biti prije šest godina. Došao je u Dubrovnik sa svojom obitelji, a onda se našao sa ŠZ, kojeg poznaje od prije. Dok je bio sa ŠZ, njegova supruga i djeca su ostala u [adresa], a on je s ŠZ pošao u Grad i išao je onom ulicom koja vodi od bazena prema Gradu. Vozili su se u Milenkovom vozilu, sa kojim je on i upravljao. Vozili su se ulicom lijevom stranom, jer su trebali kod semafora skrenuti ulijevo. Prije samih semafora i to nasuprot zgrade misli Doma zdravlja ili neka druga zgrada do nje, odjednom je pred njih istrčao neki čovjek s nogostupa sa desne strane, pa je ŠZ morao zaustaviti svoje vozilo. Čim je ŠZ zaustavio vozilo, taj njemu tada nepoznati čovjek ga je napao riječima kojima mu je stalno prijetio, ali se on sada ne može sjetiti tih riječi, samo zna da je govorio „ubit ću te“. Ubrzo su se tom nepoznatom mladiću pridružili još jedna nepoznata ženska osoba i još jedan muškarac, njih sve troje su prijetili i verbalno vrijeđali ŠZ. Njemu je sve to bilo neugodno, jer se nije naučio na ovakve scene u životu i on je imao utisak da su sve te tri osobe pijane i drogirane. U jednom momentu ŠZ je izašao iz svog osobnog vozila, dok je on ostao u vozilu na mjestu suvozača, ŠZ mu se obratio rekavši da mora otići i da ga pričeka tu u vozilu da će se vratiti, pa je onda ŠZ i te njemu nepoznate tri osobe ušle u jedno osobno vozilo i otišle u njemu nepoznatom pravcu. ŠZ je tu bio sklonio svoje vozilo na proširenje, gdje se mogu parkirati vozila, pa je on jedno vrijeme sjedio u tom vozilu, a obzirom da se ŠZ nije vraćao jedno duže vrijeme, izašao je iz vozila, sjedio na nekom zidiću. Misli da je prošlo sigurno oko sat i pol vremena, kada se pojavio ŠZ, došao do vozila i on je na njemu primijetio da je nečim poliven po majici, pitao ga je što mu je to, a ŠZ je odgovorio da su ga polili sa sokom. Tada mu je spomenuo da je onaj prvi crni čovjek koji je najviše galamio na njega i kojemu je najviše prijetio RZ i po tome on zna da se taj zove RZ. Nije mu govorio imena i prezimena druge ženske i muške osobe, tako da ne zna njihova imena i prezimena. ŠZ je inače osoba koja je dosta tiha i teško voli pričati, pa mu nije ništa pričao o tome što se s njim događalo, kada je otišao sa one tri osobe. Njemu se sve to brzo dogodilo dok su ove tri osobe prijetile i vrijeđale ŠZ, tako da on danas uopće ne bi mogao prepoznati te osobe kada bi ih sreo. Pročitan je iskaz koji je dao na raspravi kod ovoga suda, dana 16. travnja 2019. godine (list spisa 521), kada je konstatirano da iskazuje identično kao na zapisnik sastavljen 26. ožujka 2009. godine. Svjedok je nadalje naveo da prvi put vidi KZ, odnosno osobu koja sjedi na klupi za optuženika. Ta osoba za koju mu je ŠZ rekao da se zove KZ zasigurno nije osoba koja sjedi u sudnici na optuženičkoj klupi. Jednostavno ta osoba je imala drugačije lice, bio je crn u licu, u svakom slučaju drugačije je izgledao od osobe koja sjedi na optuženičkoj klupi. Optuženika je nesporno prvi put vidio u hodniku, dok su čekali početak rasprave. Nije siguran bi li uspio prepoznati tu osobu koja je predkritične prigode bila najgrlatija u napadu na ŠZ, ali svakako može isključiti ovu osobu koju vidi u sudnici da bi to bio on. Nakon što su mu predočeni njegovi ranije dani iskazi isti izjavljuje da je prošlo puno vremena pa da se danas nije mogao sjetiti svih pojedinosti.

12. U svom iskazu svjedokinja KZŠ je navela da je radila u obrtu pekara [obrt], do 2002. godine, čini joj se, radila je dvije godine i nešto mjeseci. Bila je zbog ovoga slučaja na sudu u par navrata i isto nije znala ništa, kao ni danas, budući da je prošlo dosta vremena. Ime RZ joj ne znači ništa, a ŠZ poznaje, jer je bio zaposlen u obrtu pekara [obrt].

12.1 Temeljem odredbe čl. 426. ZKP/08, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedokinje KZŠ, kod Županijskog suda u Dubrovniku, dana 26. ožujka 2009. godine (list spisa 265-266), kada je izjavila da je bila zaposlena u obrtu [obrt] u vremenu od prosinca 2000. do veljače 2003. godine, i tamo je radila čitavo vrijeme na poslovima robnog knjigovodstva. Ne poznaje osobu po imenu RZ i GŠ, dok iz viđenja poznaje ĆŠ i ČŠ, koje osobe su više puta dolazile u prostorije gdje je ona radila. Te osobe su uvijek tražile ŠZ, koji im je bio šef, ali ga tamo ne bi našle, pa bi njima govorile da mu prenesu poruke da su ga tražile, pa su one to i radile. Ne sjeća se da je bila nazočna, a misli da nije nikada bila nazočna kada bi se isplaćivao novac osobama BŠ i ČŠ ili RZ i GŠ. Inače te isplate su se mogle izvršiti samo po nalogu ŠZ i taj ŠZ je mogao i podići gotov novac sa ZAP-a i eventualno ga dati drugim osobama, ali ona sa sigurnošću sada može izjaviti da nikome od tih osoba nije predala gotov novac. Isto tako tim osobama nikada nije predavala neku robu bez plaćanja ili sa plaćanjem, niti je bila dostupna kad bi te osobe uzimale robu iz butige, kada istu ne plaćaju, a to nije ni mogla vidjeti, jer nije bila u kontaktu sa tom robom. Koliko se sada sjeća ĆŠ i ČŠ, kada bi dolazili u prostorije gdje radi nisu tražili isplatu nikakvog novca, a ŠZ, kao njihov šef nikada nije pred njom govorio da mu neke osobe prijete. Pročitan je iskaz svjedokinje KZŠ, koji je dala na glavnoj raspravi kod ovoga suda, dana 22. srpnja 2019. godine (list spisa 539), gdje je konstatirano da je iskazivala identično kao i tijekom davanja iskaza pred Županijskim sudom u Dubrovniku. Nakon što su joj predočeni njezini ranije dani iskazi navela je da se tada svega bolje sjećala i bilo je tako kako je tada iskazivala. Na upit tužitelja, svjedokinja je izjavila da nikada sa ŠZ nije pričala, vezano za nekakvo uzimanje robe, od strane nekih drugih osoba, razgovarali su samo o poslu.

13. U svom iskazu svjedok svjedok GZ je naveo da je prije 18 ili 20 godina studirao u Dubrovniku i počeo je raditi kod ŠZ. Prevozio je njemu robu, imao je neku pekaru, gdje su nabavljali kruh i prevozili ga do trgovina. Jedan dan, kada se pojavio jedan čovjek, ne zna ga osobno, ispred pekare, zaprijetio mu je da mora izaći iz auta, da neće vozit auto i krenuo da uzme ključ. Ne može se sjetiti što je točno kasnije bilo, da li je uzeo ključeve ili nije. Zvao je ŠZ da mu kaže da je došao jedan čovjek i iz priče sa ŠZ je zaključio da se radi o VZ. Ovdje prisutna osoba pretpostavlja da je RZ, čim je došao ovdje.

13.1 Temeljem odredbe čl. 426. ZKP/08, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka GZ, kod Županijskog suda u Dubrovniku, dana 26. ožujka 2009. godine (list spisa 263-264), kada je naveo da se ne može točno sjetiti vremena kada je to bilo, ali misli da je bilo prije 5-6 godina, uglavnom to je bilo vrijeme kada je on studirao na Pomorskom fakultetu, te se zaposlio u obrt [obrt], koji obrt je vodio ŠZ. Vozio je vozilo Caddy, s kojim je dopremao potrebnu robu za obrt [obrt] i odvozio kruh u razne butige. Za ovaj posao je primao plaću, ali ŠZ kao vlasnik obrta nije ga prijavio kod zdravstvenog i mirovinskog, tako da je samo primao plaću, a ostao mu je dužan 5.500,00 kuna na ime zarađene plaće. Jednog dana, ali sada se ne može točno sjetiti kojeg je to dana, mjeseca i godine bilo, došao je sa vozilom ispred pekare [obrt], tu se zaustavio i parkirao vozilo. Uzeo je ključeve od vozila sa sobom i onda je počeo istovarati robu iz vozila. Baš u momentu kada se nalazio pokraj tog parkiranog vozila, pristupila mu je tada nepoznata osoba te ušla i sjela za upravljač vozila i tražila od njega da mu da ključeve vozila, jer da on to vozilo želi uzeti zbog toga što mu [obrt] nešto duguje. Nije mu htio dati ključeve, pa je on uzeo njegov mobitel koji se nalazio u vozilu iznad upravljača i pokušao zvati ŠZ, ali nije uspio uspostaviti vezu. Taj čovjek je od njega više puta tražio da mu da ključeve, a onda je izašao iz vozila i uzeo mobitel i govorio da će mu vratiti mobitel kada mu da ključeve od vozila, a kako je on bio uporan i nije mu dao ključeve onda je taj čovjek shvatio da ne može to vozilo dobiti, pa mu je vratio mobitel i otišao sa jednim tu parkiranim vozilom, ali on ne zna čije je vozilo i gdje je otišao. On je kasnije mobitelom nazvao ŠZ i rekao mu sve o ovom događaju, a ŠZ mu je rekao da se radi o VZ i po tome on zna da se radilo o VZ. Pročitan je i iskaz svjedoka GZ, koji je dao na glavnoj raspravi kod ovoga suda, dana 23. siječnja 2020. godine (list spisa 555-556), kada je naveo da je od tog događaja prošlo 15-tak godina i on od kada je dobio poziv pokušava se sjetiti događaja i može reći da ga se sjeća jako slabo. Bio je u Dubrovniku dok je studirao i radio je kod ŠZ na način da je za njega prevozio robu. KZ je vidio jednom ispred prodavaonice, točnije pekare ne može se sjetiti više ni gdje se ta pekara u Dubrovniku nalazi. RZ je tražio da mu da ključeve od auta kojim je prevozio robu, ali mu ga nije dao. Uistinu se ne sjeća i okvirno što mu je on tada odgovorio, ali zna da je bilo nešto povišenih tonova. Sa njim je bio jedan M koji je bio pekar. Taj događaj se završio tako što mu on nije dao ključeve i on je otišao. Ne sjeća se više nikakvih drugih informacija vezano za poslovanje ŠZ u odnosu na KZ niti njihove odnose ni išta slično. Koliko zna to vozilo kojem je vršio dostavu bilo je ŠZ i on pretpostavlja da je RZ tražio vozilo kao kompenzaciju duga između njih, ali ponavlja da je to samo njegova pretpostavka. Ovaj događaj je spomenuo ŠZ i misli da mu je on rekao da je trebao zvati policiju. Koliko se sjeća nije mu ništa drugo govorio o svom odnosu sa RZ. Prilikom ovog događaja nije znao da je ova osoba koja je od njega tražila da mu preda vozilo RZ, a doznao je to od ŠZ, jer mu je on to rekao. Na traženje suda optuženik se ustao i okrenuo prema svjedoku te je na upit suda svjedok naveo da ne može obzirom na protok vremena reći je li optuženik upravo ona osoba koja je tada od njega tražila da mu preda ključeve vozila.Kada su mu pročitani njegovi ranije dani iskazi izjavljuje da ništa posebno nema za dodati i da je to tako bilo, odnosno on, gledajući sada optuženika u sudnici, ne može reći da je to ta osoba, koja je od njega tražila ključeve od vozila Caddy. Na upit tužitelja, svjedok je izjavio da pretpostavlja da mu je ŠZ, nakon ovog događaja nešto govorio, a što, da se on ne sjeća. Na upit oštećenika ŠZ, svjedok je izjavio da se bavio sportom.

14. U svom iskazu svjedok OZ je naveo da je bio vlasnik obrta [obrt], a ŠZ je vodio sve poslove vezano za pekaru, dogovore, razgovore, pregovore, sve poslove je radio u njegovo ime. Pojavio se problem sa poslovanjem pekare. Dignut je kredit, kojim je plaćena kuća od KZ, a kuću je kupio on, a dogovor je pravio ŠZ. Nikada nije došao u posjed te kuće. Nikakav dogovor on nije imao sa KZ, već je ŠZ dogovarao sve sa KZ. Dat je novac, po njegovom saznanju preko ŠZ u cijelosti je isplaćena kupoprodajna cijena kuće. Za kuću nije potpisivao punomoć, za neke druge stvari jest, kao za vozila, ali za kuću misli da nije. To je tako davno bilo, da se on mnogih stvari ne sjeća. Na upit tužitelja, svjedok je izjavio da vezano za kuću nije davao punomoć. Razgovarao je sa ŠZ vezano za kuću, zna da su dolazile neke tužbe, gdje je RZ bio optužen, kao i on, od strane obitelji JŠ, koji su živjeli u toj kući, a kada se ugovarala kupoprodaja kuće, on nije znao da tu netko živi, odnosno to mu ŠZ nije prenio, a da li je on to znao, to bi njega trebalo pitati. Na upit tužitelja, svjedok je izjavio da mu je ŠZ zet, odnosno da je oženio njegovu sestru. Dugove, koje je uzrokovala [obrt], terete njega.

14.1 Temeljem odredbe čl. 426. ZKP/08, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka OZ, kod Županijskog suda u Dubrovniku, dana 26. ožujka 2009. godine (list spisa 273-275), kada je naveo da je vlasnik obrta „ [obrt]“ i to je njegovo vlasništvo i tako je upisano u registar. Njegov zet je ŠZ, i on je njega upisao kao direktora u tom njegovom obrtu „ [obrt]“ i on je doista vodio sve poslove vezane za taj obrt, tako da on u pogledu vođenja tih poslova nije ništa radio. ŠZ je u tom svom vođenju poslova njegovog obrta u jednom momentu i kupio neku kuću u [adresa] i ta kuća je kupljena u vlasništvo obrta „ [obrt]“. On poznaje ŠZ i zna da je on tu kuću kupio u dobroj vjeri da je ona vlasništvo 1/1 prodavatelja, a prodavatelj je bio RZ. Međutim, on je ubrzo saznao da u toj kući stanuju neki ljudi koji imaju stanarsko pravo, pa je on onda rekao ŠZ da on tu kupljenu kuću prodaje i da je se jednostavno riješi da on sa tim nema ništa, jer je on vidio da će tu bit nereda s obzirom na te stanare. Njemu je u početku ŠZ prenio da je to čista stvar, a kasnije je u postupku pred sudom sa stanarima i još nekim osobama on je vidio da to nisu čiste stvari, pa je onda rekao ŠZ da on tu kupljenu kuću u ime obrta „ [obrt]“ i proda. Jednog dana, a tada se nije mogao sjetiit koji je to bio dan i mjesec, pa čak ni godine, njega je ŠZ nazvao na telefon i rekao mu da dođe u [adresa], kako bi kod javnog bilježnika dao njemu punomoć za prodaju te kuće, pa je on došao i onda je, misli da se javni bilježnik zove RŠ, kod istog doista i potpisao tu punomoć kojom se ovlašćuje ŠZ da može prodati tu kuću. Ne može se točno sjetiti koliko vremena je prošlo od izdavanja te prve punomoći, kada ga je ponovno nazvao ŠZ i rekao mu da mora doći u [adresa] kod tog istog bilježnika i potpisati novu punomoć za prodaju te kupljene kuće, jer da u onoj punomoći nešto nije bilo napisano, pa je on doista došao iz [adresa] u [adresa] pa je misli kod tog istog javnog bilježnika RŠ potpisao novu punomoć. On i sad ne zna da li je ta kuća koju je kupio ŠZ u vlasništvu „ [obrt]“ i prodana. On je nekada dobivao nešto novca od ŠZ, ali njemu ŠZ nikada nije polagao račun o poslovanju tog njegovog obrta, on je to sve vodio oko ulaganja novca, uzimanja kredita i inače poslovanja, a za to je imao njegovu punomoć. Ne može se točno sjetiti na koju česticu zemlje ili zgrade je on davao punomoć pred javnim bilježnikom u [adresa], niti se može izjasniti o tome koliko je on punomoći dao KŠ za obavljanje poslova. Koliko zna dug obrta [obrt] prema Državi na ime obveza poreza i doprinosa iznosi oko 2.000.000,00 kuna. Nije mu poznato da li je KŠ vlasnik još nekih tvrtki. Nije mu poznato da li je ŠZ i bio u stvarnom radnom odnosu njegovog obrta „ [obrt]“. Ne zna na koji način je on isplaćivao sebi plaće ili druge naknade, jer je on bio upisani direktor i imao je punomoći za obavljanje svih poslova. Pročitan je i iskaz svjedoka OZ, koji je dao na glavnoj raspravi kod ovoga suda, dana 17. listopada 2018. godine (list spisa 494-495), kada je izjavio da sve informacije koje zna o ovom događaju radi kojih je pozvan pred sud zna po onome što mu je ŠZ rekao, da je upravo ŠZ vodio sve poslove pekare [obrt], koja je samo formalno bila na ime OZ. Obzirom na protek vremena ne sjeća se više ničega što se odnosi na sporni događaj, ali se sjeća da je o tome ispitivan pred Županijskim sudom u Dubrovniku 2009. godine i ostaje pri tom svom iskazu. On je i tada 2009. godine kada je iskazivao ovome iskazivao isključivo na temelju onoga što mu je ŠZ rekao, jer on neposrednih saznanja ni o čemu nije imao. Rekao je da je bio papirnati vlasnik, a ŠZ stvarni vlasnik, a pod time misli da se firma formalno vodila kao da joj je on vlasnik, ali on s time nije imao ništa, jer je putem punomoći ŠZ ovlastio da obavlja sve poslove te firme, tako da s time opće nije bio u toku i sve mu je vjerovao. Do ovakvog aranžmana je došlo radi toga što je on htio otvoriti firmu, ali je rekao da ima nekih problema pa da ne može je otvoriti na svoje ime i zamolio ga je da on otvori firmu na svoje ime, a da ŠZ u njoj zapravo obavlja sve poslove. Tako je došlo do onoga što je uvodno opisao da je bio papirnati vlasnik, a ŠZ stvarni. Zna da je pekara [obrt] stvorila dug prema državi i zna da je on radi toga duga drugi po veličini dužnik iz Dubrovnika, imao je radi toga i problema sa ovrhom, bio je dignut i kredit u PBZ pa postoji dugovanje prema tome. On je zapravo jedini pravi oštećenik u svemu ovome, a osobno nema niti neplaćenu kaznu za parkiranje, a kamoli što teže od toga. Što se tiče kaznenih postupaka protiv ŠZ zna za neki postupak vezano za neke automobile, a zna po tome što je o tome čitao u novinama. Ne zna da li je na sudu presuđeno vezano za predmetnu kuću, je li kupoprodajni ugovor valjan ili ne. Nakon što su mu predočeni njegovi ranije dani iskazi izjavljuje da je to tako, kako je tada iskazivao, a sada, protekom vremena, kada mu se čita, sjeća se nekih stvari, koje je zaboravio. Što se tiče punomoći, koju mu je dao za prodaju te kuće, vjerojatno jest, jer su se javili problemi i htio je da se to riješi. On se osjeća oštećenim i tražit će od ŠZ da mu naknadi štetu, koja je nastala, a što se tiče optuženika KZ, neka se njih dvoje dogovaraju dalje, jer su oni i potpisivali taj kupoprodajni ugovor, a ne on. Na upit oštećenika ŠZ, svjedok izjavljuje da se ne može sjetiti da li se ta punomoć, koju je potpisivao, odnosila na kuću u [adresa] ili na zemljište [obrt]. Na upit branitelja, svjedok je izjavio da je upadom pekare [obrt] u probleme, upao je i ŠZ u probleme, taj dug je na njegovo ime, a njegovo je (ŠZ) da to riješi, ali mu nikada nije ponudio da mu da izvjesnu količinu novca, ili bilo što, a kako bi on mogao izvršiti neke od obaveza.

15. U svom iskazu svjedok HŠ je naveo da se ne sjeća ničega, dao je već izjavu i ostaje pri tome. Sjeća se nekih stvari, ali boli ga glava, šećer mu je skočio u Zatvoru.

15.1 Temeljem odredbe čl. 426. ZKP/08, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka HZ, kod Županijskog suda u Dubrovniku, dana 26. ožujka 2009. godine (list spisa 267-269), kada je naveo da on pozna KZ odavno, jer su zajedno išli u osnovnu školu. Ne može se točno sjetiti koje je to godine bilo, zna da je bila zima i da je snijeg padao, kada su on i RZ pošli iz Dubrovnika s namjerom da on od njega kupi jednu tvrtku MMQ Građenje d.o.o. u Zagrebu, koje je imalo u vlasništvu jednu zgradu na Pantovčaku na Šestinskom vrhu, koja zgrada je imala više stanova. Naime, prije tog njihovog polaska na put, njemu je RZ pričao da on ima tu tvrtku i da će mu je prodati za 50.000,00 kuna ako želi, a prodavao mu je za tako nisku cijenu, jer da ta tvrtka je opterećena sa nekim kreditom od 600.000,00 eura ili maraka, a ne zna što je tada bilo na snazi. On je odlučio da kupi tu tvrtku, a isključivo zbog te zgrade u [adresa], pa su onda nakon takve njegove odluke on i RZ pošli kod nekoga čovjeka, a sada se ne može sjetiti kako mu je ime i prezime. Zna samo da su pošli u [adresa] po njega i da su se trebali naći na benzinskoj pumpi. Sjetio se da mu je ime DZ. Radi se o proćelavoj osobi. On i RZ su se cijelu noć vozili sa vozilom do Zagreba, a onda do [adresa] i na benzinsku pumpu u [adresa] su došli ujutro u 8,00 sati. Tu ih je sačekao DZ i onda su oni DZ sa njihovim osobnim vozilom poveli u Zagreb, a sve s namjerom da DZ da punomoć kojom ovlašćuje KZ da može prodati tu tvrtku MMQ Građenje, a koju je on imao namjeru kupiti. U [adresa] iz [adresa], a i iz [adresa] u [adresa] su išli sa osobnim vozilom KZ sa kojim je on i upravljao. U Zagrebu taj DZ je kod nekog javnog bilježnika dao punomoć VZ da on može prodati tu tvrtku MMQ Građenje, a nakon toga oni su misli ponovno vratili tog DZ u [adresa], a iz [adresa] su on i RZ nastavili put prema Splitu. Dok se nalazio u vozilu kojim je upravljao RZ, i u kojem se nalazio DZ, nije čuo ni u jednom momentu da je RZ uputio riječi prijetnje da mu mora potpisati tu punomoć, niti je čuo da RZ spominje njegovu djecu. On je tada prvi put vidio toga čovjeka DZ, pa je iz tog razloga i čitavi taj posao obavljao sa RZ, kojim ugovorom je kupio od njega tu tvrtku MMQ Građenje i to za iznos od 50.000,00 kuna. Kupoprodajnu cijenu u tom iznosu od 50.000,00 kuna je u cijelosti isplatio VZ odmah u uredu javnog bilježnika. Kada je DZ kod javnog bilježnika u [adresa] dao punomoć VZ da može prodati društvo MMQ Građenje, onda je RZ nakon tako dobivene punomoći i to vanka na ulici kod njihovog parkiranog vozila , odmah blizu ureda javnog bilježnika, predao ZŠ jedan plik „novčanica“, a ne zna koje su novčanice tu bile i koji je iznos novca tu predat ZŠ. On je VZ kupljeno društvo MMQ Građenje platio isključivo novcem, a ne bilo kakvim drugim pokretnim ili nepokretnim sredstvima. Pročitan je i iskaz svjedoka HZ, koji je dao na glavnoj raspravi kod ovoga suda, dana 16. travnja 2019. godine (list spisa 520-521), kada je konstatirano da je izjavio identično kao na zapisnik sastavljen 26. ožujka 2009. godine pred Županijskim sudom u Dubrovniku. Naveo je da ga je kasnije možda oko 2000. ili možda oko 2002. ĐŠ vezano za ovu firmu prevario na način da su uz krivotvorenu punomoć prebacili ovu firmu na IZ ili LŠ, više nije siguran. On je sve ovo prijavio još tada, sjeća se da je u Splitu podnio kaznenu prijavu, ali ništa se od toga nije riješilo, ostao je bez novaca i odustao od svega. Njegov odvjetnik Dragan Gajić je jednom prilikom išao u Zagreb na tu adresu vidjeti tu kuću, te mu je rekao da u jednom od tih stanova netko živi. Misli da je rekao da ŠZ živi u jednom od tih stanova. Nakon što su mu predočeni njegovi ranije dani iskazi izjavljuje da je to to. Na upit tužitelja, svjedok je izjavio da mu nije poznato od kuda VZ ta firma. Njemu nije poznato u kojem svojstvu je bio DZ te zgode. Ne sjeća se ničega, a kada se pita vezano za zgradu na Pantovčaku. Na upit oštećenika DZ, svjedok je izjavio da u vrijeme inkriminiranog događaja nije radio, a inače je invalid rada u Atlantskoj plovidbi. Ne zna kolika su mu bila primanja u to vrijeme. Uvijek je imao dobro auto, a ne može se sjetiti koje vozilo je tada imao, a inače i radi s vozilima. On je navedene zgode došao kupiti tu firmu. Nikada nije ušao u posjed te kuće na Pantovčaku. Kada je preuzeo firmu, ne sjeća se koliko je bilo stanje na računu. Nije bio upoznat sa dopisom javne bilježnice Ilonke Lisonek da je punomoć povučena VZ. Nikada nije dobio računovodstvenu i financijsku dokumentaciju, vezano za firmu MMQ Građenje. Prijepis firme je pravio u Splitu, misli, ne sjeća se više. U Splitu je predao sve na sudu. Ne zna tko mu je bio knjigovođa firme, zaboravio je ime. Ne sjeća se kod koga je radio prijepis firme.

16. U svom iskazu svjedokinja AZ je navela da s obzirom da je prošlo skoro 20 godina, o tome ništa ne zna, a sudu je dostavila kopije njezine knjige, u kojoj je vidljivo da je DZ **.**.2004. stavio potpis na punomoć i da je 03. veljače 2004. godine potpisao opoziv punomoći, a ne zna o kojoj se punomoći radilo. Inače, oni te dokumente čuvaju tri godine, nakon čega se to uništava po rješenju arhiva. Na upit tužitelja svjedokinji da li joj je poznato da li bi njezina zaposlenica u to vrijeme prisjednica KL imala neka saznanja o tim ovjerama, ista navodi da smatra da je prošlo 20 godina te da se ni ona ne bi sjetila vezano za ovjeru tih punomoći, tim više što ne ulaze u sadržaj punomoći, već samo ovjeravaju potpis. Na upit tužitelja gdje se gospođa KL nalazi, ista izjavljuje da je trenutno zaposlena u Odvjetničkom uredu E Marković i ne zna imena partnera u tom uredu.

17. U svom iskazu vještak Mato Marić je naveo da ustraje prema onome što je ranije napisao i da se on više ničega ne sjeća.

17.1 Pročitan je nalaz i mišljenje vještaka od dana 07. listopada 2009. godine (list spisa 302-307), kada je naveo da nije moguće utvrditi iznos novca koji je isplaćen VZ, GŠ, BŠ i ČŠ od strane ŠZ, UZ ili drugih ovlaštenih osoba obrta [obrt] u vremenskom periodu od 2002. godine do siječnja 2004. godine jer zato ne postoje dokazi – vjerodostojne isprave, nego samo izjave isplatitelja, bez potvrda toga primitka u izjavama primatelja isplate. Obrt [obrt] cesijom od 24. siječnja 2004. godine platila je VZ iznos od 531.517,00 kuna. Na glavnoj raspravi kod ovoga suda, dana 23. siječnja 2020. godine (list spisa 554-555), pročitan je njegov pisani nalaz i mišljenje od dana 7. listopada 2009. godine.

17.2 Branitelj optuženika Boris Medović prigovara iskazu vještaka, budući u svom vještačkom nalazu vještak je točno naveo da je njegovom branjeniku isplaćeno i to:

10.000,00 DEM, dana 08. ožujka 2001. godine, a što je u vještakom nalazu naveo na stranici 4. stavci 2., 7.000,00 DEM, dana 25. svibnja 2001. godine, a što vještak naveo u svom vještačkom nalazu na stanici 4., stavci 3., 153.532,00 kuna, odnosno 40.000,00 DEM, a što vještak naveo u svom vještačkom nalazu na stanici 4., stavci 11., a za što je pogrešno naveo da za to nema dokaza, jer za to postoje dokazi, i to isprave Hypo Alpe Adria Bank d.d., koje se nalaze na listovima spisa 91, 92, 93 i 94, kao i priznanje mog branjenika, 531.517,00 kuna, a što vještak naveo u svom vještačkom nalazu na stanici 5., stavci 2. odjeljka, koji nosi naslov "Transakcije preko obrta pekare [obrt]". Ovdje se ističe da prethodno navedeni iznosi od 10.000,00 DEM i 7.000,00 DEM nisu isplaćeni njegovom branjeniku, na osnovu ugovora o kupoprodaji, navedenog u optužnici, a što je vidljivo iz sadržaja priznanica, na listovima spisa 95 i 96, iz kojih je vidljivo da su ti iznosi isplaćeni njegovom branjeniku prije zaključenja Ugovora o kupoprodaji navedenog u predmetnoj optužnici i na osnovu zajma, a ne na osnovi Ugovora o kupoprodaji navedenog u predmetnoj optužnici. Za sve ostale iznose, koji su navedeni u vještačkom nalazu, obrana izjavljuje da nikada nisu isplaćeni ni njegovom branjeniku, niti bilo kome drugome, a posebno ne nekom drugom za njegovog branjenika, pa obrana osporava da su ti ostali iznosi navedeni u vještačkom nalazu isplaćeni ikada, bilo kome. I iznose od 6.000,00 kuna i od 1.700,00 kuna, koje je vještak naveo u svom vještačkom nalazu, na stanici 4, na stavkama 6 i 7, kao i iznose od navodne krađe auta sa robom, i nasilnog uzimanja robe, obrana osporava kao neosnovane i pogrešne, jer nema dokaza na osnovu kojih bi se tako nešto moglo osnovano tvrditi. Osim toga, sam vještak u svom vještačkom nalazu navodi da, osim onih iznosa koje je obrana prethodno priznala, da su isplaćeni njegovom branjeniku, za ostale iznose, koje je naveo u svom vještačkom nalazu, vjerodostojnih dokaza nema.

18. Vještak Ante Srhoj je u svom iskazu naveo, kao u svom nalazu i mišljenju od dana 18. ožujka 2010. godine (list spisa 338-354) kada je naveo da na temelju nalaza iskazanog kao procjena vrijednosti nekretnina, ukupna vrijednost zemljišta i izgrađene zgrade na adresi [adresa], katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. o [katastarska općina] na dan 31. siječnja 2004. godine iznosi 7.020.161.14 kn ili 915.245,53 eura. Iz ove vrijednosti slijedi prosječna vrijednost predmetne nekretnine, zemljišta i izgrađene zgrade, od 11.491,13 kn/m² odnosno 1.498,14 eura/m². Vrijednost zemljišta u Dubrovniku, dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to ukupna vrijednost 3/10 dijela na 24. siječnja 2004. godine iznosi 822.101,40 kuna/106.638,34 eura. Iz ove vrijednosti slijedi prosječna vrijednost predmetne nekretnine od 1.674,00 kn/m² odnosno 217,14 eura/m². U prvom slučaju utvrđivanje vrijednosti – zemljište i izgrađena zgrada u [adresa], korištena je troškovnička metoda procjene. U drugom slučaju utvrđivanja vrijednosti – dio zemljišta u Dubrovniku, korištena je metoda iskoristivosti.

18.1 Pročitan je iskaz vještaka Ante Srhoja, koji je dao na glavnoj raspravi kod ovoga suda, dana 05. lipnja 2019. godine (list spisa 534-535), kada je izjavio da je u ovom vještačenju utvrdio vrijednost nekretnina po nalogu koji je dobio. Za nekretninu u Zagrebu već je postojala procjena vrijednosti koji su izradile kolege iz Zagreba, pa je koristio njihove podatke, dok je za nekretninu u [adresa] dao procjenu sukladno tadašnjoj metodologiji i tadašnjim tržišnim vrijednostima. Ne zna tko je bio vlasnik nekretnine u Zagrebu. Također ne zna tko je bio vlasnik ovog zemljišta u [adresa]. U odnosu na nekretninu u [adresa] preuzeo je sve podatke kolega iz Zagreba tako da nije bio tamo na licu mjesta i izvršio ikakva mjerenja. Ne može garantirati da su ti podaci točni, ali to garantira kolega svojim pečatom i potpisom. 2015. godine regulirano je zakonski vještačenje nekretnina te postoji prihodovna, poredbena i troškovna metoda s određenim podvarijantama. Kada bi danas vještačio vrijednost predmetne nekretnine u Zagrebu, na 31. siječnja 2004. godine sigurno bi vrijednost koja bi se utvrdila bila drugačija.

19. U svom iskazu svjedok MZ je naveo da ne zna zašto je pozvan. Na upit oštećenika, svjedok je izjavio da nema pojma o situaciji kuće u [adresa], u [adresa], sama ga je zvala odvjetnica Ana Birimiša i rekla mu da javi adresu, na koju mu se može uputiti poziv za svjedočenje, vezano za neku otmicu. On ne zna gdje je [adresa] u [adresa]. On se gospodina, oštećenog, ne sjeća, i ne zna je li uopće ikada bio u restoranu Lisinski u Zagrebu, odnosno ne zna da li taj restoran uopće postoji. Poznaje HZ. Zna da je HŠ bolesna osoba, a ne zna što je on radio, nanio je i njemu puno štete. Na upit tužitelja, svjedok je izjavio da nikada u životu nije ništa dugovao HZ. HŠ je krao njegova vozila i prodavao ih u Crnu Goru, a on ih je naknadno morao plaćati i vraćati natrag. Poznaje KZ, jer je Dubrovnik mali grad, i tako ga poznaje. DZ ne poznaje. Ne zna da je ikada bio u [adresa], odnosno ne sjeća se. RZ nikada nije na njega prebacivao nikakvu firmu. Nikada sa KZ nije išao u Split, ovjeravati neke punomoći. IZ poznaje, kao i LŠ, koji mu je obiteljski prijatelj, ali ga nije čuo zadnjih 15 godina. Sa njima dvojicom nije sklapao nikakve poslove. Kod IZ je bio prijavljen na adresi u [adresa], misli 2011. ili 2012.-2013. godine. Ne zna da li je HŠ protiv njega podnosio kaznenu prijavu. Na upit oštećenika, svjedok je izjavio da se ne sjeća da bi nekom odvjetniku iz Beograda govorio da ima kuću u [adresa]. Ne zna da li je njegov otac dolazio u Zagreb, na adresu kuće, u [adresa]. Na upit branitelja optuženika, svjedok je izjavio da se on bavio prodajom auta, ali se ne može sjetiti da li je VZ prodao auto, a sjeća se da VZ nikada nije dao novac, a ne zna ni zašto bi mu davao novac. Nije mu ni poklonio auto. Ne zna tko je BZ pa tako ne zna ni gdje je njegova kuća. Ne može se sjetiti da je čuo za firmu MMQ Građenje i MMQ Gostinjstvo i turizam. Na upit predsjednice vijeća, kao suca pojedinca, svjedok izjavljuje da KZ zna, odnosno zna cijelu ekipu, jer su se družili na Vojnoviću, pili kavu, ništa to nije bilo posebno. Misli da on i RZ nisu nigdje išli zajedno kroz Hrvatsku, odnosno sjeća se da su jednom išli zajedno do Stona, gdje mu je RZ išao pokazati jedno zemljište.

20. Uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka JZ, koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Županiskog suda u Dubrovniku dana 19. ožujka 2010. godine kada je izjavio da nije nikada sudjelovao u bilo kakvim pregovorima ili sklapanju ugovora između [obrt], koju bi zastupao ŠZ ili društva Petrus kojega bi zastupao FŠ, ili u kojem bi sudjelovale osobe RZ, GŠ, ĆŠ, ČŠ i BZ. Istina je da je on jednog dana, a sada se ne može sjetiti kojeg je to bilo, ni mjeseca, ni godine bio u uredu LZ, kada su u taj ured ušli njemu poznati RZ, BZ i jedna osoba za koju zna da se preziva ŠZ. Tu su se pozdravili, i on tu nije bio dugo vremena otkada su ušli u ured LZ. Te osobe su ušle normalno u ured i dok je on bio u njihovom društvu u uredu LZ, tu nije bilo nikakvih razgovora o nekoj kupoprodaji i sklapanju ugovora, niti je bilo kakvog upućivanja prijetnji, jednog prema drugom. Kada je on napustio taj ured u njemu su ostali njih četvorica FŠ, RZ, BZ i taj ŠZ, a njemu nije poznato što su oni dalje radili.

20.1 Uz suglasnost stranaka pročitan je i iskaz svjedoka JZ, koji je dao na glavnoj raspravi dana 21. siječnja 2019. godine kada je naveo da zna da se radi o događajima koji su se zbili jako davno prije 15-tak godina možda i više. Jednog dana bio je kod njegovog prijatelja LZ u uredu i tamo su došli RZ, ŠZ, moguće da je tamo bio i jedan gospodin kojega su zvali BZ, i za njega nije siguran. Nije sudjelovao u njihovom poslovanju niti o tome išta zna, ne sjeća se jesu li oni tada pričali o njihovim poslovima.

21. Uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka PZ, koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Županijskog suda u Dubrovniku, dana 26. ožujka 2009. godine, kada je izjavio da nije bio zaposlenik obrta [obrt]. Poznavao je ŠZ, koji je rukovodio sa tim obrtom, ali ne zna da li je bio vlasnik ili nije. Njega je ŠZ zamolio da mu po potrebi nekad uskoči i pomogne da vozi vozilo, kojim se vrši dostava robe raznim butigama, pa je doista i znao raditi povremeno i to se može reći mjesečno, jedan ili dva puta. Poznaje KZ i to samo iz viđenja, a sa njim ga je upoznao baš ŠZ i to jednom prilikom kada se on nalazio u butizi ispred Rašice, kada je u tu butigu ušao njemu tada nepoznati čovjek, a onda je ŠZ njemu rekao „Ovo je RZ“ i tada su se upoznali, a ŠZ mu je tada i rekao da u slučaju ako zatreba VZ, da mu da na upotrebu i da ga o tome obavijesti. Sada se ne može sjetiti kojeg je to dana, mjeseca ili godine bilo, ali je proteklo duže vrijeme oko 6 godina, kada je on jednoga dana sa vozilom obrta Pekare [obrt] dovezao neku robu u butigu Lapad i dok se roba istovarila pred tu butigu je došao onaj RZ, sa kojim ga je upoznao ŠZ, te ga je onda uljudno upitao može li mu dati ovo vozilo [obrt] na upotrebu, jer mu treba za nešto. S obzirom da je bio završio dovoz robe, rekao mu je da uzme to vozilo, a onda je odmah nakon toga obavijestio telefonom ŠZ, na što mu je samo rekao „dobro“. Osim naprijed naznačenog slučaja uzimanja auta, od strane KZ, nikada više nije bio u situaciji da bi RZ od njega tražio i uzimao to vozilo vlasništvo obrta [obrt], niti da bi to vozilo uzimao od drugih zaposlenika u njegovoj nazočnosti, a poslije tog slučaja kada mu je predao vozilo na upotrebu on se sa RZ nije više nikad vidio ni čuo, a tako ni sa ŠZ. U onom vozilu koje je dao na upotrebu VZ, koliko se sjeća više nije bilo nikakve robe, jer je ista iskrcana u butigu, a radilo se o manjoj količini te robe.

21.1 Uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka PZ, koji je dao na glavnoj raspravi dana 22.srpnja 2019. godine kada je konstatirano da je svjedok iskazivao identično kao i prilikom ispitivanja pred Županijskim sudom u Dubrovniku.

22. Uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedokinje SZ, koji je dala na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Županijskog suda u Dubrovniku dana 9. ožujka 2010. godine, kada je navela da koliko se sada sjeća, bila je zaposlena u obrtu [obrt] u vremenu od 2001-2003. godine, kada je otišla na porodiljni i tamo se više nije vraćala. Dok je radila u tom obrtu, šefovi su joj bili ŠZ i često njegova supruga UZ, i ona bi sa njima kontaktirala kada bi se dogodio neki problem u trgovini, gdje je radila. Inače u tom vremenskom periodu radila je u dvije ili tri njihove prodavaonice u Dubrovniku. Ona je sa svojim kolegicama u prodavaonici imala jednu zadaćnicu u koju je upisivala davanje robe njihovim stalnim kupcima bez plaćanja, jer u tom vremenu nisu imali novaca, pa bi oni naknadno tu robu platili i onda bi ih izbrisali iz zadaćnice kao dužnike. Osobe po imenu RZ, GŠ, ĆŠ, ČŠ i BZ ne poznaje. Koliko se sjeća, u vrijeme kada je obnašala poslove prodavačice u prodavaonicama nije se nikada dogodilo to da bi u tu prodavaonicu došla neka osoba i uzela veću količinu razne robe i istu odnijela iz prodavaonice bez plaćanja, a da bi pri tome spominjala gazdu ŠZ ili njegovu suprugu UZ da će oni to platiti.

22.1 Uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz ove svjedokinje koji je dala na glavnoj raspravi dana 28. listopada 2019. godine kada je navela da je radila u Pekari Lapad 2001.-2002., ili tako nešto, bilo je davno pa nije baš sigurna. Sjeća se da je šef bio ŠZ. Ona je tamo bila samo prodavačica, pa ne zna ništa o tome da bi netko uzimao robu koju nije platio ili bilo što slično. Imena kao što su RZ, ĆŠ, ČŠ, BZ joj ništa ne znače, niti ih poznaje, niti ih može dovesti u vezu sa njezinim radom u Pekari Lapad.

23. Pregledom punomoći OZ ovjerene dana 16. siječnja 2002. godine kod javnog bilježnika Anđelka Stanića, broj ovjere 441/2002 proizlazi da je ŠZ bio ovlašten raspolagati cjelokupnom imovinom obrta [obrt], zastupati ga pred upravnim i pravosudnim tijelima, bankama u Republici Hrvatskoj, te voditi obrt.

24. Iz spisu priložene dokumentacije u odnosu na kupoprodaju nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je ugovor zaključen između KZ, kao prodavatelja i OZ vlasnika [obrt], kao kupca, da je ugovor sklopljen 21. lipnja 2001. godine, cijena je bila 182.000,00 DEM, i trebala je biti isplaćena po realizaciji kredita, nakon čega bi se izdala clausula intabulandi, dok prodavatelj jamči kupcu da su nekretnine isključivo njegovo vlasništvo i da nisu opterećene nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima, a trenutkom potpisivanja ugovora kupac stupa u posjed nekretnine. Dana **.**.2001. OZ, kao vlasnik obrta [obrt] podiže kredit u iznosu od 72.850,00 eura, u svrhu kupnje nekretnine, a iz pregledanih priznanica, proizlazi da je ŠZ, VZ dana 8. ožujka 2001. godine, predao iznos od 10.000,00 DEM, dana 25. svibnja 2001. godine iznos od 7.000,00 DEM, da mu je dana 12. studenog 2001. godine uplaćen iznos od 153.532,00 kuna (odnosno 40.000,00 DEM), te mu je naknadno tijekom 2004. godine temeljem ugovora o cesiji od strane Petrus d.o.o isplaćen iznos od 531.517,00 kuna.

25. Naime nije sporno da je došlo do kupoprodaje čestice zemlje [katastarska čestica] i čestice zgrade [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] između KZ, kao prodavatelja i [obrt] kao kupca, a čiji je vlasnik bio OZ, dok je cjelokupni posao po njegovoj punomoći vodio ŠZ i koji je sukladno toj punomoći bio stvarni vlasnik [obrt], te je također nesporno da je došlo do prijenosa vlasničkih udjela nad trgovačkim društvom MMQ građenje d.o.o Zagreb, čiji je direktor bio ŠZ, a koje trgovačko društvo je bilo u vlasništvu trgovačkog društva MMQ gostinjstvo i turizam d.o.o. Rogaška Slatina, Slovenija čiji je direktor bio DZ, a vlasnici za po ½ dijela DZ i ŠZ, s njih putem punomoći na KZ na način da on po toj punomoći može raspolagati tim društvom pa i prodati ga i za sebe zadržati postignutu cijenu, a što je on i učinio te je također nesporno da je u ime obrta [obrt], vlasništvo OZ ŠZ, sklopio sa trgovačkim društvom Petrus d.o.o. ugovor o prodaji 3/10 dijela prava vlasništva čestice zemlje [katastarska čestica] K. O [katastarska općina], te mu predao isplaćenu kupoprodajnu cijenu, kao i da je sklopljen ugovor o cesiji br. Ov. 457/04 između cedenta [obrt], cesionara KZ i cesusa Petrus d.o.o. na iznos od 531.517,00 kuna, a temeljem kojeg ugovora o cesiji trgovačko društvo Petrus d.o.o. isplaćuje VZ tijekom 2004. godine, ukupan iznos od 531.517,00 kuna.

25.1 Međutim sporno je, a imajući u vidu obranu optuženika, činjenica pribavljanja protupravne imovinske koristi, kao i uporaba ozbiljne prijetnje kojom bi optuženi prisilio drugoga da što učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine.

26. U svojoj obrani optuženik poriče učin na teret mu stavljenog kaznenog djela, navodeći u bitnome da je namjeravao prodati čest. zgrade [katastarska čestica] i česticu zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i prije zaključenja bilo kakvog kupoprodajnog ugovora bili su zajedno na nekretninama te je i rekao oštećenom ŠZ da u nekim dijelovima zgrade stanuju stanari – zaštićeni najmoprimci, a u što se ŠZ i osobno uvjerio, jer je vidio neke ljude koji su ulazili i izlazili iz zgrade, a u neke prostore zgrade nisu mogli ući, jer su bile zaključane. ŠZ je pristao na kupnju takve zgrade te je zaključen kupoprodajni ugovor na ime kupca DŠ, koji je bio samo fiktivno naveden u kupoprodajnom ugovoru, ugovor je zaključen i njemu je ŠZ posudio 10.000,00 DEM, a potom 7.000,00 DEM s time da mu on te iznose vrati kada mu plati ostatak kupoprodajne cijene, da bi potom tražio da predmetne nekretnine kupi na ime OZ, koji je također bio samo fiktivno naveden u kupoprodajnom ugovoru, a stvarni kupac bio bi ŠZ. Kupoprodajna cijena trebala je biti manja od one iz ugovora s ŽZ, a on bi zadržao iznos od 17.000,00 DEM, jer je raskinut ugovor sa ŽZ i zaključen novi sa kupoprodajnom cijenom od 182.000,00 DEM. U mjesecu studenom 2001. godine OZ u ugovoru naveden kao kupac isplatio mu je iznos od 40.000,00 DEM, a ostatak je trebao biti plaćen nakon realizacije kredita od PBZ, a za koji će kao osiguranje kredita biti uknjižena hipoteka na predmetnu nekretninu, međutim, nakon realizacije kredita njemu nije plaćeno ništa te je u više navrata uljudno pitao ŠZ samo kada bi ga sreo kad će mu bit isplaćena kupoprodajna cijena, na što mu je ŠZ odgovarao da bude bez brige. Nikada u životu nije nikome prijetio, niti zastrašivao, niti prisiljavao na bilo što. ŠZ ga je sam zvao da dođe u ured javne bilježnice Lucije Carić da mu isplati iznos od oko 531.000,00 kuna na ime ostatka kupoprodajne cijene, što mu je isplaćeno cesijom i o čemu je on ŠZ izdao potvrdu da mu je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti. Ništa od njega nije protupravno uzeo, nikada ga nije slijedio, nije bio u njegovoj kući ni pokraj kuće, nikada sa njim nije putovao u Zagreb, niti ga je ikada zvao, a u siječnju 2004. godine ŠZ ga je sreo govoreći da je gladan te mu je predložio da će mu dati punomoć da proda jednu njegovu firmu u Zagrebu za iznos od 22.000,00 kuna i da on tu firmu može slobodno prodati na što je pristao, jer je mislio da mu neće biti isplaćena kupoprodajna cijena, ako ne prihvati taj njegov prijedlog, a cilj mu nije bila zarada. Dao je ŠZ 22.000,00 kuna, a on je njemu izdao punomoć za prodaju te firme i kada je vidio da sa tom punomoći ne može ništa već da mu za prodaju treba punomoć DZ, nazvao ga je te mu je isti rekao da će mu dati punomoć ako mu da 22.000,00 kuna što je i učinio i firmu je prodao HZ za 50.000,00 kuna. Ni na koji način nije prijetio ŠZ, niti se na bilo koji način prema njemu neprimjereno ponašao, a niti mu je ikada spominjao djecu.

27. Navode obrane optuženika sud je cijenio neosnovanim i usmjerenim na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti. Naime, nije sporno da je zaključen kupoprodajni ugovor između optuženika kao prodavatelja i OZ, vlasnika obrta pekare [obrt], čiji je stvarni vlasnik bio ŠZ, kao kupca, predmet kojeg ugovora je čestica zgrade [katastarska čestica] i čestica zemlje [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] za kupopropdajnu cijenu od 182.000,00 kuna. Na temelju analize, kako iskaza oštećenika ŠZ i DZ, svjedokinje UZ, kao i dijelom iskaza svjedoka GZ, po ocjeni ovoga suda, nedvojbeno je utvrđeno da su se u ponašanju optuženika KZ ostvarila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iznude na način kako mu je to činjeničnim opisom stavljeno na teret. Sud je iskaz oštećenika ispitanog kao svjedoka ŠZ, prihvatio kao istinit i vjerodostojan, dan je jasno, logično i uvjerljivo, a također je djelom potvrđen iskazom svjedokinje UZ, DZ i GZ. Naime, oštećeni ŠZ u bitnom navodi da je u kući katastarske oznake 89. K. O. [katastarska općina], koja je kupljena od optuženika KZ, obitelj JŠ imala kupoprodajni ugovor, zaključen sa prijašnjim vlasnicima, te da je optuženik tražio od njega još novca na ime kupoprodajne cijene, bio je uznemiren postupanjem optuženika prema njemu, koji je dolazio do trgovine u vlasništvu obrta pekare [obrt], čiji je on stvarni vlasnik, uzimao robu, oduzimao vozila, tražio od oštećenog da proda zemljište, koje se nalazilo do pekare Lapad, što je i učinio i optuženom predao iznos od 531.517,00 kuna, iako je to zemljište vrijedilo puno više, a potom mu tražio punomoć za prodaju društva MMQ građenje, u vlasništvu kojega se nalazila kuća u [adresa], a punomoć mu je dao zbog straha za obitelj, kojoj je optuženik prijetio, čekao pred stanom satima, suprugu mu zaustavljao na cesti, a i njemu osobno je prijetio, prisilno ga odveo iz vozila kako bi potpisao neke dokumente te je uspio iskočiti iz auta kod Doma zdravlja, a drugi put je otet kada je trebao potpisati punomoć optuženiku vezano za tvrtku MMQ građenje, dok je kuća, koja se nalazi u vlasništvu te tvrtke, površine 600 m². Iskaz oštećenika dijelom potvrđuje i ispitana svjedokinja UZ navodeći da je često davala novce optuženiku i članovima njegove obitelji. Dakle, cijeneći sve naprijed navedene okolnosti, neuvjerljivom je cijenjena obrana optuženika da nikada nije prijetio, niti pratio oštećenika ŠZ niti ga prisiljavao na bilo što, već da bi ga samo kada bi ga susreo uljudno upitao kada će mu platiti ostatak kupoprodajne cijene. Nadalje je za istaknuti da iz iskaza oštećenika ŠZ, kao i iz iskaza svjedokinje UZ, čijim iskazima je sud poklonio vjeru, proizlazi i to poglavito iz iskaza oštećenika ŠZ da je optuženik nastojao uz izravnu prijetnju njegovoj obitelji iznuditi isplatu novčanog iznosa, kako bi sebi time ostvario nepripadnu materijalnu korist i to u znatnom iznosu. Oštećenik je bio izložen ozbiljnim prijetnjama, kako prema njemu, tako i prema članovima njegove obitelji, pratili su ga, ni supruga nije znala gdje se nalazi kada je otišao sa RZ, koji ih je prethodno pratio u vozilu iz Opuzena do Dubrovnika, potpisivao je ugovore i punomoći na svoju štetu, neprijavljujući to policiji, a što sve ukazuje na ozbiljnost prijetnji kojima je bio izložen. Za istaknuti je da činjenica što svjedok oštećeni ŠZ na glavnoj raspravi, nakon skoro devetnaest godina od inkriminiranog događaja, ne iskazuje o svim detaljima kako je to iskazivao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Županijskog suda u Zagrebu, nije razlog radi kojeg njegovom iskazu ne bi trebalo pokloniti vjeru, tim više što su prilikom ispitivanja kod Županijskog suda u Zagrebu, gdje je precizno i detaljno opisivao svaki pojedini događaj i osobe koje su u njemu sudjelovale, pri tome iskazujući kako je i pod čim pritiskom i prijetnjama poduzimao pojedine radnje na svoju štetu, njegova sjećanja bila svježija, i da je prošlo kraće vremensko razdoblje od inkriminiranog događaja. Prijetnje su bile konstantne i gdje se god nalazio tu je bio i optuženik ili netko njegov, prilikom svih tih događanja on je uglavnom bio sam opisujući jednu prigodu kada su ga kod Doma zdravlja zaustavili dok je upravljao vozilom i sa njim bio ĐZ, koji je ispitan u svojstvu svjedoka naveo, da su se tri muške osobe prema oštećeniku neprimjereno ponašale, uzeli mu ključeve od vozila i on je ostao kod Doma zdravlja, a kada se ŠZ vratio, da mu je djelovao uplašeno. Navode iskaza oštećenika ŠZ potvrđuje i ispitana svjedokinja UZ, njegova supruga, koja opisuje događaj kada je optuženik RZ, pratio njihovo vozilo sve do kuće BZ te da je njezin suprug ušao u vozilo u kojem je bio optuženik i još jedna osoba te nije znala gdje se isti nalazi sljedećih nekoliko dana, a policiju nije zvala upravo iz razloga što se bojala da će naštetiti mužu, a sve imajući u vidu kojem pritisku i strahu je bila i sama izložena, a bojala se i za djecu. Stoga, kada se uzmu u obzir sve navedene okolnosti, kao i životna situacija u kojoj se našao oštećeni ŠZ, koji u strahu za sebe i za svoju obitelj poduzima sve radnje koje od njega traži optuženik i ne ide na policiju, već tek kada je prestala prisila i prijetnje prema njemu, nedvojbeno ukazuju da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stvlja na teret. Nesporno je da protekom vremena sjećanja blijede, pa činjenica što se na glavnoj raspravi oštećenik nije mogao do u detalje sjetiti svake pojedinosti inkriminiranog događaja, nije razlog koji bi optuženika ekskulpirao od kaznenopravne odgovornosti, tim više što oštećeni i na glavnoj raspravi ne odstupa od bitnih utvrđenja, odnosno činjenice da je bio izložen ozbiljnim prijetnjama od strane optuženika, koji mu je prijetio sa obitelji, pa je njegov iskaz prihvaćen vjerodostojnim. U odnosu na protupravnu tražbinu, kao i namjeru pribavljanja protupravne imovinske koristi, za istaći je da je sud prihvatio iskaz oštećenika ŠZ da je za nekretninu koju je kupila [obrt], čiji je stvarni vlasnik bio on, isplatio preko milijun kuna, dok u kuću ne može ući, jer u njoj žive stanari, odnosno kako to proizlazi iz pravomoćnih presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P1166/23 i Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-253/2024 od dana 24. srpnja 2024. godine, da je OZ, kao osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik čestice zgrade [katastarska čestica] i čestice zemlje [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] K. O [katastarska općina], dužan temeljem naprijed navedenih presude i rješenja, trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja JŠ, ŠL i RL na 165/438 dijela prava vlasništva nekretnina oznake k.č.zg. 89 i k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] K. O [katastarska općina], svaki za po jednu trećinu dijela, dakle da su isti suvlasnici nekretnine, koju je kupila [obrt], iako je po navodima oštećenika ŠZ, kojemu je poklonjena vjera, postojao dogovor da će se ostatak kupoprodajne cijene, koji je bio u manjem iznosu platiti nakon iseljenja stanara. Dakle, unatoč činjenici da stanari nisu iseljeni, štoviše, isti su stekli u vlasništvo dio predmetne nekretnine, optuženik od oštećenog zahtijeva isplatu manjeg iznosa kupoprodajne cijene, dok mu oštećenik „kupujući mir“ u više navrata daje određene iznose novca, a što je utvrđeno i iz iskaza svjedokinje UZ, koja neposredno ispitana na raspravi opisuje događaj kada je optuženik pratio njihovo vozilo od Opuzena do kuće BZ te da je njezin suprug ušao u to vozilo, gdje se nalazio optuženik i još jedna osoba, a kući se vratio nakon nekoliko dana. Iako se ova svjedokinja radi proteka vremena na glavnoj raspravi nije mogla sjetiti svih detalja inkriminiranog događaja, ali nije odstupila od bitnih utvrđenja odnosno činjenice da je optuženik počeo dolaziti na vrata, kucati, govorio da ga bole živci, da se osuo od njenog supruga, a dolazio je da mu njezin suprug daje novac, davala je novac njegovoj punici u iznosu od 3.500,00 kuna, a jednom je dala 20.000,00 kuna, jedne prilike je optuženik donio ključeve, a prethodno im je bio obijen stan, gdje su bili ti ključevi, pratili su ih na sve strane, dolazili kući, uvukao im se strah u kosti, djeca su se bojala i nisu mogli funkcionirati u životu. S obzirom na vremenski odmak od inkriminiranih događaja pa do ispitivanja svjedokinje UZ kod ovoga suda činjenica je da se ista nije mogla sjetiti baš svakog pojedinog detalja događaja, ali je ustrajala u svom ranije datom iskazu kod Županijskog suda u Zagrebu, dok je na zapisnik o ispitivanju ove svjedokinje na ranijoj glavnoj raspravi, konstatirano da iskazuje identično kao u svom ranijem iskazu iz 2009. godine, kada je potvrdila navode oštećenika ŠZ o prijetnjama upućenim njima i njihovoj obitelji, kao i radnjama koje je njen suprug poduzimao radi toga, kao i da je zbog straha sa djecom otišla iz Dubrovnika. Isto tako, sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka DZ, koji opisuje okolnosti u kojima se našao, odnosno ozbiljnim prijetnjama koje mu je uputio optuženik, a radi kojih prijetnji i poduzima radnje koje su od njega tražene. Iz njegovog iskaza vidljiva je ozbiljnost prijetnji kada mu optuženik spominje djecu, a kada se uzme u obzir činjenica da je svjedok oštećeni DZ vlasnik poslovnog udjela u pravnoj osobi MMQ građenje, da nije imao nikakav poslovni odnos sa optuženikom, kojega do tada nije ni poznavao i prvi put s njim razgovara, nakon čega odlazi u [adresa] i [adresa], potpisuje punomoć optuženiku da može raspolagati njegovim poslovnim udjelima u trgovačkom društvu MMQ građenje d.o.o., sklanja djecu na sigurno, a što sve ukazuje na ozbiljnost prijetnji koje su mu upućene. Činjenica je da je i ovaj svjedok u svom iskazu na glavnoj raspravi kod ovoga suda dijelom odstupio od svoga ranije danog iskaza kod ovoga suda, dana 05. lipnja 2019. godine, a u pogledu koliko je osoba došlo sa optuženikom u [adresa], kao i u pogledu iskaza koji je dao kod Županijskog suda u Zlataru, za koliko dana od prvog telefonskog kontakta optuženik dolazi u [adresa], a što nije bio razlog koji bi optuženika ekskulpirao od kaznenopravne odgovornosti, tim više što ovaj svjedok na glavnoj raspravi nije odstupio od bitnih utvrđenja, odnosno od činjenice, da je potpisao punomoć optuženiku VZ da može raspolagati sa firmom MMQ građenje u svakom pogledu, jer mu je prijetio sa djecom, odnosno pitao ga je „Imaš li ti djecu“. Iskazu ovoga svjedoka sud je poklonio vjeru, jer isti nije bio ni u kakvim poslovnim vezama sa optuženikom i do tada ga nije ni poznavao, pa je životno i logično da su ga samo ozbiljne prijetnje, upućene njegovoj djeci i prisilile da potpiše navedenu punomoć. Slijedom svega iznesenog proizlazi da je ŠZ sklopio inkriminirane ugovore o kupoprodaji i cesiji, te da su ŠZ i DZ izdali punomoći za prijenos vlasničkog udjela u trgovačkom društvu MMQ građenje upravo zbog upućenih im prijetnji od strane optuženika, nakon čega je isti stečenom koristi raspolagao na način da je trgovačko društvo prenio na treću osobu, odnosno HZ.

27.1 Isto tako, iz iskaza oštećenika ŠZ proizlazi, da je VZ u konačnici isplaćeno više nego što je bila vrijednost nekretnine u vrijeme kupnje, odnosno da zna da mu je isplaćeno preko milijun kuna, te da je za taj iznos [obrt] dobila kuću u [adresa] u koju ne može ući, pri tom pojašnjava kako je bio dogovor kada se isele stanari, koji su još živjeli u kući da će bit isplaćena puna dogovorena cijena, s tim da je ostao dug koji je još bio mali, a optuženik je, iako [obrt] nikada nije ušla u kuću, niti ju je koristila tražio da se kupoprodajna cijena isplati u cijelosti, nakon čega su i počele prijetnje i pritisci od optuženika i točno određenih osoba, koje su zaustavljale i opskrbna vozila i uzimali robu pa je i na taj način optuženik stjecao korist, kao i u gotovini koju mu je davao, a što sve nije uračunato u taj iznos od preko milijun kuna, koji je prema njegovim navodima isplaćen optuženiku, a posebice imajući u vidu iskaz oštećenika koji je naveo prilikom ispitivanja kod Županijskog suda u Zagrebu da je optuženiku dao 375.000,00 kuna do 12. studenog 2001. godine, a onda po dobivanju kredita banka je na račun optuženika doznačila iznos od 153.000,00 kuna, dana 02. studenog 2001. godine. Nadalje, iz iskaza oštećenika ŠZ vidljivo je, da on, odnosno obrt [obrt] kao prodavatelj sklapa ugovor o prodaji 3/10 dijela prava vlasništva nekretnine u [adresa] sa Petrusom d.o.o. kao kupcem, sklapa se ugovor o cesiji te je optuženik RZ za isti dug zadržao iznos od 531.517,00 kuna nakon namirenja BZ, navodeći da je RZ smatrao da on za tu nekretninu treba dobiti više nego što je ugovoreno, radi porasta cijena. Dakle, namjera stjecanja nepripadne imovinske koristi na strani optuženika u odnosu na oštećenog svakako proizlazi iz razlike ugovorene cijene u kupoprodajnom ugovoru između optuženika i OZ za predmetnu nekretninu u [adresa], te ukupno isplaćenog iznosa VZ, tako i iznosa za koji oštećeni ŠZ govori da je isplatio VZ, kao i onih iznosa neprijeporno utvrđenih pregledom materijalne dokumentacije, koja se nalazi u spisu. Ovdje je bitno za istaknuti da optuženik od oštećenika traži i uzima ono što nije dužan, da je dio nekretnine, koja je prodana OZ u vlasništvu trećih osoba pa iako je bila obveza optuženika, a kako je dogovorio sa oštećenim da će se stanari koji su se u vrijeme ugovaranja kupoprodaje nalazili u kući koja je predmet kupoprodaje biti iseljeni, što se nije dogodilo već su naprotiv isti vlasnici dijela te nekretnine, pa unatoč tome i za manji dug, koji je ostao nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora za nekretninu u [adresa], koju oštećenik nikada nije koristio, a u istu nije mogao ni ući optuženik dobiva preko milijun kuna, a oštećeni ne samo da ne može koristiti kupljenu nekretninu, već u svemu tome ostaje bez kuće u [adresa], kuće u [adresa] i kuće u [adresa] pa je jasan nesrazmjer između onoga što je oštećeni dobio, a što je dao optuženiku i na što zasigurno ne bi pristao da nije na to bio prisiljen ozbiljnim prijetnjama od strane optuženika da će mu uništiti obitelj, ženu i djecu, a što se konstantno ponavljalo jedno duže vremensko razdoblje. S time u svezi za istaći je, da slijed isprava u spisu pokazuje sve naprijed navedeno, kao i prijenos udjela i vrijednosti zgrade, a to se čini na način i u okolnostima kako to opisuje oštećeni bez svjedoka što je po stavu ovoga suda životno i logično, a sve imajući u vidu o kakvom se kaznenom djelu radi, dakle, bez svjedoka i javnosti, a postojanje kojih okolnosti bi zasigurno podvrglo optuženika kaznenopravnoj odgovornosti. Činjenica da su oštećenici kaznenu prijavu podnijeli protekom dužeg vremenskog razdoblja od počinjenja kaznenog djela ne znači da se kazneno djelo nije ni dogodilo, jer se iz samog iskaza oštećenog ŠZ zaključuje, da je pomoć policije zatražio kada ga je optuženik prestao kontaktirati i kada je prestala prisila i prijetnja prema njemu.

28. U odnosu na iskaze ispitanih svjedoka ĆZ, PZ, KZŠ, ČZ i SZ, koji su bili zaposleni u obrtu [obrt], odnosno u trgovinama koje su poslovale u sastavu tog obrta te koji svjedoci nisu ništa vidjeli i čuli vezano za prijeteće ili nasilno ponašanje optuženika prema oštećenom ŠZ, apsolutno ne znači da se ti događaji nisu dogodili, tim više što je logično i životno, a imajući u vidu o kakvom se postupanju radi, da se optuženik ne bi pred oštećenikovim zaposlenicima zasigurno ponašao na neprimjeren način i sebe izlagao kaznenopravnoj ili bilo kakvoj drugoj odgovornosti, tim više što je riječ o kaznenom djelu koje se čini bez svjedoka i javnosti.

29. Na iskazima svjedoka JZ, AZ i MZ sud nije mogao temeljiti neka bitna utvrđenja, tako da svjedok JZ navodi da je jedne prilike vidio optuženika i ŠZ, dok se nalazio u uredu svog prijatelja LZ, nakon čega je otišao, svjedokinja AZ radi proteka vremena ne zna ništa o inkriminiranom događaju, dok iz preslike njezinih poslovnih knjiga proizlazi da je DZ **.**.2004., stavio potpis na punomoć i da je 3. veljače 2004. godine, potpisao opoziv punomoći, a ne zna o kojoj se punomoći radi. Iz iskaza svjedoka MZ proizlazi da nema nikakvih saznanja vezano za inkriminirani događaj.

30. Iskazu svjedoka BZ u dijelu kada navodi da oštećenik ŠZ nikada nije dolazio u njegovu kuću, niti ispred kuće, a sa njegovom suprugom su imali kontakt samo kada bi dovozili svoje proizvode, odnosno kruh, da nikada nije zvao na telefon ŠZ, niti je bio kod njega kući, a niti je tražio da ŠZ ide u [adresa] sa RZ, sud nije poklonio vjeru, smatrajući da takvim svojim iskazom želi poboljšati procesnu poziciju optuženika, a osim toga njegov iskaz je u suprotnosti sa iskazima oštećenika ŠZ, a poglavito svjedokinje UZ, koja je jasno i decidirano opisala sve događaje, kojima je nazočio i ovaj svjedok.

31. Iskazu svjedoka GZ, bivšeg zaposlenika [obrt], koji opisuje događaj kada je optuženik pokušao uzeti vozilo [obrt], kojim je on tada upravljao i spriječio optuženika KZ u tom naumu, sud je poklonio vjeru smatrajući da ovaj svjedok nema nikakvog razloga optuženika neosnovano teretiti, a govoriti u prilog oštećenom ŠZ, tim više što iz njegovog iskaza proizlazi da mu oštećenik duguje plaću u iznosu od 5.500,00 kuna.

32. Isto tako u odnosu na iskaz svjedoka ĐZ, koji potvrđuje da je bio prisutan događaju kada se prijetilo oštećeniku od strane dvije, tri, muške osobe, koje su ga odvele, prethodno zaustavivši vozilo u kojem se i on nalazio, ne zna tko su bili ti ljudi, oštećeni je spominjao KZ, ne zna u kom kontekstu, dok je u svom iskazu kod Županijskog suda u Dubrovniku naveo da se radilo o dvije muške i jednoj ženskoj osobi, koji su prijetili i verbalno vrijeđali ŠZ, koji mu je rekao da je čovjek koji mu je najviše prijetio RZ. Na glavnoj raspravi održanoj dana 16. travnja 2019. godine ovaj svjedok je naveo da prvi put vidi KZ, i da on nije ta osoba koja je prijetila ŠZ u njegovoj nazočnosti. Sud nije prihvatio iskaz ovoga svjedoka u dijelu kada navodi da RZ nije bio ta osoba koja je prijetila oštećeniku ŠZ kod Doma zdravlja u Dubrovniku, tim više što je od inkriminiranog događaja prošao duži vremenski period, ovaj svjedok nije ni poznavao optuženika, prvi put ga je vidio u jednoj stresnoj situaciji, i nije bilo nikakvog razloga, da mu oštećenik kaže da se radilo o VZ, ukoliko on to doista nije bio. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ŠZ, koji je detaljno opisao navedeni događaj, i potvrdio da mu je te zgode prijetio upravo RZ, a što je i rekao ĐZ.

33. Na iskazu svjedoka OZ sud nije mogao crpiti neka bitna utvrđenja budući da sva svoja saznanja o inkriminiranom događaju crpi iz iskaza oštećenika ŠZ, a koji je i bio stvarni vlasnik obrta [obrt] i za nju obavljao sve poslove.

34. Iskazu svjedoka HZ sud nije poklonio vjeru smatrajući da isti svojim iskazom želi optuženika osloboditi od kaznenopravne odgovornosti, tim više što je, a nakon što su ŠZ i DZ potpisali punomoći da optuženik može raspolagati trgovačkim društvom MMQ Građenje, sklopljen ugovor o prijenosu 100% vlasničkog udjela u društvu MMQ Građenje d.o.o. upravo na HZ.

35. Iskazima vještaka Mata Marića i Ante Srhoja kao i njihovim nalazima i mišljenjima koja su priložena spisu sud je poklonio vjeru cijeneći ih stručnim te izrađenim u skladu sa pravilma struke.

36. Cijeneći uvjerljive i argumentirane iskaze oštećenika ŠZ i DZ, svjedokinje UZ te pregledom cjelokupne materijalne dokumentacije koja je priložena spisu sud je utvrdio da je optuženik RZ ostvario sva bitna obilježja produljenog kaznenog djela iz čl. 243. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.

37. Iako je djelo počinjeno u vrijeme važenja KZ/97, sud je primjenio u konkretnom slučaju Kazneni zakon („Narodne novine“ br.125/11,144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23,36/24 - dalje u tekstu KZ/11) budući da je povoljniji za počinitelja, to sve imajući u vidu da je za kazneno djelo iz čl. 234. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/97 bila propisana kazna zatvora od 3 godine do 10 godina, dok je KZ/11, za navedeno djelo propisana kazna zatvora od 1 do 8 godina, pa je sukladno odredbi čl. 3. st. 2. KZ/11, primijenjen zakon koji je najblaži za počinitelja.

38. Sud smatra da u radnjama optuženika nema isključenja protupravnosti, da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, jer ubrojivost optuženika, tijekom postupka, nije bila upitna niti isticana kao sporna. Sud smatra da je optuženik RZ u vrijeme počinjenja djela bio svjestan svih zakonskih obilježja kaznenog djela koje je počinio, da se nije nalazio u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost, a kako ne postoje razlozi za isključenje njegove protupravnosti, to je i kazneno odgovoran za kazneno djelo koje je počinio.

38.1 Stoga je optuženik RZ radnjom izvršenja iz izreke ove presude počinio produljeno kazneno djelo iz čl. 243. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, u svezi sa čl. 52. KZ/11, a za koje ga je djelo sud proglasio krivim. Naime, optuženik je s namjerom izvršio više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruje biće istog kaznenog djela, a izvršene radnje s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cijelinu u pravnom smislu.

39. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne, sud je na temelju odredbe čl. 243. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, za produljeno kazneno djelo iz čl. 243. st. 2 u svezi sa st. 1. u svezi sa čl. 52. KZ/11, optuženiku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, te mu je, temeljem odredbe čl. 57. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne, koju je optuženik dužan izvršiti, iznosi 7 (sedam) mjeseci kazne zatvora.

39.1 Temeljem odredbe čl. 56. i 57. KZ/11, uvjetovani dio kazne optuženiku VZ iznosi 9 (devet) mjeseci zatvora, koji dio kazne se neće izvršiti ukoliko optuženik RZ u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a koji rok se računa od dana izvršenja neuvjetovanog dijela kazne. Na uvjetovani dio kazne se primjenjuju odredbe čl. 56. i čl. 58. KZ/11.

39.2 Ovaj sud smatra kako će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, prema optuženiku VZ, postići izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom i smatra kako postoji velika vjerojatnost da optuženik RZ i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, smatra kako će se ovakvom kaznom utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

39.3 Sud je uzeo u obzir, kao olakotne okolnosti na strani optuženika, dosadašnju kaznenu neosuđivanost, dok je od otegotnih okolnosti cijenjena društvena opasnost počinjenog kaznenog djela.

40. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećeniku ŠZ u iznosu 531.517,00 kuna / 70.544,42 eura, a koji iznos je optuženik RZ dužan isplatiti oštećeniku ŠZ u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, dok se sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik ŠZ upućuje u parnicu.

41. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, oštećenik DZ se, s imovinskopravnim zahtjevom, upućuje u parnicu, budući da podaci provedenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za djelomično, niti za potpuno presuđenje.

42. Temeljem odredbe čl. 560. st. 1. i st. 2. ZKP/08, od optuženika KZ oduzeta je imovinska korist u iznosu od 60.000,00 kuna / 7.963,36 eura, koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 243. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 i u svezi sa čl. 52. KZ/11, opisanog izrekom ove presude. Utvrđuje se da je novčani iznos od 60.000,00 kuna / 7.963,36 eura postao imovina Republike Hrvatske, te se nalaže optuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude Republici Hrvatskoj uplati novčani iznos od 60.000,00 kuna / 7.963,36 eura. Naime, oštećeno trgovačko društvo MMQ Građenje d.o.o. nije postavilo imovinskopravni zahtjev, a kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu počinjenjem kaznenog djela, to je imovinska korist u iznosu od 7.963,36 eura postala imovina Republike Hrvatske uz obvezu optuženika da navedeni iznos uplati u korist državnog proračuna.

43. Iz činjeničnog opisa izreke presude sud je ispustio dio „kada mu RZ govori da neće izaći iz zgrade, ako ne potpiše taj ugovor“ i riječ „tim i“ budući da kroz postupak nije utvrđeno da bi optuženik i te riječi uputio oštećenom prilikom potpisivanja ugovora o kupoprodaji 3/10 dijela prava vlasništva čestice zgrade [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

44. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 400,00 eura, troškove građevinskog vještačenja po vještaku Anti Srhoju u iznosu od 2.853,60 kuna / 378,74 eura, troškove knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Matu Mariću u iznosu od 2.767,50 kuna / 367,31 eura, troškove svjedoka OZ, u iznosu od 246,00 kuna / 32,65 eura, kao i u iznosu od 46,00 eura, troškove svjedokinje UZ u iznosu od 912,25 kuna / 121,07 eura, kao i u iznosu od 46,20 eura, troškove svjedoka ĐZ u iznosu od 400,00 kuna / 53,09 eura, kao i u iznosu od 46,16 eura, troškove svjedoka GZ u iznosu od 120,00 kuna / 15,93 eura, kao i u iznosu od 24,60 eura, troškove svjedoka ŠZ u iznosu od 450,00 kuna / 59,73, troškove svjedoka DZ u iznosu od 84,12 eura, koje troškove je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, te dostaviti sudu primjerak uplatnice. Prilikom odlučivanja o troškovima, sud je vodio računa o trajanju postupka, kao i imovinskom stanju optuženika.

U Dubrovniku, 19. prosinca 2024. godine

Sutkinja:

Ilka Markić

Pravna pouka: Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste, putem ovog suda za Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

- ODO Dubrovnik na broj K-DO-648/04,

- optuženiku VZ,

- branitelju optuženika Borisu Medoviću, odvjetniku iz Dubrovnika,

- oštećenima ŠZ i ZŠ.