Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-749/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tihani Mariji Miladin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupanju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Ružman i Darko Pandur, odvjetnici u Prelogu, protiv ovršenika OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ŽH, radi odgode proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-71/21-2 od 1. ožujka 2021. godine, 19. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-71/21-2 od 1. ožujka 2021. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je prijedlog ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava kao nedopušten.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačiti pobijano rješenje, podredno rješenje ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovi postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 123/20 - dalje: OZ), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 381. ZPP.

5. Međutim, osnovani su žalbeni navodi ovršenika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio ovršna pravila o izravnoj naplati (članak 209. stavak 1. i članak 210. stavak 1. OZ) te da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.

6. Predmet postupka jest prijedlog ovršenika od 10. veljače 2021. za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izvansudske ovrhe u kojem se na temelju rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr- 1496/13 od 26. studenoga 2013. provodi ovrha na računima ovršenika. Ovršenik u prijedlogu navodi da je zaprimio obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-1496/13 od 26. studenoga 2013. kojim je predniku ovršenika JH određena ovrha na novčanim sredstvima radi namirenja tražbine u iznosu od 1.480,84 kn sa zateznim kamatama. Ovršenik je kao nasljednik iza JH preuzeo postupak na temelju rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr- 416/20 od 13. studenoga 2020., te je zaključkom suda od 7. siječnja 2021. sud rješenje o ovrsi Ovr-1496/13 od 26. studenoga 2013. dostavio na provedbu FINI radi provedbe ovhe na računima ovršenika. Ovršenik u prijedlogu naovdi da je kao nasljednik iza pokojnog JH naslijedio iznos od 6,41 kn, te da odgovara za dugove ostavitelja samo do visine naslijeđenog iznosa, pozivajući se na odredbu čanka 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN).

7. Člankom 210. st. 2. OZ propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Članci 50. i 53. OZ propisuju razloge za žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave i žalbu nakon proteka roka. Odgovarajuća primjena tih odredaba na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u smislu čl. 210. st. 2. OZ znači da ovršenik iz istih razloga može podnijeti prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

8. Člankom 53. stavkom 1. OZ određeno je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. tog Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je ovršenik dužan u žalbi iz stavka 1. tog članka istaknuti sve razloge iz stavka 1. koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode te je dužan uz žalbu priložiti isprave na koje se poziva u žalbi.

9. Odredbom čl. 54. OZ propisano je da će se žalba z čl. 53. istog Zakona dostaviti bez odgode ovrhovoditelju, koji se o njoj može očitovati u roku od osam dana (st. 1.). Kad primi odgovor na žalbu ili kad protekne rok za odgovor, sud će, prema okolnostima slučaja, zakazati ročište radi raspravljanja o žalbi ili će donijeti rješenje bez održavanja ročišta, osim u slučaju iz čl. 55. ovoga Zakona (st. 2.). Rješenjem o žalbi sud će žalbu odbaciti ili prihvatiti, osim u slučaju iz čl. 55. OZ. Ako žalbu prihvati, sud prvoga stupnja ukinut će provedene radnje i obustaviti ovrhu (st. 3.).

10. Prema odredbi čl. 55. st. 1. OZ, ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. ovog Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz st. 2. ovog članka. Ako rješenje o žalbi iz st. 1. ovog članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku (čl. ). Ako žalbu prihvati, postupit će u skladu s odredbom čl. 54. st. 3. istog Zakona, a ako je ne prihvati, uputit će ovršenika na parnicu (st. 2).

11. Iz navedenih odredbi OZ jasno proizlazi da je žalba nakon proteka roka iz čl. 53. st. 1. OZ izvanredni, remonstrativni i ograničeni pravni lijek protiv rješenja o ovrsi. Ona je remonstrativni pravni lijek jer o njoj u ovršnom postupku odlučuje prvostupanjski sud.

12. Kako ovršenik u prijedlogu tvrdi da je visina naslijeđene imovine manja od visine tražbine koju ovrhovoditelj ima na temelju ovršen isprave prema njegovu pravnom predniku, sadržajno se poziva na žalbeni razlog iz odredbe članka 50. st. 1. točka 9. OZ kojom je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

13. Slijedom iznijetog, uvažena je predmetna žalba ovršenika, ukinuto je pobijano rješenje i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak (380. točka 3. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ), u kojem postupku će sud prvog stupnja prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim tretirati kao žalbu nakon proteka roka podnesenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-1496/13 od 26. studenoga 2013., te donijeti odgovarajuću odluku sukladno mjerodavnim ovršnim pravilima.

14. Odluka o troškovima nastalim u žalbenom postupku temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Sudac:

Tihana Marija Miladin