REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: P-3679/2023-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru po sucu Mirni Veža u pravnoj stvari tužitelja AS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku KS, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku ŽS, radi Obvezno - ništetnost, 19. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eur-a.

Obrazloženje

1. Tužbom podnesenom 17. kolovoza 2023. tužitelj je zatražio od suda da utvrdi da je ništava i bez pravnog učinka odredba članka 23. t. C)Ugovora o kreditu broj 42/05, kreditna partija 7102663600, sklopljenog između pok.GS i tuženika **.**.2005. ,a kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, odnosno Općim uvjetima poslovanja kreditora, ovo pozivom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br: 96/2003) jer da je riječ o nepoštenoj odredbi koja da je prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Tužbi je priložena preslika ugovora o namjenskom kreditu od 4. travnja 2005., te promet po kreditu za razdoblje od travnja 2006 do ožujka 2013.,dok rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. RS na koje se tužitelj pozvao kod utuženja, nije dostavio uz tužbu .

2. Odgovorom na tužbu tuženik je u bitnom istaknuo prigovor nedostatka pravnog interesa i nedostatak aktivne legitimacije, predložio da sud tužbu odbaci, podredno odbije tuženi zahtjev kao neosnovan. Tuženik je priložio praksu, stručne članke, dokumentaciju Banke, sve u smislu osnovanosti navoda iz odgovora na tužbu.

3. Na temelju članka 187. Zakona o parničnom postupka ("Narodne novine " broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022., 114/22 i 155/23; dalje: ZPP-a) tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost kakve isprave, a pozivom na članak 2. istog članka, takva se tužba može podići kao je to posebnim propisima predviđeno kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje kakvog prava. Naime, za dopustivost deklaratorne tužbe, tužitelj treba iznijeti tvrdnju da traži zaštitu prava određenog sadržaja jer je njegovo subjektivno pravo povrijeđeno ili ugroženo te učiniti vjerojatnim da će njegov tužbeni zahtjev ako bude usvojen za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi, koju bez povoljne sudske odluke ne bi mogao ostvariti.

4. Pravni interes opća je procesna pretpostavka na koju sud pazi po službenoj dužnosti, ali i povodom prigovora tuženika koji je konkretno i postavljen odgovorom na tužbu. Isto predstavlja procesnopravno pitanje dopuštenosti suđenja, različito od odluke o meritumu spora. U situaciji kada tuženik istakne takav prigovor, sud je obvezan ispitati jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za takvu tužbu, odnosno je li sadržaj deklaratornog zahtjeva takav da se njime traži utvrđenje zakonom dopuštenog sadržaja te je li dokazao tužitelj pravni interes za pravnu zaštitu deklaratornom tužbom, te potom donijeti odgovarajuće rješenje pa ukoliko ga tako usvoji, konstatacija nedostatka pravnog interesa za podnošenje tužbe jest rješenje o odbačaju tužbe, a ukoliko ga ocijeni neosnovanim, takav prigovor treba odbiti ili posebnim rješenjem ili o njemu odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

5.Ispitivanje navedenih pretpostavki sudu je omogućeno tek kompletiranjem dokumentacije iz tužbe, dostavom rješenja o nasljeđivanju iza pok. GS, podneskom tužitelja od 8.studenog 2024., te nakon što je tuženiku omogućeno da se na dostavljeno očituje, što je isti i učinio na ročištu za glavnu raspravu održanu 18. prosinca 2024., osporivši da bi tužitelj bio nasljednikom i da bi imao ikakva potraživanja prema tuženiku.

6.Cijeneći sadržaj rješenja o nasljeđivanju, kojeg je tužitelj sudu dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, prema ocjeni ovog suda kod provjeravanja postojanja pretpostavki iz članaka 187. ZPP-a, prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, AS nije dokazao pa niti učinio vjerojatnim postojanje pravnog interesa za konkretnu parnicu.

7.U okolnostima konkretnih činjeničnih utvrđenja, a pregledom sadržaja rješenja o nasljeđivanju te ugovora o kreditu, proizlazi slijedeće :

- da je ugovor o kreditu sklopio **.**.2005. pok. GS s tuženikom, čiji sadržaj je solemniziran po javnom bilježniku, u kojem je kao korisnik kredita naveden pok. GS a kao sudužnik supruga ES,

- da je riječ o namjenskom kreditu u kunskoj protuvrijednosti od 54.300,00 CHF,a namjena je dovršetak gradnje nekretnine upisane u ZU 2859 KO [katastarska općina], koja nekretnina je ugovorena i kao instrument osiguranja,

- da su rješenjem o nasljeđivanju iz pok. GS donesenom po javnom bilježniku Miri Rubić posl.br. O-2162/11, UPP/OS-75/11 29. siječnja 2013., pravomoćnog 5. veljače 2013., nasljednicima utvrđeni supruga ES, te mal. IS ,dok da je nasljednik AS svoj nasljedni dio ustupio u korist majke, a što je imenovana prihvatila.

8. Sukladno članku 145. stavak 2 u svezi s člankom 133 stavak 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15.,14/19) predmetni ustup predstavlja besplatno raspolaganje sunasljednika, u obliku pravovaljanog javnobilježničkog akta, kojim se ustupitelj očitovao u obliku nasljedničke izjave, da svoj dio ustupa, a druga strana je takvu ponudu prihvatila.

9.Rješenje, dakle, sadržajno predstavlja međusobno očitovanje volje nasljednika AS i ES, no isto ne sadrži niti volju istih u smislu da bi bilo između sunasljednika ugovoreno, da bi tužitelj kao ustupitelj imao ovlast voditi kakav postupak u svoje ime, a u korist, sunasljednika, odnosno da bi uopće imao ovlast kao sunasljednik voditi spram ovdje naznačenog tuženika postupak u svezi ugovora o kreditu ili tražbine koja da bi proizlazila iz predmetnog ugovora o kreditu ili pak da bi takva tražbina bila predmetom ostavine .

10. S tim u svezi, za kazati je kako sudska zaštita deklaratornom presudom predstavlja intervenciju prije nastanka povrede nekog prava, a u očekivanju da bi takva povreda mogla nastupiti. Zakonom je takva zaštita dopuštena samo iznimno, sa svrhom da se pravomoćnom presudom razjasni neki pravni odnos koji je pretpostavka za zasnivanje i ostvarivanje novih odnosa i time spriječi buduća povreda prava. Konkretno, tužitelj nije niti učinio vjerojatnim da postoji sumnja u eventualnu buduću povredu prava u smislu postojanja pravnog interesa za predmetni postupak ovo posebno jer nije niti sporno među strankama da konkretno nikakva naknada nije ni naplaćena na temelju ugovorne odredbe iz tužbenog zahtjeva, da bi se moglo smatrati da je došlo do narušavanja ravnoteže ugovornih stranaka u smislu obveznopravnog zahtjeva za tražbinu, što da bi imalo za posljedicu restituciju.

11.Dakle tužitelj nije dokazao pa ni učinio vjerojatnim postojanja pravnog interesa za vođenjem parnice a što sud nije mogao ocijeniti u fazi prethodnog postupka, već tek naknadno, kompletiranjem dokumentacije u fazi glavne rasprave te je odluka o postavljenom prigovoru uslijedila odmah po očitovanju tuženika, prije zaključenja glavne rasprave, ali svakako prije odluke o tužbenom zahtjevu.

12. Slijedom iznesenog, kako tužitelj tako nije učinio vjerojatnim da će njegov tužbeni zahtjev ako bude usvojen za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi, koju bez povoljne sudske odluke ne bi mogao ostvariti, pozivom na članak 187. stavak 1. i 2. ZPP-a ova tužba ocijenjena je kao nedopuštena te je odlučeno kao u izreci.

13.Parnični trošak je dosuđen u korist tuženika jer na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a odbacivanje tužbe ima isti učinak kao da je tužitelj izgubio parnicu pa je trošak odmjeren i priznat pozivom na članak 155. stavak 1. i 154 ZPP-a, u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br: 142/12., 130/14.,118/14.,107/15.,37&22.,126/22, dalje OT), uvažavajući tužbom postavljenu vrijednost predmeta spora (1.328,00eur-a). Tuženiku je tako po Tbr.7 t 1. OT-a priznat trošak sastava odgovora na tužbu, pristup ročištu od 31. listopada 2024. i 18. prosinca 2024., sve od po 100 bodova, što ukupno daje iznos od 300 bodova (1 bod= 2,00 eur-a po OT-u) x 2,00 eur-a daje ukupan iznos od 600,00 eur-a, uvećano za trošak PDV-a (600.00 x25%) daje ukupan iznos od 750,00 eur-a. Trošak zatražene pristojbe odgovora na tužbu tuženiku nije priznat jer nije niti naplaćen.

U Trogiru 19. prosinca 2024.

Sudac

Mirna Veža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom (članak 106 a stavak 5. ZPP-a) ili u pisanom obliku u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

3. u spis