REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-994/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice LŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Semov Šiljeg, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Planinić, Šoljić i partneri d.o.o. iz Zagreba, Tkalčićeva 73 A, protiv tuženika Dječji vrtić Leptir, Sesvete, Ulica Ivana Gorana Kovačića 20, OIB: 03901084957 zastupan po punomoćnici Kristini Delić, odvjetnici iz Zagreba, Samoborska cesta 160, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika Jure Radalja, odvjetnika i zamjenice punomoćnika Marine Kolar, odvjetnice, dana 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Dječji vrtić Leptir, Sesvete, Ulica Ivana Gorana Kovačića 20, OIB: 03901084957 da tužiteljici LŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 21.459,84 kn / 2.848,21 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 1.429,42 kuna/189,71 EUR od dana 16. veljače 2021. godine do isplate -na iznos od 1.429,32 kuna/189,70 EUR od dana 16. ožujka 2021. godine do isplate -na iznos od 1.430,17 kuna/189,81 EUR od dana 16. travnja 2021. godine do isplate -na iznos od 1.429,14 kuna/189,67 EUR od dana 16. svibnja 2021. godine do isplate -na iznos od 1.429,42 kuna/189,71 EUR od dana 16. lipnja 2021. godine do isplate -na iznos od 1.429,14 kuna/189,67 EUR od dana 16. srpnja 2021. godine do isplate -na iznos od 1. 429,14 kuna/189,67 EUR od dana 16. kolovoza 2021. godine do isplate -na iznos od 1. 429,14 kuna/189,67 EUR od dana 16. rujna 2021. godine do isplate -na iznos od 1. 429,14 kuna/189,67 EUR od dana 16. listopada 2021. godine do isplate -na iznos od 1.429,42 kuna/189,71 EUR od dana 16. studenog 2021. godine do isplate -na iznos od 1. 429,14 kuna/189,67 EUR od dana 16. prosinca 2021. godine do isplate -na iznos od 1.430,17 kuna/189,81 EUR od dana 16. siječnja 2022. godine do isplate -na iznos od 1.435,47 kuna/190,51 EUR od dana 16. veljače 2022. godine do isplate -na iznos od 1.434,38 kuna/190,37 EUR od dana 16. ožujka 2022. godine do isplate -na iznos od 1.436,23 kuna/190,62 EUR od dana 16. travnja 2022. godine do isplate izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Dječji vrtić Leptir, Sesvete, Ulica Ivana Gorana Kovačića 20, OIB: 03901084957 da tužiteljici LŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.765,45 s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do konačne isplate s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je radnica tuženika temeljem Ugovora o radu od 30.3.2020.g. (dalje: Ugovor o radu), a ujedno je Rješenjem gradonačelnika Grada Zagreba Klasa UP/I-601-02/20-03/3, Urbroj: 251-03-02-20-2 od 8.1.2020.g. imenovana ravnateljicom tuženika na razdoblje od četiri godine. Ugovorom o radu je, između ostalog predviđeno da će se tužiteljici za obavljanje poslova u redovitom radnom vremenu, isplaćivati osnovna plaća i dodaci na plaću u skladu s osnovama i mjerilima utvrđenim Pravilnikom o radu i Kolektivnim ugovorom za zaposlene u predškolskim ustanovama Grada Zagreba (odredba članka 9. Ugovora o radu). Tužiteljica je, ujedno, od strane Agencije za odgoj i obrazovanje izabrana u zvanje “stručni suradnik mentor“, sukladno odredbama Pravilnika o načinu i uvjetima napredovanja u struci i promicanju u položajna zvanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima (NN 133/1997, 20/2005, dalje: Pravilnik o napredovanju). Stručni suradnik mentor je položajno zvanje, jedno od dva postojeća (uz savjetnika).

Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 10/1997, 107/2007, 94/2013, 98/2019, dalje: Zakon) u članku 30. propisuje da odgojitelji i stručni suradnici mogu, dok su u radnom odnosu, napredovati u struci i stjecati položajna zvanja mentora i savjetnika.

Prema Pravilniku o napredovanju, koji jasno propisuje da odgojitelji i stručni suradnici koji imaju odgovarajuću stručnu spremu propisanu zakonom i zadovoljavaju mjerila ocjenjivanja utvrđena ovim pravilnikom, mogu napredovati u struci i stjecati položajna zvanja:

1. odgojitelj mentor

2. odgojitelj savjetnik

3. stručni suradnik mentor

4. stručni suradnik savjetnik.

Također, u članku 13. Pravilnika jasno je navedeno da se odredbe ovog pravilnika primjenjuju i na odgojitelje odnosno stručne suradnike koji obnašaju dužnost ravnatelja dječjeg vrtića.

Dakle, Tužiteljica ima stečeno položajno zvanje sukladno Zakonu i Pravilniku o napredovanju.

S tim u vezi, Pravilnik o radu Tuženika Klasa: 601-02/16-02/01, Urbroj: 251-587- 04-16-01 od 11.1.2016.g. u odredbama članka 68. jasno i nesporno navodi: „Ravnatelju sa stečenim zvanjem mentora, odnosno savjetnika, povećava se koeficijent složenosti i za stečeno zvanje: za zvanje mentora 10%, za zvanje savjetnika 20%.“

Pritom, Pravilnik o radu ima izričaj usklađen s Pravilnikom o napredovanju i postojećim položajnim zvanjima te kaže „sa stečenim zvanjem mentora“, ne definirajući dalje o kojem obliku mentorstva se mora raditi. Dakle, bez obzira na faktično obavljanje mentorstva, ovdje je jedino relevantno stjecanje položajnog zvanja, odnosno statusa stručnog suradnika mentora.

Identičnu odredbu sadržava i Kolektivni ugovor za zaposlene u predškolskim ustanovama Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 18/2015 do 1/2022) u odredbama članka 47., gdje je, između ostalog propisano:

„Koeficijenti složenosti poslova pojedinih radnih mjesta utvrđenih pravilnicima o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada predškolskih ustanova određuju se kako slijedi: Ravnatelju sa stečenim zvanjem mentora, odnosno savjetnika, povećava se koeficijent složenosti i za stečeno zvanje:

- za zvanje mentora 10%,

- za zvanje savjetnika 20%.“

Navedeni članak nije izmijenjen od 2017. godine.

Obzirom na gore navedeno, Tužiteljica, kao ravnateljica koja je stekla jedno od položajnih zvanja sukladno Zakonu i Pravilniku o napredovanju (pri čemu joj je izbor u zvanje obnovljen nakon što je imenovana ravnateljicom Tuženika), nesporno ima pravo da joj se plaća obračunava na način da se poveća koeficijent složenosti za 10% za stečeno položajno zvanje mentora, što Tuženik ne čini od plaće za siječanj 2021. godine.

Pojašnjenja radi, Tuženik je pravilno obračunavao i isplaćivao plaće za razdoblje od travnja 2020.g. do prosinca 2020.g., kada je plaća Tužiteljice obračunavana s uvećanjem koeficijenta složenosti za 10% za stečeno položajno zvanje, nakon čega je prestao, bez uporišta u primjenjivim pravnim propisima. Kako je Tužiteljici uskraćen dio plaće koji joj osnovano i sukladno primjenjivim pravnim propisima pripada, Tužiteljici nije preostalo drugo nego potraživati svoja prava putem suda, pri čemu će, ukoliko Tuženik ustraje u praksi obračunavanje plaće bez povećanja koeficijenta složenosti za 10% za stečeno položajno zvanje mentora biti primorana usklađivati iznos tužbenog zahtjeva ovisno o proteku vremena i nalazu financijskog vještačenja.

Slijedom svega navedenog, predlaže se da naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te dosudi parnični trošak ovog postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva.

U cijelosti je nesporno da je tužiteljica radnica tuženika sukladno dostavljenoj dokumentaciji u tužbi.

Nadalje, također je nesporno da je tužiteljica od strane Agencije za odgoj i obrazovanje izabrana u zvanje stručni suradnik mentor.

Također nesporno je i da se mentoru povećava koeficijent složenosti i za položajno zvanje, a sve sukladno već navedenim propisima.

Ono što je sporno jest činjenica kako je zvanje stručni suradnik mentor stečeno na radnom mjestu stručni suradnik defektolog, a ne na radnom mjestu ravnatelj. Stoga se niti ne može na mjestu ravnatelja isplaćivati određeno povećanje koje se niti ne odnosi na radno mjesto ravnatelj.

Odnosno radi lakšeg pojašnjenja ukoliko ravnatelj posjeduje stečeno zvanje ravnatelj-mentor tada ostvaruje povećanje koeficijenta temeljem dostavljene potvrdnice, a sve sukladno dosadašnjoj praksi u Gradu Zagrebu u takvim slučajevima. Ali nije moguće da ravnatelj ostvaruje povećanje koeficijenta temeljem naziva stručni suradnik mentor, a koji je naziv stekao temeljem rada na radnom mjestu stručni suradnik.

Tužiteljica za navedeno razdoblje za koje potražuje isplatu nije obavljala mentorstvo, stoga joj niti tuženik ne može isplatiti traženu naknadu, a sve sukladno čl. 7. Zakona o radu:

“Poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.”

Tužiteljica za vrijeme mandata ravnateljice tuženika nije obavljala obveze vezano uz mentorstvo, a što je vidljivo iz godišnjeg plana i programa rada tuženika. Tuženik nikada nije niti jednom svom zaposleniku uskratio ikakvo pravo, a zasigurno to ne bi učinio niti samom čelniku tijela. Da je tužiteljica na uvid donijela dokument iz kojeg proizlazi da je tužiteljica imenovana ravnateljem-mentorom, tuženik nikada ne bi uskratio isplatu propisanog koeficijenta.

Predmetni radni spor, potrebno je sagledati u okviru propisa koji uređuju sustav predškolskog odgoja i to prije svega Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, te podzakonskih propisa donesenih temeljem navedenog zakona. Pri tome se posebno, ukazuje na čl.30. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine, 10/97, 107/07, 94/13 i 98/19) kojim je do dana 28.svibnja 2022.g., isključivo navodio da odgojitelji i stručni suradnici mogu, dok su u radnom odnosu, napredovati u struci i stjecati položajna zvanja mentora i savjetnika, te je uputio na podzakonski propis koji donosi ministar nadležan za obrazovanje.

U skladu s člankom 36. stavkom 1. istog Zakona (do izmjena objavljenih u NN 57/2022, od 20.05.2022., koje stupaju na snagu 28.05.2022.) ravnatelj dječjeg vrtića poslovodni je i stručni voditelj dječjeg vrtića, te stoga za istog nije bila predviđena mogućnost napredovanja u položaj zvanja i mentora.

Podzakonskim propisom Pravilnikom o načinu i uvjetima napredovanja u struci i promicanju u položajna zvanja odgojitelja i stručnih suradnika u dječjim vrtićima (Narodne novine, 133/97 i 20/05), i to čl.13. istog propisano je da se odredbe navedenog Pravilnika primjenjuju i na odgojitelje odnosno stručne suradnike koji obnašaju dužnost ravnatelja dječjeg vrtića, a rad ravnatelja, u skladu s člancima 5., 7. i 9. navedenog Pravilnika, vrednuje Agencija za odgoj i obrazovanje. Zakonski propis koji je na snazi za vrijeme cjelokupno utuženog razdoblja, ne predviđa mogućnost napredovanja ravnatelja predškolskih ustanova i činjenicu da nije moguće ocjenjivati neposredni odgojno-obrazovni rad s djecom onih ravnatelja dječjih vrtića koji svoju dužnost obavljaju u punom radnom vremenu, odredba članka 13. Pravilnika bila bi primjenjiva samo na osobe koje istodobno dok obnašaju dužnost ravnatelja obavljanju i poslove odgojitelja odnosno stručnog suradnika.

S tim u vezi, ističe se da je Pravilnikom jasno definirano koja su to položajna zvanja: odgojitelj mentor, odgojitelj savjetnik, stručni suradnik mentor i stručni suradnik savjetnik kao zvanja koja mogu stjecati odgojitelji i stručni suradnici koji imaju odgovarajuću stručnu spremu propisanu zakonom i koji zadovoljavaju mjerila ocjenjivanja utvrđena Pravilnikom.

Tek izričitom zakonskom izmjenom Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju NN 57/2022, od 20.svibnja 2022.g. (koja je na snagu stupila prije svega 4 dana), čija retroaktivna primjena nije moguća na utuženo razdoblje, zakonodavca je predvidio i mogućnost položajnog zvanja ravnatelj-mentor. S time, da je zakonodavac navedenu izmjenu usvojio s određenom svrhom, a to je da se proširi mogućnost napredovanja u položajna zvanja i na ravnatelje dječjih vrtića, kao i da se omogući mogućnost produljenja (u određenim slučajevima) roka na koji su izabrani u odgovarajuće zvanje za onoliko vremena koliko je trajala privremena odsutnost s rada (izvor: Vlada Republike Hrvatskehttps://vlada.gov.hr › Sjednice › Svibanj 2022). Opisana izmjena zakonskog propisa svjedoči i pogrešnom tumačenju zakonskih propisa koji su bili na snazi za vrijeme utuženog razdoblja, a kako to čini tužiteljica u tužbi, jer da su svim ravnateljima pripadala prava za koje neosnovano tvrdi tužiteljica da ih ima, izmjena propisa bila bi nepotrebna.

Izmjena zakona dovela je do konačne potvrde odredaba pravilnika te se ima smatrati kako ravnatelj je mogao i može napredovati na mjestu ravnatelj i steći položajno zvanje ravnatelj mentor ili savjetnik. Te u tom smislu, odnosno osoba s takvim referencama kao ravnatelj ima mogućnost tražiti isplatu koeficijenta navedenog u kolektivnom ugovoru, odnosno u tužbi tužiteljice, a kako smo već napomenuli što je i bila dosadašnja praksa.

U prilog navedenih tvrdnji dostavlja se i mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje, a koja agencija i izdaje predmetne potvrde odnosno odluke o ponovnom izboru u zvanje, a na koje se tužiteljica poziva u svojoj tužbi, te je istu dostavila kao dokaz.

Naime, navedena agencija (koja je i nadležna za ocjenu rada ravnatelja) ističe kako se odredbe navedenih zakona imaju primjenjivati na ravnatelje koji na svom radnom mjestu obavljaju poslove radnog mjesta ravnatelj i radnog mjesta odgojitelj. Primjera radi u nedostatku odgojitelja ravnatelj bi mogao 4 h dnevno obavljali dužnost ravnatelja, a 4 h dnevno poslove radnog mjesta odgojitelja/stručnog suradnika, te bi pri tome, u slučaju da je odgojitelj/stručni suradnik-mentor imao pravo i na odgovarajuću novčanu kompenzaciju.

Iz dostavljenog ugovora o radu tužiteljice, razvidno je kako ista isključivo obavlja samo poslove radnog mjesta ravnatelja.

Na navedene okolnosti – da je tužiteljica obavljala (i još uvijek obavlja) isključivo poslove na radnom mjestu ravnatelja, tuženik predlaže saslušati stručne suradnike. Da bi upotpunili sve navedeno, u prilogu se dostavlja i mišljenje Ministarstva znanosti i obrazovanja, a koje također ističe da se odredbe navedenog zakona imaju primjenjivati na ravnatelje koji na svom radnom mjestu obavljaju poslove radnog mjesta ravnatelj i radnog mjesta odgojitelj. Što znači da bi primjerice 4 h dnevno obavljali poslove ravnatelja, a 4 h dnevno poslove radnog mjesta odgojitelj/stručni suradnik.

Nedorečenost zakonskih odredbi (do izmjene NN 57/2022) u ovom pravnom pitanju objasnili su i nadležno ministarstvo i Agencija za odgoj i obrazovanje. Tuženik je zatražio i detaljno mišljenje zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora za zaposlene u predškolskim ustanovama grada Zagreba, budući je tužiteljica kao dokaz dostavila tumačenje od dne 01. travnja, 2022. godine. Naime, dostavljeno mišljenje od dne 01. travnja, 2022. godine nije detaljno protumačilo sporni članak, pa će tuženik po primitku detaljnog mišljenja isto dostaviti bez odgode. Tuženik osporava, kako je već rečeno, osnov i visinu cijelog tužbenog zahtjeva. Tuženik je javna ustanova koja u okviru djelatnosti predškolskog odgoja i obrazovanja skrbi o djeci rane i predškolske dobi, te ostvaruje programe njege, odgoja, obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi djece rane i predškolske dobi u skladu s razvojnim osobinama i potrebama djece te socijalnim, kulturnim i drugim potrebama obitelji.

Nadalje, djelatnost tuženika odvija se u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske, zakonima i drugim propisima, kao i europskim konvencijama, a čiji propisi su usmjereni zaštiti i čuvanju interesa djeteta. Također tuženik sve navedene propise koristi i u odnosu prema svojim djelatnicima.

Slijedom navedenog predlaže se nakon provedenog dokaznog postupka odbiti tužbu sa tužbenim zahtjevima u potpunosti te obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dana donošenja presude pa do dana plaćanja, a sve to u roku od 15 dana.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Izvadak iz sudskog registra, Kolektivni Ugovor za zaposlene u predškolskim ustanovama Grada Zagreba, Platne liste tužiteljice, Pravilnik o radu, Odgovor Agencije za obrazovanje i razvoj, proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Između stranaka je nesporno da je tužiteljica radnica tuženika sukladno dostavljenoj dokumentaciji u tužbi. Nesporno je da je tužiteljica od strane Agencije za odgoj i obrazovanje izabrana u zvanje stručni suradnik mentor i da se mentoru povećava koeficijent složenosti i za položajno zvanje, a sve sukladno već navedenim propisima.

8. Između stranaka je sporno kako je zvanje stručni suradnik mentor stečeno na radnom mjestu stručni suradnik defektolog, a ne na radnom mjestu ravnatelj, i da li se može na mjestu ravnatelja isplaćivati određeno povećanje koje se niti ne odnosi na radno mjesto Ravnatelja.

9. Između stranaka je nesporno kako je tužiteljica od strane Agencije za odgoj i obrazovanje ostvarila prethodni izbor u znanstveno zvanje mentora, a prema Pravilniku o napredovanju, koji jasno propisuje da odgojitelji i stručni suradnici koji imaju odgovarajuću stručnu spremu propisanu zakonom i zadovoljavaju mjerila ocjenjivanja utvrđena ovim pravilnikom, mogu napredovati u struci i stjecati položajna zvanja. Na temelju navedenog i članka 13. Pravilnika tužitelj je konzumirao stečeno pravo i temeljem stečenog znanstvenog zvanja ostvario znanstveno zvanje i radno mjesto Ravnatelj. Temeljem članka 30 Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju i navedenoga članka Pravilnika, odredbe se primjenjuju i na odgojitelje odnosno stručne suradnike koji obnašaju dužnost ravnatelja dječjeg vrtića.

10. Obzirom na pravni osnovu i spornu visinu provedeno je knjigovodstveno- financijske vještačenje.

11. Na osnovi podataka u spisu vještak Lidija Tkalec-Gradinšćak mišljenja je da razlika između plaće koja bi tužiteljici bila obračunata, a da je uzeto u obzir uvećanje koeficijenta radnog mjesta za zvanje „mentor“ i plaće koja je tužiteljici obračunata u razdoblju od 01.01.2021. do 31.03.2022. godine iznosi ukupno bruto 2.848,08 EUR (21.458,84 kn).

12. Tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju vještaka, koje je sud ocijenio kao objektivno i sukladno pravilima struke, uredila tužbu i tužbeni zahtjev podneskom od 5.12.2023.g.

13. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude i usvojio tužbu i tužbeni zahtjev dosudivši tužiteljici iznos od 2.848,21 euro, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos sa danom dospijeća 15.og u mjesecu za prethodni mjesec na način opisan u izreci presude.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP.

15. Tužiteljicu je tijekom dijela postupka zastupao odvjetnik čiji je trošak odmjeren u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14). Vrijednost predmeta spora iznosi 2.848,21 euro. Tužiteljici pripada naknada slijedećeg parničnog troška: sastava 200,00 eura, sastava podnesaka od 24.11.2022.g, 23.01.2023.g i 5.12.2023.g svaki po 200,00 eura, te zastupanja na ročištu 2.12.2022.g i 15.11.2024.g u iznosu 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.200,00 eura, što uz trošak PDV i financijskoga vještačenja 265,25 eura, sveukupno iznosi 1.765,45 eura.

16. Tužiteljica je na dosuđeni trošak potraživala zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67 st.3 u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona, pa je njezin zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 12. prosinca 2022. pa do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

17. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u pet istovjetnih primjeraka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Tuženiku