REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2369/2019-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivana Starčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužiteljice ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:29524210204, koju zastupa punomoćnica Jasminka Dugandžija, odvjetnica iz Zagreba, Vranovina 30, radi nedopuštenosti otkaza, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 13. svibnja 2024., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika dana 19. prosinca 2024.godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od dana 08. lipnja 2019. godine, kojom je tuženik A1 Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], MBS:080253268, OIB:29524210204 otkazao ugovor o radu tužiteljici ČČ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije dopuštena i da temeljem te odluke radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na posao, u roku od 8 dana.

III Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sklopila ugovor o radu sa tuženikom za obavljanje funkcije od posebnog značaja, odnosno Ekspertni ugovor, i to na neodređeno vrijeme kojim je kod tuženika zasnovala radni odnos na poslovima radnog mjesta Stručnjak za operativnu korisničku podršku

Dana 14. lipnja 2019. tužiteljica je zaprimila Odluku tuženika o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga od dana 07.06.20019.g. kojom je u bitnom tužiteljici otkazan Ugovor o radu zbog tehnoloških i organizacijskih razloga te određen otkazni rok od dva mjeseca za vrijeme kojeg otkaznog roka je tužiteljica oslobođena obveze rada.

Dana 27. lipnja 2019.g. tužiteljica je uputila tuženiku Zahtjev za zaštitu prava radnika, koji je tuženik zaprimio dana 01.07.2019.g., a na koji tuženik nije ogovorio u zakonskom propisanom roku, slijedom čega je tužiteljica primorana vlastita prava i interese štiti u predmetnom sudskom postupku.

Imajući u vidu da odluka o otkazu za radnika predstavlja svojevrsni šok i izaziva značajne promjene, ne samo u profesionalnom već i u svim ostalim segmentima života, nužno je istaknuti da je potpuno legitimno očekivati da će Poslodavac odluku takvog sadržaja donijeti kao krajnje sredstvo (ultima ratio) ,isključivo ukoliko za to postoji zaista opravdan razlog. Jednako tako, o svim okolnostima radi kojih je odlučeno na navedeni način. Poslodavac je dužan upoznati radnicu te detaljno obrazložiti razloge takvog postupanja.

U konkretnom slučaju, za donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu radnici nije postojao legitiman razlog, radi čega je i obrazloženje iste evidentno šturo. S tim u vezi, tužiteljica ukazuje da je člankom 115. stavkom 2. zakona o radu (u daljnjem tekstu:ZR) određeno da ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga, poslodavac ima mogućnost donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu.

Slijedom navedenog, a u odnosu na organizacijske razloge na koje se poziva poslodavac, ne osporavajući pravo istome da rad organizira na način koji smatra nepovoljnijim, činjenica je da je pravo poslodavca u tom segmentu uvjetovano objektivnim, transparentnim i nesumnjivim prestankom potrebe za radom radnika, što ovdje nije slučaj, budući d potreba za obavljanjem poslova na kojima je tužiteljica bila zaposlena, nije prestala, odnosno poslovi radnog mjesta Stručnjaka za operativnu korisničku podršku i nadalje se obavljaju, pod drugim nazivom radnog mjesta. Slijedom navedenog nužno je istaknuti i da je na radnom mjestu Stručnjak za operativnu korisničku podršku u organizacijskoj cjelini Upravljanje operativnom korisničkom podrškom, na kojem radnom mjestu je bila zaposlena tužiteljica, zaposleno još dvoje djelatnika,, kojima su, za razliku od tužiteljice, ponuđena nova radna mjesta, unatoč činjenici da tužiteljica ima najviše iskustva u radu na navedenom radnom mjestu budući da već 17 godina radi u telekom industriji na poslovima razvijanja i primjene tehnologija kabelske televizije (DCM. -B.net-Vipnet-A1) gdje je stekla zavidna znanja i kompetencije za obavljanje predmetnih poslova. Ujedno, tužiteljica je u formi dopisa izričito izjavila svoju spremnost na obavljanje poslova na poziciji Tehnical Competence Centar Expert, ali i na poslove radnog mjesta SOHO Segment Managment Expert, Operative Sales Support Expert, sales Development Expert, BSC proces and knowledge Expert, kao i nekih drugih expertnih radnih mjesta, a koja radna mjesta su ponuđena ostalim kolegama do sada zaposlenim na radnom mjestu Stručnjaka za operativnu korisničku podršku, međutim, istoj unatoč eksplicitno iskazanoj suglasnosti, alternativno radno mjesto nije ponuđeno.

Također indikativno je da tužiteljici ne samo da nije ponuđeno radno mjesto od gore navedenih radnih mjesta, odnosno odgovarajućih radnih mjesta, a sukladno uvjetima za radno mjesto Stručnjaka u operativnoj korisničkoj podršci, već isto nije pronađeno ni radno mjesto agenta, a što je ranije bila praksa, zadržavajući čak i istu visinu osobnog dohotka.

Stoga sve da je i došlo do stvarnog i nedvojbenog ukidanja predmetnog radnog mjesta Stručnjaka za operativnu korisničku podršku, što nije, u tom slučaju poslodavac je bio dužan objasniti što se je s poslovima predmetnog radnog mjesta konkretno dogodilo, odnosno da li će se isti i nadalje obavljati i na koji način. Ujedno poslodavac je bio dužan voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete svakog pojedinog radnika na tom radnom mjestu, kao i ostalih kriterijima, kako bi donio odluku o otkazu koja bi bila objektivno utemeljena i opravdana. navedeno konkretno znači da u ovom slučaju otkaz nije trebao prijetiti samo tužiteljici, budući da se na radnom mjestu Stručnjaka za operativnu korisničku podršku nalaze zaposleno ukupno tri osobe. kako bi poslovno uvjetovani otkaz bio zakonito proveden, poslodavac je bio dužan utvrditi da postoje tri zaposlenika/ca kojima prijeti otkaz te je m orao utvrditi viškom onoga koji je kraće u radnom odnosu, koji je mlađi itd. Bitno je napomenuti da je poslodavac spomenute kriterije dužan uistinu razmotriti i primijeniti, a ne se samo formalno na njih pozvati, a faktično ih zanemariti, kako to ovdje čini. dakle, prilikom utvrđenja tko je višak, poslodavac je imao obvezu konkretno naznačiti koje je zaposlenike/ce uzimao u obzir, kojim se kriterijima rukovodio prilikom komparacije te koje je kriterije uzeo kao odlučujuće u konkretnom slučaju, a sve to je dužan sprovesti na transparentan način. S obzirom na poslodavac nije na transparentan način proveo postupak otkazivanja, nejasnim ostaje da li je gore navedene pretpostavke uistinu ispunio ili je iste pro forme naveo u odluci o otkazu.

Na netransparentnost donošenja Odluke upućuje i očitovanje Radničkog vijeća od dana 04.06.2019,. u kojem je izričito navedeno da se Radničko vijeće protivi Odluci o namjeri otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici.

Radničko vijeće tako u bitnom navodi da poslodavac sadržajno i stvarno nije proveo savjetovanje s istim, budući da dokumentacija dostavljena od strane poslodavca nije sadržavala sastavne dijelove odluke o otkazu te podatke temeljem kojih bi Radničko vijeće moglo jasno utvrditi da li je poslodavac pazio na zakonske odredbe koje se prilikom otkazivanja moraju zadovoljiti. Unatoč pozivu Radničkog vijeća za dostavom dodatne dokumentacije, poslodavac je na iste tek paušalno i djelomično odgovorio i dostavio podatke koji ne odgovaraju stvarnom stanju i to u popodnevnim satima posljednjeg dana u kojem istječe rok za očitovanje Radničkog vijeća za predmetni otkaz, stoga je Radničko vijeće iskazalo stav da poslodavac očito manipulira i ne postupa u dobroj vjeri te onemogućava Radničko vijeće u sudjelovanju u raspravi i utjecaju na konačnu odluku.

Radničko vijeće istaknulo je činjenicu da poslodavac kontinuirano bilježe prekovremeni sat, uključujući i sektor tužiteljice, te se konkretno bilježe nova zapošljavanja, stoga je razlog otkazivanja ugovora tužiteljici u potpunosti nejasan. Dodatno, Radničko vijeće navodi i da dio izvršitelja na radnom mjestu Stručnjaka za korisničku podršku ostaje raditi kod poslodavca pod drugim nazivom radnog mjesta. Tužiteljica posebno ističe da je ista radni odnos kod poslodavca zasnovala na isključivi poziv poslodavca radi kojeg je dala otkaz na radnom mjestu Voditelja back office i partnerske mreže u društvu Totalna televizija d.o.o., a koji radni odnos je bio zasnovan na neodređeno vrijeme. Shodno navedenom donošenje pobijane odluke o otkazu tuženi je tužitelji pričinio znatnu štetu ostavljanjem iste bez izvora prihoda, budući da je notorna činjenica da žena iznad 50 -te godine, a u koju kategoriju spada i tužiteljica, predstavljaju teško zapošljivu kategoriju osoba. Tužiteljica napominje i da je majka dvojice sinova mlađih od 26 godina koji se još uvijek nalaze u redovitom školovanju.

Slijedom svega navedenog, a budući da poslodavac nije ispoštovao niti jednu zakonsku pretpostavku valjanosti konkretne vrste otkaza, niti je na adekvatan način proveo savjetovanje s Radničkim vijećem, predmetna Odluka eventualno je ne samo nezakonita i nedopuštena, već i ništetna, sukladno čl. 150. st. 12.l ZR-a. Obzirom na sve navedeno tužiteljica predlaže sud da tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a tuženika osudi na plaćanje troškova ovog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavajući kako osnov tako je i činjenice istaknute u tužbi. Otkaz može biti utvrđen nedopuštenim ukoliko poslodavac nije proveo proceduru otkazivanja propisanu zakonom ili ne postoji opravdani razlog za otkaz. U svojoj inače opširnoj tužbi tužitelja nije ukazala niti na jedan konkretan razlog zbog kojeg bi otkaz tužiteljici od 07.06.2019. bio nedopušten.

Upravo suprotno, poslodavac je u cijelosti proveo zakonom propisanu proceduru otkazivanja te je prije otkaza tužiteljici, koji je uslijedio zbog organizacijskih razloga, donio Pravilnik o sistematizaciji ranih mjesta. Tim Pravilnikom, koji se spominje od 01. lipnja 2019,. g. ukinuo je radno mjesto na kojem je tužiteljica radila. Pravo je poslodavca da organizira poslovanje na način da s najmanjim brojem radnika postigne najveću moguću efektnost i učinkovitost u radu. Stoga je poslodavac utvrdio da mu radno mjesto na kojem je tužiteljica radila više nije potrebno te u tom smislu niti radnik, a niti sud ne mogu utvrđivati drugačije.

S obzirom na navedeno evidentno je da postoji opravdan razlog za otkaz iz organizacijskih razloga jer radno mjesto na kojem je tužiteljica radila više ne postoji. Prije otkazivanja tuženik je pravo savjetovanje s Radničkim vijećem. suprotno navodima tužbe radničkom vijeću su dostavljeni relevantni podaci potrebni za davanje očitovanja o namjeravanoj odluci o otkazu. To što je Radničko vijeće smatralo da mu treba dostaviti niz podatka koje su naveli u svom očitovanju nije odlučno. Poslodavac je u ispunjavanju svoje obveze obavješćivanja Radničkog vijeća istom dostavljao sve potrebne podatke koji oni navode u svojem očitovanju pa njihovo traženje za davanje očitovanja o namjeravanoj odluci o otkazu je potpuno neprimjereno. Poslodavac je u odluci o otkazu jasno obrazložio promjene odredaba o socijalnom odabiru te je naveo zbog čega je upravo tužiteljici otkazan ugovor o radu, dok su ostaloj dvojici radnika na tom radnom mjestu za čijim je radom također prestala potreba ponuđeni drugi ugovori o radu.

Neosnovani su pritom prigovori tužiteljice o tome da joj je tuženik bio dužan i njoj ponuditi drugo radno mjesto s obzirom da u skladu s odredbom čl. 115 TR takva obveza za poslodavca nije utvrđena, za razliku od ranijih propisa koji su takvu mogućnost propisivali.

S obzirom na sve navedeno predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Očitovanje RV na Odluku o namjeri otkazivanja Ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga od 04.06.2019.g, Zahtjev za zaštitu prava radnika, Odluku o otkazu Ugovora o radu od 7. lipnja 2019.g, Prigovor na prijedlog prekida radnog odnosa, Ugovor o radu od 16.01.2018.g, Pismo namjere od 15.12.2017.g, e-mail korespondenciju, Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, Anex na expertni Ugovor od 1.02.2016.g, 1.05.2017.g, Dokumentaciju vezanu za savjetovanje sa RV, saslušao svjedoka UČ, HČ, NČ i tužiteljicu.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11.- pročišćeni tekst i 25/13. u daljnjem tekstu : ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu Stručnjaka za operativnu podršku kod tuženika sukladno ugovoru o radu 16. siječnja 2018. g; da joj je uručena Odluka o otkazu ugovora o radu 14. lipnja 2019. g ; da je tužiteljica izjavila Zahtjev za zaštitu prava 27.lipnja 2019. g., a na koji tuženik nije odgovorio.

6. Između stranaka sporno je da li je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga zakonita i dopuštena.

7. Obzirom na navode tužbe i odgovora na tužbu sud je uvidom u dostavljenu pisanu dokumentaciju, u pisanom dijelu ovoga parničnoga postupka, utvrdio relevantnim:

- da je tužiteljica imala zaključen ugovor o radu od 16. siječnja 2018.g. tuženikom za obavljanje funkcije od posebnog značaja, odnosno Ekspertni ugovor

- da je tuženik 7. lipnja 2019.g. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu, zbog poslovno uvjetovanih razloga,

- da je u obrazloženju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu navedeno da u cilju efikasnijeg i učinkovitijeg obavljanja radnih procesa, te racionalizacije poslova iz djelokruga organizacijske cjeline Upravljanje operativnom korisničkom podrškom, kod Poslodavca je provedena reorganizacija radnih mjesta. Navedenom reorganizacijom prestala je potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta Stručnjak za operativnu korisničku podršku

- da je odluka o otkazu uručena tužiteljici 14. lipnja 2019.g,

- da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava na kojeg tuženik nije odgovorio, potom je zatražila sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa,

- da je tuženik 27.05.2019. dostavio Radničkom vijeću A1 Hrvatska Odluku o namjeri otkazivanja Ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga

- da se Radničko vijeće A1 Hrvatska 04.06.2019. protivilo namjeravanom

Otkazu Ugovora o radu tužiteljici

- da je tuženik 21. svibnja 2019.g donio Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta A1 Hrvatska,

- da iz Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta A1 Hrvatska proizlazi kako je ukinuto radno mjesto tužiteljice

- da su uz tužiteljicu na tom ukinutom radnom mjestu Stručnjaka za operativnu korisničku podršku radila još dva djelatnika RČ i ĆČ

- da je kriterij, koji se temelji na ocjeni učinkovitosti i stručnosti i kvaliteti obavljenog rada bio sekundarni kriterij, kao i godine staža u odnosu na druge djelatnike na istom radnom mjestu

- da tuženik nije dostavio radničkom vijeću potpune podatke i pojašnjenje u odnosu na primjenu dodatnih kriterija: učinkovitost, stručnost i kvalitetu obavljenog rada, kao ni podatke i obrazloženje socijalnog kriterija koji nije primijenjen na sve usporedne radnike

- da se tuženik nije savjetovao s radničkim vijećem u skladu s odredbom članka 149. ZR u svezi s odredbom članka 120. ZR,

- da tuženik prilikom otkazivanja tužiteljici na nju nije primijenio dodatni socijalni kriterij, a niti je pravilno primijenio kriterij rada, čime je tužiteljicu stavio u nepovoljniji položaj glede otkazivanja prema radnicima mjerodavnim za usporedbu, odnosno na radu su ostavljeni radnici u odnosu na koje se tužiteljica nalazila u prednosti,

- da je tužiteljica u vrijeme otkazivanja majka dva sina, koja su studirala, a koje je kao redovite studente, tužiteljica bila dužna uzdržavati po zakonu, a tuženik je propustio primijeniti taj kriterij na tužiteljicu,

- da li je tuženik kod otkaza postupio suprotno odredbi čl. 115 st. 2, 5 i 6. ZR, jer nije poštovao socijalne kriterije i kriterij rada koji je sam propisao i temeljem kojih je izvršio selektiranje svojih radnika, te je na istim poslovima tužiteljice zaposlio novu radnicu.

8. Na temelju navedenih utvrđenja sud je ocijenio spornim da li se tuženik na pravilan način savjetovao s radničkim vijećem o Otkazu Ugovora o radu tužiteljici, osobito u dijelu koje se odnosi na pojašnjavanje kriterija za svakog radnika koji je radio na istom radnom mjestu, a koje se odnose na dodatne kriterije: učinkovitost, stručnost i kvalitetu obavljenog rada, a niti su radničkom vijeću dostavljeni podaci niti obrazloženje socijalnog kriterija koji je primijenjen samo na tužiteljicu, pa se ni u tom dijelu tuženik nije savjetovao s radničkom vijećem. Time je tužiteljica, stavljena u nepovoljniji položaj, što bi bilo protivno odredbi čl. 149. st. 1. i 2. ZR, u vezi odredbe čl. 120. ZR, a posebno vezano za tvrdnju da je na istim poslovima zaposlena nova radnica. Stoga su na ove okolnosti saslušani svjedoci i tužiteljica.

9. SVJEDOK UČ, iskazao je kako im je poslodavac poslao zahtjev u kojem je naveo da namjerava otkazati tužiteljici ugovor o radu i uglavnom je u tome bilo navedeno da su razlozi potreba posla i neke rečenice koje se uvijek navode u tim zahtjevima. Radničko vijeće se protivilo namjeravanom otkazu te je tražilo od poslodavca da dostavi usporedne radnike u tom odjelu, da navede kriterije koji su primijenjeni u odnosu na tužiteljicu i usporedne radnike, broj izvršitelja na tom radnom mjestu i opis poslova tužiteljice, te podatak koliko je u posljednjih 90 dana bilo djelatnika koji su dobili otkaz kod tuženika kako bi utvrdili da li možda postoji kolektivni višak radnika. To su tražili u mailu jer sa poslodavcem uvijek komuniciraju mailom. Jedino što su dobili u odgovoru je opis poslova tužiteljice, a druge podatke iz zahtjeva nisu dobili. Sastanke s poslodavcem ne traže, nego uvijek komuniciraju pisanim putem. Opis poslova dostavljen je zadnji dan za očitovanje i to nekoliko sati ranije. Sjeća se da su u tom savjetovanju imali više otkaza ugovora o radu, ali misli da je za radno mjesto tužiteljice bila samo ona. Radničkom vijeću nisu dostavljeni podaci oko trajanja otkaznog roka i otpremnine. Poznat mu je Pravilnik o sistematizaciji iz svibnja 2019. godine. Poslodavac nije dostavljao sve što je propisano čl. 149 Zakona o radu. Dostavljao je opće podatke u smislu ukupnog broja radnika, isplaćene neto, bruto i prosječne plaće, podatke o broju prekovremenih sati i neke osnovne podatke. Radničko vijeće je u tekstualnom obliku dobilo namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu.

10. SVJEDOK: HČ, poznaje tužiteljicu i neko vrijeme su radile iste poslove, to su bili poslovi voditeljice tima. Sada je senior agent u operativnoj korisničkoj podršci. Poslovi voditelja tima podrazumijevali su organizaciju, svi poslovi vezano uz vodstvo tima, različite promocije, i operativni posao i posao menadžera. Ti se poslovi i dalje rade. Međutim tužiteljica je radila i drugi posao i to posao eksperta za operativno korisničku podršku. Ona osobno nikada taj posao nije radila. Odjel tužiteljice bio je nekakva spona između operativne i provedbe ciljeva za optimizaciju i usavršavanje radnih procesa. Odjel tužiteljice je radio nekakve izvještaje. Sada ti poslovi sigurno postoje jer uvijek kada je nova ideja ide preko njoj nadređenog voditelja tima koji i dalje komunicira sa ekspertima. Nije joj ništa poznato za rad odjela eksperata. Eksperti su bili ljudi koji su duže radili kod tuženika i poznavali su proces rada. Koliko joj je poznato ljudi koji su bili zaposleni kao eksperti i dalje su ostali raditi ali na drugim radnim mjestima. Misli da postoji odjel eksperata ali ne zna koje poslove rade i dali se zovu tako i da li obuhvaćaju iste poslove. Postoje s vremena na vrijeme organizacije i reorganizacije s time da uvijek radi isti poslovi. Oni radi poslove promjena na korisničkim ugovorima, prijenosa brojeva kod drugih operatera. Poslove ikoje je obavljala ona i tužiteljica nisu podrazumijevali stručna tehnička i informatička znanja vezano za telekomunikacije. Poslovi nje i tužiteljice bili su komunikacija sa korisnicima. ŠČ je radila kao tzv. ekspert ali nije znala naziv radnog mjesta. Nikada nije vidio opis poslova tužiteljice i ŠČ. Ne zna niti da li su ŠČ i tužiteljica imale istu plaću. Ne zna točan naziv radnog mjesta ŠČ i ne zna točan naziv radnog mjesta tužiteljice. Ne zna kako se zvala točno organizacijska jedinica kojoj je pripadala tužiteljica. Nikada nije radila na radnom mjestu stručnjaka za operativno korisničku podršku. Kod tuženika radi od 14.lipnja 1999.g.

11. Svjedok LČ poznaje tužiteljicu, radio je s njom u različitim odjelima. Ako se ne vara tužiteljica je bila ekspert u back officeu, ne zna kako se sada to zove. Ne zna da li bi to bio posao menadžera. Pretpostavlja da takvi poslovi postoje i dalje, ali ne zna detalje. Ne zna točno što je radila tužiteljica. Poznaje ŠČ, ali ne zna na kojim poslovima je radila.

12. tužiteljica ČČ, iskazala je kako joj je kod tuženika bilo ponuđeno mjesto eksperta za operativno korisničku podršku nakon što je radila kod drugog poslodavca te u siječnju 2018. prihvatila tu ponudu i zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme. U svibnju 2019. dobila je pismo od tuženika da se zbog organizacijskih promjena radno mjesto eksperta za operativnu podršku ukida i da tuženik nema radnog mjesta za nju. Napominje da poslovi koje je obavljala nisu nestali jer se radi o aktivacijskim procesima i potpori voditeljima odjela te su prešli u drugi odjel i na to radno mjesto zaposleni su kolegica ŠČ iz drugog odjela te njena bivša učenica iz 2007. ZČ. Obavijestila je i nadređenu FČ i Službu ljudskih resursa da je spremna raditi i druge poslove, čak se i natjecala za radno mjesto voditelja koji nije htio prihvatiti ĆČ, no obaviještena je da je izabran drugi kandidat. Njeni radni zadaci i poslovi su bili praćenje aktivacijskog procesa, izvještaji o aktiviranim uslugama i predikcije koje su davali prodaji, praćenje rada timova i dnevna zaduženja agentima, bili su uključeni u razne projekte implementacije novih procesa u operativne sustave, a u tijeku je bila aktivacija robotizacije što su pratili i izvještavali te dodjeljivali zahtjeve agentima te čišćenje baze fiktivnih korisnika. Nadalje navodi da je kolegica RČ u vrijeme otkazivanja imala oko 35 godina, bila je udana, ali nije imala djece, a kolega ĆČ je 1988. godište i tada nije bio oženjen. Poznat joj je Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta iz svibnja 2019. godine.

13. Sud je ocijenio iskaze svjedoka i stranaka vezano za otkaz ugovora o radu, na način da je supsumirao relevantne okolnosti. Svi svjedoci i tužiteljica iskazuju kako je autonomno pravo poslodavca odlučiti kojim će od kriterija propisanih čl. 107. st. 3. ZR i u kojoj mjeri dati prednost, ali poslodavac je odluku o otkazu mogao donijeti uzimajući u obzir i druge posebne kriterije (kvalitetu, odgovornost, urednost u radu i sl.). U tom smislu ZR dopušta poslodavcu da utvrdi kriterije po kojima će ocijeniti tko od radnika ima ulazi postaje višak radnika. Međutim, pri donošenju takve odluke poslodavac je dužan te kriterije jednako razmotriti i primijeniti, a što tuženik u konkretnom slučaju nije učinio, stoga nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici. Prilikom donošenja pobijane odluke tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 150. st. 1. ZR. Svjedoci su također iskazali kako je na istim poslovima nastavila raditi druga radnica, a tužiteljica je navela kako su to ŠČ i nekadašnja pripravnica ZČ.

14. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 115.ZR. odlučeno je kao u izreci ove presude.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st 1 ZPP-a , a trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika. Tužiteljici je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr 7 toč. 2 alineja 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 500,00 eura uvećano za 25% PDV-a ili 125,00 Eura što ukupno iznosi 625,00 Eura.

16. Tužitelj je temeljem čl. 16. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa presude . O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud .

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika