Poslovni broj: P-208/2021-36
Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Šutalo i Miri Glavašu, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, OIB 36514183925, zastupani po Tomislavu Buliću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Miru Glavaša i punomoćnika tuženika odvjetnika Ivana Bandića, 21. studenog 2024. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 19. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim odredbe članka 6.2. i članka 9.1., Ugovora o kreditu broj 02262 od 05.05.2008. godine, u dijelu u kojem se navodi (kamatna stopa promjenjiva) da je:
..." Kamatna stopa, kao i visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta...."
..." Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit..." bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja MV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 15.898,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize RAIFFEISEN BANK D. D. ZAGREB, na dan korištenja i tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, te stoga isti članci ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba odlomak III. i čl. 5.1. istog Ugovora o kreditu broj 02262 od 05.05.2008. godine, kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize RAIFFEISEN BANK D. D. ZAGREB, za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 02262 od 05.05.2008. godine, te stoga isti članci ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba stavka III. Ugovora o kreditu broj 02262 od 05.05.2008. godine kojim se regulira naknada (za obradu kredita – ulazna naknada), koja glasi: „ Troškovi zaključenja Ugovora – uključujući 22% PDV-a 896,02 CHF“.
IV. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 da tužitelju MV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 3.383,73 eura, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:
0,26 eura počevši od
30.06.2008.
do isplate
0,04 eura počevši od
30.09.2008.
do isplate
12,61 eura počevši od
31.10.2008. do
isplate
6,44 eura počevši od
30.11.2008. do
isplate
13,98 eura počevši od
31.12.2008. do
isplate
15,84 eura počevši od
31.01.2009. do
isplate
1,28 eura počevši od
28.02.2009. do
isplate
17,81 eura počevši od
31.03.2009. do
isplate
14,19 eura počevši od
30.04.2009. do
isplate
12,03 eura počevši od
30.05.2009. do
isplate
9,41 eura počevši od
30.06.2009. do
isplate
10,29 eura počevši od
31.07.2009. do
isplate
11,93 eura počevši od
31.08.2009. do
isplate
10,56 eura počevši od
30.09.2009. do
isplate
9.58 eura počevši od
31.10.2009. do
isplate
11,90 eura počevši od
30.11.2009. do
isplate
13,48 eura počevši od
31.12.2009. do
isplate
16,03 eura počevši od
31.01.2010. do
isplate
15,38 eura počevši od
28.02.2010. do
isplate
18,89 eura počevši od
31.03.2010. do
isplate
18,17 eura počevši od
30.04.2010. do
isplate 19,68 eura počevši od
31.05.2010. do isplate 30,73 eura počevši od 30.06.2010. do isplate 28,18 eura počevši od 31.07.2010. do isplate 35,55 eura počevši od 31.08.2010. do isplate 32,95 eura počevši od 30.09.2010. do isplate 32,99 eura počevši od 31.10.2010. do isplate 37,39 eura počevši od 30.11.2010. do isplate 47,49 eura počevši od 31.12.2010. do isplate 40,98 eura počevši od 31.01.2011. do isplate 42,94 eura počevši od 28.02.2011. do isplate 38,66 eura počevši od 31.03.2011. do isplate 39,77 eura počevši od 30.04.2011. do isplate 53,09 eura počevši od 31.05.2011. do isplate 53,52 eura počevši od 30.06.2011. do isplate 66,72 eura počevši od 31.07.2011. do isplate 61,41 eura počevši od 31.08.2011. do isplate 53,94 eura počevši od 30.09.2011. do isplate 54,04 eura počevši od 31.10.2011. do
isplate
53,16 eura počevši od
30.11.2011. do
isplate
56,79 eura počevši od
31.12.2011. do
isplate
59,24 eura počevši od
31.01.2012. do
isplate
59,00 eura počevši od
29.02.2012. do
isplate
57,37 eura počevši od
31.03.2012. do
isplate
58,00 eura počevši od
30.04.2012. do
isplate
59,35 eura počevši od
31.05.2012. do
isplate
57,83 eura počevši od
30.06.2012. do
isplate
58,60 eura počevši od
31.07.2012. do
isplate
56,64 eura počevši od
31.08.2012. do
isplate
54,54 eura počevši od
30.09.2012. do
isplate
57,29 eura počevši od
31.10.2012. do
isplate
57,94 eura počevši od
31.12.2012. do
isplate
55,55 eura počevši od
30.04.2013. do
isplate
51,62 eura počevši od
31.05.2013. do
isplate
51,40 eura počevši od
30.06.2013. do
isplate
52,78 eura počevši od
31.07.2013. do
isplate
54,57 eura počevši od
31.08.2013. do
isplate
56,80 eura počevši od
30.09.2013. do
isplate
55,26 eura počevši od
31.10.2013. do
isplate
56,51 eura počevši od
30.11.2013. do
isplate
57,10 eura počevši od
31.12.2013. do
isplate 56,37 eura počevši od 31.01.2014. do isplate 57,41 eura počevši od 28.02.2014. do isplate 56,86 eura počevši od 31.03.2014. do isplate 55,62 eura počevši od 30.04.2014. do isplate 55,03 eura počevši od 31.05.2014. do isplate 55,26 eura počevši od 30.06.2014. do isplate 56,99 eura počevši od 31.07.2014. do isplate 58,54 eura počevši od 31.08.2014. do isplate 58,53 eura počevši od 30.09.2014. do isplate 59,21 eura počevši od 31.10.2014. do isplate 60,26 eura počevši od 30.11.2014. do isplate 59,76 eura počevši od 31.12.2014. do isplate 93,33 eura počevši od 31.01.2015. do isplate 86,74 eura počevši od 28.02.2015. do isplate 89,66 eura počevši od 31.03.2015. do isplate 87,00 eura počevši od 30.04.2015. do isplate 89,85 eura počevši od 31.05.2015. do isplate
sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine pa nadalje do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 da tužitelju TV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi izvrši isplatu novčanog iznosa od 538,71 eur, sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena koja teče od 07.05.2008. godine do 31.07.2015. godine, nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine pa nadalje do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 da tužitelju MV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izvrši isplatu parničnih troškova u iznosu od 2.318,80 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. od 19. prosinca 2024. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženik radi utvrđenja i isplate. U tužbi navodi da 05.05.2008. zaključio sa tuženikom kao davateljem kredita Ugovor o kreditu broj 02262 (uz valutnu klauzulu u CHF) kojim mu je stavljen na raspolaganje iznos od 15.989,82 CHF koji će se isplatiti u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja, na rok otplate od 6 godina odnosno 84mjeseca, u 84 jednaka mjesečna anuiteta. Nadalje navodi da je predmetnim Ugovorom o kreditu broj 02262 (odlomak III. i čl. 6.2. i čl. 9.1.,) ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope, da mu prilikom sklapanja Ugovora, nije uručena nikakva daljnja dokumentacija – Opći uvjeti Kreditora ili Odluke o načinu obračuna – izračuna kamatne stope, niti mu je objašnjen mehanizam promijene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita. Nadalje navodi da je tijekom razdoblja otplate kredita tuženik značajno povećavao predmetnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da mu je omogućio da pregovara o visini iste, a niti su mu razjašnjeni objektivni parametri uslijed promjene kojih bi eventualno došlo do opravdane promjene – povećanja kamatne stope, da mu slana samo jednostrana obavijest tuženika da je došlo do povišenja kamatne stope i koliko mu zbog toga iznosi nova – veća visina anuiteta otplate kredita. Stoga tužitelj smatra da je odrednica o promjenjivoj kamatnoj stopi i način promjene iste sadržana u Ugovoru o kreditu neodređena odnosno, neodrediva te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno – pravni odnos stranaka. Tužitelj se poziva na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je Presudu broj Pž-7129/13 u kolektivnom postupku koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovl. tužitelj, vodio protiv osam banaka (predmetnu Presudu u međuvremenu je svojom Presudom Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. potvrdio i Vrhovni sud RH, te i Ustavni sud RH svojom Odlukom U-III- 2521/15.), kojima je utvrđeno da su u razdoblju od 10. rujna 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. a koje povrijede traju i dalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja je ništetna…» Nadalje navodi da Predmetnim Ugovorom o kreditu broj 02262 , (odlomak III. i čl. 5.1. čl. 6. i čl. 9.1.,) otplata kredita ugovorena je 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF vrijedeći na dan plaćanja, da je dospijeće anuiteta ugovoreno u pravilu svakog zadnjeg dana u mjesecu. Tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu tečaj CHF rastao je u odnosu na HRK, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazano u HRK. Primjerice tečaj CHF na dan dospijeća 1. anuiteta se razlikuje od tečaja dospijeća84. anuiteta za više od cca 40%, itd.). Zbog naprijed navedenog tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos ugovornih stranaka. Tužitelj se poziva na Presudom RH VTS br. 43 Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. kojom je pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke (među kojima i RBA d. d. Zagreb) u razdoblju 01.10.2004. -31.12.2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica (CHF-švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su tuženici (i RBA d. d. Zagreb) postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje, tuženik navodi da je člankom III. (naknada) ugovorena u iznosu od 896,02 CHF, što na dan plasmana kredita, prema tečaju 1 CHF= 4,52999, iznosi 4.058,97 kn., jednokratno i naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, tužitelj smatra da je naprijed navedena naknada suprotna čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO/05)- načelu savjesnosti i poštenja, čl. 6. ZOO-a (zabrani zlouporabe prava), čl. 7. ZOO-a (načelu jednake vrijednosti činidaba) i čl. 8. ZOO-a (zabrani prouzročenja štete). Sukladno navedenom, tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže suda da naloži tuženiku mu zbog ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu izvrši povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem povećanja tzv. „valutne klauzule“ u iznosu od 3.383,73 eura uvećane za pripadajuće zatezne kamate i temeljem ništetne odredbe o naknadni iznos od 538,71 eura, kao i da sud obveže tuženika da mu naknadni troškove parničnog postupak.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani. Prije svega ističe prigovor zastare potraživanja, navodeći da zahtjev tužitelja predstavlja zahtjev za povratom plaćenog (stečenog) bez osnove, da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga, da je posljednji obrok isplaćen u lipnju 2015. a tužba je podnesena tek u svibnju 2021. to tuženik smatra da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari, jer tužba nije podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Nadalje tuženik navodi da su u konkretnom slučaju, sve odredbe predmetnog Ugovora u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi, također ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Također navodi da su tužitelju objašnjene sve prednosti i mane sklapanja Ugovora te je on svojevoljno odabrao sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u CHF te je jedino iz tog razloga i sklopljen ugovor s valutnom klauzulom u CHF. Nadalje tuženik navodi da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača – (tzv. „Udruge FRANAK“), a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka, da pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju apsolutno nikakve veze sa tuženikom, te da ne samo da nije bio tužen kolektivnom tužbom potrošača, već uopće nije banka, te da se u ovom sporu ne mogu koristiti pravna utvrđenja iz tog postupka. Nadalje tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva. U podnesku od 31. 05. 2022. tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, navodeći da tužitelj nije dokazao je on platio obroke po predmetnom ugovoru, te da nije dokazao da je potrošač, niti da je auto radi kupnje kojeg je odobren predmetni kredit, korišten isključivo u privatne svrhe. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja uz nalog tužitelju da mu naknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama.
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovoru o kreditu br. 02262, Dodatak Ugovoru o kreditu br. 02262, otplatni plan, obavijesti o promjeni kamatne stope, izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Ani Šarić kao i dopuna nalaza, te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka IV.
4.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud obveže tuženika na isplatu preplaćenog iznosa od 3.922,44 eura a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena tečaja za CHF, te povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita.
5.Nesporno je:
- da su tužitelj i tuženik 5. 5. 2008. sklopili Ugovor o kreditu br. 02262 na iznos od 15.898,82 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,
-
da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja,
- da se redovna kamatna stopa mijenjala
6.Sporno je:
-
da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne.
- da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK, te povrata iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi.
-
da li je nastupila zastara utuženog potraživanja.
-
da li tužitelj ima svojstvo potrošača,
-
aktivna legitimacija tužitelja.
7. Iz dokumentacije dostavljene uz tužbu utvrđeno je da su stranke dana 5.5. 2008. sklopile Ugovor o kreditu broj 02262. U navedenom ugovornom odnosu tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca, odnosno pružatelja usluge te se u tom smislu ima primijeniti mjerodavno potrošačko pravo.
Na predmetni pravni posao u konkretnom slučaju primjenjuje se ZZP 96 /03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
8.Prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača sud je ocijenio neosnovanim imajući u vidu da je čl. 5. toč. 15. ZZP-a propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj je tijekom postupka iznio činjenice i dostavio dokaze iz kojih proistječe da je svrha ugovora o kreditu financiranje troškova kupnje automobila marke Škoda, model Basic 1,2 tip Fabia. Stoga je tuženik, ukoliko je smatrao da tužitelj nije potrošač i da predmetni ugovor nije potrošački ugovor, bio dužan predložiti i dokaze kojima bi to eventualno dokazao. Temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj potrošač u smislu čl. 5. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača, a predmetni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor.
9.Neosnovan je istaknuti prigovor aktivne legitimacije budući iz spornog Ugovora o namjenskom kreditu proistječe da je isti zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, dok sama činjenica da su osim tužitelja, treće osobe, otplaćivale obveze po kreditu ne utječe na aktivnu legitimaciju tužitelja kao korisnika kredita.
10. Svjedok LV, u danom iskazu navodi da je zaposlenik Porsche Mobiliti, da se konkretnog ugovora, odnosno korisnika kredita ne sjeća , ali da o detaljima zaključenja ugovora imam saznanja, te ističe da je postupak odobravanja ugovora o kreditu teče tako što stranka dođe u autosalon, izabere vozilo i prodavač joj prezentira način financiranja, odnosno na vrstu kredita, da se stranci izda ponuda otplate u eurima i CHF , nakon čega stranka donose dokumentaciju i potom prodavač šalje dokumentaciju u Porsche Mobilti, odnosno tuženiku na odobravanje kredita, a da kada se odobri kredit, vraća se prodavaču koji kontaktira stranku i predaje mu ugovore, koje stranka nosi javnom bilježniku. U iskazu nadalje navodi da tužitelj prilikom zaključenja ugovora nije prisutan, da je prodavač tzv. "produljena ruka", koji prezentira uvjete tuženika, tako da sam tužitelj ne može utjecati na ugovor, s tim da korisnik kredita pri zaključenja ugovora, nije prisutan, ali da može kontaktira upravu i tražiti dodatna pojašnjenja i izmjene. Svjedok navodi da ugovor o kreditu jeste tipski ugovor, ali da ugovaratelj može zahtijevati da se izvrše određene izmjene, ugovaratelj može izabrati valutu, ali da ne može utjecati na odluku o fiksnoj ili promjenjivoj kamatnoj stopi, jer se u to vrijeme nudila samo promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala u odnosu na tromjesečni LIBOR. Nadalje je izjavio da im je Euro bio prioritetna valuta, ali da je u jednom trenutku tržište nudilo CHF, zbog čega su oni ostajali bez posla i Ugovora, te da su iz tog razloga uveli financiranje u CHF, da su od uprave u Austriji tržili mogućnosti financiranje u CHF i također se zaduživali u CHF u matičnoj Banci, da u trenutku kada su plasirali CHF da nisu imali saznanja da HBN brani samo tečaj eura, a ne i druge valute.
11.U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra BV i dr. protiv Banca Romaneasca SA.
12. U pravu je tuženik da nije bio stranka kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača, slijedom čega presude donesene u tom kolektivnom sporu nemaju direktni obvezujući učinak u ovom postupku, a u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine broj 41/14 i 110/15; dalje ZZP/14), no pravna shvaćanja zauzeta u presudama donesenima u tom kolektivnom sporu primjenjiva su i na prava i interese ovdje tužitelja kao potrošača, a budući su navedena pravna shvaćanja utemeljena na Direktivi Vijeća 93/13 EEZ, te odredbama ZZP/03 i ZZP/07.
12.1. Također je točno kako to ističe tuženik, da isti u formalno pravnom smislu nije banka, no nedvojbeno je da je tuženik kao pravna osoba registrirana u [adresa], i obavlja djelatnost potrošačkog kreditiranja .
13.Iz pravnih utvrđenja presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a koja utvrđenja se primjenjuju i ovom postupku, slijedi zaključak da stranke nisu pregovarale o sadržaju ugovornih odredaba, niti je tužitelj kao korisnik kredita imao utjecaj na sadržaj ugovora, pa je time, suprotno načelima obveznoga prava tužitelju, kao potrošaču, nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora glede ekonomskih posljedica ugovaranja zaštitne klauzule u CHF. Naime, o odredbama ugovora o valutnoj klauzuli nije se pojedinačno pregovaralo, jer su te odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik i tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi, kojima mu je nametnuta obveza, a koju obvezu tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu, radi čega takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tuženika kao korisnika kredita, u odnosu na davatelja kredita.
Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu proistječe i iz iskaza svjedoka LV, zaposlenika tuženika, da je tuženik sastavljao standardni obrazac i popunjavao ga u skladu s pribavljenom dokumentacijom. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. je propisano, kako se smatra da ako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ i odredbi unaprijed formiranog standardnog ugovora trgovaca.
13.1.Slijedom navedenog sud je ocijenio da je odredba članka 6.2. , članka 9.1 te odredba odlomak III. i čl. 5.1. istog Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu citiranog čl. 81. st. 1 ZZP-a , slijedom čega je ista ništetna i zbog čega je sud odnio odluku kao u točci I i II izreke.
14.Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je odredbom stavka III predmetnog ugovora o kreditu ugovorena naknada u iznosu od 896,02 CHF što na dan plasmana kredita, prema tečaju 1 CHF =4.52999 iznosi 4.058,97 kuna, jednokratno i naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.
Sud je ocijenio da je ugovorna odredba iz čl. 5. 1. Ugovora nepoštena , a time sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a ništetna budući se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je istu unaprijed formulirao tuženik, zbog čega tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, jer je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca koja je ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te time uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelju, a to tim više što je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u jednokratnom iznosu, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj . Tuženik, koji je nesporno sastavio ugovornu uredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu kreditnih zahtjeva, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nije dokazao opravdanost u postotku odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Pored navedenog u predmetnom ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada od 896,02 CHF niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje u kojem končanom iznosu
Slijedom navedenog sud je ocijenio da je odredba članka III predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu citiranog čl. 81. st. 1 ZZP- a , slijedom čega je ista ništetna i zbog čega je sud odnio odluku kao u točci III.
12.Sud je ocijenio tuženikov prigovor zastare neosnovanim.
U konkretnom slučaju radi se restitucijskom zahtjevu temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a , u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja nišetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredaba, dakle od dana donošenja presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa i slučaju kada je kao prethodno pitanje riješeno pitanje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu ( čl. 12.ZPP-a).
Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. IV- 47/2020 od 30. 1. 2020. – " zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđene nišetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništenosti ugovora" Stoga u smislu čl. 225. ZOO predmetna tražbina nije zastarjela.
13.Budući je u ovom postupku utvrđeno da je tuženik, kao nepošteni stjecatelj, povrijedio prava tužitelja kao potrošača koristeći ništene i nepoštene ugovorne odredbe, dužan je vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredba već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
14. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po vještaku Ani Šarić, stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke.
Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je Ugovor o kreditu br. 02262 sklopljen je 26. svibnja 2008. godine u iznosu od 15.898,82 CHF. Kredit je ugovoren po kamatnoj stopi 8,13% na rok otplate 84 mjeseca, da se kredit otplaćuje u 84 anuiteta koji se plaćaju svakog zadnjeg dana u mjesecu u kunskoj protuvrijednosti, prema prodajnom tečaju Banke za devize važećem na dan dospijeća, da je kredit stavljen u otplatu 04. lipnja 2008., te da je Banka tužitelju isplatila protuvrijednost 15.898,82 CHF, odnosno 74.227,63 HRK prema prodajnom tečaju Banke za devize važećem na dan korištenja kredita, koji je na taj datum iznosio 4,668751 HRK/CHF. Vještak nadalje navodi da je temeljem usporedbe obračuna kredita, odnosno bruto obroka prema početnom važećem tečaju za CHF na dan korištenja kredita u Ugovoru o kreditu u periodu od lipnja 2008. godine do svibnja 2015. godine i obračuna bruto obroka prema tečajevima koji su bili važeći na dan plaćanja, utvrdio da je u promatranom razdoblju od 04. lipnja 2008. godine do 31. svibnja 2015. godine banka uzimajući u obzir promjene kamatnih stopa i promjene tečaja obračunala i naplatila bruto obroke u iznosu 118.388,02 HRK. Nadale vještak navodi da je u izradi vještačkog nalaza i mišljenja, izvršen obračun kredita prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i važećem tečaju za CHF na dan korištenja kredita za period od 04. lipnja 2008. godine do 31. svibnja 2015. godine, u ukupnoj vrijednosti bruto obroka od 91.232,45 HRK, da je razlika između obračuna bruto obroka koje je banka obračunavala sukladno važećim tečajevima na dan valute i bruto obroka obračunatih prema početno ugovorenom tečaju za CHF na dan korištenja kredita za period od 04. lipnja 2008. godine do 31. svibnja 2015 godine iznosi 25.494,71 HRK (kolona 23), odnosno 3.383,73 EUR(prema tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK).
U zaključku nalaza vještak navodi da je razlika više obračunatih i naplaćenih bruto obroka zbog promjene tečaja CHF od strane Banke iznosi 25.494,71 HRK, što iznosi 3.383,73 EUR (prema tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK).
Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik je istaknuo primjedbe u podnesku od 29.
8. 2023., te je isti dostavljen vještaku radi očitovanja.
U dostavljenom očitovanju vezano za podnesak tuženika od 29. kolovoza 2023. vještak ističe, kako je vještački nalaz izrađen u skladu s okolnostima koje je naveo Općinski sud u Vinkovcima u svom Nalogu za vještačenje u predmetnoj pravnoj stvari, da je svrha vještačenja prema navedenom Nalogu izvršiti uvid u spis i dokumentaciju koja mu prileži, te utvrditi izračun kunske protuvrijednosti anuiteta po početnoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF u odnosu na kunu, koji je vrijedio na dan korištenja kredita, naspram iznosa anuiteta koje je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćao tijekom otplate kredita, s tim da vještak razgraniči izračun u odnosu na razliku vezano za valutnu klauzulu i razliku kamatne stope, te naznači iznos i datum dospijeća svake preplate, a što je i učinjeno sukladno činjenici nedostatka dokumentacije. Vještak nadalje ističe, kako je od tuženika zatražena dostava; Otplatnog plana s izmjenama kamatne stope u CHF valuti, Pregled prometa po računu kredita u KN i CHF, te Specifikacija uplata u KN i CHF valuti, s tim da tražena dokumentacija nikada nije dostavljena, te da je koristeći priložene dokumente u spisu, izvršena usporedba bruto obroka prema prodajnom tečaju Banke za CHF na dan plaćanja i bruto obroka prema prodajnom tečaju Banke za CHF na dan stavljanja kredita na korištenje odnosno prema početnom tečaju. Vještak nadalje navodi da je navedena metodologija izrade nalaza primijenjena kao što je ranije spomenuto radi nepotpune dokumentacije, ali je također ista u potpunosti opravdana iz razloga što se kamatna stopa tijekom razdoblja otplate kredita nije povećavala. Preplata koja je iskazana u obračunu koji je sastavni dio nalaza i mišljenja, isključivo je nastala kao posljedica rasta tečaja te je nemoguće napraviti razgraničenje obračunatog iznosa jer nema preplate po osnovi kamatne stope. Stoga vještak navodi da temeljem navedenog u cijelosti ostaje pri svom Nalazu i mišljenju.
15.Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjane pravne osnove naplatio od tužitelja na ime razlike po osnovi tečajne razlike iznos 3.383,73 eura.
16. U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, te u dijelu odredbe o naknadi za obradu kredita- ulazna naknada, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je stekao bez osnove iznose koje je tužitelj više platio zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita.
Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.
16.1.Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim te je donio odluku kao u točci IV i V izreke.
17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužiteljica uspjela u parnici u cijelosti , sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.922,44 eura , te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav četiri obrazložena podneska i to od 1.7.2021., 13. 5. 2022., 11. 9. 2023. i 3.11.2024. po 200,00 eura, za zastupanje na ročištima od 17.10.2022., 24. 10. 2023. i 21. 11. 2024. po 200,00 eura odnosno ukupno 1.600,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 2.000,00 eura.
Tužitelju je sud nadalje priznao trošak financijskog-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznos od 53,35 eura.
Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu iz razloga jer je čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine 51/23) – koji je stupi na snagu 20 5. 2023., dakle prije donošenja prvostupanjske presude - propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje slučaj.
17.1.Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u 2.318, 80 eura.
U Vinkovcima, 19. prosinca 2024.
sudac;
Marija Pavlović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.
OBAVIJEST;
1. Zajednički odvjetnički ured Glavaš & Šutalo, Vinkovci – punomoćnik tužitelja 2. odvjetničko društvo Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa, Zagreb, – punomoćnik tuženika – na br. PM-165/KV
