REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Poslovni broj: Povrv-183/2022-83

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sucu Svenu Babiću, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Snježane Krnjus Urbac, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranja d. d. Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Eterović i Šarac, odvjetnicima u Zagrebu, Palmotićeva 68, protiv tuženika Lovačkog društva "Lepus" Brtonigla, Bunarska 3, OIB: 51450668271, kojeg zastupa punomoćnik Matko Sanjin Jovanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jovanović Staver & Perušinović iz Poreča, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 7. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Alide Crljenica iz Pule, posl. br. Ovrv-775/14 od 17. srpnja 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 1.699,76 eura (tisuću šesto devedeset devet eura i sedamdeset šest centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. srpnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom iznosa od 4.203,35 eura (četiri tisuće dvjesto tri eura i trideset pet centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, a koju je stopu Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana. .

III. U preostalom dijelu, za iznos od 576,32 eura, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka se odbija.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga tužitelja javni bilježnik Alida Crljenica iz Pule donijela je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-775/14 od 17. srpnja 2014. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 12.806,82 kune sa zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2013. do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu 2.800,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 17. srpnja 2014. do isplate, a radi ostvarenja tih tražbina određena je ovrha.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor kojim je osporio rješenje o ovrsi u cijelosti. Naveo je da nije bilo uvjeta za donošenje rješenja o ovrsi jer se radi o regresnom zahtjevu ovrhovoditelja protiv ovršenika radi naknade izvanugovorne štete koja potječe od naleta na divljač, a već je iz prijedloga za ovrhu očito kako između ovrhovoditelja i ovršenika nema nikakvog poslovnog odnosa. Ovršenik prigovara svojoj pasivnoj legitimaciji obzirom da nema saznanja o događaju. Navodi da za nastalu štetu odgovara vozač ako ne dokaže da je vozilo upravljao pravilno, prilagođenom brzinom uz poštivanje prometnih propisa, a tek potom osoba ovlaštena upravljati javnom cestom odnosno Županijska uprava za ceste, sve u smislu Zakona o javnim cestama. Ovršenik zna da ne postoji 8. kilometar ceste D 301, a još 2011. je obavijestio Županijsku upravu za ceste o potrebi postavljanja znakova opasnosti od divljači na području cijelog svog lovišta. Isto tako, da cesta D 301 dijeli lovišta kojima upravlja ovršenik i ono kojim upravlja LD Novigrad.

3. Po prigovoru tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom pogledu su ukinute sve provedene radnje te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je naveo da se dana 6. lipnja 2013., na 8. kilometru ceste D 301, izvan naseljenog mjesta, na području lovoovlaštenika tuženika dogodila prometna nezgoda. Tom prilikom je vozač ĆR upravljao teretnima automobilom marke Citroen Jumper, registarske oznake [registarska oznaka], te je kretajući se iz smjera Ponte Porton prema Novoj Vasi došlo do udara lijevim dijelom vozila u srndaća koji je istrčao na kolnik. Teretno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na kojem je nastala šteta, u vlasništvu je trgovačkog društva PBZ leasing d.o.o., Podružnica Pula, korisnika Avis aquaria d.o.o., te je bilo osigurano Policom osiguranja automobilskog kaska br. P32-7002160690 kod pravnog prednika tužitelja. Oštećenik je podnio prijavu štete automobilskog kasko osiguranja, te je tužitelj PBZ Leasingu d.o.o. u mirnom postupku isplatio materijalnu štetu na vozilu u ukupnom iznosu od 12.806,82 kune. Tuženik je, kao lovoovlaštenik, odgovoran za nastanak štetnog događaja, obzirom je vozač prilagodio svoju vožnju uvjetima na cesti, te je postupao sukladno važećim prometnim propisima. Isto tako, na mjestu štetnog događaja nalazila se odgovarajuća prometna signalizacija koja je ukazivala na opasnost divljači na cesti, pa štetni događaj nije nastao kao posljedica neodržavanja ceste. Temeljem članka 82. st. 1. Zakona o lovstvu tuženik odgovara kao lovoovlaštenik po objektivnoj odgovornosti za štetu koju počini divljač koja stalno živi u lovištu u kojem tuženik ima pravo lova. U konkretnom slučaju došlo je do zakonske subrogacije temeljem članka 939. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, a sukladno članku 75. stavku 1. Zakona o lovstvu, tuženik je dužan poduzeti mjere za sprječavanje štete od divljači, odnosno koji je sukladno članku 1064. Zakona o obveznim odnosima i članka 82. st. 1. Zakona o lovstvu, odgovoran za štetu, pa je tuženik kao osiguravatelj dužan naknaditi iznos odštete koju je tužitelj isplatio oštećeniku sa zakonskim zateznim kamatama od dana isplate utuženog iznosa.

5. Presudom poslovni broj: Povrv-848/2019-53 od 3. veljače 2022. održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Alide Crljenica iz Pule, posl. br. Ovrv-775/14 od 17. srpnja 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 12.806,82 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka.

6. Po žalbi tuženika Županijski sud u Karlovcu je rješenjem poslovni broj Gž- 601/2022-2 od 14. prosinca 2022. ukinuo presudu ovoga suda broj Povrv-848/2019- 53 od 3. veljače 2022., u stavku I., III. i V. izrijeke, te u tim je dijelovima predmet vraćen sudu na ponovno suđenje.

7. U svojoj odluci drugostupanjski sud u bitnome navodi da je iz spisa predmeta vidljivo da je tuženik u podnesku od 23. travnja 2020. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka od 30. prosinca 2019., da isti vještak nije odgovorio na primjedbe i prigovore tuženika te nije, u skladu sa člankom 260. stavkom 2. ZPP-a, obrazložio svoje mišljenje pa da je sud pogrešno njegov nalaz i mišljenje prihvatio. Za donošenje pravilne i zakonite odluke potrebno je da se vještak prometne struke očituje o prigovorima tuženika koji se odnose na prilagođenu i dopuštenu brzinu kretanja obzirom na navedene vremenske prilike na cesti – magla i vidljivost: noću- neosvijetljeno, postojeće prometne znakove, ograničenje brzine 80 km/h i opasnosti "divljač na cesti", mogućnost pravovremenog uočavanja srne u noćnim uvjetima neosvjetljenog kolnika i magle na cesti i izbjegavanja naleta na srnu. Isto tako, potrebno je saslušati svjedoka ĆR.

8. U ponovljenom postupku, zbog smrti vještaka koji je izradio nalaz i mišljenje od 18. prosinca 2019. odnosno nemogućnosti da isti usmeno iznese nalaz i mišljenje i očituje se na prigovore tuženika, provedeno je novo vještačenje po vještaku za cestovni promet Asimu Ahmetoviću, dipl.ing. te je isti i usmeno, na raspravi 7. studenog 2024. iznio i obrazložio svoj nalaz i mišljenje. Isto tako, u ponovljenom je postupku saslušan svjedok ĆR.

9. Radi utvrđenja relevantnih činjenica u postupku pročitani su zapisnik o očevidu (str. 48-51), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (str. 52, 65), polica osiguranja automobilskog kaska broj 32 – 7002160690 (str. 53, 55), provjera po polici (str. 54), izvršen je uvid u fotodokumentaciju (str. 56-58), pročitana je prijava štete automobilskog kasko osiguranja (str. 59-60, 66), izvršen je uvid u prometnu dozvolu (str. 61-62), vozačku dozvolu (str. 63-64), pročitan je zapisnik o izvidu štete (str. 67), račun CIB COMMERCE d.o.o. od 19. lipnja 2013. (str. 68), potvrda o isplati (str. 69- 70), regresni zahtjev upućen od strane tužitelja tuženiku od 9. srpnja 2013. (str. 71), odgovor na zahtjev od 17. srpnja 2013. (str. 72), preslika spisa PP Umag (str. 109- 117), dopis Hrvatskih cesta (str. 126). Proveden je dokaz uviđajem na licu mjesta, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Antona Radolovića (str. 134-140), dopuna nalaza i mišljenja vještaka Antona Radolovića (str. 167) i dopis ŽUC-a od 7. lipnja 2021. (str. 204). Pored toga provedeno je novo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Asimu Ahmetoviću, pročitan je njegov nalaz i mišljenje (str. 270-280), te je saslušan i svjedok ĆR.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Među strankama nije sporno da je 6. lipnja 2013. došlo do prometne nesreće odnosno naleta na divljač, u kojoj je kao vozač sudjelovao ĆR.

12. Sporno je da li je za nastalu štetu na teretnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka] odgovoran u cijelosti vozač ĆR odnosno da li je isti doprinio nastanku štete time što nije prilagodio vožnju ograničenjima brzine i uvjetima na cesti.

13. Prema podacima iz zapisnika o očevidu, podacima o prometnoj nezgodi, službene zabilješke Policijske postaje Umag - Umago i zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 7. lipnja 2013. prometna nezgoda dogodila se dana 6. lipnja 2013. oko 23,45 sati na cesti D301, 8. km, kada je vozač ĆR upravljajući vozilom marke Citroen Jumper, registarskih oznaka [registarska oznaka], koje je u vlasništvu PORSCHE LEASING d.o.o. udario divljač (srndać) koja je iznenada istrčala na kolnik. Tom prilikom je došlo do udara prednjeg dijela automobila u divljač koja je uginula na mjestu događaja, a preuzeo ju je lovnik tuženika LR. ĆR je alkotestiran te u njegovom organizmu nije utvrđena prisutnost alkohola.

14. U podacima o prometnoj nezgodi i službenoj zabilješki Policijske postaje Umag - Umago navedeno je da je divljač (srndać) istrčala na kolnik te da se van lijevog ruba kolnika na zemljanoj površini nalazi uginula divljač – srnadć, a da se na prednjem dijelu vozila, i to više na lijevoj strani, nalaze mehanička oštećenja nastala od udara vozila u divljač. Isto tako, navodi se da je cesta opremljena prometnim znakom "Ograničenje brzine 80 km/h, prometni znak "Divljač na cesti s dopunskom pločom u dužini od 2600 m". Stanje prometa je bilo rijetko, kao vremenske prilike navodi se da je magla, te da je područje neosvijetljeno.

15. O načinu nastanka nezgode policijski službenik ŠR izradio je skicu u kojoj su naznačeni smjer pretrčavanja divljači (A), smjer kretanja vozila [registarska oznaka] (B), uginula divljač (1), tragovi tekućine iz hladnjaka vozila (2) te prometni znak za prestrojavanje vozila.

16. Iz dopisa Hrvatskih cesta (str. 126) proizlazi kako se prometna nesreća dogodila na državnoj cesti DC44, dionici 001, Nova Vas (A9/D301) – Bijele Zemlje (Ž5209), duljine 11,124 km.

17.1. Saslušan kao svjedok, ĆR naveo je da se sjeća da je tada, kada se desila prometna nesreća odnosno nalet na divljač, vozio službeni kombi od firme te je u Novoj Vasi naletio na srnu koju je kasnije lovac i našao. Navodi da se isto desilo oko tri sata iza ponoći iako napominje da je moguće da je bilo i ranije između ponoći i tri sata. Ne sjeća se točno jer zna da su nakon prometne nesreće dugo čekali pa ne zna točan sat kada se desila nesreća. Koliko se sjeća vremenski uvjeti su bili dobri, odnosno nije bilo magle te je vidljivost bila koliko svjetla svijetle. Zna da je toga dana bio na dugom putu iz kojeg se vraćao te da je vozio po ograničenjima. Ne zna točno o kojoj se brzini radi, međutim tvrdi da je vozio sigurno barem 10 kilometara na sat ispod ograničenja. Koliko mu je poznato, povodom navedenog događaja nije se vodio nikakav postupak protiv njega. Na teren su izašli policijski službenici i lovačko društvo, misli da je potpisao zapisnik, kao i da su ga alkotestirali. Na izričiti upit da li je moguće da je navedenog dana ipak bila magla, a kako stoji i u policijskom zapisniku, navodi kako mu se čini da nije, a ako tako stoji u policijskom zapisniku moguće da je ali ne sjeća se.

17.2. Sud prihavaća kao istinitim iskaz svjedoka, osobito uzimajući u obzir da je od prometne nesreće pa do saslušanja proteklo 10 godina te da je životno i logično da se svjedok detaljno ne sjeća svih okolnosti.

18. Na okolnost dinamike i nastanka štetnog događaja i visine štete izvedeni su dokazi uviđajem i prometnim vještačenjem po vještaku Antonu Radoloviću.

19. U nalazu i mišljenju vještaka istaknuto je da je vozilo prednjom lijevom stranom naletjelo na srnu. Nalet je bio prednji lijevi ulazni pa je srna nakon primarnog kontakta bila rotirana uz prednji lijevi blatobran i odbačena od vozila u lijevo. Mjesto naleta nalazi se na srednjoj kolničkoj traci prije ravnine završetka traga rashladne tekućine vozila za oko 37 m. U času naleta, vozilo se kretalo brzinom od oko 85 km/h. Za zaustavljanje vozila pri brzini njegova kretanja bila je potrebna dužina puta od oko 61,10 m i vrijeme od oko 4,3 sec a vozilo je u reagiranju na kočenja savladalo put od oko 23,61 m a u kočenju put od oko 37,50 m. Vozilo se kretalo srednjom kolničkom trakom pa je srna bila osvijetljena oko 1 m prije stupanja na prometnicu, vremenski prije naleta za oko 1,1 sec a tada je vozilo bilo udaljeno od mjesta naleta za oko 26 m. Preglednost kolnika omogućavala je osiguraniku tužitelja pravovremeno uočavanje srne i to prije stupanja iste na kolnik. Na dužini puta od 26 m moguće je zaustavljanje vozila snažnim kočenjem za sve brzine kretanja niže od 49,65 km/h pa kretanjem dopuštenom brzinom i pravovremenom reakcijom na kočenje nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta na srnu.

20. Tuženik je naveo da je vještak koristio nepotpune podatke o okolnostima koje su utjecale na nezgodu i izveo pogrešne zaključke o mogućnosti izbjegavanja naleta na divljač te je iz tih razloga osporio nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je utvrdio brzinu kretanja vozila u času naleta od 85 km/h. Kretanjem srne brzinom od 4,16 m/s, istoj je trebalo 0,24 s da prijeđe 1m, pa bi stoga, da prijeđe narednih 2 m od mjesta naleta koliko iznosi širina vozila, srni trebalo dodatnih 0,48 s. Da je vozač došao na mjesto naleta samo 0,48 s kasnije, isti bi u cijelosti izbjegao srnu na način da bi neometano prošao iza nje, jer bi srna sasvim neometano prešla na drugi, desni kraj ceste. Smatra da je za izbjegavanje naleta na srnu, te uopće susretanja srne na cesti, odlučno utvrditi da li bi vozilo, od početka dionice za koju vrijedi navedeno ograničenje brzine od 80 km/h ali i opasnost od divljači na cesti, pa do mjesta naleta stiglo 0,48 s kasnije da je prilagodio brzinu kretanja ograničenju brzine od 80 km/h te dodatno prilagodio brzinu kretanja vozila očekivanoj opasnosti od divljači i izrazito slaboj vidljivosti. Smatra da je u konkretnom slučaju pored prometnog znaka ograničenja brzine od 80 km/h, postojao znak opasnosti " Divljač na cesti" na duljini puta od 2600 m te u uvjetima izrazito slabe vidljivosti, propisana brzina nije bila 80 km/h, već znatno niža. Smatra da je uslijed pogrešne premise o propisanoj brzini kretanja vozila, neosnovan zaključak o mogućnosti izbjegavanja naleta na divljač. 21. S obzirom na navedene primjedbe pozvan je vještak prometne struke da se očituje na primjedbe tuženika te da dopunu nalaza i mišljenja dostavi sudu.

22. Vještak je u svom dopisu od 5. lipnja 2020. (str. 167) naveo da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 18. prosinca 2019. jer u isto nije postavljeno niti jedno pitanje za vještaka te da će pitanje prilagođenosti brzine cijeniti sud a ne vještak.

23. S obzirom na to da nije postojala mogućnost pozivanja vještaka na sud zbog usmenog iznošenja nalaza i mišljenja (smrt vještaka), na okolnosti dinamike nastanka štetnog događaja proveden je novi uviđaj na licu mjesta te je provedeno novo vještačenje po vještaku Asimu Ahmetoviću.

24. U nalazu i mišljenju vještaka Aisma Ahmetovića navedeno je da je brzina kretanja teretnog automobila "Citroen Jumper", registarske oznake [registarska oznaka], u trenutku naleta na divlju životinju iznosila oko 84 km/h. Isto tako, da je brzina kojom se vozilo kretalo prije naleta na divlju životinju bila približno jednaka brzini kretanja u trenutku naleta jer da prije naleta nisu pronađeni tragovi usporenja vozila. Dionica državne ceste D301 na kojoj je došlo do naleta teretnog automobila na divljač je u konstantnom uzdužnom usponu od 6%, u vrijeme prometne nesreće bila je noć, neosvijetljeno, magla. Zbog prometno vremenskih uvjeta i svega navedenog vozač nije imao mogućnost ranog uočavanja nailaska divlje životinje i istu je mogao najranije uočiti u širini svjetlosnog snopa dugih svjetala ili u trenutku kada je divlja životinja istrčala na kolnik sa travnate površine uz lijevi rub kolnika. Divlja životinja je po izlasku sa livade (u trenutku kada je najranije mogla biti uočena od strane vozača) do mjesta kontakta s teretnim automobilom preko lijeve (južne) bankine koja je širine oko 0,30 metara i lijeve prometne trake prešla put ukupne dužine od oko 4,80 metara i u vremenu od oko 0,96 sekundi. Ć, u vremenu od 0,96 sekunde teretni automobil bije je udaljen od mjesta naleta za oko 22,46 m. Navodi da bi se ova nesreća mogla izbjeći da se teretni automobil mogao zaustaviti na dužini puta od oko 22,46 metara, odnosno da se nije kretao brzinom većom od 46 km/h. Iz navedenog da proizlazi da vozač teretnog automobila u trenutku kada je mogao uočiti divlju životinju, odnosno kada je ista iskočila iz livade i započela pretrčavati preko ceste, s obzirom na brzinu kretanja te na položaj vozila u odnosu na kolnik, mjesta izlijetanja divlje životinje te vrijeme koje je proteklo od početka izlijetanja divlje životinje na kolnik pa do trenutka udara od oko 0,96 sekunde nije imao tehničke mogućnosti za izbjegavanje naleta na divlju životinju zaustavljanjem vozila jer navedeno vrijeme graniči sa prosječnim vremenom reagiranja na kočenje. U konačnici, izbjegavanje prometne nesreće zaustavljanjem vozila uz forsirano kočenje bilo je moguće uz pretpostavku da se vozilo u trenutku kada je divlja životinja iskočila na kolnik ceste nije kretalo brzinom većom od 46 km/h što ne predstavlja realne uvjete kretanja navedenim kolnikom.

25. Tuženik je prigovorio djelu nalaza iz razloga što isti ne sadrži (barem) okviran podatak o težini vozila, a što tuženik drži da predstavlja odlučnu činjenicu s obzirom da težina vozila ima neizravni učinak na zaustavni put vozila. Nadalje navodi da na stranici 7. nalaza i mišljenja stoji da je brzina od "23,4 m/2 ili 84 km" pa da smatra da se ovo odnosi na 84 km/h te predlaže da se vještak pozove na dopunu nalaza i mišljenja na način da istakne ispravnu mjernu jedinicu za brzinu. Ističe da ne prigovara nalazu vještaka već iznijetom mišljenju. To osobito u dijelu gdje vještak navodi da kretanje brzinom od 46 km/h ne predstavlja realne uvjete kretanja navedenim kolnikom smatrajući da time vještak ignorira prisilne propise o sigurnosti prometa na cestama gdje je propisano da je vozač dužan prilagoditi brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju može predvidjeti. U vrijeme nastanka štetnog događaja bila je noć, uz postojanje magle, a time i smanjene vidljivosti, dok je cesta bila neosvijetljena. Također, da je na spornom dijelu prometnice bio postavljen znak "divljač na cesti" s dopunskom pločom "u dužini od 2600 m" dok se nesreća dogodila na 1900 metara od postavljenog znaka te smatra da vozač nije pridavao dovoljno pažnje postavljenim znakovima na cesti te da je trebao prilagoditi brzinu s obzirom na slabu vidljivost i s obzirom na znak opasnosti.

26. Vještak Asim Ahmetović je na ročištu 7. studenog 2024. naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od kolovoza 2024. U odnosu na prigovor tuženika vezano na težinu vozila navodi da je u svom pisanom nalazu i mišljenju na str. 7. pod toč. 7. u dijelu podaci o vozilu naveo sve relevantne podatke te se tu nalazi i težina predmetnog vozila. Naglašava da zaustavni put ne ovisi o masi vozila, kako je to navedeno u pisanom podnesku, već što je veća masa vozila to je veća sila kočenja i obrnuto, dok zaustavni put ostaje približno jednak. Na zaustavni put ovise druge okolnosti kao što je na primjer vrsta kolničkog zastora, način na koji je on završno uređen, da li je hrapav ili gladak, o vremenskim uvjetima da li je mokar ili suh i slično. U odnosu na prigovor da na str. 7 nalaza je navedena brzina od 23,4 m/2 ili 84 km navodi kako je navedeno 23,4 m/s odnosno metara u sekundi. Istina je da je omaškom nakon 84 km izostavljena kosa crta i h odnosno radi se o 84 km/h a što se spominje i tokom cijelog nalaza. Ističe da je na mjestu događaja ograničenje brzine 80km/h te je utvrdio, na temelju raspoložive dokumentacije, da je vozač vozio brzinom od oko 84km/h odnosno 4km/h iznad dopuštene brzine a što je u granicama dopuštene pogreške gledano sa stajališta prometne struke te u granicama zakonom propisane tolerancije od 10%. Na dijelu ceste gdje je došlo do naleta na divljač nalazi se dvije prometne trake namijenjene za kretanje vozila u smjeru u kojem se kretalo predmetno vozilo, od kojih je desna prometna traka namijenjena za kretanje vozila koja se kreću brzinom do 60km/h dok je srednja ili lijeva prometna traka prometnim znakom označena da je namijenjena za kretanje vozila koja se kreću brzinom do 80km/h. S obzirom na vrijeme koje je proteklo od trenutka iskakanja divlje životinje na kolnik ceste sa lijeve strane pa do trenutka sudara, a koje vrijeme je oko jedne sekunde, vozač predmetnog vozila nije imao tehničku mogućnost izbjegnuti nalet na divlju životinju jer navedeno vrijeme graniči sa prosječnim vremenom reagiranja na kočenje koje iznosi oko 0,8 sekundi. Ako se uzme u obzir zakašnjenje mehanizma za kočenje dolazi se do vremena od oko jedne sekunde. Ističe da je detaljno u svom nalazu i mišljenju naveo svu relevantnu prometnu signalizaciju koja se u vrijeme prometne nezgode nalazila, a sve kako je navedeno u zapisniku o očevidu PP Umag koja je vršila očevid mjesta prometne nesreće. Naglašava da, s obzirom na vremenski odmak odnosno da se prometna nezgoda dogodila još 2013., da je u zapisniku o očevidu u stavci vremenske prilike navedeno da je u vrijeme nastanka događaja bila magla, on ne može utvrditi kakva gustoća magle je bila. Jednako tako, ne može utvrditi niti dužinu vidnog polja s obzirom na gustoću magle, već su to mogli samo utvrditi policijski službenici u trenutku kada su vršili očevid. Vještak navodi da iz životnog iskustva magla može biti tako rijetka da ne utječe na dužinu vidnog polja a može biti toliko gusta da se vidi svega nekoliko metara. Nadalje pojašnjava da s obzirom da prespora vožnja je jednako opasna kao i prebrza vožnja nije realno za očekivati da bi se predmetni teretni automobil krećući se srednjom ili za njegov smjer lijevom prometnom trakom kretao brzinom 46km/h i manjom jer bi to predstavljalo opasnost kako za njega tako i za druge sudionike u prometu. Pri davanju tog mišljenja uzeo je u obzir konkretne uvjete na cesti (neosvijetljeno, noć, magla). Znači upravo zbog prometnog znaka divljač na cesti na tom je dijelu smanjeno ograničenje brzine na 80km/h, kao i zbog svih drugih uvjeta, te je pri toj brzini, ukoliko vozač poštuje maksimalno dopuštenu brzinu, siguran bez obzira na vremenske uvjete da li se radi o danu, noći, suhom ili mokrom kolniku. Navodi da je struka kod postavljanja prometnih znakova uračunala i dodatni koeficijent sigurnosti koji se kreće 20 posto više od dopuštene brzine što znači kada bi se vozilo kretalo i 20 posto brže od maksimalne brzine dopuštene prometnim znakom još uvijek bi moglo prometovati sigurno. Isto tako, navodi da u konkretnom slučaju zbog uzdužnog uspona kolnika je izgrađena dodatna prometna traka namijenjena za kretanje sporih vozila što u konkretnom slučaju znači kada se po toj dionici kreće vozilo koje zbog uzdužnog uspona i opterećenja ne može razviti veću brzinu od 60km/h da se mora kretati desnom prometnom trakom koja je posebno označena prometnim znakom da se po njoj kreću vozila brzinom do 60km/h. Srednja ili lijeva prometna traka namijenjena za kretanje vozila u smjeru predmetnog teretnog automobila namijenjena je za kretanje vozila koja se kreću do 80km/h a što je propisno označeno prometnim znakom. To znači da je vozač bio slobodan izabrati traku u kojoj će se kretati s time da ako se kretao u desnoj prometnoj traci je trebao voziti do 60km/h.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Asima Ahmetovića jer je nalaz sačinio u skladu s pravilima struke, na nepristran i objektivan način, na temelju provedenog uviđaja i dokumentacije izrađene po policijskim službenicima. Isto tako, isti se u pretežitom dijelu, a u potpunosti oko relevantnih podataka i mišljenja, podudara sa ranije izrađenim nalazom i mišljenjem drugog vještaka.

28. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je 6. lipnja 2013. oko 23,45 sati došlo do sudara vozila osiguranika tužitelja sa srdaćom. Vozač automobila ĆR je prednjim dijelom vozila udario srdaća koji je pretrčavao kolnik pri čemu je osiguraniku tužitelja nastala šteta. U trenutku naleta vozilo se kretalo brzinom od oko 84 km/h, a maksimalna dopuštena brzina na toj dionici je 80 km/h.

29. Tražbina tužitelja je regresna tražbina po osnovi zakonske subrogacije iz članka 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 78/2015, u nastavku: ZOO).

30. Za odgovornost tuženika mjerodavni su čl. 1063. – 1067. ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasnih stvari ili opasne djelatnosti. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, pa za nju odgovara njezin vlasnik bez obzira na krivnju. Takav pravni stav iznijet je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U I 6264/2014 od 4. ožujka 2015. U smislu čl. 83. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 140/05, 75/09, 153/09 i 14/14) za štetu od divljači odgovoran je lovoovlaštenik. 31. Tuženik se može osloboditi objektivne odštetne odgovornosti prema odredbi članka 1067. stavak 1. ZOO-a ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidljivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, prema stavku 2. ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti, te prema stavku 3. vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

32. U konkretnom slučaju, tuženik je tijekom postupka prigovarao svojoj pasivnoj legitimaciji, odnosno da ne postoji osmi kilometar ceste D 300 ili D 301, tj. ceste Ponte Porton-Nova Vas, odnosno ako i postoji da nije u lovištu tuženika. U konkretnom slučaju valja naglasiti da je cesta identificirana kao D 300, 8 km, od strane policijskih službenika u Zapisniku o očevidu. Neovisno o nazivu same ceste u postupku je bila nesporna točna lokacija prometne nesreće. Iako je u Zapisniku o policijskom očevidu navedeno da se prometna nesreća desila na 8. kilometru ceste D301, nesporno je da se nesreća desila na oko 2 kilometru navedene ceste, a što proizlazi iz cjelokupne dokumentacije u spisu te stranke, u trenutku provođenja očevida, a niti po dostavi nalaza i mišljenja vještaka, nisu osporavale. Tuženik, osim paušalnih navoda kako se navedena lokacija ne nalazi u području njegova lovišta, nije dostavio nikakve dokaze kojima bi otklonio svoju odgovornost odnosno kojima bi dokazao da navedena lokacija je u području lovišta drugog lovačkog društva. Slijedom navedenog, primjenom pravila o teretu dokaza, cijeneći i činjenicu da je lovnik tuženika, LR, temeljem Zapisnika o očevidu preuzeo divljač, utvrđeno je da se prometna nesreća dogodila upravo na području na kojem upravlja tuženik kao lovoovlaštenik.

33. Nadalje, u ovom je postupku valjalo utvrditi da li je vozač oštećenog vozila ĆR doprinio nastanku štete te da li je ona nastala isključivo krivnjom treće osobe odnosno osobe ovlaštene upravljati cestom.

34. U konkretnom slučaju vozač oštećenog vozila se u trenutku naleta kretao brzinom od oko 84 km/h odnosno brzinom neznatno većom od dopuštene (za 4,00 km/h), a što je u granicama dopuštene pogreške odnosno granicama dozvoljene tolerancije. Nadalje u postupku je utvrđeno da do sudara ne bi došlo da se vozilo kretalo brzinom manjom od 46 km/h.

35. U članku 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, dalje ZSP) propisano je da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Nadalje, vozač ne smije bez opravdanih razloga voziti tako sporo da bitno usporava prometni tok ili ugrožava druge sudionike u prometu. Kada je brzina takvog kretanja vozila manja od polovice najveće dozvoljene brzine na cesti ili dijelu ceste, vozač takvog vozila mora uključiti sve pokazivače smjera, osim kada koristi žuto rotacijsko svjetlo.

36. U policijskom je zapisniku navedeno da je predmetnog dana bio rijedak promet, da je bila magla te da je područje neosvijetljeno a da je stanje kolnika dobro. Na temelju navedenih podataka može se utvrditi da je bila magla, kao izvanredna prilika, međutim nije moguće utvrditi gustoću magle kao relevantan podatak potreban za ocijeniti potrebu prilagođavanja brzine. Tuženik, koji tvrdi da je bila magla koja je zahtijevala znatno smanjenje brzine, pa i na 46 km/h, ne predlaže ni jedan dokaz kojim bi dokazao kakav je intenzitet magle bio u datom trenutku. Sud je uvidom u fotografije koje prileže policijskom zapisniku (str. 114-115 spisa) utvrdio da se na istima (iako u crno-bijeloj bodi) vide predmeti značajno udaljeni od objektiva te da se ne nazire takav intenzitet magle radi kojeg bi bilo potrebno smanjiti brzinu kretanja na gotovo polovicu od dopuštene. Isto tako, i svjedok je u svom iskazu naveo da je bila dobra vidljivost što sve upućuje na činjenicu da iako je bilo magle ista nije značajno utjecala na vidno polje vozača. Ovaj sud smatra da navedena tvrdnja je potkrijepljena i činjenicom što protiv vozača nije pokrenut prekršajni postupak zbog, eventualno, neprilagođene brzine kretanja vozila.

37. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir da do naleta vozila na divljač ne bi došlo da se vozilo kretalo brzinom manjom od 46 km/h, prema mišljenju ovog suda, vozač vožnjom brzinom neznatno većom od dopuštene, nije doprinio nastanku štete niti djelomično.

38. Nije životno niti logično očekivati da će na dijelu ceste gdje postoje dvije prometne trake za kretanje u istom smjeru te koji je dio ceste pretežito pregledan vozač u takvoj mjeri, neovisno o uvjetima, smanjiti brzinu kretanja da će voziti brzinom gotovo u pola manjom od dopuštene. Takva brzina bi, sa druge strane, na navedenoj dionici ceste potencijalno ugrožavala druge sudionike prometa, kako je i sam vještak prometne struke naveo.

39. Isto tako, valja naglasiti kako nisu relevantni navodi tuženika o tome da bi srnadć, da je tuženik vozio u granicama maksimalno dopuštene brzine, prilagođene eventualnim uvjetima na cesti, sišla s kolnika te da tako ne bi ni došlo do štete. U postupku se utvrđuju okolnosti pod kojima je prometna nezgoda nastala, a utvrđenja se ne mogu temeljiti na pretpostavkama (da li bi srdać prešao kolnik, da li bi se vratio na kolnik, da li bi zastao na kolniku i sl.).

40. Prema čl. 50. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za takvu štetu nastalu na javnoj cesti ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

41. Tom odredbom ne uređuje se pitanje odgovornosti tuženika kao lovačkog društva za ovakve štetne događaje, već odgovornost osobe ovlaštene upravljati cestom.

42. S obzirom na to da je u vrijeme nezgode bio postavljen prometni znak "divljač na cesti", za nastalu štetu nije odgovorna ni osoba koja upravlja prometnicom, a okolnost da li je taj znak postavljen po zahtjevu tuženika nije odlučan jer se ni u tom slučaju tuženik ne bi oslobodio odgovornosti za štetu. U slučaju da osoba koja upravlja cestom nije postupila po zahtjevu tuženika, nepostojanje prometnog znaka bi imao značaj djelomičnog doprinosa nastanka štete.

43. Prometnim vještačenjem, a koje je i u tom dijelu ocjenjeno objektivnim i stručnim, utvrđeno je da je na vozilu osiguranika tužitelja nastala šteta u visini 12.806,82 kuna (sada 1.699,76 eura), a kako proizlazi i iz računa trgovačkog društva CIB COMMERCE d.o.o. (str. 68).

44. U trenutku prometne nezgode vozilo marke Citroen Jumper, registarske oznake [registarska oznaka] bilo je vlasništvu PORSCHE LEASING d.o.o. i osigurano kod tužitelja po osnovi police kasko osiguranja za razdoblje od 17. srpnja 2012. do 17. srpnja 2013.

45. U konkretnom slučaju tužitelj je svom osiguraniku naknadio štetu u ukupnom iznosu od 12.806,82 kune, a šteta je prouzročena u štetnom događaju za koji odgovara tuženik. Stoga je tuženik obvezan isplatiti tužitelju navedeni iznos na temelju članka 963 ZOO-a.

46. Na taj iznos teku i zatezne kamate od prvog idućeg dana nakon što je izvršena isplata. Stoga, na dosuđeni iznos kamate teku od 5. srpnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

47. Slijedom navedenog, a u skladu s čl. 451. st. 3. ZPP-a održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Alida Crljenica iz Pule, posl. br. Ovrv- 775/14 od 17. srpnja 2014. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 12.806,82 kuna (1.699,76 eura preračunato prema fiksnom tečaju konverzija 7,53450) sa zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2013. do isplate (t. I. izreke).

48. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

49. Na temelju čl. 154. ZPP-a pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Budući da je tužitelj uspio u sporu, tuženik mu je obvezan naknaditi opravdane troškove postupka.

50. Tužitelj je zatražio naknadu troškova za sastav prijedloga za ovrhu od 16. srpnja 2014. u iznosu od 200,00 eura, za sastav podnesaka od 17. srpnja 2015., 7. listopada 2015., 12. rujna 2016., 28. veljače 2020., 18. rujna 2020. i 26. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura za svaki, za pristup ročištima dana 17. siječnja 2019., 5. lipnja 2019., 24. kolovoza 2020., 1. rujna 2021., 23. prosinca 2021., 21. ožujka 2023., 28. lipnja 2023., 12. srpnja 2024. i 7. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, sve uvećano za PDV, kao i pristojbu na prijedlog za ovrhu u iznosu od 76,32 eura, sudske pristojbe na presude 122,72 eura, te naknadu troškova vještačenja u iznosu od 570,63 eura, odnosno ukupni iznos od 4.779,67 eura.

51. Budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka, pa je iz razloga ranijom presudom ukinut platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka te je valjalo odlučiti o zatraženim troškovima u prijedlogu za ovrhu.

52. Tužitelju je, u skladu s Tbr. 11. i tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, u nastavku: OT) priznat trošak zastupanja kod sastava prijedloga za ovrhu, podnesaka od 7. listopada 2015., 12. rujna 2016., 20. veljače 2020. i 26. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV za svaku radnju, odnosno 1.250,00 eura. Za sastavljanje podnesaka od 17. srpnja 2015. kao i od 18. rujna 2020. priznat mu je, za svaki trošak od 50,00 eura, uvećano za PDV, odnosno 125,00 eura sukladno tbr. 8. t. 3. u vezi s tbr. 7. OT. U skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. za zastupanje na ročištima održanim 5. lipnja 2019., 24. kolovoza 2020., 1. rujna 2021., 23. prosinca 2021., 21. ožujka 2023., 28. lipnja 2023., 12. srpnja 2024. i 7. studenog 2024. priznat mu je trošak u iznosima od po 200,00 eura za svako ročište uvećano za PDV odnosno 2.000,00 eura. Priznat mu je i trošak predujma za provedeno vještačenje i uviđaj na licu mjesta u iznosu 570,63 eura kao i trošak sudske pristojbe na presudu u predmetu Povrv-848/2019 i u ovom predmetu u ukupnom iznosu 132,72 eura. Na ročištu od 17. siječnja 2019. nisu se izvodili dokazi niti se je raspravljalo o glavnoj stvari, pa naknada prema Tbr. 9. t. 2. OT-a iznosi 125,00 eura sa PDV-om. Pored toga, tužitelju ne pripada pravo na naknadu sudskih pristojbi na prijedlog za ovrhu obzirom da mu navedeni trošak nije niti nastao. Razliku između položenog predujma za uviđaj i vještačenje i stvarno plaćenog troška tužitelju će biti vraćena pa nema pravo na naknadu tog iznosa.

53. Prema tome opravdani troškovi tužitelja iznose 4.203,35 eura.

54. Slijedom navedenog, valjalo je naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka isplatom iznosa od 4.203,35 eura, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena dok su zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu od 576,32 eura i zahtjev tuženika u cijelosti odbijeni (t. II. - IV. izreke).

U Bujama-Buie, 19. prosinca 2024.

Sudac

Sven Babić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.

DNA:

1. tužitelj, p.p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. tuženik p. p.