P-168/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda mr.sc. Ani Nagy, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d. ZAGREB, Zagreb, Ulica A. Heinza 4, OIB 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., [adresa], OIB 57500462912, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 13. studenog 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o j e:

Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., [adresa], OIB: 57500462912, da isplati tužitelju Triglav osiguranju d.d. Zagreb, Heinzova 4, 10 000 Zagreb, OIB: 29743547503, iznos od 1.698,32 EUR/12.796,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 03.04.2021.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 19. siječnja 2024. podnio tužbu ovom sudu, protiv tuženika, u kojoj navodi da je dana 22. siječnja 2021. oko 17,10 sati na autocesti A1, kod 151 km i 800 metara autoceste, došlo do štetnog događaja na način da je RM, vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu trgovačkog društva PETROL d.o.o., a koje vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 0202408256309, upravljajući predmetnim vozilom i krećući se u smjeru Zagreba vozilom naletio na lisicu koja je izletjela na kolnik autoceste te je došlo do udara vozila u divljač. Obavljenim očevidom nisu utvrđeni elementi prekršajne odgovornosti vozača vozila dok je protiv tuženika i odgovorne osobe u pravnoj osobi EM podnijet Obavezni prekršajni nalog broj 511-04-06/05-4-63-1/2021. U predmetnom štetnom događaju na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu trgovačkog društva PETROL d.o.o. nastala je materijalna šteta. Osiguranik se obratio tužitelju odštetnim zahtjevom te je nakon obrade istog, osiguraniku dana 02.04.2021. isplaćen iznos od 12.796,00 kn na ime naknade materijalne (totalne) štete na vozilu.

Predmetni štetni događaj se dogodio zbog iznenadnog i neočekivanog istrčavanja divljači na kolnik autoputa neposredno ispred vozila kojim je upravljao RM. Pri tome nije bitan način na koji je divljač ušla u zonu autoceste, odnosno da li je preskočila zaštitnu ogradu, provukla se ispod nje ili je ušla u zaštićeno područje na mjestu gdje nije postavljena zaštitna ograda.

Naime, čl. 2. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno je da je autocesta javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila, dok je čl. 139. st. 1. istog Zakona određeno da se autocestom ne smiju kretati životinje, stoga je tuženik bio dužan na taj način osigurati promet na predmetnoj autocesti.

Nadalje, prema Zakonu o cestama određeno je da su autoceste javne ceste te da je tuženik društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta, a da autoceste moraju biti planirane, projektirane, građenje, rekonstruirane i održavane na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu.

Dakle, jasno je da već sama činjenica da se divljač iznenada pojavila na kolniku autoceste upućuje na činjenicu da tuženik nije adekvatno osigurao onemogućavanje ulaska i kretanja životinja po autocesti te da je propustio održavati predmetnu autocestu na način da je svim sudionicima u prometu omogućeno sigurno korištenje iste, a što je bio dužan po zakonu, slijedom čega je isti sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o obveznim odnosima, odgovoran tužitelju naknaditi iznos isplaćen oštećenom u predmetnoj prometnoj nezgodi.

Tužitelj u prilog svojim navodima ističe presudu Županijskog suda u Varaždinu, posl.br. Gž-3202/15 od dana 13.09.2016. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Revx-230/12 od dana 08.11.2012.

S obzirom na činjenicu da je tužitelj svojem osiguraniku isplatio naknadu nastale štete, stekao je pravo regresno potraživati od tuženika iznos isplaćene oštećenom u predmetnoj nezgodi, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove.

Tužitelj se regresnim zahtjevom obratio tuženiku no do mirnog rješenja spora nije došlo.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev iz razloga kako slijedi.

Vezano za navod tužitelja kako je protiv tuženika podnesen Obavezni prekršajni nalog, tuženik ističe da je Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, dana 29. srpnja 2021.g. donio presudu pod posl. brojem Pp 326/2021 kojom je oslobodio od optužbe tuženika HAC i odgovornu osobu da bi počinili prekršaj iz čl. 6. st.1. ZSPC-a odnosno optužbe da kao pravna osoba nadležna za održavanje kolnika autoceste A1 i odgovorna osoba u navedenoj pravnoj osobi nisu vodili brigu i poduzimali primjerene mjere glede omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa, odnosno da nisu pravovremeno organizirali ophodarsku službu tako da sa kolnika autoceste uklone divlju životinju (lisicu) uslijed čega je kod 151 km + 800 m , došlo do prometne nesreće na način da je vozač RM upravljajući osobnim vozilom marke „Peugeot“ reg. oznake i broja [registarska oznaka], krećući se desnom prometnom trakom iz smjera Splita u smjeru Zagreba, prednjom stranom vozila udario u lisicu, pri čemu je na vozilu nastala materijalna šteta, a lisica na mjestu nesreće uginula. Tuženik ukazuje kako je u obrazloženju oslobađajuće presude sud istaknuo slijedeće utvrđenje: „Iz provedenog postupka razvidno je da je ophodarska služba funkcionirala u skladu s posebnim propisima i da je vršena propisana ophodnja. Nesporno je da je zaštitna ograda duž čitave autoceste postavljena u skladu s općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom, da je za autocestu, a što uključuje i zaštitnu ogradu izdana uporabna dozvola kao i da je ophodnja vršena redovito, u skladu s propisima, a što ne uključuje prisutnost ophodara u svakom trenutku na svakom mjestu. Prema iskazu ovlaštene službene osobe nije bilo moguće utvrditi točno mjesto ulaska divlje životinje (lisice) u ograđeni prostor autoceste. Nedvojbeno je da tijekom očevida nije utvrđeno mjesto na kojem je lisica ušla na autocestu. U tom smislu sud nije našao propuste ophodarske službe glede kritičnog dana, a shodno tome ni propuste pravne osobe.“ Navedeno obrazloženje jasno potvrđuje činjenicu na koju tuženik ukazuje i u ovom postupku, a to je da ne postoji odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, odnosno da se ne može utvrditi kauzalni neksus između štetnog događaja i radnje ili propuštanja tuženika. Neosnovana je tvrdnja tužitelja kako je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, a da se pri tom ne navodi niti jedna relevantna zakonska odredba iz koje to proizlazi, te da se za tu tvrdnju ne dostavlja niti jedan dokaz, te je tvrdnja samo pretpostavka. Iz tužbe nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane tuženika radi, odnosno što je tuženik napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nastanak štetnog događaja. Tužiteljeva pretpostavka o odgovornosti tuženika samo je pretpostavka bez ikakvih dokaza.

Činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, kako to pogrešno smatra tužitelj, sama po sebi ne znači da tuženik nije postupao u skladu s pravilima i da je napravio propust.

Odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena je Zakonom o cestama, odredbom čl. 50. st. 1. prema kojoj ista odgovaraju za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Sukladno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

Nastavno na citiranu odredbu Zakona o cestama ( lex specialis) i sukladno odredbi čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima ( lex generalis) za štetu nastalu na autocesti tuženik odgovara po načelu krivnje i to u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja autoceste i to suprotno zakonskoj obvezi. U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog propusta ili krivnje tuženika.

Tuženik osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, a sve sukladno odredbama Zakona o cestama. Navedenim zakonskim i podzakonskim popisima propisana je svaka radnja koju su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste, odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe.

U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste i zaštitne žičane ograde, već zbog iznenadnog dolaska divljači (lisice) na ograđeni prostor autoceste, a koje tuženik, nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa, a kojima su definirane obveze tuženika u pogledu održavanja javnih cesta i zaštitne žičane ograde. Radi zaštite ceste i korisnika od ulaska životinja, autocesta je čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme odnosno u skladu s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102; HRN U.S4.106; HRN U.S4.112), te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe, otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti. Pored navedenog, za predmetnu dionicu autoceste izdana je uporabna dozvola što je dokaz da je izvedeno stanje dionice autoceste uključujući i postavljenu zaštitnu žičanu ogradu sukladno projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli. Tuženik ističe kako predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nezgoda nisu postojala, niti su primijećena ikakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenja zaštitne žičane ograde. Svako oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi mora se evidentirati u dnevniku rada ophodara, a iz dnevnika rada ophodara razvidno je da u istom nisu upisana oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi niti prokopi ispod ograde.

Autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i dana 22. siječnja 2021.

Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u dvanaest sati, odnosno najmanje 3 puta u 24 sata.

Sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik dokaz je da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje. Putni radni list, dnevnik rada, ophodarski dnevnik i ispis GPS-a za ophodarsko vozilo mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena, kao i sve radnje koje se poduzimaju radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

Iz putnog radnog lista ophodarske službe za dnevnu smjenu razvidno je da je predmetna dionica u prvoj smjeni obiđena u vremenu između 13,20 i 14,00 sati i 17,10 i 17,40 sati, kojom prilikom nije uočena divljač na kolniku autoceste, niti nedostaci na autocesti, kao ni oštećenje zaštitne žičane ograde. Iz navedenog nesporno proizlazi da je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika.

Iz dostavljene dokumentacije razvidno je da je dana 22. siječnja 2021. ophodarska služba Tehničke jedinice održavanja "Perušić" prije i nakon štetnog događaja u redovitim ophodnjama obilazila predmetnu dionicu autoceste te istu pregledavala, kojom prilikom nisu uočene nikakve okolnosti koje bi ugrožavale sigurnost prometa. Nadalje, u dnevniku rada nigdje nije evidentirano oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi, niti prokop ispod ograde te je ista bila funkcionalna u smislu sprječavanja ulaska životinja. Slijedom navedenog, objektivno nije bilo moguće reagirati i spriječiti nalet vozila na lisicu, s obzirom na činjenicu da je lisica na kolnik autoceste očito dospjela neposredno prije nesreće, a ophodarska se služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu.

Odmah nakon štetnog događaja, a za vrijeme trajanja očevida radnici tuženika pregledali su zaštitnu žičanu ogradu u oba smjera, lijevu i desnu stranu i na istoj nisu pronašli oštećenja, niti zadignuća.

Ujedno se ističe da prethodno nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste niti tuženiku, niti djelatnicima policije o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, a što upućuje na činjenicu da je divlja životinja u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije naleta osiguranika tužitelja dospjela na kolnik autoceste, a što tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Napominje se da u slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP-a tuženik odnosno radnici Centra za nadzor i upravljanje prometom prometa putem displeja iznad autoceste o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike i ograničavaju brzinu kretanja. Kako u ovom slučaju nije bilo nikakve dojave o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, a i slijedom navedenog, objektivno nije bilo moguće spriječiti nalet tužitelja na divlju životinju. Pojava divljači na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, niti je divljač – lisica u vlasništvu istog. Nastavno na navedeno ističe se isključiva odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, a iz kojeg lovišta je divlja životinja izašla na kolnik autoceste.

Uvidom u Središnju lovnu evidenciju Ministarstva poljoprivrede utvrđeno je da se u neposrednoj blizini predmetne dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj s obje strane autoceste nalazi lovište kojim gospodari lovačko društvo Ravna Gora Sinac.

Divljač na cesti je opasna stvar, jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik i to bez obzira na krivnju, na temelju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st.3. ZOO-a. Umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar - odredba čl. 1066. st.1. ZOO-a.

Temeljem citiranih zakonskih odredbi, za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu, budući da gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. Sukladno navedenom, ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije. Nesporno je da autocesta nije lovište, niti dio lovišta, međutim to ne isključuje odgovornost lovoovlaštenika, jer je nesporno da divljač koja je došla na autocestu potječe iz lovišta o čemu je stav zauzela i sudska praksa.

Tuženik dodatno ukazuje i na odredbe Zakona o lovstvu (NN 99/18,32/19) kojih se lovačko društvo dužno pridržavati a koje se odnose na mjere za sprječavanje štete od divljači i mjere radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastale naletom vozila na divljač. Da je lovoovlaštenik poduzimao sve potrebne mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači, do izlaska divljači iz lovišta i nastanka štetnog događaja ne bi ni došlo.

Iz svih dostavljenih dokaza proizlazi da je tuženik uredno obavljao održavanje ceste i kontrolirao stanje zaštitne žičane ograde pa ne postoji njegov propust u održavanju ceste, zbog čega ne postoji ni štetna radnja tuženika, ni njegova odgovornost.

Oštećenik mora dokazati svoju štetu i štetnikovu štetnu radnju, međutim, niti pored toga štetnik nije dužan naknaditi štetu oštećeniku, sve dok se ne utvrdi njegova odgovornost za takvu naknadu štete. Da bi štetnik bio odgovoran za naknadu štete njegovo postupanje mora biti protupravno, odnosno da je postupao suprotno nekom propisu. Sudska praksa zauzela je stav da je osnovno pravilo građanskog prava da je onaj koji nešto tvrdi dužan to i dokazati, stoga je tužitelj dužan dokazati nastanak štete i odgovornost za štetu.

Slijedom navedenog, razvidno je da nema uzročne veze između postupanja tuženika i predmetnog štetnog događaja. Naime, bitne pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti, štetna radnja, šteta, uzročno posljedična veza i protupravnost štetne radnje. U ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene navedene pretpostavke u odnosu na tuženika, zbog čega tuženik nije odgovoran za naknadu potraživanja tužitelja, jer je za njegovu odgovornost potrebno protupravno postupanje. U ovom slučaju tuženik je postupao u skladu sa svim odredbama Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji javnih cesta, odnosno nije postupao protupravno. Tuženik je ispunio svoje zakonske obveze ophodnje autoceste i poduzeo sve mjere radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa, te se osporava postojanje bilo kakve radnje ili propusta koje bi se moglo dovesti u uzročno - posljedičnu vezu s štetnim događajem te ne postoji osnova za odgovornost tuženika pa se osporava osnovanost tužbenog zahtjeva.

Pozivanje tužitelja na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-x 230/12 od 08.11.2012. potpuno je bespredmetno, s obzirom da je ista donijeta temeljem Zakona o javnim cestama (Narodne novine 56/91, 61/91, 26/93, 109/93, 29/94, 52/94, 48/96) koji je vrijedio u to vrijeme i nije sadržavao odredbu čl. 50. sadašnjeg Zakona o cestama koji se primjenjuje na predmetni štetni događaj. Za ovaj predmet relevantno je citirano Rješenje Ustavnog suda broj: U-I-6264/2014 donijeto 04.03.2015. radi tumačenja i primjene odredbe čl. 50.st.1. Zakona o cestama čime su otklonjene materijalno pravne dvojbe o kriterijima po kojima se prosuđuje odgovornost odgovornih pravnih subjekata.

Iz rješenja nedvojbeno i nesporno proizlazi da u slučajevima štetnih događaja zbog naleta vozila na divljač na javnoj cesti pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu kulpoznosti temeljem čl. 50. Zakona o cestama, samo ako na zahtjev lovoovlaštenika ili lovozakupnika na opasnim dionicama javne ceste nije postavila potrebnu prometnu signalizaciju i opremu koja vozače upozorava na opasnost od divljači, odnosno znak opasnosti divljač na cesti. Lovoovlaštenici i lovozakupnici odgovaraju po načelu kauzaliteta temeljem odredbi čl. 1045 st.3. i 1063-1067 Zakona o obveznim odnosima.

U prilog navedenog citira se i stav Ustavnog suda Republike Hrvatske, a isto je i stav sudske prakse.

Na ovu pravnu stvar primjenjuju se odredbe trenutno važećeg Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021), te odredbe trenutno važećeg Zakona o cestama (NN broj 84/2011, 18/2013, 54/2013, 148/2013, 92/20014, 110/2019, 144/2021

Tuženik slijedom navedenog osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost i osnovu tužbenog zahtjeva te postojanje bilo kakve radnje ili propusta na strani tuženika koje bi se moglo dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva koju tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnom, te se predlaže da Naslovni sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tužitelj nastavno tijekom postupka, na ročištu dana 13. studenog 2024., ističe kako je u konkretnom slučaju do štete došlo na način kako se to navodi u tužbi pod točkom I., dakle naletom na divljač – lisicu, dok je omaškom nastavno u tužbi navedeno da se radi o veprovima. Tuženik je na istom ročištu naveo kako je nesporno da je do predmetnog štetnog događaja došlo naletom na divljač – lisicu, pa u tom smislu ne spori nastanak štetnog događaja kako to tužitelj navodi u tužbi. Također čini nespornim visinu tužbenog zahtjeva, dok ustraje kod osporavanja odgovornosti tuženika, kako je to već istaknuto u odgovoru na tužbu.

4. Među strankama je sporno da li je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju utuženi iznos, obzirom na citirane prigovore tuženika.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem isprave priležećih spisu, i to:

Opći uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (list 4-12 spisa), regresni zahtjevi od 02.06.2021. i 06.04.2021. (list 13-14 spisa), obavijest o neosnovanom zahtjevu (list 15-16 spisa), obavijest o otklonu regresnog zahtjeva (list 17 spisa), potvrda o uplati (list 18 spisa), fotografije (list 19-56 spisa), Polica kasko osiguranja broj 0202408256309 (list 57 spisa), prijava štete (list 58-59 spisa), Zapisnik MUP-a o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 60 spisa), preslika osobne iskaznice i prometne dozvole (list 61-64 spisa), Potvrda MUP- a RH, Policijska uprava Ličko-senjska, PP Otočac, klasa: 211 - 04/21 - P/1737 od dana 03.02.2021. (list 66-67 spisa), dokumentacija iz odštetnog spisa (list 68-74), presuda Općinskog suda u Gospiću Pp-326/2021 od 29. srpnja 2021. (list 86-89 spisa), putni radni list (list 90-91 spisa), dnevnik rada (list 92 spisa), ophodarski dnevnik (list 93 spisa), zapisnik o prometnoj nesreći (list 94-96 spisa), izvještaj o putovanjima i vožnjama (list 97-98 spisa), dnevnik rada referenta – operatera za praćenje prometa (list 99-100 spisa), pisani iskaz svjedoka JM (list 141-142 spisa) te pisani iskaza svjedoka RM (list 144-146 spisa ).

6. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svih dokaza u njihovoj ukupnosti kao i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, do kojeg je došlo dana 22. siječnja 2021. oko 17,10 sati na autocesti A1, kod 151 km i 800 metara autoceste, na način da je RM, vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu trgovačkog društva PETROL d.o.o., a koje vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 0202408256309, upravljajući predmetnim vozilom i krećući se u smjeru Zagreba vozilom naletio na lisicu koja je izletjela na kolnik autoceste te je došlo do udara vozila u divljač.

Isto tako, među strankama nije sporno da je u opisanom štetnom događaju na predmetnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] nastala šteta u visini od 12.796,00 kn. 8. Iz presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pp-326/2021-8 od 29. srpnja 2021. razvidno je kako su istom prvookrivljene: "HRVATSKE AUTOCESTE" d.o.o., [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 57500462912, MB: [matični broj], IBAN: 8723400091110023595, otvoren kod Privredne banke Zagreb, IBAN: [broj bankovnog računa], prekršajno kažnjavana, kao pravna osoba i drugookrivljenik: EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i E, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno nekažnjavan, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, oslobođeni optužbe da su dana 22. siječnja 2021. godine u 17,10 sati na A1, smjer sjever, uzrokovali prometnu nesreću na način da nisu vodili brigu i poduzimali primjerene mjere glede omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa, odnosno da nisu pravovremeno organizirali ophodarsku službu tako sa kolnika autoceste uklone divlju životinju (lisicu) uslijed čega je, kod 151. km + 800 m, došlo do prometne nesreće na način da je vozač RM (r.1979. godine) upravljajući osobnim vozilom marke "Peugeot" reg. oznake i broja [registarska oznaka], krećući se desnom prometnom trakom iz smjera Splita u smjeru Zagreba, prednjom stranom vozila udario u lisicu, pri čemu je na vozilu nastala materijalna šteta, a lisica na mjestu nesreće uginula, dakle, da su postupili protivno odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i na taj način uzrokovali prometnu nesreću s materijalnom štetom pa da su time počinili prekršaj iz čl. 6. st. 5. i st. 6. primjenom čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Iz iste presude razvidno je da je Općinski sud u Gospiću na temelju navoda obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka utvrdio kako nema dokaza da su pravna i odgovorna osoba počinili prekršaj koji im se optužbom stavlja na teret. Temeljem provedenog dokaznog postupka Općinski sud u Gospiću utvrdio je da nema dokaza da bi prvookrivljena pravna osoba propustila voditi brigu i da nije poduzimala odgovarajuće mjere za sigurno odvijanje prometa odnosno da nije obilaskom ograde koja je postavljena cijelom dužinom autoceste, sanirala otvore (kroz međuprostor između zemljane površine i zaštitne žičane ograde koja se nalazi uz zaštitni pojas autoceste) kroz koje se divlja životinja – lisica mogla provući i ući na A1, a što bi za posljedicu imalo prometnu nesreću. Općinski sud u Gospiću nadalje utvrđuje kako su citirani dokazi koje je dostavila prvookrivljena pravna osoba, suglasni s navodima njihove obrane, te da je iz provedenog postupka razvidno da je ophodarska služba funkcionirala u skladu s posebnim propisima i da je vršena propisana ophodnja. Nadalje, prema utvrđenjima Općinskog suda u Gospiću nesporno je da je zaštitna ograda duž čitave autoceste postavljena u skladu s općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom, da je za autocestu, a što uključuje i zaštitnu ogradu izdana uporabna dozvola kao i da je ophodnja vršena redovito, u skladu s propisima, a što ne uključuje prisutnost ophodara u svakom trenutku na svakom mjestu. Prema iskazu ovlaštene službene osoba nije bilo moguće utvrditi točno mjestu ulaska divlje životinje (lisice) u ograđeni prostor autoceste. Nedvojbeno je da tijekom očevida nije utvrđeno mjesto na kojem je lisica ušla na autocestu. U tom smislu sud nije našao propuste ophodarske službe glede kritičnog dana, a shodno tomu ni propuste pravne osobe.

9. Iz pisanog iskaza svjedoka JM također proizlazi da je on obavljajući svoja radna zaduženja kao ophodar zaposlen kod ovdje tuženika, dana 22. siječnja 2021., sa svojim kolegom ĐM, mjesto na kojem se dogodila predmetna nesreća prošao dva puta u toku dana, i to u vremenu između 13,20 i 14,00 sati i u vremenu od 17,10 sati do 17,40 sati te da tom prilikom nije bilo nikakvih nedostataka na autocesti niti na zaštitnoj ogradi.

10. Zakonom o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23.) propisano je da su autoceste javne ceste koje su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske (čl.2 st.1 t.1 i čl.3 st.1 Zakona o cestama).

Prema odredbi čl. 81. st.1 Zakona o cestama ovdje tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovoga Zakona.

Sukladno čl. 50. st.1 Zakona o cestama, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Sukladno stavku 2. istog članka, pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

Nadalje, odredbom čl. 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" br. 75/14., 7/21.) propisano je kako se ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica iz članka 9. ovoga Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati, a sukladno članku 10. ovoga Pravilnika.

11. Prema ocjeni ovog suda tuženik je tijekom ovog postupka dokazao da je u konkretnom slučaju izvršio propisane obveze ophodnje predmetne dionice javne ceste, na način kako je to bio dužan izvršavati sukladno gore citiranim odredbama, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženik dokazao da do nastanka predmetnog štetnog događaja nije došlo njegovom krivnjom, u stupnju obične nepažnje. Nadalje, prema ocjeni ovog suda, tuženik je u konkretnom slučaju dokazao da s njegove strane nije bilo propusta u održavanju autoceste, u odnosu na postavljenje i održavanje zaštitne ograda duž iste, odnosno tuženik je dokazao da nije prouzročio predmetni štetni događaj svojim skrivljenim ponašanjem u vidu propusta kod dužnog održavanja autoceste te postavljanja i održavanja zaštitne ograde uz istu.

12. Slijedom navedenog, tužbeni je zahtjev ocijenjen neosnovanim u cijelosti, te je odlučeno kao u izreci presude. Budući je tužitelj izgubio spor, to nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadom troškova postupka (čl. 154. ZPP).

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

SUDAC:

mr.sc. Ana Nagy

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP).