Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-596/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. GK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-opt. BANKO d.o.o. u stečaju, OIB: 65237440797, zbog kaznenog djela iz čl. 232. st. 1. i 3. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja Raiffeisen leasing d.o.o. Zagreb, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Korljan&partneri d.o.o. iz Zadra, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu br. K-182/2020-22 od 4. travnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024. u nazočnosti Maje Gelo, odvjetnice iz Osijeka u zamjeni za opunomoćnika oštećenika kao tužitelja, EK, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Korljan&partneri d.o.o. iz Zadra,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja Raiffeisen leasing d.o.o. Zagreb, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("NN" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), oslobođeni su optužbe I-opt. GK i II-opt. Banko d.o.o. u stečaju, da bi djelom opisanim u izreci prvostupanjske presude počinili kazneno djelo protiv imovine – utaju iz čl. 232. st. 1. i 3. KZ/11, kažnjivo po čl. 232. st. 3. KZ/11.

1.1. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08, oštećeno društvo Raiffeisen leasing d.o.o. Zagreb, upućeno je da postavljeni imovinsko-pravni zahtjev ostvari u parnici.

1.2. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se oštećenik kao tužitelj Raiffeisen leasing d.o.o. Zagreb putem punomoćnika EK, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Korljan&partneri d.o.o. iz Zadra, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1. toč. 11. ZKP/08 i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Stavio je prijedlog da se obavijesti o sjednici vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. O javnoj sjednici vijeća obaviješten je punomoćnik oštećenika kao tužitelja EK, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Korljan&partneri d.o.o. iz Zadra.

5. Na javnu sjednicu je pristupila Maja Gelo, odvjetnica iz Osijeka u zamjeni za opunomoćnika oštećenika kao tužitelja, EK, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Korljan&partneri d.o.o. iz Zadra.

5.1. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe oštećenika kao tužitelja Raiffeisen leasing d.o.o. Zagreb, koju je izložila Maja Gelo, odvjetnica iz Osijeka u zamjeni za opunomoćenika oštećenika kao tužitelja, s prijedlogom kao u žalbi.

6. Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.

7. Oštećenik kao tužitelj, putem punomoćnika žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, iz razloga što prvostupanjski sud u dokaznom postupku nije izveo dokaz relevantan za donošenje presude i to presudu Trgovačkog suda u Splitu br. Stpn-10/2016 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-127/2020, koje su predane sudu uz ostalu materijalnu dokumentaciju te se prvostupanjski sud nije osvrnio na sadržaj priloženih dokaza, da li su relevantni ili ne u ovom postupku. U osnovi, žalitelj prigovara nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

7.1. Suprotno žalbenom navodu, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Prvostupanjski sud je i po ovom drugostupanjskom sudu pozorno ocijenio sve izvedene dokaze, te o razlozima naveo jasne i provjerljive razloge, kako o odlučnim tako i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježje kaznenog djela utaje iz čl. 232. st. 1. i 3. KZ/11, te pravilno naveo razloge kojima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda na koju ukazuje žalitelj. Prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo da određenu materijalnu dokumentaciju nije izvodio, kada je zaključio da je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke, o čemu je dao valjane razloge. Stoga nema opisane povrede.

8. Oštećenik kao tužitelj žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio, iz dokaza izvedenih na raspravi, da kod optuženika nije dokazana namjera protupravnog prisvajanja predmeta iz leasing ugovora koje su velike vrijednosti i koji su mu ugovorom povjereni, te po raskidu ugovora nisu vraćeni. Smatra da iz sadržaja izvješća o intervenciji proizlazi drugačiji zaključak od onog prvostupanjskog suda, te da sadržaj personalnih iskaza svjedoka nisu u skladu sa izvedenim materijalnim dokazima na raspravi, i to presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1478/2015 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1270/2020, oko vraćanja oštećeniku predmeta leasinga. Iz navedenih razloga, oštećenik kao tužitelj smatra pogrešan stav suda prilikom procjene namjere kod I-opt. GK ovlaštene osobe u II-opt. TD BANKO d.o.o. u stečaju, da kod optuženika namjera nije dokazana.

8.1. Suprotno žalbenom navodu žalitelja, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, pravilno zaključio, da nije dokazano da bi I-opt. GK i II-opt. TD BANKO d.o.o. u stečaju počinili utuženo djelo utaje iz čl. 232. st. 1. i 3. KZ/11 iz opisa radnje izreke. To iz razloga što je pravilno utvrđeno da nije dokazana odlučna činjenica da je I-opt. GK postupio u namjeri prisvajanja predmeta velike vrijednosti iz ugovora o leasingu zaključenih sa oštećenikom kao tužiteljem. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti prije sklapanja više ugovora o leasingu sa oštećenikom, okolnosti nastale za vrijeme trajanja ugovora i okolnosti nastale nakon jednostranog raskida ugovora iz opisa radnje izreke pobijane presude. Tako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je i prije označenih ugovora iz izreke postojao identičan pravni posao između optuženika i oštećenika kao tužitelja i da je optuženik uredno plaćao dospjele rate ugovora o leasingu, tako i za vrijeme trajanja ugovora iz izreke, dok optuženik nije platio jednu dospjelu ratu za što je izvjestio oštećenika u svezi teškoća te da će istu platiti zajedno s ratom u prosincu 2014., kada je oštećenik koncem 2014. godine aktivirao zadužnicu i time blokirao rad u II-opt. TD BANKO d.o.o. Pravilno je sud vrednovao ponašanje I-optuženika nakon nastale situacije, da je ponašanje optuženika bilo usmjereno na nastavak proizvodnje pneumatskih brusilica, kako bi bilo podmireno nastalo dugovanje i nastavak proizvodnje, te pravilno zaključio da takvo ponašanje ne ukazuje na protupravno prisvajanje predmeta ugovora. Sud pravilno izvodi takav zaključak, navodeći u prvostupanjskoj presudi da je I-optuženik stalno bio u kontaktu sa oštećenikom, a to je potvrđeno iz pismene korespondencije i iskaza svjedoka RK, povjerenice u predstečajnoj nagodbi, Dejana Prelevića, stečajnog upravitelja te Nebojše Boškovića, koji su suglasno u bitnome potvrdili obranu I-opt. GK. Iskazima svjedoka i pročitanih materijalnih dokumenata proizlazi kako je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je I-optuženik cijelo vrijeme aktivno sudjelovao u pregovorima oko nastavka proizvodnje i vraćanja duga oštećeniku i nastavku reprogramiranja ugovornog odnosa, tako i nakon svih odbijenih prijedloga od strane oštećenika kada su raskinuti ugovori o leasingu, kada se čekalo konačno rješenje postupka na Trgovačkom sudu u svezi vraćanja predmeta ugovora. Navedeno je sud utvrdio kao nesporno, te da tako utvrđenje proizlazi iz podnesaka oštećenika koji je upućivao na određene vrste pregovora radi rješavanja zaostalih potraživanja iz raskinutih ugovora o leasingu, tako i predlaganja zaključenja novih ugovora, što su i potvrdili navedeni svjedoci da su pregovori vođeni prvenstveno radi povrata duga i nastavka proizvodnje, te da nisu vođeni isključivo radi povrata strojeva predmeta leasinga. Pravilno je utvrđena okolnost da je I- optuženik na kraju pomagao oštećeniku da pronađe kupca za navedene predmete – strojeve koje je pronašao I-optuženik te je novi kupac o svom trošku preuzeo strojeve koje je kupio a o cijeni se prethodno suglasio oštećenik.

9. O tome je prvostupanjski sud naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud a koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima oštećenika kao tužitelja.

10. Kraj takvog stanja stvari, kada nije sa izvjesnošću dokazano da bi I-optuženik i II- optuženik raspolagali predmetima leasinga na način opisan u izreci opisa radnje, te da ni jednom radnjom nije utvrđena namjera otuđenja ili prodaje predmeta leasinga u cilju prisvajanja velike vrijednosti, to i po ovom drugostupanjskom sudu je pravilno zaključeno da nije dokazana namjera protupravnog prisvajanja predmeta leasinga. Stoga je pravilno prvostupanjski sud oslobodio optužbe I-opt. GK i II- opt. TD BANKO d.o.o. u stečaju, shodno čl. 453. toč. 3. ZKP/08.

11. Slijedom navedenog, žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud postupajući shodno čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je valjalo žalbu odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić