,
Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Kž-665/2024-4
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci br. K- 976/2021-47 od 18. listopada 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci br. K-976/2021-47 od 18. listopada 2024. godine, temeljem čl. 452. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 118/18, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), protiv opt. JP odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11.
1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 1. i 2. ZKP/08) i zbog povrede Kaznenog zakona (čl. 469. st. 1. toč. 3. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-575/2024 od 10. prosinca 2024. godine vratilo je spis nakon izvršenog uvida.
4. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.
5. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08, jer da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je predmetni kazneni postupak vođen bez potrebnog prijedloga za kazneni progon.
5.1. Suprotno žalbenom navodu nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08. Obrazlažući u žalbi ovaj žalbeni osnov državni odvjetnik ustvari osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda sa kojima nije zadovoljan.
6. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08), jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da je predmetni kazneni postupak za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11, vođen bez potrebnog prijedloga za kazneni progon, navedenog u izreci pobijane presude. Iz sadržaja žalbe je razvidno da državni odvjetnik u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
6.1. Temeljem izvedenih dokaza prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da je opt. JP vozilo marke „Fiat Punto“ reg. oznake [registarska oznaka] kupio od KP, da je isto vozilo preuzeo, ali da nije izvršio prijepis vozila na svoje ime i prezime.
6.2. Isto tako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da opt. JP osporava da je navedeno vozilo darovao OP, već da joj je dozvoljavao da to vozilo koristi kao i on osobno. Glede navedene činjenice svj. OP i njena majka DP u iskazima navode da je optuženik to vozilo darovao OP za njen rođendan. Nesporno je prvostupanjski sud utvrdio da ugovor o darovanju između opt. JP i svj. Cindy Stančić nije nikada zaključen, koju činjenicu ne osporava niti optuženik, niti svj. OP. Dakle, iz navedenog je razvidno da ne postoji pravna osnova temeljem koje svj. OP tvrdi da je njoj darovano vozilo, odnosno da je ona vlasnik vozila.
6.3. Nije sporno da su iskazi optuženika i prethodno navedenih svjedokinja u suprotnosti glede činjenice darovanja vozila. Osim njihovih oprečnih tvrdnji ne postoji, niti je izveden drugi dokaz koji bi potvrđivao ili tvrdnju optuženika ili svjedokinja. Stoga je pravilno sud postupio kada je našavši se u dvojbi glede odlučne činjenice opstojnosti ugovora o darovanju odlučio u korist optuženika. To iz razloga što se činjenica polaganja stvarnih prava od strane svj. OP na osobnom vozilu dokazuje temeljem zaključenog pravnog posla i sukladno tome izdanih važećih dokumenata koji glase na ime i prezime osobe koja je time stekla vlasništvo nad vozilom, a koju činjenicu prvostupanjski sud nije mogao nedvojbeno utvrditi.
6.4. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi državnog odvjetnika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
7. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navodi državnog odvjetnika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno.
8. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).
Osijek, 19. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić
