REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-986/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, radi isplate iznosa od 1.470,19 EUR, zaključio je glavnu raspravu 11. studenoga 2024. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika UO, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. i tuženikovog punomoćnika OO, te donio i objavio presudu 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 735,10 EUR sa zateznim kamatama od 9. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 735,09 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 9. srpnja 2021. do isplate, kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, 10. svibnja 2024., podnio tužbu radi isplate iznosa od 1.470,19 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U tužbi u bitnome navodi kako je potraživanje tužitelja proizašlo iz prometne nezgode koja se dogodila 12. svibnja 2021., u 22:25 sati na 415 km + 500 m južne kolničke trake autoceste A1, općina Šestanovac, na način da je LO upravljao osobnim vozilom marke VOLKSWAGEN PASSAT, registarske oznake [registarska oznaka], iz smjera Zagreba u smjeru Dubrovnika kada je došlo do naleta na divljač - jazavca, prilikom čega je divljač uginula na licu mjesta, dok je uslijed navedenog oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka]. Društvo Hrvatske autoceste d.o.o. koje upravljaju cestom na kojoj je došlo do prometne nezgode je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476, dok je Hrvatski lovački savez u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao sklopljenu jedinstvenu policu osiguranja od odgovornosti za sve štete od naleta divljači na području RH. Tužitelj je po predmetnoj prometnoj nezgodi zaprimio prijavu štete iz osiguranja auto odgovornosti od strane ERSTE & STEIERMARKISCHE S-LEASING d.o.o. za štetu na vozilu registarske oznake [registarska oznaka]. Tužitelj je obradom zahtjeva ocijenio kako je taj zahtjev osnovan u pogledu imovinske štete koja je nastupila na vozilu te je temeljem prijave štete, izvida štete, naknadnog izvida štete, fotografija vozila, te računa broj 4472/11478/33, isplatio iznos od 1.470,19 EUR na račun ERSTE & STEIERMARKISCHE S-LEASING d.o.o., 8. srpnja 2021. Za štetu koju divljač nanese vozilima na javnoj cesti solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem, i to po načelu uzročnosti iz članka 1063. i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima i pravna osoba nadležna za održavanje ceste slijedom čega oštećenik naknadu štete može ostvarivati od oba solidarna dužnika odjednom ili svakog samostalno, a dužnik koji je štetu namirio može u regresnoj parnici zahtijevati od drugog dužnika da mu naknadi štetu koju je za njega platio. Hrvatski lovački savez u vrijeme štetnog događaja imao je kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štete od naleta vozila na divljač na području RH, a kojom policom su obuhvaćena lovačka društva koja su članice saveza. Otvorenim lovištem ŽEŽEVICA-GRABOVAC koje se nalazi sa sjeverne strane dijela autoceste na kojem je došlo do štetnog događaja upravlja Lovačka udruga Kamenjarka Grabovac, a otvorenim lovištem ZADVARJE koje se nalazi sa južne strane AC, upravlja Lovačka udruga Osoje Zadvarje. Lovački savez Splitsko-dalmatinske županije, član je Hrvatskog lovačkog saveza, sukladno članka 10. Statuta Hrvatskog lovačkog saveza, te je razvidno i sa službenih stranica Hrvatskog lovačkog saveza, te kao takvo obuhvaćeno je navedenom policom osiguranja od odgovornosti. Kako je za prometnu nezgodu i štetu odgovoran osiguranik tuženika u skladu s odredbama članaka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, to je tužitelj ovlašten od tuženika naplatiti isplaćeni iznos u skladu s odredbom članka 1109. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se obratio tuženiku sa regresnim zahtjevom koji je tuženik otklonio kao neosnovan.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja njegova osiguranika i štetnog događaja jer je u konkretnom slučaju šteta na vozilu nastala naletom divljači na autocesti. Poziva se na odredbe Zakona o lovstvu te u bitnome ističe da autocesta ne predstavlja dio lovišta, da autoceste predstavljaju javne ceste, odnosno površine na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta, te na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o cestama i Pravilnika o održavanju ceste te u bitnome ističe da je obveza pravne osobe koja upravlja autocestom da spriječi dolazak divljači na autocestu jasno te da sama činjenica da se divljač pojavila na autocesti nedvojbeno ukazuje na propuste u postupanju pravne osobe koja upravlja autocestom. Stoga tvrdi kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke odgovornosti za štetu u odnosu na osiguranika tuženika.

3. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti osporio tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu, te je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod navoda iz odgovora na tužbu.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (dalje: MUP) od 13. svibnja 2021. (str. 6. – 7. spisa), ophodarskih dnevnika (str. 8. i 12. spisa), dnevnika rada (str. 9. i 13. spisa), putnih radnih listova (str. 10. – 11. i 14. – 15. spisa), preslika fotografija (str. 16. – 17. spisa), police osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476 (str. 18. – 19. spisa), Uvjeta za osiguranje od javne odgovornosti prema trećim osobama (str . 19. spisa), Uvjeta za osiguranje od odgovornosti (str. 20. – 26. spisa), Općih uvjeta za osiguranje imovine (str. 27. – 32. spisa), prijave štete (str. 33. – 34. spisa), preslike vozačke i prometne dozvole (str. 35. – 38. spisa), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (str. 39. spisa), izvida štete s fotografijama (str. 40. – 69. spisa), računa od 8. lipnja 2021. (str. 70. spis), zbrojnog naloga za prijenos (str. 71. spisa), dospijeća i zatvaranje premije po polici (str. 72. spisa), preslika karte (str. 73. – 74. spisa), Statuta Hrvatskog Lovačkog Saveza (str. 75. – 91. spisa), regresnog zahtjeva (str. 92. spisa), te obavijesti o neosnovanom zahtjevu (str. 93. – 94. spisa). Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆO.

5. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka LO te provođenjem prometnog i financijskog vještačenja jer je na ročištu održanom 11. studenoga 2024. tužitelj odustao od navedenih dokaznih prijedloga.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 1.470,19 EUR koji je, 8. srpnja 2021., tužitelj isplatio oštećeniku ERSTE & STEIERMARKISCHE S- LEASING d.o.o., po osnovi naknade štete na vozilu marke VOLKSWAGEN PASSAT, registarske oznake [registarska oznaka], nastale u prometnoj nesreći koja se dogodila 12. svibnja 2021., u 22:25 sati na 415 km + 500 m južne kolničke trake autoceste A1, općina Šestanovac, na način da je LO, koji je upravljao navedenim vozilom, naletio na divljač – jazavca.

8. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. toga članka (članak 461.a stavak 6. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. toga članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 7. ZPP).Na navedeno su, u skladu s odredbom članka 461.a stavka 5. ZPP-a, stranke upozorene u rješenju suda od 14. svibnja 2024. (str. 96. – 98. spisa).

9. Osim toga, u parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a).

10. Iz činjenica navedenih u tužbi u bitnome proizlazi kako tužitelj tvrdi da postoji solidarna odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač na autocesti, i to pravne osobe nadležne za održavanje autoceste i lovoovštenika.

11. Odredbom članka 1107. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Odredbom članka 1107. stavka 3. ZOO-a propisano je solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti. Odredbom članka 1107. stavka 4. ZOO-a je propisano da kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno. Odredbom članka 1109. stavka 1. ZOO-a je propisano da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja (članak 1109. stavak 2. ZOO). Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči (članak 1109. stavaka 3. ZOO).

12. Nije sporna činjenica da se 12. svibnja 2021., u 22:25 sati na 415 km + 500 m južne kolničke trake autoceste A1, općina Šestanovac, dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo marke VOLKSWAGEN PASSAT, registarske oznake [registarska oznaka], na način da je to vozilo naletjelo na divljač – jazavca. Nije sporna visina štete nastale na navedenom vozilu, niti činjenica da je 8. srpnja 2021., tužitelj isplatio oštećeniku ERSTE & STEIERMARKISCHE S-LEASING d.o.o. iznos od 1.470,19 EUR po osnovi naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju. Nije sporna niti činjenica da je u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode društvo Hrvatske autoceste d.o.o. koje upravljaju cestom na kojoj je došlo do prometne nezgode u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476. Nije sporna činjenica da otvorenim lovištem ŽEŽEVICA-GRABOVAC koje se nalazi sa sjeverne strane dijela autoceste na kojem je došlo do štetnog događaja upravlja Lovačka udruga Kamenjarka Grabovac, niti činjenica da otvorenim lovištem ZADVARJE koje se nalazi sa južne strane AC, upravlja Lovačka udruga Osoje Zadvarje. Nije sporna niti činjenica da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja Hrvatski lovački savez imao sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti broj 078700078616 s tuženikom kojom policom su obuhvaćena sva lovačka društva koja su članice saveza, pa tako i Lovačka udruga Kamenjarka Grabovac i Lovačka udruga Osoje Zadvarje.

13. Sporna je odgovornost za štetu.

14. Osporavajući odgovornost svog osiguranika za predmetni štetni događaj, tuženik se neosnovano poziva na odredbe Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL). Odredbama članka 80. stavka 6. ZL-a propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

15. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj niti ne tvrdi da je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač zbog provođenja lova. Zbog toga su u slučaju kada se, kao u konkretnom slučaju nije provodio lov, niti to tužitelj tvrdi, za odgovornost tuženikovog osiguranika mjerodavne odredbe ZOO-a. Naime, odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.

16. Prema tome, budući da odredbama ZL kao posebnog zakona (lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu, u situaciji kada se nije provodio lov, tada se primjenjuju odredbe ZOO-a, kao općeg zakona (lex generalis) kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju članka 80. stavka 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., utvrdio je da iako ZL ne uređuje u cijelosti slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača.

17. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je divljač na cesti opasna stvar. S tim u svezi se napominje da pravno shvaćanje da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar prihvaćeno u sudskoj praksi pa tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008. Odredbom članka 1064. ZOO-a je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač prema odredbi članka 3. stavka 1. ZL-a dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Prema odredbama članka 1045. stavka 3. i članka 1063. ZOO-a, odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu uzročnosti (kauzaliteta), a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a je na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2226/2023-2 od 10. listopada 2024., Pž-2017/2023-3 od 28. rujna 2023., Pž-2075/2022-2 od 25. kolovoza 2023., Pž-5325/2022-4 od 22. studenoga 2023.).

18. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju na odgovornost za štetu tuženikovog osiguranika – lovoovlaštenika primjenjuju citirane odredbe ZOO-a, a ne odredbe ZL-a. Budući da je odgovornost lovoovlaštenika za štetu objektivna, tuženik je bio dužan dokazati da u konkretnom slučaju postoji koji od ekskulpacijskih razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a. Odredbom članka 1067. stavka 1. ZOO-a je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Odredbom članka 1067. stavka 2. ZOO-a je propisao da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 3. ZOO). Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (članak 1067. stavak 4. ZOO). Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom (članak 1067. stavak 5. ZOO).

19. U konkretnom slučaju tuženik u ovom sporu male vrijednosti nije tvrdio, niti dokazao, da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, dakle, više sile, niti da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika. Tuženik u bitnome tvrdi da je za štetu odgovorno društvo Hrvatske autoceste d.o.o. kao treća osoba koja upravlja autocestom, koja je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja nesporno bila osigurana kod tužitelja policom osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476.

20. S obzirom na vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja (12. svibnja 2021.) za pitanje odgovornosti tužiteljevog osiguranika Hrvatske autoceste d.o.o. (dalje: tužiteljev osiguranik) primarno su mjerodavne odredbe članka 50. Zakona o cestama (''Narodne novine“ broj 84/2011/ 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC). Odredbama članka 50. ZC-a je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (stavak 1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (stavak 2.).

21. Tužiteljev osiguranik je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (argument iz članka 2. stavka 1. točka 13. i točka 17., članka 26. i članka 81. ZC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama.

22. U konkretnom slučaju se predmetna nezgoda dogodila na autocesti koja nije bila obilježena prometnim znakovima koji bi se odnosili na divljač, nego je autocesta ograđena žičanom ogradom koja bi trebala sprječavati izlazak divljači na cestu. Dakle, jedna od osnovnih funkcija žičane ograde koja se nalazi uz autocestu je sprječavanje dolaska divljači na autocestu. To pogotovo ako i kada se uzmu obzir velike brzine koje vozila postižu na autocesti i iz kojeg razloga vozači koriste i plaćaju korištenje autoceste kako bi što brže i sigurnije stigli na odredište.

23. U konkretnom slučaju je nesporno da je do prometne nezgode došlo na kolniku autoceste A1, općina Šestanovac, na 415 km + 500 m južne kolničke trake autoceste A1, na način da je vozilo marke VOLKSWAGEN PASSAT, registarske oznake [registarska oznaka], naletjelo na divljač – jazavca.

24. Uvidom u potvrdu MUP-a od 13. svibnja 2021. (str. 6. – 7. spisa) je utvrđeno da se predmetna prometna nezgoda dogodila 12. svibnja 2021. u 22:25 sati, koja činjenica nije niti sporna. Uvidom u ophodarske dnevnike (str. 8. i 12. spisa), dnevnike rada (str. 9. i 13. spisa) i putne radne listove (str. 10. – 11. i 14. – 15. spisa) u bitnome je utvrđeno kako je 12. svibnja 2021., u razdoblju od 19,00 sati do 7,00 sati tužiteljev osiguranik obavio ophodnju autoceste, te da je takvu kontrolu obavio i 12. svibnja 2021. u razdoblju od 7,00 do 19,00 sati. Nadalje je utvrđeno da je 12. svibnja 2021., u razdoblju od 19,00 sati do 7,00 sati, kontrolu autoceste obavio ophodar ĆO, koji je u ovom postupku saslušan u svojstvu svjedoka, dok je kontrolu 12. svibnja 2021. u razdoblju od 7,00 do 19,00 sati, obavio ophodar FO, čije saslušanje kao svjedoka nije predloženo u ovom postupku. Osim toga je utvrđeno da prilikom kontrole predmetne dionice autoceste nije zabilježeno da je na navedeni dan utvrđeno ili uočeno oštećenje zaštitne žičane ograde na dionici autoceste na kojoj se dogodila predmetna nezgoda.

25. Na temelju iskaza svjedoka ĆO, koji je i u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja bio zaposlen kod tužiteljevog osiguranika na radnom mjestu ophodara, koji iskaz je sud prihvatio jer je dan logično, uvjerljivo i bez kontradiktornosti, je utvrđeno da je prije nastanka predmetnog štetnog događaja, odnosno do 22:25 sati, obavio ophodnju autoceste s druge strane, a ne s one strane na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja, da je ophodnju dijela autoceste na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj, odnosno tu stranu autoceste pregledao nakon što se dogodio predmetni štetni događaj, po dojavi, da su redovnu ophodnju obavili iz vozila, a ne pješice, s time da je udaljenost od ophodarskog vozila do zaštitne žičane ograde različita, cca od 2 do 7 metara, da prilikom ophodnje nisu uočili nikakva oštećenja niti podignuća zaštitne žičane ograde, da je nakon nastanka predmetnog štetnog događaja obavio pregled zaštitne žičane ograde i to 250 m u jednom smjeru i 250 m u drugom smjeru od nastanka predmetnog štetnog događaja, i tom prilikom nije primijetio nikakva oštećenja ograde niti njezina podignuća, a taj pregled je obavio pješice, da su po dojavi o naletu vozila na divljač uvijek dužni po nalogu šefa obaviti pregled ograde pješice, što su učinili i u konkretnom slučaju, kada se radilo o izvanrednoj ophodnji, te da ne zna na koji način je jazavac mogao doći na autocestu. Nakon što su svjedoku predočeni ophodarski dnevnik, dnevnik rada i putni radni list (str. 8.-11. spisa), svjedok je potvrdio da on osobno sastavio i potpisao te isprave kao ophodar, te da je ophodnju obavio 12. svibnja 2021. u razdoblju od 19:00 do 7:00 sati i sva utvrđenja je unio u navedene isprave.

26. Dakle, na temelju isprava u spisu i svjedoka ĆO je u bitnome utvrđeno kako je na dan predmetne prometne nezgode tužiteljev osiguranik obavio ophodnju autoceste koju je bio dužan obaviti te da na mjestu nastanka predmetne prometne nezgode, niti otprilike 250 metara u jednom i u drugom smjeru od mjesta nastanka prometne nesreće, zaštitna žičana ograda nije bila oštećena, niti zadignuta. Međutim, sama činjenica što je tužiteljev osiguranik obavio ophodnju spornog dijela autoceste i što nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi, niti je ograda bila zadignuta ne znači da nema propusta tužiteljevog osiguranika u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde, a time niti odgovornosti tužiteljevog osiguranika za štetu. To iz razloga što je tužiteljev osiguranik kao osoba koja upravlja autocestom bio dužan postaviti i održavati žičanu ogradu koja bi spriječila izlazak divljači na autocestu. Naime, u konkretnom slučaju se na kolniku autoceste našla divljač (jazavac), što ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Stoga činjenica što je postojala zaštitna ograda te da tužiteljev osiguranik obavlja redovite, a po potrebi i izvanredne preglede zaštitne ograde nisu dovoljne za zaključak da je do predmetne prometne nezgode došlo bez krivnje tužiteljevog osiguranika, odnosno da je tužiteljev osiguranik poduzeo sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na autocesti.

27. Sud je u ovom sporu male vrijednosti odbio tužiteljev dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka CO jer je svjedok ĆO jasno iskazao da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja JO bio vozač, ali nije bio u ophodnji na dan nastanka štetnog događaja, već je ostao u bazi, te da je JO naveden u dnevniku rada jer ga je svjedok ĆO morao upisati budući da je bio s njim u smjeni i bio je u dežurstvu, ali da nije išao s njim u ophodnju. Iz navedenog proizlazi kako svjedok JO nije obavio ophodnju dijela autoceste na kojem se dogodio predmetni štetni događaj na dan predmetnog štetnog događaja, a ta činjenica proizlazi i iz isprava u spisu, prvenstveno ophodarskih dnevnika i putnih radnih listova u kojima navedeni svjedok nije naveden kao ophodar, niti je navedeno da je upravo taj svjedok obavio ophodnju predmetnog dijela autoceste na dan predmetnog štetnog događaja. Stoga je sud utvrdio da svjedok JO nema neposrednih saznanja o odlučnim spornim činjenicama. U svakom slučaju, saslušanje navedenog svjedoka nije bilo niti potrebno u ovom sporu male vrijednosti jer su sve odlučne činjenice utvrđene na temelju isprava u spisu i iskaza svjedoka ĆO.

28. Slijedom navedenog sud je utvrdio da postoji odgovornost za štetu i tužiteljevog osiguranika prouzročenu propustom tužiteljevog osiguranika da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti autoceste, pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu, ali ne da je ta odgovornost isključiva, kao što to neosnovano ističe tuženik, već da su u konkretnom slučaju tužiteljev osiguranik i tuženikov osiguranik uzrokovali štetu radeći nezavisno jedan od drugoga, dok se njihovi udjeli u šteti ne mogu utvrditi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1435/08-2 od 14. listopada 2010.). Zbog toga je sud utvrdio da postoji solidarna odgovornost za štetu tužiteljevog osiguranika i lovoovlaštenika, koji je nesporno tuženikov osiguranik u smislu odredbe članka 1107. stavka 3. ZOO-a. Budući da je nesporno da je tužitelj kao osiguratelj Hrvatske autoceste d.o.o., kao jedne od osoba solidarno odgovorne za štetu, isplatio sporni iznos oštećeniku, tužitelj ima pravo, u skladu s odredbama članka 1109. u vezi s odredbama članka 964. i 965. ZOO-a, zahtijevati od tuženika kao osiguratelja lovoovlaštenika kao drugog solidarnog dužnika isplatu isplaćenog iznosa. Budući da u ovom sporu male vrijednosti na temelju izvedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi udio svakog od solidarnih dužnika u šteti, sud je utvrdio da u skladu s odredbom članka 1109. stavka 3. ZOO-a, na svakog solidarnog dužnika pada jednaki dio jer pravičnost u konkretnom slučaju ne zahtijeva drugačije, niti su to stranke tvrdile i dokazale.

29. Budući da visina štete nije sporna, kao niti činjenica da je 8. srpnja 2021., tužitelj isplatio oštećeniku ERSTE & STEIERMARKISCHE S-LEASING d.o.o. iznos od 1.470,19 EUR po osnovi naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju, sud je utvrdio da, u skladu s odredbom članka 1109. stavka 3. u vezi s odredbom članka 963. stavka 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu polovice plaćenog iznosa, dakle, pravo na isplatu iznosa od 735,10 EUR, dok tužitele neosnovano zahtijeva isplatu preostalog iznos od 735,09 EUR.

30. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je tužitelj nesporno isplatio sporni iznos 8. srpnja 2021., tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon obavljene uplate, dakle, od 9. srpnja 2021. do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

32. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 735,10 EUR, a odbijen za iznos od 735,09 EUR, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu s 50%, a tuženik s 50%. Dakle, parnične stranke su uspjele u ovoj parnici u jednakim dijelovima, zbog čega je sud, na temelju odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a, odredio da svaka stranka snosi svoje troškove ovoga postupka. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

Zagreb, 19. prosinca 2024.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.