Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-116/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Anice Filipović kao predsjednika vijeća, te Klaudije Grubišić i Nikole Bešenski kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Draganić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ML, zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – kleveta – opisano po članku 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - nadalje KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene ML, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-579/19-99 od 15. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljene ML kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K- 579/19-99 od 15. studenog 2023. okrivljena ML proglašena je krivom zbog kaznenog protiv časti i ugleda – kleveta – opisano po članku 149. stavak 1. i 2. KZ/11, te je osuđena na novčanu kaznu u iznosu 180 (stoosamdeset) dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 20,00 kuna što iznosi 3.600,00 kuna/477,80 euro.

1.1 Na temelju članka 42. stavka 6. i 7. KZ/11 okrivljena je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca od dana pravomoćnosti presude. Ako okrivljena ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku određenom presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njezine krivnje nakon donošenja presude, sud može na njezin zahtjev produljiti rok plaćanja novčane kazne do dvadeset i četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku.

1.2 Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku određenom presudom, a ne postoje uvjeti za produljenje roka plaćanja niti za obročnu otplatu, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak okrivljene donijeti odluku o zamijeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. Ako okrivljena ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijeniti će se kaznom zatvora.

1.3 Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje: ZKP/08) okrivljena ML je u cijelosti oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, dok je dužna naknaditi nužne izdatke privatnih tužitelja i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnih tužitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu kao i dopune žalbe podnijela okrivljena ML i to kako navodi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. i dr. ZKP/08, povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 2. ZKP/08, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP/08 i odluke o kazni, s prijedlogom da sud potpuno poništi pobijanu presudu ili preinači na način da presudom obuhvati odgovornost privatnih tužitelja za posljedice njihovih djela.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na sjednicu drugostupanjskog vijeća pozvana je okrivljena ML, privatni tužitelji AL i RL te opunomoćenik privatnih tužitelja, odvjetnica Zrinka Bojanić, pa kako na sjednicu drugostupanjskog vijeća nije pristupila privatna tužiteljica RL i opunomoćenik privatnog tužitelja, odvjetnica Zrinka Bojanić, to je sjednica drugostupanjskog vijeća održana u njihovoj odsutnosti.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća započela je izlaganjem žalbe okrivljene ML koja je na sjednici dodala da pri slanju elektroničke pošte se nije dobro osjećala, da njena namjera nije bila da sadržaj poslane poruke direktoru bude pristupačan velikom broju osoba, već je tu poruku uputila samo direktoru tako da se ne radi o javnoj objavi na društvenim mrežama.

6. Privatni tužitelj AL je naveo kako smatra da je presuda suda prvog stupnja osnovana, a da su navodi žalbe neosnovani te je predložio, a obzirom na činjenicu da je žalba neprecizna i konfuzna istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

7. Žalba okrivljene ML nije osnovana.

8. Nije u pravu okrivljena kada u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08 (u žalbi pogrešno navedeno članka 468. stavak 9. ZKP/08). Prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu jer je činjenični opis izreke presude u svim bitnim elementima kako objektivnim tako i subjektivnim u skladu sa činjeničnim supstratom izmijenjene privatne tužbe. Privatnu tužbu su privatni tužitelji podnijeli dana 12. travnja 2019., pa kako je okrivljenoj stavljeno na teret da je kazneno djelo iz članka 149. KZ/11 počinila 17., 19., 23. i 25. siječnja 2019. privatna tužba je sukladno članku 61. ZKP/08 podnijeta u roku od 3 mjeseca od dana kada su privatni tužitelji saznali za kazneno djelo i počinitelja, a kako je to propisano i prethodno navedenom zakonskom odredbom. Navedenu privatnu tužbu privatni tužitelji izmijenili su tijekom postupka, na što su ovlašteni sve do završetka dokaznog postupka. Izmijenjenom privatnom tužbom od 23. lipnja 2022. okrivljenoj se stavlja na teret da je počinila kaznena djela iz članka 149. stavak 2. KZ/11 – kleveta i članka 147. stavak 2. KZ/11 – uvreda, međutim suprotno žalbenim navodima ne radi se o novoj privatnoj tužbi već o ispravku privatne tužbe sukladno nalogu prvostupanjskog suda. Kako se radi o istom činjeničnom supstratu kao u privatnoj tužni koja je podnijeta 12. travnja 2019. ne radi se o dodavanju novog kaznenog djela, za koje kazneno djelo privatna tužba ne bi bila podnijeta u roku.

9. Iz žalbe okrivljene proizlazi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud dva puta odbio zahtjev okrivljene da joj se imenuje branitelj na teret proračunskih sredstava. Nije u pravu okrivljena kada se žali po navedenoj zakonskoj osnovi jer člankom 72. stavak 1. ZKP/08 uopće nije predviđeno imenovanje branitelja na teret proračunskih sredstava u postupku koji se vodi po privatnoj tužbi, a što je ovdje slučaj.

10. Okrivljena nadalje u žalbi navodi da joj je povrijeđeno pravo obrane jer joj je

pouka o pravima dostavljena nakon ročišta za mirenje, jer ista ne sadrži obavijest o tome da se njeni podnesci ne uzimaju u obzir, kao niti obavijesti o samoj proceduri kaznenog postupka, međutim uvidom u pouku o pravima koja je dostavljena okrivljenoj prije nego što je rasprava započeta, a što nije u suprotnosti sa ZKP/08, je u utvrđeno da pouka o pravima sadrži sve potrebne obavijesti iz članka 239. stavak 1. ZKP/08.

11. Okrivljena u svojoj žalbi navodi i da privatna tužiteljica RL nakon što je ispitana na raspravi više nije dolazila na raspravu čime je ona kao okrivljena onemogućena da privatnoj tužiteljici, ako to bude htjela, postavlja pitanja, u čemu se po njenom mišljenju također ogleda povreda prava obrane. Privatna tužiteljica RL ispitana je na raspravi od 4. travnja 2023., dakle u kontradiktornom postupku kada je okrivljena imala mogućnost postavljanja pitanja privatnoj tužiteljici koje pravo je okrivljena i iskoristila postavljajući pitanja privatnoj tužiteljici, dok se na raspravi od 20. rujna 2023. okrivljena suglasila sa čitanjem iskaza privatnih tužitelja, slijedom čega su neosnovani navodi okrivljene da joj je povrijeđeno pravo obrane.

12. Suprotno navodima okrivljene nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka time što njeni podnesci nisu pročitani na raspravi jer čitanje navedenih podnesaka okrivljena nije predložila na raspravi tako da prvostupanjski sud o navedenim dokaznim prijedlozima nije odlučivao, već samo o prijedlogu koji je istaknula okrivljena, a pored navedenog jedno od temeljnih načela kaznenog procesnog prava je načelo neposrednosti sudske ocjene dokaza, dok u svojim podnescima okrivljena daje svoj osvrt na predmetni kazneni postupak.

13. Okrivljena prvostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći kako su tvrdnje za koje je optužena navodno neistinite, ali da to nije dokazano, da nedostatak dokaza s njene strane ne dokazuje da su činjenične tvrdnje neistinite i da onaj tko je dizao tužbu je tužbu trebao i upotpuniti i da nitko nije dokazao da bi utužene tvrdnje bile neistinite. Nadalje navodi da privatni tužitelji ničim nisu opovrgli tvrdnje o prostituciji na radnom mjestu, te stoga smatra da sud ne može zaključiti jesu li ove tvrdnje istinite ili nisu i da je ovdje zapravo bitno da je ona u trenutku pisanja bila sigurna da su te tvrdnje o prostituciji na radnom mjestu i čupkanju dijelova s auta istinite jer su joj dojmovi tada još bili svježi. Sve navedeno ona je zaključila, a smatra da je vrlo vjerojatno točno zaključila. Također navodi kako smatra da je to što joj je privatni tužitelj AL pričao priču o kravi, što je priznao na raspravi, dokaz da je pisala istinu.

14. Nije u pravu okrivljena kada navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer je prvostupanjski sud temeljem savjesne ocjene obrane okrivljene koju obranu je doveo u vezu s iskazima privatnih tužitelja AL i RL kao i e-mail korespodencijom, ispisima objave na društvenoj mreži Facebook, podacima o rasporedu rada u Hrvatskom povijesnom muzeju za ožujak, travanj i svibanj 2018. i screenshot poruke pravilno utvrdio da je okrivljenu e-mail porukama trgovačkom društvu Sigurnost d.o.o. za poslove zaštite osoba i imovine od 17. siječnja 2019. i 23. siječnja 2019., te putem društvene mreže Facebook dana 19. siječnja 2019. i 25. siječnja 2019. iznosila činjenične tvrdnje za privatne tužitelje, a istinitost kojih činjeničnih tvrdnji okrivljena nije dokazala, kao što nije dokazala da je imala opravdanog razloga povjerovati u njihovu istinitost, iako se radi o tvrdnjama koje su dokazive ukoliko su istinite pa tako da privatni tužitelj prijeti ljudima ako spomenu ime RL, da zagrepčanima prijete i čupkaju dijelove s auta, da privatni tužitelj na objektu drži prostitutke da su zaštitarske firme legla prostitucije, da je privatni tužitelj Zagrebački šerif i šerif tvrtke Sigurnost d.o.o., da privatni tužitelj iskorištava ostale djelatnice, da su je privatni tužitelji istjerali iz firme svojim donašanjem i prijetili, da je privatni tužitelj kriminalac, da je doživjela provokacije na sve načine i maltretiranje, da je privatna tužiteljica započela psihički teror protiv nje i maltretiranje ako nije poslušna privatnoj tužiteljici. U pogledu e-mail poruka koje je uputila tvrtki Sigurnost d.o.o. dana 17. siječnja 2019. te objavila putem društvene mreže Facebook 19. siječnja i 25. siječnja 2019. a u kojim e-mail porukama okrivljena iznosi negativni vrijednosti sud o privatnim tužiteljima, okrivljena je u žalbi navela da su privatni tužitelji zaslužili svaku njenu uvredu kojih uopće nema puno to jest nema dovoljno, da stoji iza svake svoje uvrede i ne kaje se uopće zbog uvreda.

15. Suprotno žalbenim navodima da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno mišljenje je ovog drugostupanjskog vijeća da je prvostupanjski sud dao jasne i argumentirane razloge o svakoj pojedinoj činjeničnoj tvrdnji kao i vrijednosnom sudu koji je okrivljena iznijela na društvenoj mreži Facebook i u e-mail porukama tvrtki Sigurnost d.o.o. a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prema tome nije osnovana žalba okrivljene ML zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve bitne činjenice o čemu je dao jasne i argumentirane razloge. Slijedom žalbenih razloga ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. ZKP/08 činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a žalbeni navodi okrivljene kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

16. Okrivljena također u žalbi navodi da je počinjena povreda kaznenog zakona jer postoje okolnosti koje isključuju krivnju, budući privatni tužitelji nisu ničim dokazali da su imali ikakve posljedice po svoj navodi ugled od utuženih tvrdnji, nemaju niti jednog svjedoka a da je ona usmeno u sudnici navela zašto nisu ni mogli imati posljedice i to pojedinačno na raspravi održanoj 15. studenog 2023. pa nema kaznenog djela prema članku 33. KZ/11. Ovdje prije svega treba istači da su za prosudbu dali je netko djelo beznačajno odlučne subjektivne i objektivne okolnosti, odnosno nizak stupanj krivnje počinitelja, posljedice djela, nepostojanje potrebe da počinitelj bude kažnjen, a koje okolnosti moraju biti kumulativno ispunjene kako je to propisano člankom 33. KZ/11, a što u konkretnom slučaju nije ostvareno.

16.1. U odnosu na stupanj krivnje po mišljenju vijeća kod okrivljene je postojala svijest da iznosi neistinite činjenične tvrdnje koje mogu štetiti časti i ugledu privatnih tužitelja i da iznosi negativni vrijednosni sud o privatnim tužiteljima, što znači da je postupala sa izravnom namjerom kao najtežim oblikom krivnje, bez obzira da li je imala namjeru klevetanja. Okolnosti počinjena djela, odnosno činjenica da je okrivljena poslala e-mail poruke koje sadrže neistinite činjenične tvrdnje, kao i negativne vrijednosne sudove o privatnim tužiteljima njihovom poslodavcu kao i da je takve negativne vrijednosne sudove i neistinite činjenične tvrdnje iznosila u Facebook grupi Zaštitarstvo Hr koja broji veliki broj članova i u kojoj su osobe koje se bave zaštitarskom djelatnošću, ne daju kaznenom djelu za koje je okrivljena proglašeno krivom značaj beznačajnog kaznenog djela.

16.2 Nadalje, kaznenim djelom klevete štiti se čast i ugled osobe, radi se o Ustavnom pravu iz članka 35. Ustava Republike Hrvatske kojim se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegove časti i ugleda, stoga napad na čast i ugled neke osobe, kao Ustavom zaštićeno pravo, predstavlja visok stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, tako da se ne može zaključiti, a kako to okrivljena navodi u žalbi da nisu nastale posljedice ili da su one neznatne i da bi se radilo prema tome o beznačajnom kaznenom djelu.

17. Također, suprotno žalbenim navodima budući da je dokazano da je okrivljena u e-mail porukama i objavama na društvenoj mreži Facebook za privatne tužitelje pored neistinitih činjeničnih tvrdnji iznijela i negativne vrijednosne sudove, pravilo je prvostupanjski sud utvrdio da zbog pravila o prividnom (nepravom) stjecaju nema stjecaja između ova dva kaznena djela. Kako je uvreda blaža od kaznenog djela klevete i postoji samo ako ne postoji drugo, teže djelo protiv časti i ugleda, uvreda ima supsidijarni karakter što znači da u konkretnom predmetu postoji samo jedno i to produljeno kazneno djelo klevete, a ne i stjecaj kaznenih djela uvrede i klevete. Radi se o jednom produljenom djelu klevete i to kvalificiranog oblika zato što je dokazano da je okrivljena u bliskom vremenskom intervalu izvršila više odvojenih radnji kojima je ostvarila biće kaznenog djela za koje je osuđena, a te su radnje prostorno, vremenski te stvarno povezane na način da čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu.

18. Okrivljena se žali i zbog odluke o kazni smatrajući da kazna nije pravilno određena, da nije trebala biti uopće određena, da se radi o kazni samo za kazneno djelo uvrede i da je za navedeno kazneno djelo spremana platiti kaznu kada vidi da su privatni tužitelji dobili kazne zatvora za počinjena kaznena djela, koja kaznena djela navodi u žalbi za svakog privatnog tužitelja te moli da ih sud osudi na kaznu zatvora.

19. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne okrivljenoj kao olakotno cijenio njezinu kaznenu neosuđivanost, dok je otegotno cijenio nekorektno držanje pred sudom obzirom da je ista učestalo ometala tijek rasprave, vrijeđala privatne tužitelje, te se unatoč brojnim opomenama nije pokoravala nalozima raspravnog suca za održavanje reda. Isto tako otegotno je cijenjeno izrazitu upornost i odlučnost okrivljene u protupravnom postupanju, a obzirom na modalitete i brojnost objava, a koje objave, osim što predstavljaju negativne vrijednosne sudove i neistinite činjenične tvrdnje su diskriminirajuće i prepune govora mržnje.

20. Vijeće je mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti o kojima mora voditi računa prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne i temeljem tih okolnosti pravilno okrivljenu osudio na novčanu kaznu u visini od 180 dnevnih iznos, jer se obzirom na životnu dob okrivljene i njenu raniju neosuđivanost radi o očito izoliranom slučaju, međutim s druge strane obzirom na sve otegotne okolnosti koje su utvrđene po prvostupanjskom sudu, mišljenje je ovog drugostupanjskog suda da će se upravo kaznom koja je utvrđena po prvostupanjskom sudu ostvariti svrhu kažnjavanja i to kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije.

21. Okrivljena u žalbi moli da sud privatne tužitelje osudi na kazne zatvora za kaznena djela koja je precizirala u žalbi, međutim ovdje se ukazuje okrivljenoj da kazneni postupak u ovom kaznenom predmetu nije vođen radi navedenih kaznenih djela protiv privatnih tužitelja već protiv nje kao okrivljene, a u pogledu protutužbe zbog kaznenog djela uvrede, da se ista može podnijeti do završetka rasprave i da u takvom slučaju sud donosi jednu presudu.

22. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, te kako ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bile ostvarene povrede na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je sukladno članku 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Vukovar, 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Anica Filipović