REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-764/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja GRAĐEVINSKI LABORATORIJ d.o.o., OIB 51460238404, Zagreb, Borongajska cesta 84, zastupanog po punomoćniku Renatu Ivanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŠK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , zastupanog po punomoćniku Lovri Kovačiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. veljače 2024. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.588,82 eura sa zateznim kamatama od 10. veljače 2022. do isplate o stopi koja se za razdoblje od 10. veljače 2022. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 70,13 eura sa zateznim kamatama od 10. veljače 2022. do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.382,72 eura sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 10. veljače 2022. navodi da je kao zakupoprimac s tuženikom kao zakupodavcem 14. veljače 2015. sklopio ugovor o zakupu, predmet kojeg je nekretnina u Zagrebu, Štrokinec 7, u naravi kuća, površine 125 m2 i dvorište površine 275 m2. Ističe da je bila ugovorena zakupnina u iznosu od 1.250,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Također ističe da je čl. 9. ugovora o zakupu ugovoreno da će zakupoprimac zakupodavcu odmah po potpisu ugovora uplatiti iznos od 1.250,00 eura kao dio pologa te daljnji iznos od 1.250,00 eura najkasnije do 1. lipnja 2015. na ime drugog dijela pologa te da se zakupodavac obvezao vratiti taj polog na dan primopredaje predmeta zakupa. Navodi da je tuženik tužitelju dopisom od 15. studenog 2021. otkazao ugovora o zakupu i pozvao ga na predaju u posjed predmeta zakupa. Tužitelj nadalje navodi da je na predmetu zakupa tijekom godina korištenja nastala šteta pa su stranke potvrdom od 8. prosinca 2021. sporazumno ugovorile iznos od 330.000,00 kn na ime naknade štete te da se zakupodavac izjasnio da nakon primitka tog iznosa nema daljnjih potraživanja kao i da se odrekao svih potraživanja iz čl. 11. ugovora o zakupu. Tužitelj ističe da je 15. prosinca 2021. tuženiku vratio posjed nekretnine, da je tuženik primio ključ od objekta i ključ garaže te da je sastavljen zapisnik o primopredaji. Tužitelj nadalje navodi da je glede Quadro klima uređaja ponudio tuženiku da mu pribavi novi klima uređaj iste snage i kvalitete kao što je bio stari demontirani klima uređaj. Nadalje navodi da mu tuženik nije vratio polog u iznosu od 2.500,00 eura, da mu nije vratio pola preplaćene zakupnine za prosinac 2021. u iznosu od 4.707,30 kn te da mu je dužan vratiti polovinu računa za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda za prosinac 2021. u iznosu 528,38 kn, što sveukupno iznosi 24.042,57 kn. Ističe da mu je nakon primitka opomene pred tužbu tuženik isplatio iznos od 11.543,24 kn, dok je ostao dužan platiti ostatak u iznosu od 11.543,24 kn. Tužbenim zahtjevom traži isplatu tog iznosa sa zateznim kamatama od 10. veljače 2022. do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je tužitelj sukladno čl. 9. ugovora o zakupu uplatio ukupan iznos od 2.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja kao polog za osiguranje plaćanja zakupnine, režijskih troškova odnosno eventualne štete na predmetu zakupa. Ističe da je korištenjem predmeta zakupa od strane tužitelja na istom nastala šteta zbog čega je tuženik 15. studenog 2021. otkazao ugovor o zakupu te da je prethodno pokrenuo postupak osiguranja dokaza pred ovim sudom poslovni broj R1- 669/2021. Ističe da u tom postupku tužitelj nije pristupio ročištu za uviđaj te da tuženiku, kao predlagatelju osiguranja, sudskoj komisiji i vještaku građevinske struke nije dozvolio ulazak u predmet zakupa kako bi se mogao u cijelosti izvršiti i prema utvrđenom stvarnom stanju odrediti obujam i visina nastale štete. Stoga tuženik nije imao cjelovitu predodžbu o stvarno nastaloj šteti. Ističe da su se stranke nakon otkaza ugovora dogovorile oko naknade tuženiku poznate štete, nakon čega je tuženik izdao potvrdu 8. prosinca 2021. na temelju koje je primio iznos od 330.000,00 kn. Tuženik nadalje navodi da je sukladno čl. 11. st. 3. ugovora otkazni rok počeo teći otkazom ugovora od 15. studenog 2021. koji je tuženik poslao pisanom obliku, putem pošte na adresu tužitelja te ujedno i na adresu punomoćnika tužitelja, a koji je tužitelj odbio zaprimiti. Navodi da je unatoč početnom protivljenju tužitelja primopredaja predmeta zakupa učinjena 15. prosinca 2021., prilikom čega je sastavljen zapisnik o primopredaji kojim je utvrđeno da još nedostaje i klima uređaj s daljinskim. Tuženik ističe da je iz iznosa pologa podmirio račun za novi klima uređaj srednje kvalitete i cijene, a s obzirom da je tužitelj demontirao i odnio iz predmeta zakupa klima uređaj u vlasništvu tuženika zajedno s električnim instalacijama za dovod struje do klima uređaja. Uz cijenu novog klima uređaja u iznosu od 4.500,00 kn, ističe da je bio primoran ponovno ugraditi električne instalacije te nosače za klima uređaj, te da je iz pologa podmirio i iznos od 1.650,00 kn na ime cijene materijala te obavljenih radova za ugradnju novog klima uređaja. Ističe da je iz iznosa pologa podmirio i račun za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda (dalje: KN i NUV) za mjesec prosinac 2021. godine u iznosu od 1.056,76 kn, a koji tužitelj nije po primopredaji predmeta zakupa podmirio, odnosno o tome nije tuženiku dostavio dokaz. Obračunom plaćenih računa i troškova te iznosa pologa od 27. siječnja 2022., tuženik je od iznosa pologa oduzeo iznos od ukupno 7.206,76 kn, koji predstavlja iznos plaćenoga za kupnju novog klima uređaja, za materijal i radove potrebne za njegovu ugradnju te račune za KN i NUV te uplatio tužitelju razliku u iznosu od 11.543,24 kn. U odnosu na potraživanje tužitelja iznosa polovice zakupnine za mjesec prosinac 2021. godine, tuženik ističe kako su predmetni navodi tužitelja u potpunosti neosnovani te se poziva na 6. ugovora kojom je ugovorena zakupnina u iznosu od 1.250,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, a čl. 7. ugovora ugovoreno je da je tužitelj dužan zakupninu plaćati mjesečno unaprijed najkasnije do 5. -og u mjesecu za sljedeći mjesec. Sukladno ugovoru dospijeće plaćanja zakupnine za prosinac 2021. godine jest na dan 5.12.2012. pa smatra da je s tim datumom nastala obveza plaćanja zakupnine u punom iznosu te da stoga ne može tražiti vraćanje polovice plaćene zakupnine. Ističe da je tužitelj bio upoznat da otkazni rok istječe 15. prosinca 2021. pa čak i da su točni navodi tužitelja da nije bio dužan uplatiti puni iznos predmetne zakupnine, već samo polovicu, da je tužitelj istu platio znajući da nije dužan platiti jer je znao da polovicu mjeseca neće biti u posjedu nekretnine. Stoga tuženik smatra da tužitelj prema pravilima o stjecanju bez osnove nema pravo tražiti isplatu tog iznosa. Što se tiče zahtjeva tužitelja za povrat polovice plaćenog računa za KN i NUV za mjesec prosinac 2021. godine, tuženik ističe da je on taj koji je platio taj račun, da je obavijestio tužitelja da je podmirio predmetni račun te da je taj iznos oduzeo od iznosa pologa. Ističe da je o tome obavijestio tužitelja putem elektroničke pošte od 13. siječnja 2022., ali da je tužitelj unatoč tome uplatio na račun Grada Zagreba iznos od 1.056,76 kn na ime KN i NUV koju sada neosnovano potražuje od tuženika. Ističe da je tužitelj predmetni iznos uplatio na temelju podataka s računa za KN i NUV za mjesec studeni 2021. godine, a na kojem je naznačeno sljedeće: „PLAĆENO VIRMANOM ZA 12/2021. = 1056,76 kn 18.01.2022.“. Samim time, tužitelj je očigledno smatrao da je dužan podmiriti cjelokupni iznos računa za KN i NUV za mjesec prosinac 2021. godine, no takvim je postupkom ujedno i uzrokovao da je predmetni račun za prosinac 2021. godine dvostruko uplaćen. Stoga tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na iznos od 1056,76 kn za KN i NUV za prosinac 2021. godine te smatra da bi za povrat tog iznosa bio pasivno legitimiran Grad Zagreb. Tuženik nadalje navodi da je tužitelj tek u opomeni pred tužbu iskazao volju za kupovinom novog klima uređaja te ugradnju istoga. Ističe da je tužitelj u privitku opomene pred tužbu dostavio fotografiju klima uređaja marke Quadro sa specifikacijama preuzetu s interneta navodeći da se takav klima uređaj nalazio u predmetu zakupa te predložio tuženiku da će mu pribaviti novi klima uređaj iste marke i sličnih karakteristika kao i uređaj s fotografija koje je tužitelj dostavio. Tuženik posebno ističe činjenicu da je tužitelj iskazao volju za kupovinom novog klima uređaja te ugradnju istoga tek nakon što je tuženik već prethodno nabavio i ugradio novi klima uređaj srednje kvalitete i cijene, o čemu je i obavijestio tužitelja, a koje je troškove nabavke i ugradnje oduzeo iz iznosa pologa koji je i namijenjen za svrhu podmirenja troškova i nastale štete. U odnosu na povrat pologa u iznosu od 2.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za EUR na dan isplate, tuženik ističe kako je tužitelju na ime povrata pologa uplatio iznos od 11.543,24 kn, a koji iznos predstavlja razliku punog iznosa pologa te iznosa od 7.206,76 kn kojim su podmireni troškovi nabavke i ugradnje novog klima uređaja te podmiren račun za KN i NUV. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ističe da nije točno da se ikada protivio predaji u posjed predmeta zakupa niti da je to pokušao izbjeći. Ističe da je tuženik pisanim pozivom za otklanjanje štete na predmetu zakupa od 7. listopada 2021. tražio od tužitelja da u roku od 15 dana od primitka dopisa otkloni sva oštećenja na predmetu zakupa, da je tužitelj odgovorio dopisom od 8. studenog 2021. navodeći da se radovi koje tuženik traži ne mogu nikako stići odraditi u roku od traženih 15 dana jer se u predmetu zakupa nalaze teški strojevi, no da tužitelj ostaje kod svoje obveze da će otkloniti nastalu štete na predmetu zakupa sukladno čl. 15. i 16. Ugovora o zakupu nekretnine. Ističe da nakon toga tuženik dopisom od 15. studenog 2021. tužitelju otkazuje zakup kojim i nadalje poziva tužitelja na obvezu uklanjanja štete na predmetu zakupa sukladno ugovoru. Tužitelj navodi da je na taj dopis odgovorio dopisom od 26. studenog 2021. kojim ponovo objašnjava tuženiku da se u predmetnoj nekretnini i dalje nalaze teški strojevi pa se radovi na otklanjanju štete niti ne mogu početi izvoditi sve dok se ti strojevi ne izmjeste na drugo mjesto te da prema normi i pravilima struke samo sušenje žbuke i mortova nakon sanacije traje punih 28 dana što uvelike prekoračuje rok koji je tuženik dao tužitelju za otklon štete i predaju potpuno saniranog predmeta zakupa natrag u posjed. Ističe da se radilo o nerazumnom i tehnički neizvedivom uvjetu u ostavljenom roku. U tom dopisu navodi da će sukladno novim okolnostima danog otkaza ugovora promptno krenuti sa iseljenjem teških strojeva iz predmeta zakupa i započeti sa sanacijom štete u nekretnini no to, kao što je i objašnjeno, se tehnički ne može izvesti do kraju u ostavljenom roku od 15 dana te da računa da bi negdje krajem godine (kraj prosinca 2021), sa tolerancijom plus minus nekoliko dana, ovisno o napretku radova, mogao biti pri kraju sa sanacijom predmeta zakupa te ga potpuno saniranog vratiti u posjed tuženiku. Nakon takve korespondencije s tuženikom, tužitelj je računajući da će u predmetu zakupa morati ostati bilo u samoposjedu ili suposjedu s tuženikom sve do završetka sanacije prostora do kraja prosinca 2021., uplatio tuženiku 2. prosinca 2021. zakupninu za cijeli mjesec prosinac u punom iznosu od 1.250,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti 9.414,60 HRK. Ističe da je zakupnina plaćena prije nego što je došlo do sklapanja potvrde od 8. prosinca 2021. kojom je tuženik odustao od traženja uklanjanja štete od tužitelja radovima, već se zadovoljio isplatom u novcu u iznosu od 330.000,00 HRK. Tuženik ističe da je upravo zbog toga sve do 8. prosinca 2021. računao da će morati ostati u prostoru jer je tuženik konstantno od njega tražio uklanjanje štete sanacijom prostora a koja se kako je objašnjeno ne može izvršiti u ostavljenom roku od 15 dana. Tek je tada bilo očito da se tuženik opredijelio za novčanu naknadu štete te je ubrzo nakon toga tužitelj 15. prosinca 2021. iselio te vratio prostor tuženiku natrag u posjed. Što se tiče novo postavljenog klima uređaja marke Sinclair SIH-13BITX za cijenu kojeg je tuženik tužitelju uskratio povrat dužnog pologa tužitelj navodi da je tuženik proizvoljno, bez dogovora sa tužiteljem, naručio, platio i postavio drugi klima uređaj koji se markom, snagom i cijenom razlikuje od uređaja marke Quadro koji je bio ranije postavljen na predmetu zakupa. Nadalje, tužitelj ističe da je klima uređaj obuhvaćen potvrdom od 8. prosinca 2021. kojom se zakupodavac izjasnio da po primitku tog iznosa nema daljnjih potraživanja s osnova naknade štete na predmetu zakupa prema zakupoprimcu te se odrekao svih potraživanja iz članka 11. ugovora o zakupu. Što se tiče od tužitelja plaćenog računa za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda (KN i NUV) za cijeli mjesec prosinac 2021. (iako je iselio 15. prosinca 2021) tužitelj je isti platio 18. siječnja 2021. Osporava da je tuženik platio taj isti račun. Ističe da u email korespondenciji tuženik navodi tužitelju tek kako je „već platio određene račune“ ne navodeći točno koje. Ističe da tužitelj od tuženika do 18. siječnja 2022. (kada je tužitelj platio račun) nije dobio dokaz je taj račun već ranije platio tuženik.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz saslušanjem svjedoka EK, tuženika te zakonskog zastupnika tužitelja.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su sklopile ugovor o zakupu, da je tuženik kao zakupoprimac otkazao ugovor o zakupu dopisom od 15. studenog 2021. te da je tužitelj predao posjed zakupljene nekretnine tuženiku 15. prosinca 2021. Nadalje, nije sporno da je tužitelj sukladno čl. 9. ugovora o zakupu uplatio tuženiku 2015. godine polog u iznosu 2.500,00 eura u protuvrijednosti tadašnjih kuna prema srednjem tečaju HNB-a sa EUR na dan plaćanja, kao osiguranja da će tužitelj kao zakupoprimac podmirivati svoju obvezu plaćanja mjesečne zakupnine i režijskih troškova te popraviti štetu koja eventualno nastane na predmetu zakupa. Nije sporno da je tuženik djelomično vratio tužitelju polog, i to iznos od 11.543,24 kn 27. siječnja 2022. (proizlazi i iz izvatka po transakcijskom računu, list 24 spisa), što prema srednjem tečaju HNB-a na taj dan (1 euro=7,526928 kn) iznosi 1.533,59 eura. Dakle, polog u iznosu od 966,41 eura tuženik nije vratio tužitelju.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 624,77 eura (nekadašnjih 4.707,30 kn) po osnovi ½ dijela zakupnine koje je tužitelj platio tuženiku za prosinac 2021., iznos od 70,13 eura (nekadašnjih 528,38 kn) po osnovi ½ dijela računa za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda koji je tužitelj platio za prosinac 2021. te iznos od 964,05 eura po osnovi pologa koji mu tuženik nije vratio. 8.1. Između stranaka je sporno postoji li obveza tuženika vratiti tužitelju ½ dijela zakupnine te računa za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda koje je tužitelj platio za prosinac 2021.

8.2. Sporno je i postoji li obveza tuženika vratiti tužitelju ostatak pologa s obzirom na tvrdnju tuženika da je iz istog podmirio račun za novi klima uređaj srednje kvalitete i cijene (jer je tužitelj demontirao i odnio tuženikov) u iznosu od 597,25 eura (nekadašnjih 4.500,00 kn), da je iz pologa podmirio iznos od 218,99 eura (nekadašnjih 1.650,00 kn) na ime materijala i obavljenih radova za ugradnju novog klima uređaja te da je iz pologa podmirio račun za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda za prosinac 2021. u iznosu 140,26 eura (nekadašnjih 1.056,76 kn).

9.1. Vezano uz klima uređaj treba reći da tužitelj tvrdi da je klima uređaj obuhvaćen potvrdom od 8. prosinca 2021. kojom se zakupodavac izjasnio da po primitku tog iznosa nema daljnjih potraživanja s osnova naknade štete na predmetu zakupa prema zakupoprimcu te se odrekao svih potraživanja iz članka 11. ugovora o zakupu. Uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj sam u opomeni pred tužbu od 19. siječnja 2022. (list 21-22 spisa) naveo da je voljan kupiti novi uređaj identične snage te ga sam i montirati odnosno angažirati radnike za montažu, činjenicu da je tužitelj prilikom pražnjenja prostora pogreškom skinuo i odnio tuženikovu klimu (što je utvrđeno na temelju iskaza zakonskog zastupnika tužitelja na ročištu 4. studenog 2024., list 94 spisa koji je sud u tom dijelu prihvatio kao istinit jer je logičan, životan i uvjerljiv) kao i činjenicu da je u zapisniku o primopredaji nekretnina od 15. prosinca 2021. (list 13 spisa) konstatirano da nedostaje klima uređaj s daljinskim koji zapisnik je zakonski zastupnik tužitelja potpisao, ovaj sud zaključuje da ranije sastavljena potvrda od 8. prosinca 2021. (list 11 spisa) ne uključuje i štetu koja je tuženiku nastala zbog toga što je tužitelj pogreškom demontirao i njegovu klimu.

9.2. Međutim, tuženik je taj na kojem leži teret dokaza kakva je bila njegova klima, koje su bile njezine performanse te koja je visina njegove štete. Naime, s obzirom da je ugovor o zakupu sklopljen 14. veljače 2015., s obzirom da je tužitelj bio u zakupu prostora više od šest godina (što znači da se tuženikova klima koristila najmanje toliko), ne može se prihvatiti tvrdnja tuženika da se radilo o novoj klimi i da bi mu tužitelj trebao naknaditi vrijednost potpuno nove klime. Po stavu ovog suda tužitelj bi eventualno trebao naknaditi tuženiku vrijednost klima uređaja uzimajući u obzir i amortizaciju Međutim, tuženik ničim ne dokazuje koje su bile performanse njegove klime, ne dokazuje niti koja je približno bila vrijednost njegove klime i ne dokazuje visinu troška u iznosu od 218,99 eura na ime materijala i obavljenih radova za ugradnju novog klima uređaja. Što se pak tiče računa za novu klimu koji je tuženik dostavio u spis (list 41 spisa) prije svega treba reći da se taj račun uopće ne odnosi na tuženika, nego na pravnu osobu (Zirdum-građenje d.o.o.). Osim toga, tuženik ne dokazuje da je to cijena klima uređaja srednje kvalitete i cijene. Jednako tako tuženik ne dokazuje da je njegova klima bila srednje kvalitete i cijene. Također treba napomenuti da je sud na ročištu održanom 9. ožujka 2023. postavio pitanje tuženiku predlaže li izvođenje dokaza na okolnost kolika je cijena klime jednake snage koja se ranije nalazila na tom mjestu i troškova montaže te klime, no tuženik je izričito naveo da osim računa koji se nalazi u spisu nema daljnjih prijedloga u tom pravcu.

9.3. Slijedom svega navedenog, tuženik nije dokazao da je opravdano zadržao iz pologa iznos od 218,99 eura na ime materijala i obavljenih radova za ugradnju novog klima uređaja kao i iznos od 597,25 eura po osnovi novog klima uređaja.

9.4. Također treba reći da iz iskaza samog tuženika (list 90 spisa) proizlazi da mu je tužitelj ponudio da vrati njegovu klimu koju je zabunom skinuo, ali da on na to nije pristao jer se radi o uništenoj klimi jer se u objektu obavljala djelatnost obrađivanja betona i brušenja, a da klima nije bila održavana te da je bilo puno prašine. Međutim, to što tuženik smatra da je klima uništena prašinom ne znači da je tome doista tako. Naime, klima se može i očistiti od prašine. U svakom slučaju, iz ovakvog iskaza ne može se zaključiti da je tuženik opravdano odbio ponudu da mu tužitelj vrati i montira klimu koju je zabunom skinuo.

9.5. Po ocjeni ovog suda, tuženik je dužan vratiti tužitelju novce iz pologa koje je zadržao po ovoj osnovi.

10.1. Nadalje, čitanjem elektroničke pošte od 13. siječnja 2022. tuženika upućenog tužitelju utvrđeno je da je u istoj navedeno tuženik sukladno dogovoru dostavlja tužitelju obračun, između ostalog, komunalne naknade za prosinac u iznosu od 1.056,76 kn. Čitanjem naloga (list 17 spisa) utvrđeno je da je tuženik podmirio taj iznos Gradu Zagrebu 18. siječnja 2022. Kako je u trenutku plaćanja tužitelj već bio napustio posjed zakupljene nekretnine, i u tom je trenutku znao da je u posjedu iste bio do 15. prosinca 2021., po ocjeni ovog suda tužitelj je u trenutku plaćanja znao da nije dužan platiti taj račun za čitav mjesec. Tužitelj ne tvrdi niti ne dokazuje da je zadržao pravo na povrat niti da je plaćanje učinio da bi izbjegao prisilu u smislu čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO). Stoga tužitelj sukladno toj odredbi nema pravo na isplatu iznosa od 70,13 eura po osnovi ½ dijela računa za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda za prosinac 2021. pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

10.2. Što se pak tiče tvrdnje tuženika da taj isti račun platio iz iznosa pologa treba reći da tuženik ničim ne dokazuje da je taj račun platio. Nadalje, račun na listu 44 spisa odnosi se na studeni 2021. Tuženik sporni račun uopće nije dostavio u spis. Po prirodi stvari, taj račun je stigao tek u siječnju 2022. (nakon što je tužitelj izašao iz prostora) pa ga tužitelj nije niti mogao platiti prije nego što ga je o istome obavijestio tuženik, a tuženik je to učinio elektroničkom poštom od 13. siječnja 2022. Također ga je obavijestio o svim svojim drugim potraživanjima. To što tuženik u toj elektroničkoj pošti navodi da je većinu računa platio i da će platiti ostatak ne znači da tužitelj nije bio dužan platiti taj račun sukladno obvezama iz ugovora o zakupu za razdoblje do kad je bio u posjedu zakupljene nekretnine. Nadalje, ta elektronička pošta ne znači da je tuženik sporni račun doista platio, a čak i da ga je platio ne dokazuje da ga je platio prije tužitelja. U takvoj situaciji, tuženik po ocjeni ovog suda nema pravo zadržati iz pologa iznos iz tog računa (140,26 eura).

11.1. Što se pak tiče zakupnine za prosinac 2021. godine, čitanjem ugovora o zakupu utvrđeno je da je čl. 7. ugovoreno da je zakupoprimac dužan zakupninu plaćati mjesečno unaprijed za sljedeći mjesec, najkasnije do petog u mjesecu za sljedeći mjesec. Čitanjem izvatka po transakcijskom računu (list 20 spisa) sud nalazi utvrđenim da je tužitelj 2. prosinca 2021. ispunio svoju obvezu plaćanja zakupnine za prosinac 2021. u iznosu od 9.414,60 kuna (kunska protuvrijednost iznosa od 2.500,00 eura). S obzirom da je tužitelj predao u posjed predmetnu nekretninu tuženiku 15. prosinca 2021., tužitelj nije dužan platiti zakupninu za razdoblje od 16. do 31. prosinca 2021.

11.2. Iz korespondencije stranaka proizlazi da je tuženik dopisom od 7. listopada 2021. (list 62 spisa) tražio od tužitelja da otkloni oštećenja na predmetu zakupa u roku 15 dana jer će u suprotnom otkazati ugovor te da je tuženik dopisom od 8. studenog 2021. (list 65 spisa) odgovorio da sanacija ne može biti završena u roku 15 dana jer se u nekretnini nalaze teški strojevi. Čitanjem dopisa od 15. studenog 2021. utvrđeno je da je tuženik otkazao ugovor o zakupu 15. studenog 2021. u kojem je tužitelj pozvan vratiti posjed nekretnine najkasnije 15. prosinca 2021. Čitanjem dopisa tužitelja od 26. studenog 2021. (list 66 spisa) utvrđeno je da tužitelj odgovara tuženiku da je otkaz ugovora zaprimio 25. studenog pa da otkazni rok istječe 25. prosinca 2021. (a ne 15. prosinca 2021.), da se u nekretnini nalaze teški strojevi pa da se radovi na otklanjanju štete ne može početi izvoditi prije nego što je strojevi izmjeste te da je nemoguće radove sanacije izvesti u zadanom roku te se predlaže da se primopredaja izvrši krajem godine. Stranke su potom 8. prosinca 2021. postigle sporazum da se šteta na poslovnom prostoru otkloni na način da tužitelj isplati tuženiku iznos od 330.000,00 kn. 11.3. Prema tome, nedvojbeno je da tužitelj u trenutku plaćanja zakupnine 2. prosinca 2021. smatrao da će biti u posjedu predmetne nekretnine do kraja mjeseca neovisno o otkazu ugovora o najmu jer je procijenio da neće moći izvesti sve potrebne građevinske radove na sanaciji objekta do 15. prosinca 2021. Tek nakon izvršenog plaćanja, stranke su postigle dogovor da tužitelj ne obavlja radove sanacije na predmetu zakupa nego da isplati novce tuženiku. Stoga je zaključak ovog suda da tužitelj u trenutku plaćanja zakupnine nije platio istu za čitav prosinac 2021. znajući da je nije dužan platiti (u smislu čl. 1112. st. 1. ZOO), a kako to pogrešno smatra tuženik. Upravo suprotno, tužitelj je očekujući da nije realno da izvrši potrebne radove sanacije, platio zakupninu za razdoblje do kad je procijenio da će ostati u posjedu (bespravno korištenje nekretnine nakon proteka otkaznog roka ne znači i besplatno korištenje).

11.4. Stoga je zaključak ovog suda da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 624,77 eura po ovoj osnovi.

12. Slijedom svega navedenog, osnovan je zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati zadržani polog u iznosu od 964,05 eura kao i da mu isplati iznos od 624,77 eura po osnovi preplaćene zakupnine za drugu polovinu prosinca 2021. Prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na te iznose od podnošenja tužbe do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO. Odbijen je kao neosnovan zahtjev za isplatu 70,13 eura s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi plaćene komunalne naknade i naknade za uređenje voda.

13. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP s obzirom da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, na čl. 155. ZPP i odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa) te zatraženom troškovniku. Naime, tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 95,78%. Stoga je zaključak ovog suda da tuženik treba naknaditi tužitelju troškove postupka u cijelosti.

14. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 23.06.2022. (predan e-komunikacijom 14.07.2022.) u iznosu 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta 09.03.2023., 29.02.2024. i 04.11.2024. za svako po 100 bodova (Tbr.9/1). Navedeno sveukupno iznosi 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.250,00 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura. Navedeno sveukupno iznosi 1.382,72 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

15. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 09.05.2023. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP.

16. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,5345 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u pet istovjetnih primjeraka u roku od petnaest dana od dana dostave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.